U središtu

Rok za podnošenje zahtjeva za naknadu troškova ovršnog postupka

28.07.2025

Ovršni zakon1 propisuje da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu2, a ovrhovoditelj je ovršeniku dužan naknaditi troškove koje mu je neosnovano prouzročio3. Zahtjev za naknadu troškova podnosi se najkasnije u roku od trideset dana od dana završetka postupka.4 Potonja odredba o roku za podnošenje zahtjeva za naknadu troškova, iako naizgled sasvim razumljiva, stvara velike poteškoće u sudskoj praksi. Je li završetak postupka pretpostavka za podnošenje zahtjeva za naknadu troškova ili je navedeni zahtjev moguće podnijeti i tijekom ovršnog postupka? Što zakonodavac podrazumijeva pod pojmom „završetak postupka“? Je li za definiranje navedenog pojma bitno donošenje odluke, njezina pravomoćnost ili neki drugi vremenski moment? Sudovi se trude pronaći jedinstvene odgovore na navedena pitanja, ali je glede predmetnih pitanja i dalje prisutna neujednačenost sudske prakse.

1. Može li se zahtjev za naknadu troškova podnijeti tijekom ovršnog postupka?

Radi odgovora na navedeno pitanje potrebno je poći od zakonske formulacije iz članka 14. stavka 6. OZ-a. Odnosni članak propisuje da se zahtjev za naknadu troškova podnosi „najkasnije u roku od trideset dana od dana završetka postupka“. Tumačenjem navedene odredbe, posebno riječi „najkasnije“, može se zaključiti da je predmetnom zakonskom odredbom propisan samo krajnji rok za podnošenje zahtjeva za naknadu troškova dok nije propisano kada se navedeni zahtjev najranije može podnijeti.

Međutim, sudovi su katkada ignorirali riječ „najkasnije“ i vezivali zahtjev za naknadu troškova isključivo uz zakonsku formulaciju „od dana završetka postupka“ i stoga nisu uvažavali zahtjeve za naknadu troškova koji su podneseni prije završetka postupka.

Opisano pogrešno tumačenje i postupanje pojedinih sudova dovelo je do reakcije županijskih sudova koji su potvrdili da članak 14. stavak 6. OZ-a ne propisuje početni rok za podnošenje zahtjeva za naknadu troškova ovršnog postupka. Primjerice, Županijski sud u Varaždinu u više svojih odluka (npr. Gž 809/2008-2 od 16. travnja 2008., Gž Ovr 388/2019-4 od 27. lipnja 2019., Gž Ovr 698/2020 od 16. kolovoza 2021., Gž Ovr 581/2022 od 14. studenog 2022. itd.) naglašava da člankom 14. stavkom 6. OZ-a nije propisan početak roka, već samo krajnji rok radi čega se zahtjev za naknadu troškova može podnijeti i za vrijeme trajanja postupka te o njemu sud može odlučiti i prije završetka postupka.5

Navedeno potvrđuje i recentna sudska praksa. Tako Županijski sud u Splitu u odluci Gž Ovr 199/2024 od 7. ožujka 2024. i Županijski sud u Vukovaru u odluci Gž Ovr 93/2024 od 20. kolovoza 2024. navode: „…zakonskom odredbom nije definiran početak roka, već samo krajnji rok, radi čega se zahtjev za naknadu troškova može podnijeti i za vrijeme trajanja postupka te o njemu sud može odlučiti i prije završetka postupka.“

Prema tome, može se zaključiti da je zakonodavac jasno i nedvosmisleno propisao rok za podnošenje zahtjeva za naknadu troškova ovršnog postupka, a pogrešna primjena predmetne zakonske odredbe posljedica je parcijalnog pristupa zakonskom tekstu. Stoga su županijski sudovi u više navrata morali intervenirati i ispravljati pogreške u tumačenju nižestupanjskih sudova te su pritom naglasili da je člankom 14. stavkom 6. OZ-a propisan samo krajnji rok za podnošenje zahtjeva za naknadu troškova ovršnog postupka odnosno nema zapreke da se takav zahtjev podnese i tijekom trajanja ovršnog postupka.

2. Značenje zakonskog termina „završetak postupka“

Ovo pitanje je nešto kompliciranije od ranijeg jer za odgovor na njega nije dovoljno samo tumačenje pojedinih riječi zakonskog teksta - ovaj pojam nije izričito zakonski definiran. Stoga je ovom pitanju potrebno pristupiti opreznije i sustavnije.

Prije svega, treba imati u vidu da OZ ne sadrži definiciju pojma „završetak postupka“. Vrhovni sud6 u odluci Rev 347/2022-2 od 6. prosinca 2023. navodi da je najbliže pojmu završetka postupka definicija dovršetka postupka sadržana u članku 73. stavku 1. OZ-a kojim je propisano da se postupak smatra dovršenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnog prijedloga, provedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe.

U sudskoj praksi se tijekom godina isprofiliralo više tabora koji zastupaju različita shvaćanja o tome kada se ovršni postupak smatra završenim. Prema jednom mišljenju, za rok od 30 dana iz članka 14. stavka 6. OZ-a mjerodavno je pitanje namirenja tražbine. Međutim, i unutar ovog tabora postoje različita shvaćanja počinje li navedeni rok teći od dana donošenja rješenja o namirenju ili od dana kada je tražbina faktično namirena. Tako Županijski sud u Rijeci u odluci Gž Ovr 193/2020-3 od 11. svibnja 2020. ističe da sukladno članku 80. OZ-a, koji propisuje da je namirenje posljednja ovršna radnja, donošenje rješenja o namirenju predstavlja posljednju ovršnu radnju koju provodi prvostupanjski sud i kojom se ovrha ima smatrati dovršenom i stoga od toga dana teče rok od 30 dana za podnošenje zahtjeva za naknadu troškova. Županijski sud u Rijeci u odluci Gž Ovr 814/2019-2 od 20. rujna 2019. ističe da u postupku izravne naplate rok iz članka 14. stavka 6. OZ-a počinje teći danom namirenja tražbine, a ne od dana podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu.

Prema drugima, za početak tijeka roka iz članka 14. stavka 6. OZ-a nije mjerodavno namirenje tražbine već odluka o obustavi odnosno dovršetku postupka. Međutim i unutar ovog tabora postoje nesuglasice oko toga je li mjerodavan dan donošenja rješenja o obustavi ili dovršetku postupka, dan dostave te odluke strankama ili dan pravomoćnosti predmetne odluke.

Primjerice, Županijski sud u Dubrovniku u odluci Gž 1396/2014 od 13. srpnja 2016. navodi da je za početak tijeka roka od 30 dana iz članka 14. stavka 6. OZ-a mjerodavno donošenje rješenje o dovršetku ovrhe.

S druge pak strane, pojedini sudovi naglašavaju da je za početak tijeka navedenog roka mjerodavan trenutak dostave odluke o obustavi ili dovršetku ovrhe strankama. Tako Županijski sud u Rijeci u odluci Gž Ovr 307/2017-2 od 12. travnja 2017. ističe da navedeni rok počinje teći danom primitka rješenja o obustavi i pri tome je irelevantno pitanje (ne)pravomoćnosti rješenja jer zakon nigdje ne navodi da rok počinje teći od pravomoćnosti rješenja o završetku postupka. Županijski sud u Zagrebu u odluci Gž Ovr 690/2023-3 od 4. svibnja 2023. ističe da u situaciji kada je postupak završen odlukom drugostupanjskog suda povodom žalbe, rok iz članka 14. stavka 6. OZ-a počinje teći dostavom drugostupanjske odluke stranci. Sve navedeno potvrđuje i VSRH u odluci Rev 347/2022-2 od 6. prosinca 2023. u kojoj navodi: „Nadalje, u pogledu ocjene kada počinje teći rok od 30 dana za podnošenje zahtjevu za naknadom troškova ovršnog postupka ovaj rok bi, u skladu sa čl. 73. OZ počeo teći od dostave rješenja o dovršetku postupka.

No postoje i shvaćanja po kojem je za početak tijeka roka iz članka 14. stavka 6. OZ-a mjerodavan trenutak pravomoćnosti konačne odluke o obustavi ili dovršetku postupka. Tako Županijski sud u Splitu u odluci Gž Ovr 1194/2018-2 od 24. rujna 2018. navodi da rok iz članka 14. stavka 6. OZ-a počinje teći pravomoćnošću rješenja o obustavi ovrhe, a u odluci Gž Ovr 744/2017-2 od 27. lipnja 2017. ističe da u slučaju da su provedene sve ovršne radnje, rok za podnošenje zahtjeva za naknadu troškova počinje teći od dana kada postane pravomoćno rješenje kojim je sud utvrdio dovršetak ovrhe. Županijski sud u Varaždinu u odluci Gž Ovr 236/2024-2 od 5. lipnja 2024. ističe da u situaciji kada je postupak dovršen drugostupanjskom odlukom u žalbenom postupku rok iz članka 14. stavka 6. OZ-a počinje teći pravomoćnošću odluke kojom je odbijen prijedlog, a to je dan donošenja drugostupanjske odluke. Sve navedeno potvrđuje i VSRH u recentnoj odluci Rev 863/2024-2 od 18. lipnja 2024., u kojoj odstupa od pravnog stajališta zauzeto odlukom Rev 347/2022 samo pola godine ranije, navodeći sljedeće: „Međutim, da bi se otklonila bilo kakva dvojba je li ovrha doista dovršena, sud je prema čl. 73. st. 2. OZ dužan donijeti posebno rješenje kojim će utvrditi da je došlo do dovršetka ovrhe provedbom posljednje ovršne radnje i protiv tog rješenja dopušten je pravni lijek – žalba. U takvoj situaciji rok za podnošenje zahtjeva za nadoknadu troškova ovršnog postupka počinje teći od dana kada postane pravomoćno rješenje kojim je sud utvrdio dovršenje ovrhe.

2.1. Autorovo stajalište

Autor se ne priklanja niti jednom od gore navedenih tabora iz sljedećih razloga. Vezivanje početka tijeka navedenog roka uz dan donošenja rješenja o dovršetku ili obustavi ovrhe neprihvatljivo je prije svega zbog toga što se trenutak donošenja navedene odluke i trenutak saznanja stranaka za njezin sadržaj ne moraju podudarati i u pravilu se ne podudaraju. Prihvaćanje navedenog shvaćanja značilo bi da bi strankama predmetni rok počeo teći iako ni ne znaju da je nastupila okolnost koja uvjetuje početak tijeka roka tj. iako još ni ne znaju da je donesena odluka o obustavi ili dovršetku ovrhe. Kada se tome pridoda i činjenica da dostava navedene odluke može biti neuredna, što uvjetuje ponovnu dostavu tek protekom 30 do 60 dana od ranije neuspjele dostave7, to bi značilo da strankama rok iz članka 14. stavka 6. OZ-a može proteći iako još ni ne znaju za odluku o obustavi ili dovršetku ovrhe odnosno za okolnost uz koju se prema nekima veže početak tijeka tog roka.

Stajalište dijela sudske prakse po kojem se rok iz članka 14. stavka 6. OZ-a računa od dana pravomoćnosti odluke o obustavi ili dovršetku ovrhe načelno je prihvatljiva u situaciji kada se protiv navedene odluke ne podnose pravni lijekovi pa predmetna odluka postaje pravomoćna protekom žalbenog roka, a koji počinje teći od dana uredne dostave odnosne odluke strankama. U potonjoj situaciji pretpostavka nastupanja pravomoćnosti takve odluke je uredna dostava odluke strankama te su stranke upoznate sa sadržajem odluke tj. upoznate su sa nastupanjem okolnosti od koje počinje teći rok od 30 dana iz članka 14. stavka 6. OZ-a.

Međutim, ovo stajalište pokazuje se neprihvatljivim u situacijama kada je protiv odluke o obustavi ili dovršetku ovrhe podnesena žalba te je navedena odluka postala pravomoćna donošenjem odluke drugostupanjskog suda. Naime, dan donošenja odluke drugostupanjskog suda u pravilu prethodi danu kada su stranke upoznate sa činjenicom nastupanja pravomoćnosti. Stoga bi i u potonjoj situaciji zastupanje stajališta da rok iz članka 14. stavka 6. OZ-a počinje teći pravomoćnošću odluke o obustavi ili dovršetku ovrhe značio da taj rok počinje teći prije nego što su stranke uopće upoznate s činjenicom nastupanja pravomoćnosti tj. prije nego što stranke znaju da je nastupila okolnost uz koju se veže početak tijeka roka.

Kada se tome pridoda da je pretežita praksa županijskih sudova takva da ne dostavljaju svoje odluke izravno strankama, već to čine prvostupanjski sudovi, zastupanje navedenog stajališta lako može dovesti do toga da rok iz članka 14. stavka 6. OZ-a protekne jer je proteklo 30 dana od dana donošenja drugostupanjske odluke, a da stranke još nisu ni zaprimile tu drugostupanjsku odluku odnosno nisu ni upoznate s činjenicom da je odluka o obustavi ili dovršetku ovrhe postala pravomoćna.

Konačno, stajalište po kojem je za rok iz članka 14. stavka 6. OZ-a mjerodavan samo trenutak dostave odluke o obustavi ili dovršetku ovrhe također je neprihvatljivo jer primitak navedene odluke, prije nego što je nastupila pravomoćnost, ne znači da je navedena odluka nepromjenjiva odnosno ona može biti ukinuta ili preinačena povodom žalbe. Stoga je prema mišljenju autora neprihvatljivo vezivanje početka tijeka roka iz članka 14. stavka 6. OZ-a uz promjenjive i nesigurne čimbenike, kao što je to dostava nepravomoćne odluke.

Prema mišljenju autora, najispravnije rješenje bilo bi da rok od 30 dana iz članka 14. stavka 6. OZ-a počinje teći od dana dostave pravomoćne odluke o obustavi ili dovršetku ovrhe. Na taj način početak navedenog roka bio bi uvjetovan s dvije pretpostavke koje moraju biti kumulativno zadovoljene: uredna dostava odluke i pravomoćnost odluke (koja s visokim stupnjem sigurnosti jamči njezinu nepromjenjivost). Na taj način izbjegli bi se gore opisani problemi, a prava stranaka bi bila na adekvatan način zaštićena.

3. Zaključak

Iz svega navedenog može se zaključiti da zakonska odredba iz članka 14. stavka 6. OZ-a generira brojne probleme u tumačenju. Iako su sudovi načelno jedinstveni da navedena odredba ne propisuje početak tijeka roka, već samo krajnji rok za podnošenje zahtjeva za naknadu troškova i dalje se ne mogu dogovoriti od kada počinje teći taj krajnji rok. Podijeljenost u shvaćanjima je tolika da je čak i VSRH u dvije svoje odluke, u razmaku od samo pola godine, zauzeo oprečna pravna shvaćanja. Autor je u ovom radu dao presjek glavnih stajališta i argumenata različitih sudova te ih podvrgnuto kritici ukazujući zbog čega su pojedina shvaćanja pravno neodrživa. Na kraju, autor je ponudio vlastito rješenje u vezi s tumačenjem početka tijeka roka iz članka 14. stavka 6. OZ-a, a kojim se izbjegavaju problemi koji su povezani s dosadašnjim pravnim shvaćanjima koja dominiraju u sudskoj praksi.

Borna Mišić, viši sudski savjetnik Općinskog suda u Vinkovcima


^ 1 Ovršni zakon („Nar. nov.“, br. 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024., dalje: OZ)

^ 5 Tako i Županijski sud u Zagrebu u Gž Ovr 500/2022-2 od 20. travnja 2022., Gž Ovr 2224/2023-2 od 27. prosinca 2023., Gž Ovr 166/2024-2 od 5. veljače 2024., Gž Ovr 22/2024-2 od 20. veljače 2024., Gž Ovr 516/2024-2 od 26. ožujka 2024. itd.

^ 6 Vrhovni sud Republike Hrvatske, dalje: VSRH