Sotheby’s1, Christie’s,2 Pictoright3 prepoznatljiva su imena kada je riječ o tržištu umjetnina kao autorskim vizualnim djelima. Općepoznata je činjenica da vizualna djela mogu biti zaštićena autorskim pravom, kao i to da na tržištu umjetnina dominiraju, izuzev umjetnika, profesionalni trgovci umjetninama. Povijest svjedoči da su određena umjetnička djela postigla visoke cijene post mortem, nakon smrti autora, ili s vremenskim odmakom, dok su autori prilikom prve prodaje ostvarili neznatni prihod.4 Imovinskopravni aspekti autorskog prava, neovisno o vrsti autorskog djela, bili su predmet raspravljanja u širim društvenim krugovima, počevši od Karla Marxa do Victora Hugo-a, začetnika i jednog od zagovaratelja postulata autorskog prava. U drugoj polovici 20. stoljeća, konkretno 1920-tih godina Francuska je prepoznala potrebu za osnaživanjem prava autora vizualnih djela, uvođenjem tzv. Droit de suite (eng. resale right), odnosno prava slijeđenja. Pravo slijeđenja inkorporirano je i u hrvatsko pravo, a prema zadnjim podacima CISAC-a5 može se ostvarivati u preko 80 zemalja diljem svijeta, pretežito u odnosu na djela moderne i suvremene umjetnosti.6
I. Razvoj prava slijeđenja
Neposredno prije početka prvog svjetskog rata, potaknuti neravnopravnim položajem autora vizualnih djela, francuski lobisti zagovaraju uvođenje prava autora na dodatnu novčanu naknadu (kompenzaciju) za daljnju prodaju vlastitih djela. Pravo slijeđenja uvedeno je 1920-tih godina u francuski pravni sustav, dok je na međunarodnoj razini formalizirano 1948. godine, revidiranjem Bernske Konvencije.7 8
Pravo slijeđenja inkorporirano je u Bernsku Konvenciju u članku 14. ter, kao fakultativna, neobvezujuća norma za države ugovornice: „Glede izvornih umjetničkih djela i izvornih rukopisa pisaca i skladatelja, autor ili, nakon njegove smrti, osobe ili institucije kojima je nacionalnim zakonodavstvom za to dano ovlaštenje uživaju, u vezi s izvornim umjetničkim djelima ili izvornim rukopisima pisaca i skladatelja, neotuđivo pravo na korist u poslovima prodaje djela nakon prvoga ustupanja što ga je učinio autor.“
Fakultativnost odredbe proizlazi iz članka 14, ter stavka 2.: Zaštita predviđena u gornjem stavku može se tražiti u svakoj zemlji Unije samo ako nacionalno zakonodavstvo autora prihvaća tu zaštitu i u opsegu koji je dopušten zakonodavstvom zemlje Unije u kojoj se ta zaštita traži, dok je stavkom 3. članka 14. ter propisano da načine i visinu naplate utvrđuje svako nacionalno zakonodavstvo.
II. Pravo slijeđenja kao dio europske pravne stečevine
S ciljem ujednačavanja nacionalnih prava država članica Europske Unije, neobvezujuće norme Bernske konvencije postale su sastavni dio europske pravne stečevine i to stupanjem na snagu Direktive 2001/84/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. rujna 2001. godine o pravu slijeđenja u korist autora izvornika umjetničkog djela. Svrha prava slijeđenja je postizanje ekonomskog boljitka autora izvornika djela grafičke i likovne umjetnosti9 te održavanje konkurentnosti europskog tržišta10.
Predmet prava slijeđenja određen je člankom 1. Direktive od 27. rujna 2001. godine o pravu slijeđenja u korist autora izvornika umjetničkog djela grafičke ili likovne umjetnosti, kao neotuđivo pravo na udio u prodajnoj cijeni ostvarenoj svakom preprodajom toga djela koja uslijedi nakon prvog otuđenja djela od strane autora.11 12 Bitno je za istaknuti da je Direktivom naknada koju autor može ostvariti na ime prava slijeđenja ograničena u iznosu, a primarno se određuje u postocima od prve prodajne cijene (ne od cijene koja je naknadno postignuta prodajom), s time da na europskoj razini ne može biti veća od ukupnog iznosa od 12 500,00 EUR.13
Pravo na naknadu od prava slijeđenja pripada autoru djela likovne i grafičke umjetnosti odnosno poslije autorove smrti osobama koje su ga naslijedile, dok obveznik plaćanja, pored prodavatelja, ovisno o nacionalnom zakonodavstvu države članice, može biti i trgovac umjetninama, koji nije prodavatelj. Odgovornost trećih osoba s prodavateljem sukladno odredbama Direktive može biti solidarna.
Pored ograničenja koja se odnose na visinu naknade koju autor može ostvariti pravom slijeđenja, Direktiva u članku 3. postavlja daljnja ograničenja i to u odnosu na minimalnu početnu vrijednost (prodajnu cijenu) iznad koje autor stječe pravo slijeđenja.14 Autorskopravni zakonodavni režim prepoznaje individualni i kolektivni način ostvarivanja prava te u tom smislu Direktiva državama članicama ostavlja mogućnost da nacionalnim zakonodavstvom predvide obvezujuće ili neobvezujuće kolektivno ostvarivanje prava slijeđenja.15
Cjelovita ujednačenost prava slijeđenja na europskoj razini nije postignuta i to iz razloga što je državama članicama dana mogućnost da pitanja oko načina ostvarivanja prava, najniže prodajne cijene te odgovornosti za obveze prodavatelja za naknadu prava slijeđenja prema autoru urede vlastitim zakonodavnim rješenjima.
III. Pravo slijeđenja u Zakonu o autorskom i srodnim pravima
Stupanjem na snagu Zakona o autorskom i srodnim pravima u hrvatsko zakonodavstvo implementirani su europski propisi, između ostalog, i Direktiva 2001/84/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. rujna 2001. o pravu slijeđenja u korist autora izvornika umjetničkog djela. Pravo slijeđenja definirano je člankom 35. Zakona o autorskom i srodnim pravima kao pravo autora izvornika djela vizualnih umjetnosti, a po svojoj pravnoj naravi čini imovinsko, neotuđivo, neprenosivo inter vivos, nasljedivo pravo, koje ne može biti predmetom ovrhe. Obveznik plaćanja naknade za ostvareno pravo slijeđenja je prodavatelj, i to u slučaju da prodavatelj prodaje vizualno autorsko djelo u iznosu od 500,00 EUR pa na više, a solidarna odgovornost sa prodavateljem propisana je ukoliko djelo preprodaje javni auktor, umjetničke galerije, posredovanjem bilo kojega drugog trgovca umjetninama, organizator javne aukcije, vlasnik galerije odnosno trgovac umjetninama.16 Zakon o autorskom i srodnim pravima zastupa neobvezujuće načelo kolektivnog načina ostvarivanja prava17, slijedom čega u praksi može biti upitna učinkovitost realizacije prava slijeđenja i ostvarivanja načela transparentnosti.18
IV. Zaključak
Pravo slijeđenja rezultat je djelovanja francuskog društva radi podizanja svijesti o položaju autora vizualnih djela19, a svoj pravni izričaj na međunarodnoj razini postignut je dopunama Bernske konvencije. Europska unija donošenjem Direktive jasno izražava stav da pravo slijeđenja nije samo u interesu autora, već da se uspostavlja radi postizanja jedinstvenog europskog tržišta te pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta. Recitalima Direktive naglašeno je da neujednačenost odredbi o pravu slijeđenja „stvara prepreke tržišnom natjecanju i premješta prodaju unutar Zajednice i dovodi do nejednakog postupanja među umjetnicima ovisno o tome gdje su prodana njihova djela“, a dodatne razloge za uvođenja prava slijeđenja obrazlaže i razlozima donošenja Šeste direktive Vijeća 77/388/EEZ) od 17. svibnja 1977. o usklađivanju zakonodavstava država članica o porezu na promet20. Hrvatski zakonodavac je donošenjem Zakona o autorskim i srodnim pravima implementirao odredbe Direktive, uključujući i odredbe o pravu na informiranosti o ostvarenim prihodima. U kojoj mjeri je pravo slijeđenja ostvarivo u Republici Hrvatskoj ovisi o načinu ostvarivanja načela transparentnosti i suradljivosti sudionika na tržištu umjetnina.
Željka Krolo Ivanov, mag. iur., spec. intel. prop.
odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri d.o.o.
^ 3 Nizozemska organizacija za kolektivno ostvarivanje prava autora djela vizualnih umjetnosti. https://pictoright.nl/en/
^ 4 Primjerice slika Degasa prodana je za 500 francs, dok je kasnije postigla cijenu od 436,000 francs. Izvor: O'Dwyer, Anthony. (2017). The Nature of the Artists' Resale Right (Droit de Suite): from Antiquity to Modernity.
^ 5 The International Confederation of Societies of Authors and Composers
^ 6 „Sukladno Direktivi Vijeća 93/98/EEZ od 29. listopada 1993. o usklađivanju trajanja zaštite autorskog prava i određenih srodnih prava autorsko pravo traje 70 godina nakon smrti autora. Isto bi se razdoblje trebalo odrediti za pravo slijeđenja. Dakle, samo izvornici umjetničkih djela moderne i suvremene umjetnosti mogu biti obuhvaćeni pravom slijeđenja.“ (Točka 17. Recitala Direktive)
^ 7 BERNSKA KONVENCIJA ZA ZAŠTITU KNJIŽEVNIH I UMJETNIČKIH DJELA od 9. rujna 1886., dopunjena u Parizu 4. svibnja 1896., revidirana u Berlinu 13. studenoga 1908., dopunjena u Bernu 20. ožujka 1914., revidirana u Rimu 2. lipnja 1928., u Bruxellesu 26. lipnja 1948., u Stockholmu 14. srpnja 1967. i u Parizu 24. srpnja 1971. i izmijenjena 28. rujna 1979. godine
^ 9 Prema članku 2. Direktive od 27. rujna 2001. godine pravo slijeđenja ograničeno je na slike, kolaži, bojane slike, crteže, gravure, otiske, litografije, skulpture, tapiserije, keramike, staklovinu i fotografije pod uvjetom da ih je izradio sam umjetnik ili da su umnoženi primjerci koji se smatraju izvornicima umjetničkog djela.
^ 10 Točkom 3. recitala Direktive od 27. rujna 2001. godine propisano je da pravo slijeđenja ima za cilj osigurati autorima djela grafičke i likovne umjetnosti udio u gospodarskom uspjehu izvornika svojih umjetničkih djela. Ono pomaže uspostavi ravnoteže između imovinskog stanja autora djela grafičke i likovne umjetnosti i ostalih stvaratelja koji imaju korist od uzastopnog iskorištavanja svojih djela.
^ 11 Izvor: Članak 1. Direktive od 27. rujna 2001. godine
^ 12 Autor se prava slijeđenja ne može odreći.
^ 13 Članak 4. Direktive od 27. rujna 2001. godine
^ 14 Člankom 3. Direktive od 27. rujna 2001. godine propisano je da države članice moraju odrediti najnižu prodajnu cijenu, iznad koje su prodaje iz članka 1. podložne pravu slijeđenja. Ta najniža prodajna cijena ne smije ni u kakvim okolnostima biti veća od 3 000 eura.
^ 15 Članak 6. Direktive od 27. rujna 2001. godine propisuje da države članice mogu predvidjeti obvezno ili neobvezno kolektivno ostvarivanje udjela u prodajnoj cijeni izvornika umjetničkog djela predviđenog člankom 1. Direktive.
^ 16 Člankom 35. Zakona o autorskom i srodnim pravima (NN 111/2021) propisano je da se odredba o pravu slijeđenja ne primjenjuje ako je prodavatelj umjetnička galerija koja je stekla djelo izravno od autora u razdoblju kraćem od tri godine prije njegove preprodaje i ako cijena po kojoj se djelo preprodaje ne prelazi kunsku protuvrijednost od 10.000,00 eura.
^ 17 Članak 217. Zakona o autorskom i srodnim pravima (NN 111/2021)
^ 18 Člankom 35. Zakona o autorskom i srodnim pravima (NN 111/2021) propisano je da Autor ima pravo, tijekom razdoblja od tri godine od izvršene preprodaje njegova djela, zahtijevati od svake osobe iz stavka 1. članka 35. bilo koji podatak koji mu je potreban za osiguranje naplate iznosa koji mu pripada od te preprodaje.
^ 19 Izvor: O'Dwyer, Anthony. (2017). The Nature of the Artists' Resale Right (Droit de Suite): from Antiquity to Modernity.
^ 20 Recitalima Direktive propisano je da Šesta direktiva Vijeća (77/388/EEZ) od 17. svibnja 1977. o usklađivanju zakonodavstava država članica o porezu na promet – zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost: jedinstvena osnova procjene (5), progresivno uvodi sustav oporezivanja Zajednice primjenjiv između ostalog na umjetnička djela. Mjere ograničene na područje poreza nisu dovoljan jamac usklađenog funkcioniranja tržišta umjetninama. Ovaj se cilj ne može postići bez usklađivanja u području prava slijeđenja.
