Pravo založnog vjerovnika na odvojeno namirenje iz koncesije u slučaju stečaja koncesionara

1. Uvod

Jedna od najvećih novosti u prethodnom Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama iz 2003. g. bila je otvaranje mogućnosti da koncesionar može založiti svoje pravo iz koncesije. Založno pravo daje založnom vjerovniku pravo da sam koristi koncesiju ili može pravo na koncesiju prenijeti na treću osobu. Založno pravo na koncesiji postoji i u aktualnom Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama iz 2023. g.

Stečajnim je zakonom propisano da stečajna masa obuhvaća cjelokupnu imovinu dužnika u vrijeme otvaranja stečajnom postupka te imovinu koju on stekne tijekom stečajnog postupka. Koncesija na pomorskom dobru stečajnog dužnika je pravo koje svakako čini njegovu stečajnu masu, a založni vjerovnici na koncesiji imaju status razlučnih vjerovnika.

Može li koncesija na pomorskom dobru biti predmet prodaje, a razlučni (založni) vjerovnik se odvojeno namiriti iz njenog unovčenja? Prodaje li se imovina na kojoj postoji razlučno pravo u stečajnom postupku putem javnog prikupljanja ponuda putem Fine ili se unovčenje obavlja sukladno odlukama skupštine vjerovnika stečajnog dužnika? O tome više u nastavku članka.

2. Založno pravo na pravu

Založno pravo na pravu je ograničeno stvarno pravo uspostavljeno na određenom pravu koje ovlašćuje založnog vjerovnika da se namiri iz vrijednosti toga prava ako mu tražbina ne bude ispunjena po dospijeću, a založni dužnik dužan je to trpjeti. Založno pravo na pravu postoji kao dobrovoljno založno pravo na pravu, sudsko prisilno založno pravo na pravu, sudsko i javnobilježničko dobrovoljno založno pravo na pravu i zakonsko založno pravo na pravu. Svakako treba istaknuti da pravo koje se zalaže: a) mora imati određenu vrijednost, b) mora biti prenosivo te c) mora biti prikladno za namirenje vjerovnika.

3. Založno pravo na koncesiji

Koncesija je u najširem smislu pravo koje se stječe ugovorom. U pravu Republike Hrvatske pojam koncesije određuje Zakon o koncesijama te posebni propisi. Zakonom o koncesijama¹ propisuju se tri vrste koncesija: 1) koncesija za gospodarsko korištenje općeg ili drugog dobra, 2) koncesija za radove te 3) koncesija za usluge. Koncesija se daje u različitim područjima i za različite djelatnosti, ali se koncesija ne može dati na šumama i šumskom zemljištu, u vlasništvu Republike Hrvatske i na drugim dobrima utvrđenim posebnim propisima. ZoK također sadrži i odredbe o založnom pravu na koncesiji na način da se na koncesiji može, uz suglasnost davatelja koncesije, osnovati založno pravo isključivo u korist financijske institucije i to samo radi osiguranja tražbina tih institucija na temelju ugovora o kreditu danog isključivo radi provedbe ugovora o koncesiji (čl. 76. st. 1.). Prije osnivanja založnog prava na koncesiji mora se utvrditi vrijednost koncesije na kojoj se osniva založno pravo, a vrijednost koncesije procjenjuje se ponovno prilikom ostvarivanja prava na namirenje, a radi utvrđivanja odnosa vrijednosti koncesije s vrijednosti tražbine založnog vjerovnika (čl. 76. st. 2. i 4. ZoK-a). Ako se zalogom osigurana tražbina ne ispuni o dospjeću, založni vjerovnik ovlašten je ostvariti svoje pravo na namirenje te tražbine prijenosom koncesije na treću osobu koja ispunjava uvjete sposobnosti određene za koncesionara u dokumentaciji za nadmetanje i obavijesti davanja koncesije, uz prethodnu suglasnost davatelja koncesije (čl. 76. st. 5. ZoK-a). Posebno je zanimljivo da se na sva pitanja koja nisu uređena ovim člankom primjenjuju odgovarajuće odredbe propisa kojima se uređuje založno pravo (čl. 67. st. 6. ZoK-a). Propis kojim se uređuje založno pravo je Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. 

Poseban propis za područje pomorskog dobra i djelatnosti na pomorskom dobru je Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama.² Već se u čl. 2. ovoga Zakonapropisuje da na sva pitanja vezana za pripremne radnje, postupak davanja koncesije, ugovor o koncesiji, izmjene ugovora o koncesiji, prestanak koncesije, prijenos koncesije, pravnu zaštitu u postupcima davanja koncesije, politiku koncesija i nadzor nad izvršenjem obveza u skladu s ugovorom o koncesiji, način izračuna vrijednosti koncesije i koncesijske naknade primjenjuju se odredbe propisa kojim se određuju koncesije. Drugim riječima, zakonodavac je htio isključiti svaku dvosmislenu mogućnost tumačenja određenih riječi ili rečenica u ZPDML/23 kao posebnom/sektorskom propisu u odnosu na ZoK kao krovni (opći) propis za koncesije. 

4. Zasnivanje založnog prava na koncesiji na pomorskom dobru u ZPDML/23

ZPDML/23 vrlo detaljno propisuje založno pravo na koncesiji (čl. 65. - 70.). Bitno je istaknuti sljedeće: založno pravo na pravu koncesije na pomorskom dobru stječe se upisom u Upisnik koncesije, a prestaje brisanjem; na svakom pravu koncesije može se kao teret upisati samo jedan zalog; radi upisa zaloga u Upisnik koncesija, zahtjevu treba biti dostavljen založni sporazum s navedenom obvezom na činidbu i s klauzulom ovršenosti te mora biti solemniziran; prijedlog za upis, prijenos ili brisanje založnog prava na koncesiji u Upisnik ovlašteni su podnijeti koncesionar i založni vjerovnik; ako koncesionar zalogom osiguranu tražbinu ne ispuni do dana njezina dospjeća, založni vjerovnik ovlašten je predložiti davatelju koncesije prijenos ugovora o koncesiji tako da sam stupi na mjesto koncesionara; davatelj koncesije može prenijeti koncesiju na založnog vjerovnika, pod uvjetom da on ispunjava sve opće i posebne pretpostavke za koncesionara; ugovor o prijenosu koncesije u pisanom obliku sklapaju davatelj koncesije, založni dužnik i založni vjerovnik odnosno treća osoba na koju se prenosi koncesija; na pitanja pravnog odnosa nastalog sklapanjem sporazuma o osnivanju zaloga na koncesiji, koja nisu uređena ovim Zakonom, primjenjuju se odgovarajuće odredbe propisa kojima se uređuju koncesije (ZoK) i založno pravo (Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima).   

5. Namirenje založnog vjerovnika na koncesiji u stečajnom postupku

Rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku posl. br. St-448/2016-21 od 21. travnja 2016. g. otvoren je stečajni postupak nad dužnikom MONTMONTAŽA-GREBEN d.o.o. u stečaju iz Vela Luke (dalje: MONTMONTAŽA – GREBEN). Na imovini ovog stečajnog dužnika upisano je razlučno pravo u korist RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. i HRVATSKE BANKE ZA OBNOVU I RAZVITAK. Prvi razlučni vjerovnik obavijestio je stečajnog upravitelja o imovini na koju se odnosi razlučno pravo, a među tom imovinom je i zalog na koncesiji na pomorskom dobru.

Stečajna masa je materijalna imovina i koncesija na pomorskom dobru. Materijalna imovina unovčena je u stečajnom postupku, dok je koncesija, uz suglasnost Vlade Republike Hrvatske prenesena na drugu pravnu osobu.

Materijalnu imovinu čine: 1) nekretnine u naravi zemljište i zgradu pogona bivše uljare zajedno s pokretninama u naravi oprema uljare te 2) brodogradilište Greben.³ Nekretnine i pokretnine, procijenjene na 610.524,92 EUR (4.600.000,00 kuna) prodane su, putem Financijske agencije na trećoj e-Dražbi za cijenu od 152.631,23 EUR (1.150.000,00 kuna) (jednu četvrtinu procijenjene vrijednosti).⁴
Brodogradilište Greben je sukladno odlukama skupštine vjerovnika stečajnog dužnika prodano za iznos od 400.767,14 EUR (3.019.580,05 kuna) društvu Global grupa d.o.o. iz Dubrovnika. Odmah nakon unovčenja gore navedene materijalne imovine, stečajni je upravitelj podnio prijavu o nedostatnosti stečajne mase za ispunjenje ostalih obveza stečajne mase iz čl. 294. SZ-a, pa je odlukom stečajnog suca od 20. kolovoza 2019. g. stečajni postupak koji je trajao nešto dulje od  tri godine obustavljen i zaključen. 

U trenutku otvaranja stečajnog postupka tvrtka MONTMONTAŽA-GREBEN je koncesionar luke posebne namjene – brodogradilišta Greben, temeljem Odluke o koncesiji pomorskog dobra u svrhu gospodarskog korištenja luke posebne namjene – brodogradilišta Greben Vlade Republike Hrvatske kao davatelja koncesije.⁵ Rok koncesije je 18. veljače 2036. g. Na koncesiji je RAIFFEISEN BANK AUSTRIA upisala založno pravo.⁶

Kako se je založni vjerovnik namirio iz koncesije?

Vrlo složenu situaciju s koncesijom u brodogradilištu Greben razriješila je, na inicijativu stečajnog upravitelja Vlada Republike Hrvatske  na način da je udovoljila njegovu zahtjevu za prijenos koncesije temeljem čl.35. ZPDM/03.⁷ Koncesija je na novog koncesionara prenijeta opterećena zalogom od 3.500.000,00 eura, budući da tražbina temeljem koje je upisan zalog nije namirena u stečajnom postupku.

O tome je Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku o davanju suglasnosti na prijenos koncesije na  pomorskom dobru u svrhu gospodarskog korištenja luke posebne namjene – brodogradilišta Greben.⁸ Umjesto dosadašnjeg koncesionara (ovlaštenika koncesionara) MONTMONTAŽA-GREBEN novi koncesionar je društvo Global Grupa d.o.o. iz Dubrovnika. Novi koncesionar u odnosu na nekretnine u luci posebne namjene – brodogradilište Greben stječe samo ona prava koja mu daje ova koncesija⁹.

6. Zaključak

Založno pravo na koncesiji na pomorskom dobru u hrvatskom pomorskom pravu postoji već dvadesetak godina, ali nije saživjelo u praksi. Je li tome razlog bila neusklađenost odredbe o zalogu koncesije u krovnom Zakonu o koncesijama s jedne strane te u ZPDML/03 s druge strane? Aktualni ZPDML/23 na snazi je tek dvije godine i propisao je namirenje založnog vjerovnika prijenosom koncesije. O učincima i domašajima ovog Zakona još je prerano govoriti.

Pravo založnog vjerovnika na odvojeno namirenje iz koncesije u slučaju stečaja nad koncesionarom regulira stečajno i pomorsko pravo Republike Hrvatske. U čl. 149. Stečajnog zakona je propisano da založni vjerovnici imaju status razlučnih vjerovnika te se namiruju odvojeno od stečajnih vjerovnika, i to isključivo iz iznosa ostvarenog prodajom zaloga (najčešće hipoteke). 

Pravo na koncesiji za gospodarsko korištenje pomorskog dobra čini stečajnu masu stečajnog dužnika, no koncesija na pomorskom dobru ne može biti predmetom unovčenja u stečajnom postupku bez suglasnosti davatelja koncesije. U primjeru stečaja nad dužnikom MONTMONTAŽA-GREBEN utvrdili smo da je založni vjerovnik na koncesiji imao status razlučnog vjerovnika te da tražbina temeljem koje je upisan zalog nije namirena u stečajnom postupku. Koncesija je prenijeta na novog koncesionara opterećena zalogom, a založni dužnik i vjerovnik će urediti svoje međusobne obveznopravne odnose, uz ograničenja koja jamče kogentne pravne norme.

Slikovito rečeno, ovaj je stečajni dužnik u trenutku otvaranja stečajnog postupka bio koncesionar, dok je u trenutku zaključenja stečajnog postupak izgubio taj status jer je Vlada Republike Hrvatske koncesiju prenijela na novog koncesionara.     

dr. sc. Ante Vuković, znanstveni suradnik u polju prava