Prijedlog donošenja novog zakona predstavlja zakonodavni odgovor Republike Hrvatske na dugogodišnju potrebu uspostave funkcionalnog i sigurnog sustava gospodarenja radioaktivnim otpadom. Donošenje ovog zakona nameću međunarodne obveze koje proizlaze iz članstva Republike Hrvatske u Europskoj uniji, a osobito iz Direktive Vijeća 2011/70/Euratom od 19. srpnja 2011. Također, bilateralni Ugovor s Republikom Slovenijom o zajedničkom upravljanju Nuklearnom elektranom Krško od 8. srpnja 2002., obvezuje Republiku Hrvatsku na preuzimanje polovice otpada iz nuklearne elektrane Krško, što predstavlja dodatni temelj za žurno donošenje posebnog zakona (lex specialis). Unatoč tome što je Hrvatska još 2014. donijela Strategiju zbrinjavanja radioaktivnog otpada te kasnije i Nacionalni program za razdoblje do 2025., stvarni uvjeti za zbrinjavanje otpada na terenu nisu uspostavljeni. Otegotne okolnosti proizlaze iz zatvorenih privremenih skladišta, izostanka Državnog plana prostornog razvoja te iz nespremnosti sustava da započne izgradnju konkretnog postrojenja za prihvat otpada. Posljedica toga bila je višekratna opomena Europske komisije, uključujući i obrazloženo mišljenje 2022. godine te ponovnu kritiku 2024. godine zbog neispunjavanja odredbi Direktive 2011/70/Euratom.
Republika Hrvatska akumulirala je znatne količine institucionalnog radioaktivnog otpada i iskorištenih izvora ionizirajućeg zračenja koji su nastajali kroz desetljeća korištenja u medicini, znanosti, industriji i vojsci. S obzirom na to da su postojeća privremena skladišta zatvorena, ne postoji legalna infrastruktura za skladištenje takvog otpada. Time je narušena zakonska obveza osiguravanja sigurnog i kontroliranog zbrinjavanja otpada. Također, temeljem međunarodnog Ugovora s Republikom Slovenijom, Republika Hrvatska je obvezna zbrinuti polovicu nisko i srednje radioaktivnog otpada iz nuklearne elektrane Krško, za što postoji jasno definirani rok, početak preuzimanja mora započeti najkasnije 2028. Međunarodne i europske institucije neprestano naglašavaju potrebu da svaka država članica EU-a samostalno razvije infrastrukturu za gospodarenje svojim radioaktivnim otpadom, što je formalizirano kroz Direktivu 2011/70/Euratom. Republika Hrvatska se obvezala poštovati tu Direktivu kroz niz zakonodavnih i strateških akata, ali bez konkretne izgradnje Centra svi ti dokumenti ostaju bez operativne vrijednosti. Zakonski okvir predlaže izgradnju Centra na lokaciji bivšeg vojno-logističkog kompleksa Čerkezovac, koji je u važećim dokumentima prostornog uređenja Republike Hrvatske, kao i u Strategiji prostornog razvoja, identificiran kao potencijalna i prihvatljiva lokacija za tu namjenu. Lokacija je odabrana s obzirom na njezinu udaljenost od naseljenih mjesta, dostupnost infrastrukturnih resursa i činjenicu da je već u vlasništvu države. Čerkezovac se navodi kao dugoročno neperspektivna vojna imovina, što ide u prilog prenamjeni prostora.
Zakonom se eksplicitno uređuju nadležnosti tijela za provedbu zahvata, pravni status zemljišta, izdavanje dozvola, provođenje procjene utjecaja na okoliš te imovinskopravni odnosi. Definirano je da je izgradnja Centra u interesu Republike Hrvatske, što je ključno za mogućnost izvlaštenja zemljišta na obuhvatu zahvata. Nadalje, Zakonom se predviđa da se sve postojeće građevine na obuhvatu smatraju zakonito izgrađenima s uporabnim dozvolama, čime se pojednostavljuje postupak planiranja i gradnje. Kroz Zakon se također definiraju ključni pojmovi poput radioaktivnog otpada, iskorištenih izvora, nisko i srednje radioaktivnog otpada, kao i tehnički standardi u skladu s međunarodnim normama. Upravni postupci koji prethode građevinskim aktivnostima, kao što su procjena utjecaja na okoliš, lokalizirani su unutar zakona kako bi se ubrzao proces i izbjegle moguće pravne praznine. Zakonom se propisuje da financijska sredstva za provedbu projekta neće dolaziti iz državnog proračuna, već iz sredstava Fonda za razgradnju i zbrinjavanje otpada iz nuklearne elektrane Krško. Fond je zakonodavno tijelo osnovano upravo radi prikupljanja i upravljanja sredstvima namijenjenima sigurnom gospodarenju nuklearnim i radioaktivnim otpadom te je njegova nadležnost u ovom postupku nedvojbena.
Donošenjem zakona Republika Hrvatska će napokon ostvariti sve preduvjete za izgradnju Centra Čerkezovac te će time ispuniti preuzete obveze prema Europskoj uniji, kao i prema Republici Sloveniji. Omogućit će se trajno i sigurno zbrinjavanje institucionalnog otpada, što će znatno smanjiti okolišne i zdravstvene rizike. Također, ispunjenje direktiva EU-a spriječit će moguće financijske i političke sankcije, koje bi mogle nastupiti u slučaju daljnjeg odgađanja provedbe.
Zakon omogućuje izravnu i efikasnu provedbu svih faza projekta, uključujući projektiranje, građevinske radove, uređenje sigurnosnih sustava, te uspostavu administrativnog i informacijskog centra. S obzirom na to da je riječ o infrastrukturnom objektu od posebnog interesa za državu, Zakon predviđa njegovu izgradnju kao prioritetnu aktivnost. Također, Zakon ima i regionalnu dimenziju jer pozitivno utječe na gospodarski razvoj Sisačko-moslavačke županije, kroz mogućnosti zapošljavanja i razvoja infrastrukture.
Radi neispunjavanja odredbi Direktive, višekratnih opomena od strane Europske komisije te kratkog roka za ispunjenje međunarodnih obveza, Zakon se radi tih okolnosti predlaže donijeti po hitnom postupku. Time se ubrzava zakonodavni proces te se omogućuje objedinjenje prvog i drugog čitanja. Hitnost proizlazi iz zahtjeva Direktive 2011/70/Euratom, iz odluka Međudržavnog povjerenstva za nuklearnu elektranu Krško, kao i iz potrebe da se Republika Hrvatska uskladi sa zakonodavstvom EU-a.
Prijedlog Zakona o izgradnji Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada predstavlja ključni korak prema stvaranju zakonodavnog, administrativnog i tehničkog okvira za dugoročno, sigurno i odgovorno zbrinjavanje radioaktivnog otpada u Republici Hrvatskoj. Ovim Zakonom rješavaju se dugogodišnji infrastrukturni i pravni problemi, štiti se zdravlje građana i okoliš te se ostvaruje zakonodavna usklađenost s Europskom unijom. Donošenjem Zakona Republika Hrvatska pokazuje odgovornost i političku volju da preuzme upravljanje osjetljivim pitanjem nuklearne i radiološke sigurnosti u skladu s standardima europske i svjetske prakse, no vidjet ćemo s vremenom hoće li se ovaj put izvršiti ideja i na terenu.
Ana Marija Đurić, univ. mag. iur.
