Tempora mutantur nos et mutamur in illis.
- Vremena se mijenjaju, a i mi s njima. -
Svakodnevno smo svjedoci slučajevima nasilja u obitelji. Nažalost, žrtve nasilja u obitelji vrlo su često dugotrajno izložene zlostavljanju od strane zlostavljača koji su im bliski sadašnji ili bivši partneri, i velik broj takvih slučajeva bilježi kobne, najmučnije posljedice. Još su uvijek prisutne zablude da je nasilje u obitelji, posebno ono ekstremnog oblika, rijetka pojava, te da se događa uglavnom u problematičnim obiteljima i povezuje se s lošim ekonomskim prilikama, poremećajima ponašanja, alkoholizmom i sl.1
Stres i frustracija na individualnom planu mogu voditi u nasilje uzrokujući smanjeno samopoštovanje i status pojedinca unutar društva. Pritom, u ovom slučaju zlostavljači mogu biti itekako financijski nezavisne, visoko pozicionirane i visoko obrazovane osobe koje izvan svoja četiri zida djeluju kao najbolje osobe na svijetu. Stoga je bitno ukazati na to da je nasilje u obitelji vrlo složena pojava, uzrokovana nizom čimbenika te su razni socioekonomski i strukturalni čimbenici vrlo vjerojatno odgovorni za razvoj velikog broja slučajeva nasilja u obitelji.
Smisao članka je ukazati na problematiku zaštite prava žrtava nasilja u obitelji unatoč naporima, barem onih na „papiru“, državnih i nedržavnih institucija, usmjerenima na unaprjeđenje sustava zaštite žrtava nasilja u obitelji budući da je institut nasilja u obitelji po svojoj naravi specifičan per se.
Zakonodavni okvir za uređenje zaštite od nasilja u obitelji
Kada možemo reći da je već došlo do nasilja u obitelji?
Obiteljski zakon u člancima 3. do 11. ("Narodne novine" br. 103/15., 98/19., 47/20., 49/23., dalje u tekstu: ObZ) jasno propisuje temeljna načela obiteljsko pravnih odnosa. Posebno treba istaknuti načelo solidarnosti, uzajamnoga poštovanja i pomaganja svih članova obitelji propisano u članku 4. stavku 2. ObZ-a u kojem je propisano da nasilje u obitelji predstavlja posebno tešku povredu načela iz stavka 1. članka odnosno povredu načela solidarnosti, a prevencija, suzbijanje i sankcioniranje svih vrsta nasilja u obitelji uređuje se posebnim zakonom.
Nasilje u obitelji obuhvaća sve oblike ponašanja odnosno postupanja od strane jednog člana obitelji2 usmjerenog prema drugom članu obitelji s ciljem prijetnje, prisile ili kontrole. Naime, prema članku 10. ZZNO-a koji je jedan od stupova uređenja instituta nasilja u obitelji i prevenciju predstavlja:
Dalje, postavlja se pitanje tko se sve smatra žrtvom nasilja u obitelji prema odredbama propisa koji uređuju institut nasilja u obitelji. Prema članku 8. stavku 7. ZZNO-a žrtva nasilja u obitelji je osoba koja zbog počinjenja nasilja u obitelji trpi fizičke ili psihičke posljedice, imovinsku štetu ili bitnu povredu temeljnih prava i sloboda. Prema tome, može se reći da se definicija žrtve nasilja u obitelji podudara s definicijom prikazanoj u članku 3. točki e. Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (dalje u tekstu: Istanbulska konvencija) prema kojem žrtva svaka fizička osoba koja je izložena ponašanju navedenoj u točki a. „nasilje nad ženama“ i točki b. nasilje u obitelji", odnosno kršenju ljudskih prava i obliku diskriminacije žena te svim djelima rodno utemeljenog nasilja kojima je posljedica ili će vjerojatno postati tjelesna, seksualna, psihička ili ekonomska šteta ili patnja žena, uključujući prijetnje počinjenja takvih djela, prisilu ili namjerno oduzimanje slobode, bilo u javnom ili privatnom životu te svim djelima tjelesnoga, seksualnog, psihičkog ili ekonomskog nasilja u obitelji ili kućanstvu ili između bivših ili sadašnjih bračnih drugova ili partnera, neovisno dijeli li počinitelj mjesto prebivališta sa žrtvom ili ga je dijelio.
Istanbulska konvencija3 zapravo je prvi pravno obvezujući i sveobuhvatan međunarodni mehanizam za borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te pruža nov i detaljan međunarodnopravni okvir za djelotvornije iskorjenjivanje obiteljskoga nasilja i nasilja nad ženama.
Ipak, uređenje instituta nasilja u obitelji nije bilo nešto što pravni poredak Republike Hrvatske nije poznavao u trenutku ratifikacije Istanbulske konvencije s obzirom na ZZNO no, bitno je naglasiti da se Zakonom o dopuni Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" br. 84/21., dalje u tekstu: ZZNO/21) i Zakonom izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 84/21., dalje u tekstu: KZ21) proširio krug osoba na koje se institut nasilja u obitelji odnosi.4
Također, ne manje važna je i činjenica da je na razini Grada Zagreba, Gradska skupština Grada Zagreba na 19. sjednici 26. siječnja 2023., donijela Zagrebačku strategiju zaštite od nasilja u obitelji za razdoblje od 2023. do 2025. (dalje u tekstu: Zagrebačka strategija) na temelju Istanbulske konvencije, Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta i Povelje Europske unije o temeljnim pravima, nadovezujući se na provedbu prethodna tri strateška dokumenta na području Grada Zagreba u razdobljima od 2008. do 2010., 2011. do 2016. te 2018. do 2022., a čiji je zajednički nazivnik razvoj i podrška lokalnom sustavu zaštite žrtava nasilja u obitelji kod kojeg se posebna pozornost posvećuje poštivanju prava djece i ženskih ljudskih prava i temeljnih sloboda. Nova Zagrebačka strategija prikazuje dvadesetjednu mjeru i šest područja djelovanja, i to:
1. Prevencija nasilja u obitelji
2. Podrška žrtvama nasilja u obitelji
3. Podrška posebno ranjivim skupinama žrtava nasilja u obitelji
4. Psihosocijalni tretman počinitelja i počiniteljica nasilja u obitelji
5. Unaprjeđenje međuresorne suradnje i izobrazba stručnjakinja i stručnjaka koje/i rade u području zaštite od nasilja u obitelji
6. Senzibilizacija javnosti
Ponešto o statistici
Prema službenim podacima Ministarstva unutarnjih poslova (u daljnjem tekstu: MUP), a kako je iskazano u Zagrebačkoj strategiji za razdoblje od 2018. do 2022. na razini Republike Hrvatske je uočljiv paralelni trend smanjenja prekršaja nasilja u obitelji5, ali i alarmantni trend porasta kaznenih djela iz područja kaznenopravne zaštite djece i obitelji. Trend je povezan s promjenom zakonskih normi, ali i brutalizacijom obiteljskog nasilja.
Broj prekršaja u 2021. u odnosu na 2018. smanjio se za 13,9 %, dok je porastao broj kaznenih djela6 iz navedenih područja na 85 % (1000 kaznenih djela u 2018., 1850 u 2021.). Broj prijavljenih kaznenih djela već je sedmu godinu uzastopno u porastu, a od 2015. do 2021. gotovo se utrostručio, kao i porast kaznenih djela na štetu djece uglavnom evidentiranih kao djela nasilja u obitelji. U 2021. u Republici Hrvatskoj od 30 ubijenih osoba, 14 su žene, njih 11 ubile su bliske osobe, a 4 su ubili sadašnji ili bivši partneri.
Što se tiče djece, u najvećem broju se radi o povredi djetetovih prava (599 slučajeva), nasilju u obitelji (390 slučajeva), prijetnji (370 slučajeva) i nanošenju tjelesne ozljede (195 slučajeva).
U tri skloništa na području Grada Zagreba od 2018. do 2021. smješteno je 467 osoba (201 odrasla osoba i 266 djece), odnosno u prosjeku 116 osoba godišnje (50 odraslih osoba i 66 djece).
Sukladno podacima MUP-a, u 77 % slučajeva muškarac je počinitelj prekršajnog djela.
Razvoj zlostavljačke ličnosti vezan je uz rano doživljavanje zlostavljanja unutar obitelji, odnosno uz odrastanje i sazrijevanje u okolnostima koje je uključivalo osvetničko, neustavno kažnjavanje, brutalno premlaćivanje, stalnu kritiku usmjerenu na osobu u cijelosti, a ne na pojedinačno ponašanje. Na taj mu se način upućuje stalna kritika da ništa ne vrijedi. Zlostavljači su bili najčešće fizički zlostavljani u djetinjstvu, što pogoduje razvoju osobe sklone nasilnom ponašanju. Zlostavljači često pokazuju poremećaje ličnosti u čijem se ponašanju ističe slaba kontrola impulsa, antisocijalno ponašanje, nizak prag tolerancije na frustrativne situacije, nedostatak empatije. Najčešće se radi o tzv. graničnoj organizaciji ličnosti, koja je karakterizirana intenzivnim i nestabilnim interpersonalnim odnosima, nestabilnim doživljajem sebe, jakom ljutnjom i impluzivnošću. Kod zlostavljača se opisuje i postojanje određene psihopatologije: psihoze, alkoholizam ili ovisnosti o psihoaktivnim sredstvima.7
Prevencija nasilja u obitelji i djelovanje u odnosu na već počinjeno nasilje u obitelji – jesmo li na pravom putu?
Femicid, odnosno zločin iz mržnje nad osobama ženskog spola motiviran spolom žrtve osobito je izražen, a njegovo praćenje u posljednje vrijeme ukazuje na visoku stopu rodne neravnopravnosti u društvu i na nedovoljno učinkovit odgovor institucija.
Prema Izvješću pravobraniteljice, bilježi se rast broja ubijenih žena od strane bliskih osoba, kao i rast broja ubijenih žena od strane intimnih partnera, što svakako ne predstavlja pozitivan trend usprkos manjim brojkama porasta i dvogodišnjem trendu pada ukupnog broja ubojstava i broja ubojstava žena. Naime, ovakav negativan trend uklapa se zapravo u generalni trend brutalizacije nasilja prema ženama koji je već istaknut kao izrazito nepovoljan trend i posljedica je uglavnom neučinkovitog sustava suzbijanja nasilja prema ženama. Trend obiteljskog nasilja na području grada Zagreba prati trend Republike Hrvatske pa podaci Centra za socijalnu skrb Zagreb bilježe porast prijava nasilja u 2021. u odnosu na 2020.
Stajalište navedeno u Izvješću naglašava kako se protiv rodno utemeljenog nasilja ne može boriti isključivo zakonskim izmjenama i represijom već fokus borbe suzbijanja rodno utemeljenog nasilja mora biti paralelno izmješten u društvenu zbilju koja proizvodi nasilničke obrasce ponašanja te mora adresirati njegove uzroke. To su prvenstveno borba za kvalitetnije društveno obrazovanje o ravnopravnosti spolova, tješnja i za rodno utemeljeno nasilje senzibilizirana međuresorna suradnja svih relevantnih dionika, osiguranje dostupnosti socijalnih servisa i servisa podrške obiteljima i žrtvama, dostupnost zdravstvenih usluga i podrške ženama i obiteljima u potrebi, suzbijanje siromaštva i primarno dugotrajna podrška obiteljima (u problemima) kroz ranu prevenciju putem stručnih servisa socijalnih službi. Prema tome, potrebno je usredotočiti se na četiri osnovna temelja učinkovite borbe protiv rodno utemeljenog nasilja i njegovih uzroka:
1. Rani preventivni, stručni i dugotrajni psihoterapijski rad s obiteljima u konfliktnim situacijama, prije eskalacije rodno utemeljenog ili obiteljskog nasilja, te prije nego što dođe do raspada obitelji i/ili raspada partnerskih odnosa i često posljedičnog nasilja (uz jačanje svih nacionalnih preventivnih mehanizama);
2. Društvena reintegracija počinitelja nasilja u obitelji, ali i žrtava kroz dugotrajni psihosocijalni tretman i podršku;
3. Sveobuhvatna edukacija pravosuđa i svih drugih stručnih službi o rodno utemeljenom nasilju, kao i sustavna edukacija o ravnopravnosti spolova, o nenasilnim metodama rješavanja sukoba i prihvaćanja različitosti koja mora biti integrirana u obrazovni sustav na svim društvenim razinama;
4. Nulta tolerancija na rodno utemeljeno nasilje, odnosno najstroža primjena postojećih propisa uz izricanje kazni u okvirima zakonskih maksimuma.
No, preduvjet za primjenu opisane (najstrože) penalne politike, osim ustrojavanja učinkovitog sustava rane prevencije i resocijalizacije počinitelja te edukacije, traži i zauzimanje zajedničkog stava i shvaćanja pravosuđa o tome što je to nasilje u obitelji i zašto je ono rodno utemeljeno, iz čega bi proizašla pravilna selekcija onih slučajeva koji zaslužuju biti kažnjeni. U Izvješću pravobraniteljice ističe se kako bi pravosudna represija i kažnjavanje trebali biti zadnja opcija u borbi protiv ove vrste nasilja i izuzetak, a ne pravilo. Samim tim, kazne bi bile strože i društvena poruka nulte tolerancije na (obiteljsko) nasilje - jasnija.
Perspektive za unapređenje zaštite žrtava nasilja u obitelji – ima li prostora za poboljšanje?
U povodu predstavljanja mjera za suzbijanje nasilja nad ženama i zaštitu prava djece, predsjednik Vlade Andrej Plenković održao je 13. rujna 2023. sastanak s predstavnicima institucija, udruga i inicijativa koje se bave ovim pitanjem.8 Premda su prema stajalištu Vlade napravljeni brojni iskoraci, u dogovoru s predstavnicima institucija, udruga i inicijativa potrebno je i dalje raditi na poboljšanju sustava zaštite žrtava nasilja u obitelji, tim više što su, kao što je već iskazano u Izvješću pravobraniteljice, prečesti slučajevi brutalnog nasilja i ubojstava, u pravilu uvijek žena. Upravo radi toga je, uz djelovanje Ministarstva pravosuđa, osnovana radna skupina koja je imala zadatak razmotriti cjelokupni zakonodavni okvir suzbijanja nasilja na ženama. Navedena radna skupina uključila je predstavnike nevladinih organizacija, akademske zajednice, Državnog odvjetništva i sudova, a imala je zahtjevan zadatak.
Čini se da će u tom smjeru biti najvažnije izmjene kaznenog zakonodavstva kojima se osnažuje zaštita žrtava nasilja. Potrebno je ponovno mijenjati odredbe KZ-a, ZZNO-a, Zakona o kaznenom postupku i ObZ-a.
Kad je riječ o kaznenom zakonodavstvu, proširila bi se i osnažila prava žrtava s obzirom na to da bi se osiguralo pravo žrtve na žalbu protiv rješenja o mjeri opreza, a kod kršenja mjera, sud bi u roku od 24 sata morao donijeti rješenje o zamjeni mjera opreza istražnim zatvorom. Policija bi dobila ovlasti uhititi počinitelja nasilja kada postoji sumnja da je mjera prekršena. Nadalje, žrtve kaznenih djela protiv spolnih sloboda trebale bi se ispitivati audio-vizualnim putem.
Također, brisala bi se iz ZZNO-a odredba o prekršaju spolnog uznemiravanja čime bi se u potpunosti unijela u sferu kaznene odgovornosti. Za kršenje zaštitnih mjera iz ZZNO-a mogla bi se izreći isključivo zatvorska kazna, a povisila bi se i kazna za kazneno djelo silovanja, i to za temeljni oblik od 3 do 8 godina zatvora, umjesto 1 do 5 godina, a za kvalificirani oblik tog kaznenog djela od 5 do 12 godina zatvora, umjesto 3 do 10. Isto tako, veliki iskorak sastoji se i u tome što bi se ukinula zastara kaznenog progona i izvršenje kazne za sva teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta. Nametljivim ponašanjem i spolnim uznemiravanjem od sada bi se smatrala i kaznena djela koja nisu nužno bila dugotrajna.
Premijer je naglasio da je posebno važno to što bi zakonskim izmjenama unijelo kazneno djelo teško ubojstvo ženske osobe za koje bi bila propisana kazna zatvora od najmanje 10 godina do dugotrajnog zatvora. To bi naravno zahtijevalo i izmjene Zakona o sudovima jer potrebna je specijalizacija sudaca za rad na predmetima nasilja u obitelji i nad ženama na tim predmetima mogli bi raditi samo oni suci koji se redovito stručno usavršavaju o problemu nasilja.
Što se tiče izmjena ObZ-a, dodatno bi se štitili prava i interesi djece koja su žrtve nasilja u obitelji, a to podrazumijeva i djecu koja su izložena svjedočenju nasilju od strane nasilnog roditelja. Iz ObZ-a brisala bi se obveza medijacije kada postoji tvrdnja ili saznanje o postojanju nasilja u obitelji.
Isto tako, potrebno je naglasiti kako bi cilj zakonskih izmjena bio i odbacivanje koncepta "otuđenja djeteta od roditelja" čime bi se zakonodavstvo uskladilo s odredbama Istanbulske konvencije, preporukama Izvješća GREVIO-a9, kao i preporukama iz Izvješća posebne izvjestiteljice Ujedinjenih naroda za nasilje protiv žena i djevojčica. Naime, izmijenili bi se pravilnici i drugi podzakonski akti iz područja socijalne skrbi kako bi i iz njih uklonili ovaj sporni pojam.
Kod donošenja odluke o roditeljskoj skrbi, propisalo bi se da sud mora uzeti u obzir i tvrdnje o postojanju nasilja.
Za kraj, premijer je spomenuo još jednu izmjenu koja se ne tiče izravno nasilja, ali odnosi se na zaštitu prava djece i materijalnu zaštitu, u pravilu, majki od roditelja koji ne plaćaju alimentaciju. Izmjenama Zakona o privremenom uzdržavanju uveo bi se alimentacijski fond putem kojeg će država uplaćivati iznos alimentacije za djecu čiji roditelji ne izvršavaju svoju obvezu, a država bi se naknadno namirila od obveznika uzdržavanja.10
Zaključak
Zaista je teško reći hoće li implementiranje zakonskih izmjena radi unaprjeđenja zaštite od nasilja u obitelj biti uspješno no, ako bude, iskreno se nadamo da će predložene izmjene navedenih zakona kao i pojačane mjere usmjerene ka prevenciji nasilja u obitelji navedene u Izvješću pravobraniteljice zaista podići zaštitu od nasilja u obitelju na jednu sasvim novu razinu.
Naime, koliko god se čini da je jednostavno provoditi mjere za sprječavanje nasilja u obitelji jer, zaista, postoji relativno dobar zakonodavni okvir koji bi mogao osigurati učinkovitu zaštitu žrtava nasilja, ipak u praksi to nije tako i potrebni su izrazito veliki napori te usavršavanje odnosno nadograđivanje trenutačnog aparata ključnog za sprječavanje i sankcioniranje navedenog nasilja. Naime, smatra se da smo društvo koje još uvijek na neki način tolerira nasilje, pogotovo nasilje nad ženama. Još uvijek nedostaje povjerenje u žrtve kada prijavi nasilje, a ne postoji ni dovoljno resursa za zbrinjavanje i pružanje podrške žrtvama nasilja u obitelji u vidu skloništa i psihosocijalne pomoći - sve su to neki od uzroka zašto nasilje još uvijek nije iskorijenjeno.
Isto tako, činjenica jest i ta da žrtve nasilja u obitelji dugo vremena dok ne dođe do trenutka prijave nasilja jednostavno šute – ili postoji neki sram jer smatraju sebe odgovornima za nečovječno postupanje prema njihovom integritetu ili se jednostavno boje da će se nakon prijave zlostavljača naći u još težem položaju i postati žrtvom njegove odmazde, a često puta žrtve nisu samo žrtve fizičkog nego i ekonomskog nasilja i nemaju sredstava koja bi im osigurala normalan život nakon odlaska iz nasilnog okruženja. Stječe se dojam da samo kad se dogodi ubojstvo društvo reagira na nasilje kao da je riječ o nekom senzacionalističkom događaju.
Lana Jenčić Bojanić, dipl. iur.
^ 1 Učestalosti i oblici obiteljskog nasilja u Virovitičko - Podravskoj županiji, završni rad, Anđa Vicić, SVEUČILIŠTE U SPLITU Podružnica SVEUČILIŠNI ODJEL ZDRAVSTVENIH STUDIJA PREDDIPLOMSKI SVEUČILIŠNI STUDIJ SESTRINSTVA, Split, 2014.
^ 2 Postoji više definicija obitelji te ista ovisi o zakonu kojim se uređuje pojedino područje prava i obveza članova obitelji no, u ovom članku govorit će se o obitelji u smislu Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" br. 70/17., 126/19., 84/21., 114/22.)(dalje u tekstu: ZZNO)
U članku 8. stavak 1. ZZNO-a propisano je da se isti primjenjuje na bračnog druga, izvanbračnog druga, životnog partnera, neformalnog životnog partnera, njihovu zajedničku djecu te djecu svakog od njih, srodnike po krvi u ravnoj lozi, srodnike u pobočnoj lozi zaključno do trećeg stupnja, srodnike po tazbini do zaključno drugog stupnja te na posvojitelja i posvojenika.
Također, u članku 8. stavku 4. ZZNO-a navodi se da je izvanbračni drug osoba koja živi u izvanbračnoj zajednici koja ima trajniji karakter ili koja traje kraće vrijeme ako je u njoj rođeno zajedničko dijeto, dok je prema članku 8. stavku 5. ZZNO-a neformalni životni partner u osoba koja živi u istospolnoj zajednici koja ima trajniji karakter.
^ 3 Republika Hrvatska potpisala je Istanbulsku konvenciju 22. siječnja 2013., međutim, dijelom pravnog poretka postala je tek 1. listopada 2018.
^ 4 U članku 8. stavku 2. ZZNO/21 propisalo se da se on primjenjuje i na bivšeg bračnog druga, bivšeg izvanbračnog druga, bivšeg životnog partnera, bivšeg neformalnog životnog partnera, sadašnjeg ili bivšeg partnera u intimnoj vezi, osobe koje imaju zajedničko dijete te osobe koje žive u zajedničkom kućanstvu. Navedene odredbe kao i odredbe članka 87. stavka 9. KZ/21 proširuju djelovanje učinaka instituta nasilja u obitelji i na sadašnje i bivše partnere u intimnoj vezi u skladu s člankom 3. točkom b. Istanbulske konvencije.
^ 5 U Glavi II. ZZNO-a odnosno u člancima 11. do 19. propisane su prekršajnopravne sankcije za zaštitu od nasilja u obitelji prekršaja.
^ 6 U članku 179a. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22.)(dalje u tekstu: KZ) nasilje u obitelji propisano je kao posebno kazneno djelo. Međutim, prema Izvješću pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2022. godinu (dalje u tekstu: Izvješće pravobraniteljice) zabilježen je značajan porast i kaznenog djela Prijetnja (članak 139. KZ-a), Tjelesna ozljeda i Teška tjelesna ozljeda (članak 117. i 118. KZ-a), Silovanje (članak 153. KZ-a) i Nametljivo ponašanje (članak 140. KZ-a).
^ 7 Učestalosti i oblici obiteljskog nasilja u Virovitičko - Podravskoj županiji, završni rad, Anđa Vicić, SVEUČILIŠTE U SPLITU Podružnica SVEUČILIŠNI ODJEL ZDRAVSTVENIH STUDIJA PREDDIPLOMSKI SVEUČILIŠNI STUDIJ SESTRINSTVA, Split, 2014.
^ 8 https://vlada.gov.hr/vijesti/predstavljene-nove-zakonske-izmjene-s-ciljem-zastite-zena-i-djece-u-fokusu-cijelog-procesa-je-zrtva-nasilja/38987
^ 9 GREVIO (Group of Experts on Action against Violence against Women and Domestic Violence) stručna je skupina za djelovanje protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji zadužena za praćenje provedbe Istanbulske konvencije.
