Medijator i medijacija prema Zakonu o mirnom rješavanju sporova

U tijeku je donošenje provedbenih propisa uz taj Zakon. Zakon donosi organizacijske i procesne odredbe koje tvore opći okvir mirnog rješavanja sporova u Republici Hrvatskoj, a podršku sustavu trebao bi pružati Centar za mirno rješavanje sporova. Zakon nadomještava dosadašnji Zakon o mirenju, a uz odredbe o medijaciji uređuje i strukturirane pregovore te pruža podlogu za cjelovito uređenje svih oblika alternativnog rješavanja sporova osim arbitraže. Pretežiti dio zakonskih odredbi već je na snazi i drugačije uređuje dosadašnji način postupanja u pojedinim vrstama sporova. Svrha Zakona je stvoriti uvjete za sporazumno rješavanje sporova, izbjegavanje nepotrebnih pokretanja postupaka te osiguravanje odnosa između postupka mirnog rješavanja spora i sudskog postupka. Mirno rješavanje spora provodi se prije ili tijekom sudskog postupka, a stranke su u određenim stvarima dužne prije pokretanja parničnog postupka pokušati riješiti spor mirnim putem. Ako sud u parničnom postupku utvrdi da stranke spor iz članka 9. stavka 1. Zakona nisu pokušale riješiti mirnim putem prije pokretanja tog postupka, a da za to ne postoji opravdan razlog iz članka 9. stavaka 5. i 6. Zakona, po primitku odgovora na tužbu uputit će stranke da u roku od 15 dana sudjeluju na informativnom sastanku o medijaciji kojim se stranke potiču da razmotre mogućnost rješavanja spora u medijaciji.

Medijacija je svaki postupak, bez obzira na to provodi li se u sudu, instituciji za medijaciju ili izvan njih, u kojem stranke nastoje sporazumno riješiti spor uz pomoć jednog ili više medijatora koji strankama pomaže postići nagodbu, bez ovlasti da im nametnu obvezujuće rješenje.

Centar za mirno rješavanje sporova (dalje: Centar) je javna ustanova koja radi ostvarenja svrhe Zakona: potiče razvoj kulture mirnog rješavanja sporova i korištenje postupaka uređenih Zakonom;  daje i opoziva suglasnost institucijama za medijaciju; daje suglasnost na programe edukacije za pojedine vrste mirnog rješavanja sporova; provodi, samostalno ili u suradnji s institucijama za medijaciju, stručno osposobljavanje i usavršavanje medijatora; odlučuje o upisu i brisanju medijatora iz Registra medijatora; vodi Registar medijatora te Registar institucija za medijaciju i izdaje potvrde iz navedenih registra; osigurava djelotvornu suradnju s tijelima sudbene vlasti i institucijama za medijaciju;  posreduje u dodjeli premeta na rješavanje institucijama za medijaciju; imenuje, na zahtjev stranaka, osobe koje provode informativni sastanak o medijaciji i medijaciju; provodi informativni sastanak o medijaciji i medijaciju ne može u primjerenom roku i uz manje troškove provesti druga institucija za medijaciju; izdaje potvrdu o pokušaju medijacije; sustavno prikuplja podatke o postupcima mirnog rješavanja spora; objavljuje informacije o mirnom rješavanju sporova, medijatorima i institucijama za medijaciju te pomaže strankama u izboru prikladne metode rješavanja spora.

Institucije za medijaciju su institucije koje su Zakonom ovlaštene ili koje su dobile suglasnost Centra: za provođenje obuke za medijatore i/ili za provođenje obuke za trenera i/ili za provođenje medijacije. Centar će dati suglasnost za provođenje obuke za medijatora te za provođenje obuke za trenera instituciji koja ima najmanje tri osposobljene osobe za provođenje obuke, odgovarajući prostor za provođenje obuke i usvojene programe obuke, a suglasnost za provođenje medijacije dat će instituciji koja ima najmanje tri medijatora i odgovarajući prostor za provođenje medijacije. Centar će opozvati danu suglasnost ako naknadno utvrdi da  institucija za medijaciju više ne ispunjava Zakonom propisane uvjete. O davanju i opozivu suglasnosti Centar odlučuje rješenjem protiv kojeg se može izjaviti žalba ministarstvu nadležnom za pravosuđe.

Svojstvo medijatora stječe se upisom u Registar medijatora koji vodi Centra, a gubi se brisanjem iz Registra. Registra je javan i vodi se u elektroničkom obliku. Centar izdaje potvrdu iz Registra koja ima svojstvo javne isprave. U Registar se može upisati medijator koji je stekao potvrdu od institucije za medijaciju o provedenoj obuci za medijatora. Medijator upisan u Registar brisat će se iz Registra na osobni zahtjev ili po službenoj dužnosti ako se utvrdi da nisu postojali uvjeti na temelju kojih je upisan u Registar te u slučaju smrti. Centar o upisu i brisanju iz Registra odlučuje rješenjem protiv kojeg se može izjaviti žalba ministarstvu nadležnom za pravosuđe. Medijator je dužan stalno se stručno usavršavati. Način upisa i brisanja iz Registra, njegovo vođenje i obvezu usavršavanja medijatora propisuje pravilnikom ministar nadležan za poslove pravosuđa.

Medijacija se može provesti neovisno o tome vodi li se o predmetu spora sudski, arbitražni ili drugi postupak. Stranke mogu unaprijed sklopiti sporazum kojim se obvezuju da će sve ili neke buduće sporove rješavati medijacijom. U sporazumu o medijaciji određeno je da će se navesti spor i druga pitanja koja će se pokušati riješiti medijacijom. Sporazum o medijaciji može sadržavati ime i prezime medijatora ili pravila na temelju kojih će medijator biti određen, instituciju za medijaciju, način provođenja postupka, rok za dovršetak medijacije, zastupanje i druga pitanja. Medijacija se smatra pokrenutom prihvatom prijedloga za provođenje medijacije, osim ako je za sporove u kojima postoji obveza pokretanja medijacije propisano ili ugovoreno drugačije.

Sporazum o medijaciji smatra se sklopljenim i kad jedna stranka drugoj stranci podnese prijedlog za provođenje medijacije koji sadržava sastojke koje treba sadržavati Sporazum o medijaciji, a druga stranka u roku od 15 dana od dana kad je primila prijedlog, ili u drugom roku naznačenom u prijedlogu, prihvati rješavanje spora medijacijom. Ako se druga stranka o prijedlogu za provođenje medijacije ne izjasni u roku 15 dana od dana kad je primila prijedlog, ili u drugom roku naznačenom u prijedlogu, smatrat će se da je prijedlog za medijaciju odbijen.

Medijacija pokrenuta u povodu prijedloga za provođenje medijacije smatra se okončanom  ako je posebnim propisao određen rok za podnošenje tužbe. Medijator će obavijestiti Centar o započetoj medijaciji.

Imenovanje medijatora obavlja se prema pravilima o kojima su se stranke sporazumjele. Stranke sporazumno određuju hoće li medijaciju provoditi jedan ili više medijatora i tko će biti imenovan za medijatora. Ako se stranke ne mogu sporazumjeti o broju ili osobi odnosno osobama medijatora, mogu zatražiti da medijatora imenuje Centar, institucija za medijaciju ili neka treća osoba.

Medijator je u postupku medijacije dužan postupati stručno i nepristrano. Osoba kojoj se ponudi imenovanje za medijatora dužna je otkriti sve okolnosti koje dovode u sumnju njezinu nepristranost. Nakon imenovanja medijator je dužan obavijestiti stranke o takvim okolnostima čim za njih sazna, ako to već prije nije učinio.

Medijacija se provodi na način o kojem su se stranke sporazumjele. Medijator će prilikom vođenja postupka imati pravičan i jednak odnos prema strankama.

Medijator se u postupku medijacije može sastajati sa svakom od stranaka odvojeno. Ako se stranke nisu drugačije sporazumjele, medijator može informacije i podatke koje je primio od jedne stranke prenijeti drugoj stranci uz njezin pristanak.

Medijator može sudjelovati u sastavljanju nagodbe i predlagati njezin sadržaj.

Medijacija je dovršena: ako je jedna stranka uputila drugim strankama i medijatoru pisanu izjavu o odustajanju od medijacije, osim ako u postupku nakon odustajanja jedne stranke sudjeluju dvije ili više stranaka koje su voljne nastaviti medijaciju; ako su stranke uputile medijatoru pisanu izjavu o dovršetku medijacije; odlukom medijatora da se medijacija obustavlja, donesenom u pravilu nakon što je o tome strankama bila dana mogućnost da se izjasne, zbog toga što daljnje nastojanje da se postigne mirno rješavanje spora više nije svrhovito; ako se nagodba ne sklopi u roku za dovršetak medijacije koji su stranke odredile svojim sporazumom, a ako rok nije određen, u roku od 60 dana od dana početka medijacije; sklapanjem nagodbe koju potpisuju stranke i medijator. Medijator će obavijestiti Centar o trajanju i načinu dovršetka medijacije.

Nagodba sklopljena u medijaciji obvezuje stranke koje su je sklopile. Ako su nagodbom stranke preuzele određene obveze, one su ih dužne pravodobno izvršiti. Nagodba koja je sklopljena u medijaciji ovršna je isprava ako je u njoj utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadrži izjavu obveznika o neposrednom dopuštenju ovrhe (u daljnjem tekstu: klauzula ovršnosti). Klauzulom ovršnosti obveznik izričito pristaje da se na temelju nagodbe, radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, može neposredno provesti prisilna ovrha. Klauzula ovršnosti može biti sadržana i u posebnoj ispravi. Ovrha nagodbe odbit će se: ako sklapanje nagodbe nije dopušteno; ako je nagodba suprotna javnom poretku Republike Hrvatske; ako je sadržaj nagodbe neprovediv ili nemoguć. Stranke se mogu sporazumjeti i da se nagodba sastavi u obliku javnobilježničkog akta, sudske nagodbe ili arbitražnog pravorijeka na temelju nagodbe.

Ako se stranke nisu drukčije sporazumjele, medijator je dužan u odnosu na treće osobe čuvati povjerljivim sve informacije i podatke za koje sazna tijekom postupka medijacije, osim ako ih je na temelju zakona dužan priopćiti ili ako je to nužno radi provedbe ili ovrhe sklopljene nagodbe. Medijator odgovara za štetu koju je prouzročio povredom te obveze.

U sudskom, arbitražnom ili drugom postupku nije dopušteno davati izjave, predlagati dokaze ili podnositi drugi dokaz u bilo kojem obliku, ako se takav dokaz odnosi na: činjenicu da je jedna od stranaka predlagala ili prihvatila medijaciju; izjave o činjenicama ili prijedlozima koje su stranke iznosile u postupku medijacije; priznanje zahtjeva ili činjenica izvršeno tijekom postupka medijacije, ako takva očitovanja nisu sastavni dio nagodbe; isprave koje su pripremljene isključivo za potrebe postupka medijacije, osim ako je zakonom propisano da je njihovo iznošenje nužno radi provedbe ili ovrhe sklopljene nagodbe; spremnost stranaka da tijekom postupka prihvate prijedloge iznesene u postupku medijacije; druge u postupku medijacije iznesene prijedloge. Ako se stranke nisu drukčije sporazumjele, medijator i osobe koje sudjeluju u postupku medijacije u bilo kojem svojstvu ne mogu biti prisiljene svjedočiti u arbitražnom, sudskom ili bilo kojem drugom postupku vezano za informacije i podatke koji proizlaze iz postupka medijacije ili su s njim povezani. Osobe koje postupe suprotno navedenom, odgovorne su za štetu koju time prouzroče. U sudskom, arbitražnom ili drugom postupku dokazi iz postupka medijacije odbacit će se kao nedopušteni. Iznimno, dokazi iz postupka medijacije u postupku pred arbitražom, sudom ili drugim državnim tijelom mogu se upotrijebiti u dokazne svrhe samo pod uvjetima i u opsegu koji zahtijeva zakon, ako je to nužno zbog zaštite javnog poretka Republike Hrvatske, ili ako je to potrebno za provedbu ili ovrhu nagodbe, a osobe koje postupe suprotno tomu, odgovorne su za štetu koju time prouzroče. Odredbe stavaka od 1. do 4. članka 22. Zakona primjenjuju se bez obzira na to je li arbitražni, sudski ili drugi postupak povezan sa sporom glede kojeg se vodila ili se vodi medijacija. Osim u slučaju iz stavka 1. članka 22. Zakona, dokazi koji su inače dopušteni u arbitražnom, sudskom ili drugom postupku neće biti nedopušteni samo zato jer su bili upotrijebljeni u medijaciji.

Ako se stranke nisu drukčije sporazumjele, medijator ne može biti sudac ili arbitar u sporu koji je bio ili jest predmet medijacije, ili u nekom drugom sporu koji je proizašao iz toga pravnog odnosa ili je povezan s njim. Iznimno, stranke mogu ovlastiti medijatora da kao arbitar donese pravorijek na temelju nagodbe.

Stranke koje su u skladu sa Zakonom izabrale medijaciju radi pokušaja mirnog rješavanja spora ne gube zbog toga mogućnost pokretanja sudskog, arbitražnog ili drugog postupka zbog isteka zastarnog ili prekluzivnog roka. Zastara ne teče za vrijeme trajanja medijacije. Ako je posebnim propisom određen rok za podnošenje tužbe, taj rok ne teče dok traje medijacija.

Ako su se stranke sporazumjele o provođenju medijacije i izrijekom se obvezale da tijekom točno određenog razdoblja ili do nastupanja točno određenog uvjeta neće pokretati ili nastavljati sudske, arbitražne ili druge postupke, takav sporazum ima obvezujući učinak. U tom će slučaju sud, arbitri ili druga tijela kod kojih se pokrene postupak o istom predmetu spora odbaciti na zahtjev druge stranke tužbu ili drugi podnesak kojim se postupak pokreće ili nastavlja.

Ako se stranke nisu drukčije sporazumjele, svaka stranka snosi svoje troškove, a troškove medijacije i informativnog sastanka o medijaciji stranke snose na jednake dijelove, odnosno u skladu s posebnim zakonom ili pravilima institucija za medijaciju. Troškovi informativnog sastanka o medijaciji i medijacije koja nije dovršena sklapanjem nagodbe ulaze u parnične troškove.

Odredbe Zakona primjenjuju se i u prekograničnim sporovima u građanskim i trgovačkim predmetima. Prekograničnim sporovima u smislu Zakona ne smatraju se porezni, carinski ili upravni sporovi ili oni sporovi koji se odnose na odgovornost države za radnje ili propuste u vršenju vlasti. Prekogranični spor u smislu Zakona je spor u kojem jedna od stranaka ima prebivalište ili uobičajeno boravište u državi članici Europske unije (dalje u tekstu: državi članici), a u kojoj ga druga stranka nema na dan: kad su se stranke sporazumjele o korištenju medijacije nakon što je došlo do spora; kad je sud odredio medijaciju;  kad je po nacionalnom pravu nastala obveza primjene medijacije; kad je sud kojemu je podnesena tužba uputio stranke na medijaciju. Iznimno, u svrhu primjene članaka 21. i 24. Zakona, prekogranični spor je i onaj spor u kojem je sudski ili arbitražni postupak između stranaka započet u državi članici u kojoj stranke nisu imale prebivalište ili uobičajeno boravište na dan na koji upućuju prva tri podstavka iz stavka 3. članka 27. Zakona. Odredbe o prekograničnom sporu neće se primjenjivati u odnosu na Kraljevinu Dansku. Prebivalište odnosno boravište određuje se u skladu s odredbama poglavlja 5. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) (SL L 351, 20. 12. 2012.).

Ako država članica u skladu sa svojim propisima osigurava mogućnost strankama, ili jednoj od njih uz izričiti pristanak druge stranke, da se sadržaj pisane nagodbe postignute medijacijom u prekograničnom sporu utvrdi ovršnim, sud u Republici Hrvatskoj priznat će i ovršiti takvu nagodbu. Ako je sadržaj nagodbe u državi članici unesen u neku drugu ovršnu ispravu tako što ga je sud ili drugo nadležno tijelo potvrdilo presudom, odlukom, arbitražnim pravorijekom ili drugom ovršnom ispravom u skladu s pravom države članice u kojoj je podnesen zahtjev, na priznanje i ovrhu te ovršne isprave primjenjuju se pravila mjerodavna za priznanje i ovrhu tih isprava. O zahtjevu za priznanje i o prijedlogu za određivanje ovrhe nagodbe iz stavka 1. članka 28. Zakona u predmetima iz stvarne nadležnosti trgovačkih sudova nadležan je Trgovački sud u Zagrebu, a u ostalim predmetima Županijski sud u Zagrebu. Trgovački sud u Zagrebu, odnosno Županijski sud u Zagrebu odbit će ovrhu na temelju nagodbe sklopljene u sporu s međunarodnim obilježjem ako ovršenik dokaže: da stranka u postupku nije bila sposobna zaključiti sporazum o medijaciji i biti stranka u sporu ili da stranka nije bila uredno zastupana; da sporazum o medijaciji nije uopće bio sklopljen ili da nije valjan u skladu s pravom koje su stranke odabrale odnosno pravom druge države koje je mjerodavno prema pravilima međunarodnog privatnog prava; da nagodba nije obvezujuća ili nije konačna odnosno da je naknadno izmijenjena; da su obveze iz nagodbe već izvršene odnosno da je činidba preuzeta nagodbom neizvršiva ili nemoguća; da je ovrha suprotna samim uvjetima nagodbe; da je medijator koji je pomogao strankama sklopiti nagodbu grubo prekršio načela i međunarodno prihvaćene standarde iz članka 8. Zakona, a to je moglo utjecati na sadržaj nagodbe.

Trgovački sud u Zagrebu, odnosno Županijski sud u Zagrebu po službenoj će dužnosti odbiti ovrhu inozemne nagodbe ako utvrdi: da spor prema odredbama ovoga Zakona ne može biti riješen u medijaciji; da je nagodba u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske.

Josip Petković, dipl. iur.