PRIOPĆENJE ZA MEDIJE br. 200/22.U Luxembourgu 15. prosinca 2022.
Presuda Suda u predmetu C-311/21 | TimePartner Personalmanagement
Između siječnja i travnja 2017. društvo TimePartner Personalmanagement GmbH, poduzeće za privremeno zapošljavanje, zaposlilo je osobu CM na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme, kao radnicu zaposlenu kod poduzeća za privremeno zapošljavanje. Osoba CM je, tijekom svojeg ustupanja, radila u maloprodajnom sektoru kao referent za narudžbe u poduzeću korisniku.
Za taj je rad primala bruto plaću od 9,23 eura po satu, u skladu s kolektivnim ugovorom koji se primjenjuje na radnike zaposlene kod poduzeća za privremeno zapošljavanje, sklopljenim između udruženja čiji je član bilo društvo TimePartner Personalmanagement i sindikata čiji je član bila osoba CM.
Taj je kolektivni ugovor odstupao od načela jednakog postupanja, priznatog u njemačkom pravu
, time što je za radnike zaposlene kod poduzeća za privremeno zapošljavanje predviđao plaću koja je niža od one koja se dodjeljuje radnicima poduzeća korisnika na temelju uvjetâ kolektivnog ugovora za radnike u maloprodajnom sektoru u saveznoj zemlji Bavarskoj (Njemačka), odnosno bruto plaće od 13,64 eura po satu.
Osoba CM je Arbeitsgerichtu Würzburg (Radni sud u Würzburgu, Njemačka) podnijela tužbu radi ishođenja dodatka na plaću u iznosu od 1296,72 eura, koji odgovara razlici u plaći između radnika zaposlenih kod poduzeća za privremeno zapošljavanje i usporedivih radnika koje je izravno zaposlilo poduzeće korisnik. U tom se pogledu pozvala na povredu načela jednakog postupanja u odnosu na radnike zaposlene kod poduzeća za privremeno zapošljavanje, predviđenog u članku 5. Direktive 2008/104
. Nakon što je ta tužba odbijena u prvostupanjskom i žalbenom postupku, osoba CM podnijela je reviziju Bundesarbeitsgerichtu (Savezni radni sud, Njemačka), koji Sudu upućuje pet prethodnih pitanja o tumačenju te odredbe.
Sud definira uvjete koje kolektivni ugovor, koji sklope socijalni partneri, treba ispunjavati da bi se moglo odstupiti od načela jednakog postupanja u odnosu na radnike zaposlene kod poduzeća za privremeno zapošljavanje na temelju članka 5. stavka 3. Direktive 2008/104
. Među ostalim, pobliže određuje doseg pojma „opća zaštita za radnike zaposlene kod poduzeća za privremeno zapošljavanje”, koju kolektivni ugovori moraju osiguravati na temelju te odredbe, i donosi kriterije koji omogućavaju da se ocijeni je li ta opća zaštita stvarno bila osigurana. Sud također zaključuje da takvi kolektivni ugovori moraju moći biti predmet djelotvornog sudskog nadzora.
Ocjena Suda
Nakon što je podsjetio na dvostruki cilj Direktive 2008/104, osiguravanje zaštite radnika zaposlenih kod poduzeća za privremeno zapošljavanje i poštovanje raznolikosti tržištâ rada, Sud pojašnjava da članak 5. stavak 3. te direktive, upućivanjem na pojam „opća zaštita za radnike zaposlene kod poduzeća za privremeno zapošljavanje”, ne zahtijeva uzimanje u obzir razine zaštite koja je specifična za radnike zaposlene kod poduzeća za privremeno zapošljavanje a nadilazi razinu zaštite utvrđenu, za radnike općenito, nacionalnim pravom i pravom Unije o osnovnim uvjetima rada i zapošljavanja.
Međutim,
kada socijalni partneri kolektivnim ugovorom dopuštaju različito postupanje u pogledu osnovnih uvjeta rada i zapošljavanja na štetu radnika zaposlenih kod poduzeća za privremeno zapošljavanje, taj im kolektivni ugovor mora, kako bi se osigurala opća zaštita za dotične radnike zaposlene kod poduzeća za privremeno zapošljavanje, zauzvrat dodjeljivati pogodnosti u pogledu osnovnih uvjeta rada i zapošljavanja koje su takve da mogu kompenzirati različito postupanje kojem su podvrgnuti.Naime, opća će zaštita radnika zaposlenih kod poduzeća za privremeno zapošljavanje nužno biti umanjena ako se takav ugovor – u odnosu na te radnike – ograničava na smanjivanje jednog ili više navedenih osnovnih uvjeta.
Osim toga, odstupajuća odredba predviđena člankom 5. stavkom 3. Direktive 2008/104 nalaže da se konkretno provjeri poštuje li se obveza osiguravanja opće zaštite za radnike zaposlene kod poduzeća za privremeno zapošljavanje, i to usporedbom, za određeno radno mjesto, osnovnih uvjeta rada i zapošljavanja primjenjivih na radnike koje je izravno zaposlilo poduzeće korisnik s onima koji su primjenjivi na radnike zaposlene kod poduzeća za privremeno zapošljavanje, kako bi se na taj način moglo
utvrditi mogu li kompenzacijske pogodnosti dodijeljene u pogledu navedenih osnovnih uvjeta biti protuteža učincima različitog postupanja kojem su podvrgnuti.
Tom se obvezom osiguravanja opće zaštite za radnike zaposlene kod poduzeća za privremeno zapošljavanje ne zahtijeva da dotični radnik zaposlen kod poduzeća za privremeno zapošljavanje ima ugovor o radu na neodređeno vrijeme s poduzećem za privremeno zapošljavanje, s obzirom na to da članak 5. stavak 3. Direktive 2008/104 dopušta odstupanje od načela jednakog postupanja u odnosu na sve radnike zaposlene kod poduzeća za privremeno zapošljavanje, pri čemu se ne pravi razlika s obzirom na to imaju li s poduzećem za privremeno zapošljavanje ugovor o radu na određeno ili na neodređeno vrijeme.
Usto, navedenom se obvezom ne zahtijeva da države članice podrobno predvide uvjete i kriterije koje kolektivni ugovori moraju ispunjavati.
S obzirom na navedeno, iako imaju široku marginu prosudbe u okviru pregovora i sklapanja kolektivnih ugovora, socijalni partneri moraju poštovati pravo Unije, općenito, i Direktivu 2008/104, konkretno.
Stoga, iako se odredbama te direktive državama članicama ne nalaže donošenje određenog propisa radi osiguravanja opće zaštite za radnike zaposlene kod poduzeća za privremeno zapošljavanje, u smislu njezina članka 5. stavka 3.,
države članice, uključujući njihove sudove, ipak
moraju voditi računa o tome da kolektivni ugovori kojima se odobrava različito postupanje u pogledu osnovnih uvjeta rada i zapošljavanja osiguravaju, među ostalim, opću zaštitu za radnike zaposlene kod poduzeća za privremeno zapošljavanje.
Stoga ti kolektivni ugovori moraju moći biti predmet djelotvornog sudskog nadzora kako bi se provjerilo poštuju li socijalni partneri svoju obvezu osiguravanja te zaštite.
______________________________________
1 Za razdoblje između siječnja i ožujka 2017., u članku 10. stavku 4. prvoj rečenici Arbeitnehmerüberlassungsgesetza (Zakon o ustupanju radnika) od 3. veljače 1995. (BGBl. 1995 I, str. 158.), u verziji koja se primjenjivala do 31. ožujka 2017. i, što se tiče travnja 2017., u članku 8. stavku 1. tog istog zakona, u njegovoj verziji koja se primjenjivala od 1. travnja 2017.
2 Direktiva 2008/104/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o radu preko poduzeća za privremeno zapošljavanje (SL 2008., L 327, str. 9.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 4., str. 280.).
3 Taj stavak 3. nudi državama članicama mogućnost da socijalnim partnerima dopuste zadržavanje ili sklapanje kolektivnih ugovora kojima se dopušta nejednako postupanje u pogledu osnovnih uvjeta rada i zapošljavanja radnika zaposlenih kod poduzeća za privremeno zapošljavanje, pod uvjetom da se osigura opća zaštita za radnike zaposlene kod poduzeća za privremeno zapošljavanje.
4 Osnovni uvjeti rada i zapošljavanja definirani su u članku 3. stavku 1. točki (f) Direktive 2008/104. Riječ je o uvjetima koji se odnose na trajanje radnog vremena, prekovremeni rad, pauze, odmore, noćni rad, dopuste i državne praznike te na plaću.
