U središtu

Novi Pravilnik o izdavanju potvrde u svrhu podnošenja zahtjeva za reguliranje boravka pripadniku hrvatskog naroda sa stranim državljanstvom ili bez državljanstva

28.10.2022

U „Narodnim novinama“ broj 122. iz 2022. godine objavljen je Pravilnik o izdavanju potvrde u svrhu podnošenja zahtjeva za reguliranje boravka pripadniku hrvatskog naroda sa stranim državljanstvom ili bez državljanstva (u daljnjem tekstu Pravilnik). Radi se o zanimljivom Pravilniku s obzirom na to da u prvi plan stavlja reguliranje boravka pripadnika hrvatskog naroda sa stranim državljanstvom ili bez državljanstva (apatrida) što se uklapa u politiku privlačenja stranih državljana hrvatske narodnosti prema boravku i životu u Republici Hrvatskoj. Ovim člankom ćemo nastojati izdvojiti najbitnije točke navedenog Pravilnika i dati uvid u krajnji cilj donošenja pravilnika kojim se posebno izdvaja reguliranje boravka osobama pripadnicima hrvatskog naroda koji nemaju hrvatsko državljanstvo niti odobreni boravak.

Krajnja svrha navedenog Pravilnika je izdavanje potvrde od strane Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Ureda dobrodošlice, koja služi za podnošenje zahtjeva za izdavanje odobrenja za privremeni boravak iz humanitarnih razloga ili podnošenja zahtjeva za odobrenje stalnog boravka stranog državljanina, pripadnika hrvatskog naroda. Iz navedenog je jasno vidljivo da potvrda koju izdaje Središnji ured, tj. njegov Ured dobrodošlice nije odobrenje za privremeni ili stalni boravak pripadniku hrvatskog naroda sa stranim državljanstvom ili apatridu hrvatske narodnosti, već preduvjet za podnošenje zahtjeva za odobrenje privremenog boravka iz humanitarnih razloga ili zahtjeva za stalni boravak koji se podnosi nadležnoj policijskoj postaji/upravi u RH. Navedenim odredbama određeno je da Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske ne preuzima ulogu/zadaće policijskih uprava/postaja kojima je zakonski određena nadležnost odobravanja privremenih i stalnih boravaka stranih državljana, nego se stvara za Ured uloga dodatnog državnog tijela u postupku.

Pripadnikom hrvatskog naroda sa stranim državljanstvom se smatra osoba koja ima važeće strano državljanstvo dok se osobom bez državljanstva smatra ona osoba koja ima valjanu stranu osobnu iskaznicu ali nema važeću putnu ispravu. Podnositelj zahtjeva za izdavanje potvrde uz pripadnost hrvatskom narodu mora biti „stipendist i/ili korisnik programa, projekata i mjera koje provodi i financira Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske samostalno ili u suradnji s drugim tijelima javne vlasti te njegov član obitelji i maloljetno dijete.“ Uz navedene okolnosti zahtjev za izdavanje potvrde može podnijeti i pripadnik hrvatskog naroda kao hrvatski iseljenik i potomak hrvatskog iseljenika koji nije stipendist i/ili korisnik programa, projekata i mjera Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH te njegov član obitelji i maloljetno dijete (pretpostavka je da u ime djeteta zahtjev podnosi roditelj/skrbnik – oba ili samostalno kada je samo jedan živući roditelj/skrbnik). Pripadnost hrvatskom narodu definirana je člankom 16. Zakona  o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine" br. 53/91., 70/91., 28/92., 113/93., 4/94., 130/11., 110/15., 102/19., 138/21. ) koji navodi kako se „pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu, navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda i aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu.“ Pravilnik se poziva na navedene odredbe Zakona o hrvatskom državljanstvu koje definiraju tko su pripadnici hrvatskog naroda te sam Pravilnik ne daje posebnu definiciju pripadnosti hrvatskom narodu.

Od dokumentacije koju je potrebno priložiti zahtjevu za izdavanje potvrde traži se prilaganje: dokaza o pripadnosti hrvatskom narodu, valjana strana putna isprava, izvod iz matične knjige rođenih i  životopis. Navedenu dokumentaciju je potrebno priložiti i kada se radi o reguliranja privremenog boravka osobe koja je stipendist i/ili korisnik programa, projekata i mjera ili kada se radi o hrvatskom iseljeniku i potomku hrvatskog iseljenika. Ovdje se otvara zanimljivo pitanje zašto je pravilnikom propisano prilaganje životopisa s obzirom na to da Pravilnik o boravku državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 20/22.) koji se slobodno može nazvati stožernim Pravilnikom za reguliranje boravka stranaca u RH ne traži životopis kao prilog zahtjevu za izdavanje boravka (članak 8.) Naime, u cijelom Pravilniku o boravku državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj nigdje se ni ne spominje riječ životopis u bilo kojem obliku te je samim time teško shvatiti koja je bila pravna intencija takvog priloga zahtjevu za izdavanje potvrde koju izdaje Ured za dobrodošlicu. Podsjetimo na priloge koji se dostavljaju uz zahtjev za odobrenje privremenog boravka a koje određuje članak 8. Pravilnika o boravku državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj: fotografija, valjana putna isprava, dokaz o zdravstvenom osiguranju, dokaz o osiguranim sredstvima za uzdržavanje, dokaz da podnositelj nije pravomoćno kažnjen za kaznena djela iz članka 7. Pravilnika i dokaz kojim se opravdava svrha boravka u RH. Određivanje životopisa kao priloga zahtjevu se eventualno može pravdati kao oblik dokazivanja povezanosti sa hrvatskim narodom, objašnjavanja humanitarnih razloga obzirom da se ipak radi o specifičnom temelju za odobravanje potvrde/suglasnosti Ureda.

U slučaju izdavanja potvrde radi reguliranja stalnog boravka od dokumentacije se traži dokaz o pripadnosti hrvatskom narodu, valjana strana putna isprava, preslika važeće biometrijske dozvole boravka, dokaz o reguliranom privremenom boravku zadnje tri godine u RH i životopis.

Kod stalnog boravka koji se odobrava temeljem privremenog boravka stipendistu i/ili korisniku programa, projekata i mjera, hrvatskom iseljeniku ili potomku hrvatskog iseljenika postavlja se očito pitanje a to je zašto je opet potrebno ishodovati posebnu potvrdu kada je već izdana potvrda kao temelj reguliranja privremenog boravka. Nadležno tijelo (MUP) uvidom u evidencije lako može vidjeti kojim je temeljem odobren privremeni boravak i samim time postaje suvišna „posebna“ potvrda kako bi se ishodio stalni boravak te se zapravo na neki način duplicira obaveza podnositelja. Stalni boravak sam po sebi nije odvojen od prethodno odobrenih privremenih boravka te su privremeni boravci jedan od uvjeta odobrenja stalnog boravka.

Još jedna zanimljiva specifičnost Pravilnika je provođenje intervjua s podnositeljem zahtjeva o čemu se sastavlja i zapisnik. Članak 9. Pravilnika je po tom pitanju jako štur i samo naglašava kako se provodi intervju pretpostavljajući time da se provodi i za potvrdu o privremenom i o stalnom boravku.
O zahtjevu za izdavanje potvrde odlučuje se u roku od 30 dana od podnošenja urednog zahtjeva, dok je na odluku tijela dozvoljena žalba Povjerenstvu za žalbe.

Nakon što mu je izdana Potvrda u roku od osam dana osoba je dužna obratiti se nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji i podnijeti zahtjev za izdavanje odobrenja za privremeni boravak iz humanitarnih razloga ili podnijeti zahtjev za odobrenje stalnog boravka sukladno posebnom propisu kojim se regulira boravak stranaca. Ako je osoba odustala od podnošenja zahtjeva dužna je u roku 15 dana vratiti izdanu potvrdu Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske.

Bitno je istaknuti da Pravilnik o izdavanju potvrde u svrhu podnošenja zahtjeva za reguliranje boravka pripadniku hrvatskog naroda sa stranim državljanstvom ili bez državljanstva u biti razrađuje odredbe već navedenog „stožernog“ Pravilnika o boravku državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 20/22.) njegovog članka 19. koji regulira privremeni boravak iz humanitarnih razloga za pripadnika hrvatskog naroda gdje se i spominje „potvrda tijela državne uprave nadležnog za odnose s Hrvatima izvan Republike Hrvatske“ koja se prilaže uz zahtjev za odobrenje privremenog boravka iz humanitarnih razloga pripadnika hrvatskog naroda sa stranim državljanstvom ili bez državljanstva. Treba pri tome istaknuti da sama potvrda u svojoj biti postoji kao pomoćno sredstvo tijelima koje izdaju odobrenje za privremeni i stalni boravak u Republici Hrvatskoj osobama hrvatske narodnosti koje su strani državljani ili apatridi. Očito se htjelo pojačati sigurnost kod donošenja odluke o odobrenju privremenog boravka obzirom da je Središnji ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske ipak stručniji u ocjenjivanju podrijetla osoba koje tvrde da su osobe hrvatske narodnosti a stranog državljanstva. Ipak postavlja se pitanje je li ovakvo rješenje u skladu s politikom smanjenja birokratskih prepreka osobama hrvatske narodnosti a koje žele regulirati svoj status u Republici Hrvatskoj ili se tu ipak radi o još jednoj prepreci koju moraju proći da bi osigurali svoja prava. Praksa i provođenje ovog pravilnika dati će odgovor na navedeno pitanje.

Roko Hranjec, mag. iur.