Krajnji potrošač u Republici Hrvatskoj, kada je hrana u pitanju, zaštićen je u okviru dva osnovna zakona: Zakonom o hrani i Zakonom o zaštiti potrošača. Navedeni pravni okviri osiguravaju da se na tržište stavlja hrana pod strogo nadziranim uvjetima, da hrana koja je u ponudi bude neškodljiva prvenstveno za ljude, a onda i životinje, da je krajnji potrošač valjano informiran o kvaliteti i porijeklu hrane koju konzumira, kao i da hrana koja se konzumira prođe potrebne službene kontrole kako bi bila nesumnjivo zdravstveno ispravna. Subjektivna i objektivna odgovornost za škodljive namirnice dokazuje se u sudskim postupcima, a na državnim je tijelima da preventivno djeluju kroz mehanizam Državnog inspektorata kako bi se izbjegla dugotrajna i skupa suđenja za naknadu štete, a prije svega očuvalo zdravlje hrvatskih građana.
Ne tako davni primjer specijalnog mirnodopskog ratovanja glađu, "holodomor", gladomor, u kojem su u razdoblju od 1932. do 1933. milijuni Ukrajinaca, naroda sjevernog Kavkaza te uz donji tok rijeke Volge umoreni umjetno izazvanom glađu unatoč europskoj žitnici na kojoj su živjeli, kako bi staljinistički režim nametnuo strah i slijepu poslušnost ljudi uništavajući istodobno genocidom ukrajinski narod te konfiscirajući žito čija je prodajna zarada služila za industrijalizaciju Rusije te od seljaka stvarala bijedan proletarijat. Anticivilizacijska grozota holodomora prepoznata je i u Hrvatskoj te je Hrvatski sabor donio Deklaraciju o priznavanju Gladomora (Holodomora) 1932. – 1933. godine genocidom nad ukrajinskim narodom izrazivši tako najsnažniju osudu genocidnih djela tog totalitarnog režima koja su dovela do smrti nekoliko milijuna Ukrajinaca.1
Hrana je potreba koju valja zadovoljiti kako bi i čovjek i fauna i flora preživjeli te je jednaka kisiku i vodi za održavanje na životu, zbog čega je i predmet zakonske regulative; kako kroz uređivanje obveza subjekata u poslovanju s hranom i hranom za životinje, tako i kroz osnivanje nadležnih tijela i njegovih zadaća vezanih uz nadzor poslovanja s hranom i službene kontrole, a propisane su i upravne mjere i prekršajne odredbe, kao i deliktna i odštetna odgovornost za stavljanje u promet škodljivih prehrambenih namirnica.
U oblasti građanskoga prava, odgovornost zbog posljedica koje po zdravlje i život može imati prehrambena namirnica propisana je kao zabrana prouzrokovanja štete pri čemu se svatko dužan uzdržati od postupka kojim se može drugome prouzročiti šteta. Uz subjektivnu odgovornost za štetu koja je posljedica nekog kaznenog djela vezanog uz hranu, Zakonom o obveznim odnosima2 propisana je i objektivna odgovornost proizvođača koji stavi u promet neki proizvod i koji odgovara za štetu prouzročenu neispravnošću toga proizvoda bez obzira na krivnju, a naknada neimovinske štete prouzročene neispravnim proizvodom može se zahtijevati samo prema općim pravilima odgovornosti za štetu.
Upravo prevencija, nadzor i sankcioniranje nepoštenih i nemarnih praksi kod baratanja hranom je između ostalog predmet, sada Zakona o državnom inspektoratu3 (sada nevažećeg Zakona o sanitarnoj inspekciji4) kojim je u djelokrug inspekcije uključena i hrana i genetski modificirana hrana te veterinarstvo i sigurnosti hrane, zdravlje životinja, označavanje i promet proizvoda životinjskog podrijetla, označavanja hrane i hrane za životinje. Uz standardnu sanitarnu inspekciju hrane koja obuhvaća sigurnost i higijena hrane u svim fazama proizvodnje, prerade, uvoza i stavljanja na tržište hrane, uključujući provođenje monitoringa ostataka pesticida i genetski modificirane hrane te ograničenu uporaba GMO-a propisana je i fitosanitarna inspekcija koja uključuje biljno zdravstvo, u dijelu koji se odnosi na fitosanitarni pregled bilja i biljnih proizvoda.
Prvi korak koji društvo poduzima u cilju smanjenja šteta do kojih dolazi zbog škodljivih prehrambenih proizvoda je postavljanje jasnog i čvrstog normativnog okvira koji će poduzeti primjerene preventivne mjere u oblasti konzumacije (po zdravlje sigurne) hrane te pružiti valjani odgovor na pitanja odgovornosti za štete nastale uporabom škodljive hrane na tržištu, od njezinog uvoza, prijevoza i/ili stavljanja u promet te na tržište, pa sve do posluživanja hrane u domovima građana i u javnosti.
Sva zakonodavstva koja za krovni propis imaju Ustav, zakone usklađuju s ustavnim odredbama, jamstvima i pravima. Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) je člankom 69. općenito konstitucionalizirano pravo svakoga na zdrav život, da država osigurava uvjete za zdrav okoliš te da je svatko dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša. Ustav ovu generaciju prava svrstava u prava treće generacije, u koju spadaju i pravo na mir, na zdravu i očuvanu prirodnu okolinu, na razvoj, na hranu. S obzirom na prirodu prava, temeljna ljudska prava se dijele na građanska i politička prava (prava prve generacije), ekonomska, socijalna i kulturna prava (prava druge generacije) i tzv. prava treće generacije.
Zakonom o hrani ("Narodne novine" br. 18/23.) utvrđuju se nadležna tijela i zadaće nadležnih tijela, obveze subjekata u poslovanju s hranom za ljude i hranom za životinje, službene kontrole te se propisuju upravne mjere i prekršajne odredbe. Ovaj zakon je vodeći zakon za upravna postupanja pojedinih inspekcija, odnosno državnih tijela u upravnim postupcima.
Kaznenim zakonom ("Narodne novine" br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23.) u XIX. glavi koja propisuje kaznena djela protiv zdravlja ljudi, u članku 188. definirano je kazneno djelo "Proizvodnja i stavljanje u promet proizvoda štetnih za ljudsko zdravlje" kojega čini s namjerom ili iz nehaja onaj tko proizvodi, prodaje ili na drugi način stavi u promet zdravstveno neispravnu hranu ili druge proizvode štetne za ljudsko zdravlje, pa time izazove opasnost za zdravlje druge osobe, s time da se namjera kažnjava kaznom zatvora do tri godine, a nehajno postupanje kaznom zatvora do jedne godine.
Člankom 189. Kaznenog zakona predviđeno je kazneno djelo "Nesavjesni pregled mesa za prehranu" te se radi o tzv. privilegiranom kaznenom djelu koje može počiniti samo veterinarski inspektor ili druga osoba ovlaštena za pregled životinja za klanje, mesa ili životinjskih proizvoda namijenjenih za prehranu ljudi koja protivno propisima ili pravilima struke, pregleda životinje za klanje, meso, ili životinjske proizvode namijenjene za prehranu ljudi ili uopće ne obavi pregled koji je dužna obaviti i time omogući stavljanje u promet životinja za klanje, mesa ili životinjskih proizvoda namijenjenih za prehranu ljudi koji su štetni za zdravlje ljudi, pa time izazove opasnost za zdravlje druge osobe. Za namjerno počinjenje ovog kaznenog djela propisana je kazna zatvora do tri godine, a za nehajno počinjenje kazna zatvora do jedne godine.
Zakonom o zaštiti potrošača5 regulirana su brojna prava potrošača prilikom kupnje proizvoda, a koja se odnose na zaštitu ekonomskog interesa potrošača, na zaštitu od opasnosti po život i zdravlje, pravnu zaštitu u vidu odštetnih naknada, pravo na informiranje i izobrazbu potrošača, zatim pravo na udruživanje potrošača u svrhu zaštite njihovih interesa te pravo na predstavljanje potrošača i sudjelovanje predstavnika potrošača u radu tijela koja rješavaju pitanja od njihova interesa. U Hrvatskoj danas djeluju Društvo “Potrošač”, “Hrvatska udruga za zaštitu potrošača” te “Društvo za zaštitu potrošača Istre". Potrošač se definira kao svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Navedeni zakon općenito štiti svakog potrošača, pa i potrošača prehrambenih proizvoda za ljude i za životinje.
Ulaskom Republike Hrvatske u Europsku Uniju, zakonodavstvo koje regulira područje hrane nužno je usklađeno s brojnim direktivama i uredbama (popis direktiva i uredbi EURLEX-a je kao dodatak u privitku ovoga rada) koje su implementirane u izmijenjene i dopunjene zakonske tekstove ili su pak doneseni potpuno novi zakoni, kako bi se ujednačilo (harmoniziralo) pravo svih država članica Europske Unije i na taj način približila kvaliteta većine proizvoda koji se nude krajnjim potrošačima te lakše premostilo potencijalne probleme kod reguliranja protoka roba, trgovine te krajnje konzumacije prehrambenih proizvoda na teritoriju Europske Unije.
Na međunarodnoj razini poznata Organizacija za prehranu i poljoprivredu (Food and agriculture organisation, FAO), specijalizirana je agencija Ujedinjenih naroda koja predvodi međunarodne napore u borbi protiv gladi, čiji je cilj je postići sigurnost hrane za sve i osigurati da ljudi imaju redovit pristup dovoljnoj količini visokokvalitetne hrane kako bi vodili aktivan i zdrav život. Utemeljena 16. listopada 1945. kanadskom Quebecu, danas broji 195 zemalja članica – 194 zemlje i Europska unija, djelujući tako u više od 130 zemalja svijeta. Logo agencije sadrži izraz neka bude kruha na latinskom ("Fiat panis") evocirajući tako, ne slučajno, na stvaranje svijeta u počecima svijeta i čovječanstva u knjizi Postanka i Božje "Neka bude svjetlost, i bi svjetlost", upućujući tako svijet da je hrana za sve i kruh za svakoga temeljna civilizacijska nužnost i obveza bogatijih prema siromašnijima.
Neke sudske odluke
Tri, nastavno kratko prikazane sudske odluke, rješavale su pitanje naknade štete zbog škodljivog životinjskog mesa namijenjenog ljudskoj prehrani.
U prvom predmetu usvojen je tužbeni zahtjev za isplatu naknade štete u odnosu na prvotuženika Corel d.o.o. iz Poreča do iznosa od 13.000,00 kuna jer je u promet stavio mesne prerađevine zaražene trihinelom. U ovom je slučaju tužbeni zahtjev protiv Republike Hrvatske kao drugotuženika odbijen, jer nije utvrđeno postojanje odgovornosti Republike Hrvatske. Naime, kada se traži odgovornost zaposlenika nekog državnog tijela, kao u ovom slučaju veterinarske inspekcije koja nije utvrdila redovitim pregledima mesa prisutnost navedenog parazita, uvijek je tuženik Republika Hrvatska, budući se radi o tzv. objektivnoj odgovornosti države za nezakonit ili nepravilan rad tijela državne i javne uprave. objektivna odgovornost države temelji se na članku 13. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine" broj 75/93., 92/96. - Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i državnih upravnih organizacija, 48/99., 15/00., 127/00., 59/01., 190/03. - pročišćeni tekst, 199/03. i 79/07.). U ovom slučaju, iako je su zaraženo meso i zaraženi mesni proizvodi opasna stvar te je parazit pronađen u mesnim prerađevinama C. d.o.o.-a, nije utvrđena veza između pogrešnog postupanja veterinara i zaraze trihinelom mesa tvrtke M. koja je meso ispostavila C. d.o.o-u na daljnju obradu; naime, tijekom sudskog postupka nije dokazano da bi u tvrtki M. ovlašteni veterinari stavili žig sa znakom 'T' bez da je meso prethodno pregledano, kao ni da veterinari u Poreču nisu provjerili postoji li takav žig na svakom makrokonfecioniranom dijelu mesa (svinjskoj polovici).
U drugom predmetu podnesena je tužba za naknadu štete zbog nepravilnog i nezakonitog rada tijela državne uprave, jer je Uprava za veterinarstvo protivno Naredbi o zabrani uvoza u Republiku Hrvatsku živih papkara (goveda, ovaca, koza i svinja), proizvoda tih životinja kao i životinjske hrane i stelje i provoza preko područja Republike Hrvatske živih papkara (goveda, ovaca, koza i svinja) podrijetlom iz Bosne i Hercegovine ("Narodne novine" broj 132/00.) odbila podnositelju izdati dozvolu za uvoz mesa, odnosno nije odlučila (pisanim aktom) o zahtjevu podnositelja, slijedom čega mu je radi nemogućnosti ispunjenja obveza po Ugovoru o dugoročnoj proizvodnoj suradnji od 17. srpnja 2000. u okviru svojih dozvoljenih i registriranih djelatnosti - prerade mesa u gotove proizvode nastala neposredna šteta u vidu izmakle koristi kao i posredna šteta u iznosu zateznih kamata koje je podnositelj bio dužan platiti vjerovnicima po ugovoru o kreditu i zakasnine u plaćanju komunalija vezanih za poslovanje - električne energije, vodoprivredne naknade i dr. Tužbeni zahtjev radi naknade štete protiv tuženice Republike Hrvatske zbog nezakonitog postupanja Ministarstva poljoprivrede i šumarstva Republike Hrvatske, Uprave za veterinarstvo.
I ovdje vidimo da nije utvrđena odgovornost države za štetu; naime da bi država odgovarala za štetu potrebno je kumulativno ispunjenje tri pravne pretpostavke; utvrđen nezakonit ili nepravilan rad tijela državne uprave, postojanje štete koja je zbog toga nastala podnositelju i uzročna veza između nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave i nastale štete podnositelju (pri čemu je bitno dokazati da je nastala šteta neposredna posljedica nezakonitog ili nepravilnog rada nadležnog tijela državne uprave i nastale štete podnositelju, to jest da šteta ne bi nastala da nepravilnog rada nije bilo). Naime, sustav objektivne odgovornosti Republike Hrvatske za štetu zbog nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne i javne uprave, odnosno pravnih osoba koje imaju ovlasti u prenijetim poslovima državne uprave, koji se temelji na načelu uzročnosti (causae), a ne načelu krivnje (culpae). Primarna i neposredna odgovornost države za štetu zbog nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne i javne uprave poseban je izraz načela vladavine prava, jedne od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske utvrđene u članku 3. Ustava.
U trećem predmetu odbijen je tužbeni zahtjev za naknadu štete protiv tuženika Centra za reprodukciju u stočarstvu Hrvatske d.o.o. od 2.826.525,00 kuna zbog kupnje bolesnih životinja. Naime, oštećenica je za potrebe trgovačkog uslužnog poduzeća "O." iz Čelinca BiH kupila prvim ugovorom sklopljenim s tuženikom, Centrom za reprodukciju u stočarstvu Hrvatske d.o.o. iz Zagreba, 142 koze pasmine Alpina, 26 Sanske pasmine, osam jaraca Alpina i jednog rasplodnog jarca Sanske pasmine za ukupno 33.123,77 eura te drugim ugovorom još 113 rasplodnih koza za 23.738,22 eura. Tijekom karantene koze su počele obolijevati i ugibati tako da su unutar mjesec dana od isporuke uginule tri koze, a u naredna četiri mjeseca uginulo ih je još 69. Prema rezultatima veterinarskog ispitivanja oboljele životinje bile su pozitivne na artritis encefalitis koza (lat. caprine arthritis encephalitis, neizlječivu virusnu bolest koza. Rješenjem Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede susjedne zemlje i rješenjem njezine Republičke veterinarske inspekcije oštećenici je naređeno da preostalih 85 koza neštetno ukloni te uz to provede i ostale preventivne mjere uz zabranu korištenja objekta u karantenske svrhe idućih 6 mjeseci, prema kojoj naredbi je postupila. U ovom konkretnom slučaju kauzalni neksus (uzročna veza) između isporučitelja i oboljelih životinja je nesporna, međutim zbog formalnog propusta oštećenice, izgubila je pravo na naknadu štete. To stoga što nije u zakonski propisanom roku, pravodobno, obavijestila prodavatelja o nedostatku stvari (uočenoj bolesti i ugibanju koza), zbog čega je izgubila pravo na naknadu štete prema članku 482. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima.
Da hrana u spektru sudskih odluka nije sporno pitanje samo kada je škodljiva za konzumaciju govore i brojne presude i odluke radi uvjeta u hrvatskim zatvorima kojima je zatvorenicima dosuđivana naknada štete između ostalog i radi loše kvalitete ili isporuke hrane. Tako su tužbe protiv Republike Hrvatske zbog neadekvatnih uvjeta u zatvorima podnošene zbog primjerice hrane servirane u nehigijenskim uvjetima, hrane koja se posluživala u sobi pored djelomično otvorenog sanitarnog čvora, zbog nehigijenskih standarda u kuhinji u kojoj se priprema i poslužuje hrana jer se u kuhinji često nalaze mačke i razni insekti kao npr. žohari, te jer se posuđe loše pere što je zatvoreniku izazvalo izaziva zdravstvene probleme sa želucem i herpes; potom zbog hrane koja se posluživala a koja nije udovoljavala prehrambenim i zdravstvenim standardima jer je zatvoreniku je bila potrebna kašasta hrana nakon operacije čeljusti, koja mu nije bila pravovremeno omogućena, a česti su prigovori zatvorenika da su se hranili na krevetima jer nije bilo dovoljno mjesta za stolom.6 Ove i druge inačice neadekvatnih uvjeta boravka u hrvatskim zatvorima koje se odnose na prehranu zatvorenika prema standardima Europskog suda za ljudska prava koje je implementirao i Ustavni sud RH te redovni sudovi predstavljaju povredu prava na dostojanstvo zatvorenika za koju se dosuđuju naknade za nečovječne i ponižavajuće uvjete smještaja u zatvoru te ulaze u doseg povrede prema članku 23. stavak 1. i 25. stavak 1. Ustava RH, te članak 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.7 Ovdje valja naglasiti da se članak 3. Konvencije odnosi na zabranu mučenja i nečovječnog postupanja u koju se ubraja i neadekvatna i nehigijenska prehrana osoba lišenih slobode, koja može povrijediti ljudsko dostojanstvo u mjeri u kojoj može biti ostvarena i naknada štete.
Iz koje god pravne perspektive promatrali hranu, ona kao potrepština nužna za preživljavanje uživa regulaciju kroz brojne pravne institute, a promet i kontrola kvalitete te prevencija škodljivosti hrane za zdravlje čovjeka i životinja nužni su kako bi društvo u cjelini valjano funkcioniralo. S druge strane, hrana se u prenesenom smislu spominje i u pravnoj teoriji, primjerice kod "ploda otrovne voćke" gdje se zakonit dokaz ne može temeljiti na nezakonito pribavljenom dokazu, niti izvoditi iz njega, a korištena je i kao nenasilan oblik obrane u ratu kada su, prema legendi, Đurđevčani lukavo zavarali tursku vojsku koja je zbog bačenog pijetla iz starog grada Đurđevca nakon višednevnog opsjedanja pomislila kako kršćani protiv kojih ratuju imaju dovoljno jela i da se ne isplati više trošiti oružje i snagu na taj grad.
Hrana kao uvjet biološke egzistencije bila je i nagrada i kazna u raznim društvenim odnosima, i motiv i inspiracija mnogim umjetnicima, te prilika za zaradu i kontrolu ljudi, osobito u vrijeme modernog, industrijaliziranog čovjeka.
Prilog
HRVATSKI SABOR
Polazeći od demokratskih načela te privrženosti poštivanju ljudskih prava kao najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske,
uzimajući u obzir Konvenciju o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida od 9. prosinca 1948., kojom je utvrđeno da se genocidom, među ostalim, smatra i namjerno podvrgavanje nacionalne, etničke, rasne ili vjerske skupine takvim uvjetima života koji bi trebali dovesti do njezina potpunog ili djelomičnog uništenja,
uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima od 10. prosinca 1948.,
uzimajući u obzir Povelju Ujedinjenih naroda od 24. listopada 1945. te zajedničke izjave o obljetnicama Gladomora (Holodomora) koje su usvojene u okrilju Ujedinjenih naroda,
uzimajući u obzir Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda od 4. studenoga 1950.,
uzimajući u obzir Rezoluciju 1481 (2006) Parlamentarne skupštine Vijeća Europe o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima, kao i Rezoluciju Europskog parlamenta iz 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP)),
imajući na umu rezolucije Europskog parlamenta koje se odnose na Gladomor (Holodomor), a posebice Rezoluciju o obilježavanju Gladomora (Holodomora), umjetno izazvane gladi u Ukrajini (1932. – 1933.) iz 2008. te Rezoluciju Europskog parlamenta od 15. prosinca 2022. – 90 godina nakon Gladomora: priznanje masovnih ubojstava izgladnjivanjem kao genocida (2022/3001(RSP)),
podsjećajući se na Rezoluciju Vrhovne Rade Ukrajine od 15. svibnja 2003. kojom se Gladomor (Holodomor) – smrt izgladnjivanjem, potvrđuje kao zločin genocida protiv ukrajinskog naroda,
ističući da je prisilno izazvanu glad – Gladomor (Holodomor), koja je prouzročila smrt milijuna Ukrajinaca 1932. i 1933., pomno isplanirao i okrutno proveo staljinistički sovjetski režim nametanjem poljoprivredne politike prema seljaštvu kojom se oduzimala njegova neovisnost, uz masovnu represiju prema ukrajinskoj društvenoj eliti, kao i brutalnim oduzimanjem žetava žitarica i ostale hrane te sprječavanjem odlazaka Ukrajinaca preko granice kako bi se spasili od smrti glađu,
izražavajući žaljenje što se obilježavanje 90. obljetnice Gladomora (Holodomora) odvija u okolnostima brutalne ruske agresije na Ukrajinu, pokrenute 24. veljače 2022., koja, kršeći njezin suverenitet i cjelovitost, sije smrt i razaranja diljem zemlje, uništavajući energetsku i drugu vitalno važnu civilnu infrastrukturu, istodobno koristeći izričaj kojim se negira Ukrajina kao nacionalna država s vlastitim etničkim, kulturnim i jezičnim identitetom,
uzimajući u obzir poziv Vrhovne Rade Ukrajine nacionalnim parlamentima od 16. studenoga 2022. da se Gladomor (Holodomor) 1932. – 1933. prizna kao genocid nad ukrajinskim narodom,
pozivajući se pritom na to da je Hrvatski sabor u tom kontekstu 25. veljače 2022. donio i svoju Deklaraciju o Ukrajini kojom je najoštrije osudio ničim izazvanu agresiju na Ukrajinu i njezin suverenitet te na činjenicu da je Hrvatski sabor, zajedno s Vrhovnom Radom Ukrajine, bio domaćin Prvog parlamentarnog sastanka na vrhu Međunarodne krimske platforme 25. listopada 2022. u Zagrebu,
na temelju članka 159. Poslovnika Hrvatskoga sabora (»Narodne novine«, br. 81/13., 113/16., 69/17., 29/18., 53/20., 119/20. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 123/20.) Hrvatski sabor na sjednici 28. lipnja 2023. donosi
DEKLARACIJU
O PRIZNAVANJU GLADOMORA (HOLODOMORA) 1932. – 1933. GODINE GENOCIDOM NAD UKRAJINSKIM NARODOM
Hrvatski sabor:
1. priznaje Gladomor (Holodomor), prisilno izazvanu glad koju je smišljeno i organizirano proveo komunistički staljinistički režim u Ukrajini u razdoblju od 1932. do 1933., kao zločin genocida nad ukrajinskim narodom
2. najsnažnije osuđuje genocidna djela tog totalitarnog režima koja su dovela do smrti nekoliko milijuna Ukrajinaca
3. najsnažnije osuđuje svaku manipulaciju povijesnog pamćenja i revizionizam vezan za Gladomor (Holodomor)
4. s tugom se prisjeća te odaje počast svim žrtvama Gladomora (Holodomora)
5. izražava sućut i solidarnost s ukrajinskim narodom.
Klasa: 912-01/23-01/04
Zagreb, 28. lipnja 2023.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Gordan Jandroković, v. r.
Korištena literatura
Ustav Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.)
Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.
Kazneni zakon ("Narodne novine" br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23.)
Zakon o hrani ("Narodne novine" br. 18/23.)
Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 19/22., 59/23.)
Zakon o Državnom inspektoratu ("Narodne novine" br. 115/18., 117/21., 67/23., 155/23.)
Zakon o sanitarnoj inspekciji ("Narodne novine" br. 113/08., 88/10., 115/18.)
Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 107/95., 7/96., 91/96., 112/96 i 88/01.)
Nacionalni program zaštite i promicanja ljudskih prava od 2008. do 2011. godine, "Narodne novine" broj: 119/2007 (19.11.2007.)
Pravilnik o standardima smještaja i prehrane zatvorenika ("Narodne novine" broj 92/02.)
Ivana Đuras
Viša savjetnica
Ustavni sud Republike Hrvatske
^ 1 Deklaracija o priznavanju Gladomora (Holodomora) 1932. – 1933. godine genocidom nad ukrajinskim narodom donesena je 28. lipnja 2023., objavljena u "Narodnim novinama" broj 70/23.
^ 2 članak 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.)
^ 3 Zakon o Državnom inspektoratu ("Narodne novine" br. 115/18., 117/21., 67/23., 155/23.)
^ 4 Zakon o sanitarnoj inspekciji ("Narodne novine" br. 113/08., 88/10., 115/18.)
^ 5 Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 19/22., 59/23.)
^ 6 Redovno sudski predmeti razmatrani su u odlukama Ustavnog suda, a navode se odluke u kojima je ustavna tužba zatvorenika usvojena; radi se primjerice o predmetima broj: U-III-4623/2018 od 17. svibnja 2023., U-III-272/2017 od 20. prosinca 2018., U-III-530/2017 od 6. prosinca 2018., U-III-1554/2022 od 7. veljače 2024., U-III-4559/2022 od 13. srpnja 2023., U-III-7292/2022 od 13. ožujka 2023., U-III-1912/2019 od 9. studenog 2022., U-III-2233/2018 od 15. rujna 2022. i brojni drugi.
^ 7 Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.
