Upravni sudovi u određenim pravnim pitanjima zauzimaju drugačije stajalište od onoga kojeg su zauzeli redovni sudovi. Jedno od tih je i obveza plaćanja zateznih kamata na dosuđene troškove postupka (spora).
Visoki upravni sud Republike Hrvatske je u presudi poslovni broj: Usž-1060/18-2 od 11. listopada 2018. zauzeo stajalište prema kojem "…zakonska kamata ne može početi teći prije isteka roka za dobrovoljno izvršenje obveze pa to treba jasno navesti u izreci odluke kojom se određuje obveza. Ovo proizlazi iz odredbe članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO) kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, a prema odredbi članka 20. stavka 2. ZOO-a obveze mogu nastati i na osnovi odluke suda ili druge javne vlasti. Na način kako je to u konkretnom slučaju određeno točkom I izreke pobijane presude, moglo bi se tumačiti da je žalitelj u obvezi platiti trošak uvećan za zakonsku zateznu kamatu i u slučaju plaćanja obveze u paricijskom roku, koji će početi teći tek od pravomoćnosti rješenja javnopravnog tijela, dakle tek nakon primitka ove presude..."
Time je Visoki upravni sud Republike Hrvatske plaćanje zateznih kamate vezao uz paricijski rok, pa u slučaju ako stranka (dužnik) plati trošak postupka u tom roku (koji upravni sudovi uzimaju da iznosi 30-60 dana), nije u obvezi platiti zateznu kamatu. Dužnik je prema shvaćanju toga suda, dužan platiti zatezne kamate od donošenja odluka pa do isplate samo ako stranka ne plati trošak postupka u paricijskom roku.
Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na to pitanje zauzeo drugačije stajalište. U odluci, broj: Rev-1943/1995-2 od 4. ožujka 1999., je naveo:
"Međutim, sudovi su materijalno pravo pogrešno primijenili kada su odbili zahtjev tužiteljice za plaćanje zateznih kamata na dosuđeni iznos parničnih troškova.
Isti zahtjev temelji se na odredbi iz čl. 20a. st.2. Zakona o izvršnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91. i 91/92.) prema kojoj će se u slučaju ako su u izvršnoj ispravi određeni i troškovi postupka sud na prijedlog vjerovnika rješenjem odrediti naplatu zatezne kamate na iznos određenih troškova prema propisanoj stopi od dana donošenja izvršne isprave do isplate.
Kada rečena odredba ZIP-a daje pravo vjerovniku na zatezne kamate na parnične troškove određene u izvršnoj ispravi od dana donošenja izvršne isprave, onda je nedvojbeno da vjerovnik već u postupku donošenja izvršne isprave može zahtijevati da mu se to pravo u izvršnoj ispravi i prizna.
Sukladno tome tužiteljici pripada pravo na zakonske zatezne kamate na iznos dosuđenih parničnih troškova nastalih u postupku pred prvostupanjskim sudom od dana 17. prosinca 1993. kao dana donošenja prvostupanjske presude."
Navedeno stajalište Vrhovnog suda niži sudovi su dosljedno primjenjivali i nije bilo odstupanja u vezi tijeka odnosno obveze plaćanje zateznih kamata na dosuđene troškove parničnog postupka od dana donošenja prvostupanjske odluke.
Županijski sud u Varaždinu je u presudi poslovni broj: 11 Gž-2027/17-2 od 3. listopada 2018. naveo:
"…Pravilna je i valjano obrazložena odluka o troškovima postupka, koju tuženik u žalbi pobija u dijelu u kojem su zatezne kamate na trošak postupka dosuđene od dana objave prvostupanjske presude do isplate.
Tuženik tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zatezne kamate na trošak postupka dosudio od dana objave prvostupanjske presude do isplate, temeljem odredbe čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN br. 112/12.; 25/13.; 93/14., 55/16-odluka US RH i 73/17, dalje: OZ).
Suprotno žalbi, pravilno se je prvostupanjski sud pozvao na navedenu odredbu OZ-a u kojoj je normiran početak tijeka zateznih kamata na trošak postupka na način kako je to utvrdio prvostupanjski sud. U vezi navedenog, ovaj sud napominje da su zatezne kamate u toč. II izreke u kojoj je tužitelj obvezan tuženiku platiti parnični trošak, također dosuđene od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.
U prilog takvom stajalištu govori i zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova koji je održan 2. lipnja 2017. u Zagrebu, a na kojem je jasno navedeno da zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude. Kod toga nije od odlučnog značenja činjenica da se konkretni zaključak odnosi na presudu kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, jer je stajalište o početku tijeka zateznih kamata primjenjivo na sve presude kojima se završava postupka pred sudom, a u kojima se donosi odluka o troškovima…"
Visoki upravni sud Republike Hrvatske je i kod određivanja naknade (novčane) za izvlaštene nekretnine, unatoč tomu što je člankom 25. točkom 8. Zakona o izvlaštenju („Narodne novine“, broj 9/94., 35/94., 112/00., 114/01., 79/06., 11/01., 114/01., 79/06., 45/11., 34/12. i 74/14.) izrijekom propisano da obveza korisnika izvlaštenja na isplatu zakonske zatezne kamate teče od dana donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju pa do isplate, obvezu plaćanja zateznih kamata vezao uz protek paricijskog roka (presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-939/18-4 od 9. kolovoza 2019.). Ustavni sud Republike Hrvatske je, utvrdivši da je navedena presuda Visokog upravnog suda arbitrarna, ukinuo tu presudu i predmet vratio Visokom upravnom sudu na ponovni postupak (Odluka broj: U-III-5282/2019 od 15. rujna 2022.).
Pravo na zakonske zatezne kamate nije uvjetovano neplaćanjem troškova postupka u paricijskom roku. Ono pripada od dana dospijeća, a to je dan donošenja prvostupanjske presude, bez obzira jesu li troškovi postupka plaćeni u paricijskom roku. Suština parcijskog roka nije da stranka u tom roku ispuni svoju činidbu (obvezu) kako bi izbjegla plaćanje zateznih kamata već, u garanciji stranci kojoj je naložena ta činidba da sve dok taj rok ne protekne protivnik neće biti ovlašten da od suda ili drugog tijela traži prisilno izvršenje te činidbe. Samo ujednačena i jedinstvena primjena prava osigurava općenitost zakonskih propisa, jednakost pred zakonom i pravnu sigurnost u državi koja se rukovodi vladavinom prava. Jedinstvena primjena prava pospješuje javnu predodžbu o poštenju i pravdi te jača povjerenje javnosti u pravosuđe.
Josip Petković, dipl. pravnik
