Recentnom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: III Kr- 52/2021-5 od 1. rujna 2021., prihvaćen je zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda OsVt broj: K-138/2013-162 od 26. siječnja 2018. i presuda ŽsŠi broj: Kž- 119/2018-5 od 24. rujna 2020. Osporavanim presudama više supočinitelja proglašeno je krivima zbog počinjenja kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. t. 1. Kaznenog zakona , da bi Vrhovni sud citiranom presudom preinačio pobijane presude u pravnoj oznaci djela te izrekao da su osuđenici radnjama za koje su pravomoćnom presudom proglašeni krivima, počinili kazneno djelo krađe iz čl. 228. st. 1. KZ-a, namjesto kaznenog djela teške krađe za što su inicijalno osuđeni. Upravo je način ostvarenja zakonskih obilježja predmetnog kaznenog zakona bio prijeporan, kroz cijeli kazneni postupak, sve do stadija izvanrednog pravnog lijeka.
Osnovni oblik kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona1 čini onaj tko tuđu pokretnu stvar oduzme drugome s ciljem da je protupravno prisvoji. Do ostvarenja zakonskih obilježja kaznenog djela teške krađe u odgovarajućem pojavnom obliku sukladno odrednicama iz čl. 229. st. 1. KZ-a, dolazi kada počinitelj krađe iz čl. 228. st. 1. ostvari, najčešće obijanjem, provaljivanjem ili svladavanjem većih prepreka da dođe do stvari iz zatvorenih zgrada, soba, blagajna, ormara ili drugih zatvorenih prostorija ili prostora.
Krađa i teška krađa najčešći su pojavni oblici kriminaliteta uopće, a logično dominiraju i kod imovinskih kaznenih djela. „Atribut teške, odnosno kvalificirane krađe označava kazneno djelo krađe počinjenje pod određenim tzv. kvalifikatornim okolnostima, bilo zbog načina počinjenja (čl. 229. st. 1. t. 1-4 KZ), svrhe koje služi odnosna stvar (čl. 229. st. 1. t. 5 i 6 KZ), njezina posebnog svojstva (čl. 229. st. 1. t. 7 KZ) ili pak činjenice da je tempore criminis počinitelj krađe pri sebi imao kakvo oružje ili opasno oruđe radi napada ili obrane (čl. 229. st. 1. t. 8 KZ).“2
„Predmetni automobil oduzet je vlasniku iz nezaključane garaže, što znači da se ne radi o provaljivanju ili savladavanju većih prepreka da se dođe do stvari iz zatvorenih zgrada, odnosno zatvorenih prostorija ili prostora u smislu odredbe čl. 229. st. 1. t. 1. KZ. Oduzimanje automobila uporabom originalnog ključa ne može se smatrati oduzimanjem stvari iz zatvorenih zgrada, zatvorenih prostorija ili prostora.“3 Čin pronalaženja originalnog ključa smatra se postupkom koji prethodi provaljivanju, iako ima i drukčijih stavova, prvenstveno da se radi o savladavanju većih prepreka da se dođe do stvari iz zatvorenih zgrada ili drugih prostorija ili prostora. „Neovlašteno otvaranje vrata skladišta originalnim ključem, koji je od strane oštećenika bio povjeren optuženiku, i po ocjeni ovog vijeća predstavlja modalitet teške krađe provaljivanjem.“4 Eventualna žalba da bi uporaba originalnog ključa kao način počinjenja kaznenog djela teške krađe bila pogrešno označena kao „drugo svladavanje većih prepreka“, predstavlja pogrešan pravni opis djela, koji međutim ne proizvodi pogrešnu pravnu kvalifikaciju, tako da ne postoji povreda kaznenog zakona iz čl. 469. t. 4 ZKP-a.5
„Doduše, pravilno prvostupanjski drugostupanjski sudovi u obrazloženju svojih odluka, sukladno prihvaćenoj dugogodišnjoj sudskoj praksi, ističu da se uporaba originalnog ključa do kojih je osoba koja oduzima tuđu pokretnu stvar društva neovlašteno i protivno volji vlasnika ključa ima smatrati provaljivanjem u smislu odredbe članka 229. stavak 1. toč. 1. Kaznenog zakona.“6 Mjerodavna sudska praksa (VSRH Kž-312/70, VSRH Kž-1312/67), uporabu originalnog ključa kod krađe podvodi pod provaljivanje. Provalno znači prodiranje i neovlašteno otvaranje i ulaženje u neki zatvoreni prostor ili prostoriju, gdje u konkretnom slučaju počinitelj nije savladavao nikakve druge zapreke poput uvlačenja kroz krov, penjanja na veću visinu, izvlačenja stvari kroz krovne prozore, preskakivanje zapreka ili neku drugu radnju. Riječ je o „klasičnom“ provaljivanju, ne provaljivanju proširenog značenja izraženom sintagmom drugim svladavanjem većih prepreka. Za provaljivanje nije uvijek nužna uporaba sile, već je dovoljno neovlašteno prodiranje u tuđe zatvorene prostorije ili prostore. Kazneni zakon za provaljivanje ne traži silu određenog stupnja ili intenziteta, niti je ona nužna za postojanje bića kaznenog djela teške krađe. Primjerice, neovlašteno otvaranje vrata skladišta originalnim ključem, iskorištavanje povjerenja oštećenika, odsutnog u tom trenutku, predstavlja korištenje originalnog ključa u cilju počinjenja krađe, čak i kada taj ključ nije sakriven, ili je možebitno povjeren okrivljeniku kao osobi u koju oštećenik ima veliko povjerenje, predstavlja modalitet teške krađe provaljivanjem.
Objekt kaznenog djela krađe, formalno, može biti samo tuđa pokretna stvar. U teoriji se uzima četiri različita kriterija kad je krađa dovršena: (i) prema teoriji kontrektacije, krađa je dovršena u trenutku dodirivanja, hvatanja stvari koja je predmet krađe; (ii) prema teoriji ablacije, krađa je dovršena tek kad je stvar odnesena s mjesta izvršenja; (iii) prema teoriji ilacije, krađa je dovršena skrivanjem u vlastitu kuću, odnosno pohranjivanjem stvari odnesene s mjesta gdje je krađa izvršena i (iv) prema teoriji aprehenzije, krađa je dovršena uzimanjem stvari u vlastitu detenciju, pri čemu je dovoljno da je stvar izdvojena od ostalih, u vlasti počinitelja, zauzeta.7 Osim što mora biti riječ o pokretnoj stvari, sama stvar mora biti materijalne prirode i imati uporabnu vrijednost, jednako kao što mora biti riječ o tuđoj stvari koja se nalazi u posjedu druge osobe. Takva situacija postoji kada je nositelj vlasničkih ovlaštenja drugi subjekt, a ne počinitelj kaznenog djela krađe.8 Za svaku krađu nužno je oduzimanje, što znači prekidanje tuđe i zasnivanje vlastite detencije. Detencija je faktična vlast nad stvari s voljom da se njome vlada, a razlikuje se od posjeda, jer detentor ne mora ujedno biti i posjednik.9
„Kada se ulazi u automobil, bilo obijanjem, provaljivanjem (na bilo koji način, pa i uz uporabu originalnog ključa do kojeg se došlo protivno volji vlasnika) te se na taj način automobilu oduzima, također sukladno dugogodišnjoj sudskoj praksi, nije u pitanju oduzimanje stvari iz zatvorenih prostorija ili prostora, jer se u biti oduzima ta stvar u kojoj se provaljuje, a ne oduzima se tuđa pokretna stvar iz zatvorenih zgrada ili drugih zatvorenih prostorija ili prostora, u smislu odredbe čl. 229. st. 1. toč. 1. KZ do koje se dolazi obijanjem, provaljivanjem ili savladavanjem većih prepreka.“10
Posjed je, na temelju čl. 13. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14.- u daljnjem tekstu: ZV), stečen kad stjecatelj uspostavi svoju faktičnu vlast glede stvari, bilo da ju je osnovao jednostranim činom (izvorno stjecanje posjeda), ili da mu je prenesena (izvedeno stjecanje posjeda). Uspostava faktične vlasti i trenutak njene uspostave, ključan je element za odgovor na pitanje o oduzimanju stvari od posjednika, kako kod obične krađe, tako i kod kaznenog djela teške krađe. Prema načelu trajnosti, izraženom kroz čl. 19. ZV-a, posjed traje dok traje posjednikova faktična vlast glede stvari, ali on ne prestaje, niti se prekida, ako je smetnja ili propuštanje izvršavanja posjednikove vlasti bilo po svojoj naravi samo privremeno. Upravo po okolnosti privremenosti izvršavanja posjednikove vlasti, u kaznenopravnom smislu, razlikujemo dovršeno djelo od pokušaja kaznenog djela. „Propisivanjem kaznenog djela krađe neizravno se zaštićuje pravo vlasništva kao stvarno pravo na određenoj stvari, odnosno ovlasti koje za njega kao nositelja proizlaze (tj. standardni atributi vlasništva). Pritom valja upozoriti da krađom vlasnik stvari ne gubi pravo vlasništva na stvari, već je faktički onemogućen koristiti je, odnosno raspolagati njome. Inkriminacijom krađe načelno se zaštićuje detencija nad stvari.“11
Potrebno je naglasiti da stjecanje protupravne imovinske koristi nije bitno obilježje krađe12, odnosno teške krađe. Namjera počinitelja je da dođe do tuđe pokretne stvari, koja najvjerojatnije ili u prevladavajućem broju slučajeva doista ima odgovarajuću vrijednost. Međutim, počinitelj stremi stjecanju pokretne stvari koja nije njegova i koja mu ne pripada po zakonskoj ili drugoj osnovi.Vrijednost stvari predstavlja kvalifikatornu okolnost kako za razgraničavanje tzv. sitne krađe od krađe, tako i za razlikovanje krađe od teške krađe prema u imovinskoj vrijednosti stvari, odnosno u konačnici za razlikovanje tzv. obične teške krađe, od teške krađe velike vrijednosti.
Način počinjenja kaznenog djela krađe u bitnome utječe na ispravnu pravnu oznaku odgovarajući protupravnog ponašanja i imovinskog kaznenog djela, krećući se od tzv. obične krađe gdje počinitelj neovlašteno dolazi u posjed tuđe pokretne stvari s namjerom da je protupravno prisvoji, odnosno oduzima je od njenog originalnog vlasnika. Nadalje, nastupanjem odgovarajućih kvalifikatornih okolnosti, što su u praksi najčešće u pravu provaljivanje, odnosno obijanje i tek nešto rjeđe svladavanje većih prepreka, proučavano kazneno djelo krađe uvjetno rečeno „prerasta“ ozbiljniji imovinski delikt, tešku krađu. Ključni detalj iz presude VSRH broj: III Kr- 52/2021-5 od 1. rujna 2021., po pitanju načina počinjenja kaznenog djela, jest činjenica da se automobil sam za sebe smatra stvari u koju počinitelj može provaliti, ali bez obzira na okolnost što je vlasniku automobil otuđen iz nezaključane garaže što je u njega prema stajalištu sudske prakse „provaljeno“ originalnim ključem, to ne predstavlja nakanu počinitelja da dođe do stvari iz zatvorenih zgrada, zatvorenih prostorija ili prostora u smislu zahtjeva iz čl. 229. st. 1. t. 1. KZ-a. Počinitelj tom prilikom uporabom originalnog ključa do kojeg je došlo protivno volji vlasnika automobila oduzima vozilo u cjelini, bez da iz njega otuđuje neke druge pokretne stvari (na primjer radio uređaj, mobitel, novac, navigaciju ili sl.), što znači da je samo automobilskih objekt kaznenog djela krađe i počinitelj ne ostvaruje zakonska obilježja kaznenog djela teške krađe, jer izostaju kvalifikatorne okolnosti predviđene zakonskom normom.
dr. sc. Bruno Moslovac
______________________________________
^ 1 "Narodne novine" br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21.
^ 2 Derenčinović, D., Kaznena djela protiv pravosuđa u: Cvitanović, L.-Derenčinović, D.-Turković, K.-Munivrana Vajda, M.- Dragičević Prtenjača, M.-Maršavelski, A.-Roksandić Vidlička, S., (2018.), Kazneno pravo: posebni dio, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, str. 309.
^ 3 VSRH broj: III Kr- 52/2021-5 od 1. rujna 2021.
^ 4 ŽsBj broj: Kž-278/2015-3 od 21. siječnja 2016.
^ 5 ŽsBj broj: Kž-278/2015-3 od 21. siječnja 2016.
^ 6 VSRH broj: III Kr- 52/2021-5 od 1. rujna 2021.
^ 7 Bačić, F. – Šeparović, Z., (1997.), „Krivično pravo – posebni dio“, Peto, izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Informator, Zagreb, str. 261.
^ 8Prema: Bačić, F. – Pavlović, Š., (2004.), „Komentar Kaznenog zakona“, Organizator, Zagreb, str. 765.
^ 9 Novoselec, P. (ur.), (2007.), „Posebni dio kaznenog prava“, Pravni fakultet u Zagrebu, Zagreb, str. 220.
^ 10VSRH broj: III Kr- 52/2021-5 od 1. rujna 2021.
^ 11Derenčinović i dr., op. cit. (bilj. 1.), str. 300.
^ 12 Pogrešno je stoga navoditi stjecanje protupravne imovinske koristi u činjeničnim opisima kaznenog djela krađe, kao primjerice u presudama OsVt broj: 22 K-275/2021-2 od 7. lipnja 2021., OsVt broj: 22 K-286/2021-2 od 9. lipnja 2021., OsVt broj: 22 K-82/2021-2 od 13. travnja 2021., OsVt broj: 6 K-281/2021-2 od 8. lipnja 2021., OsVt broj: 6 K-293/2021-2 od 16. lipnja 2021.
