Sud Europske unije
PRIOPĆENJE ZA MEDIJE br. 100/20 U Luxembourgu 3. rujna 2020.
Presuda u predmetu
C-356/19 Delfly/Travel Service Polska sp. z o.o.
Osoba X imala je potvrđenu rezervaciju kod zračnog prijevoznika Travel Service, sa sjedištem u Varšavi (Poljska), za let iz grada A, koji se nalazi u trećoj zemlji, u grad B, koji se nalazi u Poljskoj. Dana 23. srpnja 2017. u odgovarajuće vrijeme pojavila se na prijavi za taj let. Let je kasnio više od tri sata. Nije utvrđeno da je osoba X dobila pogodnosti, naknadu štete ili pomoć u trećoj zemlji polaska.
Osoba X, koja je imala pravo na odštetu u iznosu od 400 eura na temelju članka 7. stavka 1. Uredbe o pravima putnika u zračnom prometu
, svoju je tražbinu ustupila društvu Delfly, sa sjedištem u Varšavi. Društvo Delfly obratilo se Sądu Rejonowym dla m. st. Warszawy XV Wydział Gospodarczy (Općinski sud u Varšavi, 15. trgovački odjel, Poljska) kako bi društvu Travel Service naložio da mu isplati iznos od 1698,64 PLN, što primjenom tečaja koji je Poljska narodna banka odredila na dan podnošenja zahtjeva za odštetu odgovara iznosu od 400 eura.
Društvo Travel Service zatražilo je odbijanje zahtjeva za odštetu zbog toga što je on, u suprotnosti s odredbama nacionalnog prava, izražen u pogrešnoj valuti, odnosno u poljskim zlotima (PLN), a ne u eurima.
Poljski sud odlučio se obratiti Sudu EU-a sa zahtjevom za prethodnu odluku. Želi znati može li u skladu s Uredbom o pravima putnika u zračnom prometu putnik u slučaju otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta ili njegov pravni sljednik zahtijevati plaćanje iznosa odštete iz te uredbe u nacionalnoj valuti koja je zakonsko sredstvo plaćanja u mjestu njegova boravka, tako da se navedenoj uredbi protivi propis ili sudska praksa države članice koja predviđa da će se zahtjev koji u tu svrhu podnese taj putnik ili njegov pravni sljednik odbiti već zbog puke činjenice da ga je on izrazio u toj valuti.
Danas donesenom presudom Sud najprije podsjeća na to da je glavni cilj te uredbe osiguranje visoke razine zaštite putnika. Iz toga slijedi da odredbe koje putnicima dodjeljuju prava treba široko tumačiti. Prema mišljenju Suda, podvrgavanje prava na naknadu štete koja čini ozbiljne neugodnosti u zračnom prometu putnika uvjetu da odštetu oštećenom putniku treba isplatiti u eurima, isključujući bilo koju drugu nacionalnu valutu, dovelo bi do ograničavanja ostvarivanja tog prava i stoga bi povrijedilo zahtjev širokog tumačenja.
Nadalje, on ističe da se Uredba primjenjuje na putnike bez razlikovanja među njima na temelju državljanstva ili mjesta boravka, pri čemu je relevantan kriterij mjesto u kojem se nalazi zračna luka polaska tih putnika. Dakle, treba smatrati da se svi putnici koji imaju pravo na odštetu nalaze u usporedivim situacijama jer svi imaju standardiziran i neposredan način popravljanja štete koja se može nadoknaditi na temelju Uredbe.
Stoga nametanje uvjeta na temelju kojeg iznos odštete predviđene Uredbom koji potražuje oštećeni putnik ili njegov pravni sljednik može biti plaćen samo u eurima, isključujući valutu koja je zakonsko sredstvo plaćanja u državi članici koja ne pripada europodručju, može dovesti do različitog postupanja prema oštećenim putnicima ili njihovim pravnim sljednicima a da ne postoji objektivno opravdanje za takvo različito postupanje.
Sud smatra da bi sa zahtjevom širokog tumačenja prava putnika u zračnom prometu iz Uredbe kao i s načelom jednakog postupanja prema oštećenim putnicima i njihovim pravnim sljednicima bilo nespojivo odbiti putniku koji ima pravo na naknadu štete na temelju Uredbe mogućnost traženja plaćanja iznosa te odštete u nacionalnoj valuti koja je zakonsko sredstvo plaćanja u mjestu njegova boravka.
Sud naposljetku ističe da plaćanje iznosa odštete koja se duguje u nacionalnoj valuti koja je zakonsko sredstvo plaćanja u mjestu boravka dotičnih putnika nužno pretpostavlja konverziju eura u tu valutu. U tom pogledu, s obzirom na to da Uredba ne sadržava nikakvu naznaku, načini konverzije, uključujući određivanje mjerodavnog tečaja za nju, ostaju u nadležnosti unutarnjeg prava država članica, uz poštovanje načela ekvivalentnosti i djelotvornosti.
Sud iz toga zaključuje da putnik u slučaju otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta ili njegov pravni sljednik može zahtijevati plaćanje iznosa odštete iz Uredbe o pravima putnika u zračnom prometu u nacionalnoj valuti koja je zakonsko sredstvo plaćanja u mjestu njegova boravka, tako da se toj uredbi protivi propis ili sudska praksa države članice koja predviđa da će se zahtjev koji u tu svrhu podnese taj putnik ili pravni sljednik odbiti već zbog puke činjenice da ga je on izrazio u toj nacionalnoj valuti.
NAPOMENA: Prethodni postupak omogućuje sudovima država članica da u okviru postupka koji se pred njima vodi upute Sudu pitanja o tumačenju prava Unije ili o valjanosti nekog akta Unije. Sud ne rješava spor pred nacionalnim sudom. Na nacionalnom je sudu da predmet riješi u skladu s odlukom Suda. Ta odluka jednako obvezuje i druge nacionalne sudove pred kojima bi se moglo postaviti slično pitanje.
_____________________________________________________
1 Uredba (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta […] te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91 (SL 2004., L 46, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 26., str. 21. i ispravak SL 2019., L 119, str. 202.)
