U predmetu C-64/16, povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU-a, kojega je uputio Supremo Tribunal Administrativo (Vrhovni upravni sud Portugala), odlukom od 7. siječnja 2016., u postupku Associação Sindical dos Juízes Portugueses protiv Tribunal de Contas, Sud EU je donio jednu od svojih najvažnijih presuda.
Postupak je pred Sudom EU pokrenut zbog zahtjeva za prethodnu odluku kojega je podnio Vrhovni upravni sud Portugala. Navedeni portugalski sud je odlučivao o sporu kojega je pokrenuo Sindikat portugalskih sudaca (Associação Sindical dos Juízes Portugueses - dalje u tekstu ASJP) protiv Revizorskog suda (Tribunal de Contas). Spor je nastao zbog privremenog smanjenja iznosa plaće koja se isplaćuje članovima sindikata ASJP (sucima).
Sindikat smatra spornim portugalski Zakon br.75/2014 o uspostavi mehanizama za privremeno smanjenje plaća i uvjeta za njihov povrat u prvotno stanje od 12. rujna 2014. Navedeni zakon je privremeno smanjio iznose plaća u zakonu navedenih dužnosnika (među njima i svih portugalskih sudaca) i drugih osoba koji obavljaju funkcije u portugalskom javnom sektoru. ASJP je u ime svojih članova, koji su radili kao suci na Revizorskom sudu i koje je zahvatilo zakonom propisano smanjenje plaća, pokrenuo postupak pred Vrhovnim upravnim sudom Portugala.
U presudi C-64/16 je navedeno kako je ASJP pred Vrhovnim upravnim sudom „podnio posebno upravno pravno sredstvo kojim traži poništenje tih upravnih akata koji se odnose na listopad 2014. i na sljedeće mjesece, nalaganje tuženiku da vrati iznose koji su oduzeti od plaće, uvećane za zakonske zatezne kamate, i priznanje da dotične osobe imaju pravo primati cijelu svoju plaću.“
ASJP se u svojim zahtjevima pred Vrhovnim upravnim sudom pozivao na načelo sudačke neovisnosti kako je određeno portugalskim ustavom i pravom Europske unije, posebice člankom 19. stavkom 1. drugim podstavkom Ugovora o EU i člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.
Revizorski sud protiv kojega je ASJP pokrenuo postupak branio je smanjenje plaće propisano zakonom i temeljio je to na činjenici kako „smatra da su te mjere donesene u okviru prava Unije ili da barem iz njega potječu zato što su ti zahtjevi portugalskoj vladi nametnuti odlukama Unije kojima se toj državi članici, među ostalim, odobrava financijska pomoć“.
Vrhovni upravni sud je uputio Sudu EU-a prethodno pitanje koje glasi: „S obzirom na važne zahtjeve uklanjanja prekomjernog proračunskog deficita i financijske pomoći, koja je uređena odredbama prava Unije, treba li načelo neovisnosti sudaca, sadržano u članku 19. stavku 1. drugom podstavku UEU-a, članku 47. Povelje i sudskoj praksi Suda, tumačiti na način da mu se protive mjere smanjenja plaća koje se primjenjuju na suce u Portugalu, s obzirom na to da su ih jednostrano i trajno nametnule druge ustavne vlasti/tijela,….“
Mjera smanjenja plaća državnih dužnosnika određena zakonom imala je privremeni karakter i ukinuta je Zakonom br. 159-A/2015 o ukidanju smanjenja plaća u javnoj upravi od 30. prosinca 2015., a od 1. siječnja 2016. postupno su ukinute mjere smanjenja iznosa plaće koje su proizišle iz Zakona br. 75/2014.
Portugalska vlada se pozvala na navedeni zakon koji je ukinuo smanjenje plaća sucima i drugim državnim službenicima u svom prigovoru o nedopuštenosti zahtjeva za prethodnu odluku pred Sudom EU jer je zakonom argument o narušavanju načela neovisnosti sudaca postao bespredmetan.
Prigovor je u presudi pobijen uvidom u priložene spise iz kojih je razvidno kako oštećenim državnim dužnosnicima „nisu vraćeni iznosi koji su im oduzeti od plaća u razdoblju od listopada 2014. do listopada 2016.“ Navedeni prigovor portugalske vlade o nedopuštenosti je time odbijen i zahtjev za prethodnu odluku je dopušten.
U presudi Sud EU-a ističe jedno bitno načelo prava Europske unije a to je da: „je na sudovima država članica da osobito u skladu s načelom lojalne suradnje, koje je predviđeno člankom 4. stavkom 3. prvim podstavkom UEU-a, na svojem državnom području osiguraju primjenu i poštovanje prava Unije.“
Samim time, po mišljenju Suda EU-a, svaka država članica mora osigurati da tijela koja imaju svojstvu suda i provode pravo Europske unije udovoljavaju zahtjevima učinkovite pravne zaštite. Element kojeg Sud EU-a navodi kao odrednicu tijela koje se može smatrati „sudom“ je njegova neovisnost, a dužnost države članice je osigurati jamstvo neovisnosti suda kako bi se time osiguralo funkcioniranje sustava pravosudne suradnje među državama članicama.
U presudi je Sud EU dao definiciju pojma neovisnosti koje znači da „predmetno tijelo svoje sudske funkcije izvršava posve samostalno a da se pritom ni u kojem pogledu ne nalazi u hijerarhijskom ili podređenom odnosu i da ne prima naloge ili upute ikoje vrste te da je tako zaštićeno od vanjskih utjecaja ili pritisaka koji mogu ugroziti neovisnu prosudbu njegovih članova i utjecati na njihove odluke.“
Privremena narav smanjenja plaća državnih dužnosnika, a među njima i sudaca Revizorskog suda po mišljenju suda „u tim okolnostima za mjere smanjenja plaća o kojima je riječ u glavnom postupku ne mogu se smatrati da ugrožavaju neovisnost članova Tribunala de Contas (Revizorski sud).“
Mjere koje su propisane zakonom i koje su donesene kao mjere štednje imale su svrhu obuzdavanje javnih financija i smanjenje proračunskog deficita države članice. Nisu bile izravno usmjerene na pojedine suce, sudove ili sudske odjele nego su se odnosile na sve državne dužnosnike uključujući i na predsjednika Republike.
Slijedom navedenog Sud EU-a je u odlučio kako „članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU-a treba tumačiti na način da se načelu neovisnosti sudaca ne protivi primjena na članove Tribunala de Contas (Revizorski sud, Portugal) općih mjera smanjenja plaća, poput onih u glavnom postupku, koje su vezane uz zahtjeve uklanjanja prekomjernog proračunskog deficita i uz program financijske pomoći Europske unije.“
Roko Hranjec, mag. iur.
