Mjeničnu svotu po dospjelosti u prvom redu pozvan je platiti glavni dužnik (akceptant trasirane mjenice ili izdavatelj vlastite mjenice). Ostali potpisnici mjenice predstavljaju regresne dužnike, odnosno odgovaraju solidarno imatelju mjenice da će mjenica biti realizirana te protiv njih mjenični vjerovnik ima regresni zahtjev ako mjenica ne bude akceptirana ili isplaćena. Pravodobno i valjano podignuti protest pretpostavka je ostvarenja regresnih prava imatelja mjenice protiv regresnih dužnika: trasanta, indosanta i avalista, ali ne i protiv glavnog dužnika - akceptanta trasirane odnosno izdavatelja vlastite mjenice prema kojima imatelj mjenice ima pravo na neposrednu tužbu radi naplate mjenice (Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž 4957/06-8, od 11. ožujka 2009.). Protestom se potvrđuje da je trasat odbio akceptirati mjenicu ili ju je akceptirao samo djelomično, odnosno da je odbio u cijelosti ili djelomično isplatu mjenice.
Iako je nastavku teksta naglasak stavljen na protest zbog neakceptiranja i zbog neisplate mjenice, zakon navodi i mogućnost protesta: - zbog nedatiranja akcepta na mjenici čija je dospjelost određena na određeno vrijeme po viđenju (24. i 34. ZM); - zbog neisplate mjenice akceptirane intervencijom - intervencijski protest (čl. 59. ZM); - zbog odbijanja izručenja izvornika ili primjeraka mjenice zakonitom imaocu drugog primjerka - perkvizicijski protest (čl. 65. ZM); - zbog neisplate protestnih troškova (čl. 74. ZM); - zbog neakceptiranja ili neisplate nestale ili uništene mjenice - amortizacijski protest (čl. 91. ZM).
Izuzetak od protesta kao pretpostavke regresa su slučajevi kada trasant zabrani da se mjenica podnese na akceptiranje (čl. 21. st. 2. Zakona o mjenici).
Protest nije potreban ni ako bi se otvorio stečaj, odnosno likvidacija nad imovinom trasata, prije ili nakon akceptiranja, kao i u slučaju stečaja odnosno likvidacije nad imovinom trasanta mjenice koja se ne smije podnijeti na akceptiranje, te bi imatelj mjenice tada mogao ostvariti regres kad podnese potvrdu suda da je otvoren stečaj odnosno podnijeta prijava o pokretanju postupka likvidacije (čl. 43. st. 6. ZM) pa bi tada ta sudska potvrda zamijenila protest.
Također, protest nije uvjet za ostvarenje regresa ni ako imatelj mjenice nije bio u mogućnosti protestirati mjenicu iz razloga više sile koja je trajala duže od trideset dana nakon dospjelosti (čl. 53. ZM).
Protest ne bi bio potreban ni kad trasant, indosant ili avalista odredbom "bez troškova", "bez protesta" ili kakvom drugom odgovarajućom odredbom, napisanom i potpisanom na mjenici, oslobodi njezinog imatelja od obveze da radi ostvarenja regresa podiže protest zbog neakceptiranja ili neisplate. Ako je ovo oslobođenje učinio trasant, ono djeluje prema svim potpisnicima (Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev x 530/2010-2, od 20. listopada 2010.: „Tužitelj kao mjenični vjerovnik nije uspio naplatiti mjeničnu svotu od glavnog dužnika, pa ima pravo prema odredbi čl. 42. st. 1. ZM ostvariti regres protiv ostalih mjeničnih dužnika, uključivši i avalistu, koji odgovara za isplatu mjenične svote onako kako odgovara onaj za koga jamči, dakle u ovom slučaju onako kako odgovara glavni dužnik. S obzirom na to da je glavni mjenični dužnik na mjenici upisao odredbu „bez protesta“, ta odredba po čl. 45. st. 3. ZM djeluje prema svim potpisnicima. Zato je tužitelj kao imatelj mjenice oslobođen od obveze da radi ostvarenja regresa podiže protest zbog neisplate.“).
Ako je oslobođenje učinjeno od strane indosanta ili avalista, djeluje samo prema onome koji ju je stavio. Ako bi imatelj mjenice, protivno odredbi koju je napisao trasant, podignuo protest, sam će snositi protestne troškove, a kada oslobođenje potječe od indosanta ili avaliste, troškovi protesta mogu se naplatiti od svih potpisnika. Čak i u slučaju da postoji odredba o oslobođenju na mjenici, javni bilježnik ne može odbiti podignuti zatraženi protest iako bi on bio nepotreban. Oslobođenje od protesta može se dati najkasnije prije isteka roka za protest, takva odredba napisana nakon toga ne proizvodi pravni učinak.
Također, valja naglasiti da vlastita mjenica ne poznaje protest zbog neakceptiranja jer izdavatelj takvu mjenicu potpisuje vlastoručno pa protest zbog akcepta nije ni potreban.
Rokovi su prekluzivni i ovise o vrsti protesta. Protest zbog neakceptiranja (djelomičnog ili potpunog) mora se podići u rokovima određenim za donošenje na akceptiranje (čl. 43. st. 2. ZM). U slučaju da trasat zahtijeva da mu se mjenica podnese još jednom na akceptiranje, a mjenica je prvi put bila podnesena posljednjeg dana roka, protest se može podići još i sutradan i takav protest bio bi valjan.
Protest zbog neisplate (djelomične ili potpune) mjenice plative na određeni dan ili na određeno vrijeme od dana izdanja ili od viđenja mora se podići u roku od jednog od dva radna dana koji dolaze odmah za danom plaćanja mjenice. Ako je protest podignut na sam dan plaćanja, on ne bi bio bez učinka, nego se smatra da bi djelovanje protesta bilo odgođeno do prvog radnog dana iza dana dospjelosti.
Ako je u pitanju mjenica plativa po viđenju, protest se mora podići u rokovima određenim za podnošenje na akceptiranje takve mjenice, odnosno godinu dana od dana izdanja (čl. 33. st. 1. ZM).
Pravovremenost protesta prosuđuje se prema danu kad je javni bilježnik zaprimio zahtjev za protest, a ne prema danu koji je označen kao dan izdavanja protestne isprave (Privredni sud Hrvatske, Pž-3463/88 od 24.10.1989.). Teret dokaza da mjenica nije protestirana u roku na onome je tko to ističe (arg. iz čl. 45. st. 2. ZM).
Kad se u predviđenim rokovima ne može podignuti protest zbog nesavladive prepreke (zakonski propisi neke države ili koji drugi slučaj više sile), ti se rokovi produžuju. Ne smatraju se kao slučajevi više sile one prepreke koje su čisto osobne za imatelja mjenice ili za onoga kome je on povjerio da podigne protest, već one zapreke koje su objektivne prirode. Kad viša sila prestane, ako je to potrebno, imatelj mjenice mora bez odlaganja podignuti protest.
Protekom rokova za podizanje protesta zbog neakceptiranja ili zbog neisplate, imatelj mjenice gubi svoja prava protiv indosanata, protiv trasanta i protiv ostalih obveznika izuzev akceptanta (čl. 52. ZM). Stajalište Vrhovnog suda RH vezano uz propust protesta mjenice izražen u odluci br. Rev-x 197/11-2 od 16. ožujka 2011.: “Pogrešno tuženik smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan stoga što predmetna mjenica nije protestirana. Naime, prema odredbi čl. 52. st. 1. podstav 2. ZM protekom rokova za podizanje protesta zbog neakceptiranja ili zbog neisplate imatelj mjenice gubi svoja prava protiv indosanata, protiv trasanata i protiv ostalih obveznika izuzev akceptanta, a prema odredbi čl. 112. st. 1. ZM izdavatelj vlastite mjenice odgovara onako kako odgovara akceptant trasirane mjenice. U ovom slučaju tuženik kao izdavatelj predmetne vlastite mjenice odgovara za mjeničnu obvezu iako mjenica nije protestirana.”
Protest se podiže kod javnog bilježnika koji je mjesno nadležan za osobu protiv koje se podiže protest. Tako se protest zbog neakceptiranja podiže kod javnog bilježnika prema službenom sjedištu prebivališta/sjedišta trasata trasirane mjenice, a protest zbog neisplate mjenice kod javnog bilježnika prema prebivalištu/sjedištu trasata trasirane mjenice, odnosno izdavatelja vlastite mjenice.Javnog bilježnika u obavljanju službene radnje podizanja protesta mogu zamijeniti i javnobilježnički prisjednici, savjetnici i vježbenici (članak 126. Zakona o javnom bilježništvu).
Javni bilježnik obavlja protestiranje na pisani ili usmeni zahtjev imatelja mjenice, odnosno njegovog zastupnika. Zakon i sudska praksa definirali su da se zakonitim imateljem smatra onaj tko drži mjenicu ako svoje pravo dokaže neprekinutim nizom indosamenata (čl. 15. ZM; Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-5265/02, od 16. rujna 2003.: „Onaj tko drži mjenicu smatra se zakonitim imaocem, bilo da je trasat u čiju korist je mjenica izdana, bilo da svoje pravo dokazuje neprekinutim nizom indosamenata.“).
Pisani zahtjev upisuje se u opći poslovni upisnik („OU“), a o usmenom zahtjevu ne sastavlja se poseban zapisnik. Podnositelj zahtjeva plaća pristojbu na zahtjev u iznosu od 10,00 kuna u skladu s tar.br. 17. Zakona o javnobilježničkim pristojbama. Pristojba se lijepi na molbi kojom je zatražen protest, a u slučaju usmene molbe, pristojba se lijepi na prijepis protesta koji ostaje kod javnog bilježnika.
Na temelju zahtjeva za protestiranje, odnosno za upis izvršene zamjene protesta ili za izvršenje zamjene protesta, javni bilježnik odmah će obaviti protestiranje, odnosno izvršit će zamjenu protesta i potvrdu o tome upisati u protestni upisnik pri čemu se ne smije upustiti u ispitivanje jesu li protestiranje ili upis u pojedinom slučaju potrebni za održavanje ili vršenje mjeničnih prava (je li mjenica valjana i ispravna, je li protest podnesen u roku, je li nastupila zastara, i dr.). Sadržaj protesta određen je člankom 71. Zakona o mjenici, a obrasci protesta, odnosno potvrde o zamjeni protesta - Pravilnikom o javnobilježničkim protestnim upisnicima.
Kad javni bilježnik podiže protest, podnosi mjenicu onome protiv koga se protest traži i poziva ga da izvrši zahtijevanu činidbu. Ako se na temelju iste mjenice zahtijeva više činidbi ili ako se ista činidba zahtijeva od više osoba, umjesto više protesta može se podići samo jedan protest. Protest se poduzima u poslovnom uredu i u vrijeme određeno kao poslovno od nadležnoga tijela. Radnja se može obaviti i izvan ureda, stana ili poslovnog vremena ako na to pristane stranka prema kojoj se vrši (čl. 106. ZM).
U slučajevima u kojima se tražena osoba ne bi našla u svom poslovnom uredu, kad ga ima, odnosno u stanu kad poslovnog ureda nema, ili ako se tražena osoba nađe, ali joj se zahtjev ne može priopćiti, javni bilježnik nije dužan ponoviti protestni postupak. U presudi Županijskog suda u Varaždinu, broj Gž. 326/08-2 od 10. ožujka 2008., utvrđeno je da javni bilježnik nije dužan ponoviti protestni postupak ako tuženik nije zatečen na naznačenoj adresi: „Javni bilježnik LJ. J. dana 4. lipnja 1999.g. u 10,15 sati pokušala podnijeti tuženiku predmetnu mjenicu na naplatu i to na adresi tuženika – S. Z., 27, a koju adresu tuženik ne osporava, te kako je na protestu naznačeno da nitko nije bio zatečen na označenoj adresi, to žalbeni navodi tuženika nikako ne mogu biti osnovani, iz razloga što zbog odsutnosti tuženika odnosno zbog toga što nitko nije bio zatečen u stanu, protestno tijelo nije dužno ponoviti protestni postupak, zbog čega je ovaj sud stajališta da je protest valjan budući je protestni postupak proveden u skladu sa Zakonom o mjenici.“.
Smatra se da je dokazano da se poslovni lokal ili stan nisu mogli pronaći samo onda ako je u protestu zabilježeno da se protestno tijelo bezuspješno raspitivalo o tome kod nadležnog općinskog tijela uprave. Ako javni bilježnik ne bi bio dovoljno brižljiv u raspitivanju za poslovni ured ili stan, protest je ipak valjan, ali se on time ne oslobađa odgovornosti za štetu.
Kad osoba protiv koje se podiže protest izvrši isplatu mjeničnog duga u ruke javnog bilježnika, javni bilježnik to će potvrditi na mjenici. Sadržaj potvrde unijet će se u cijelosti u poseban zapisnik koji se zavodi u opći poslovni upisnik. Na potvrdi na mjenici javni bilježnik stavit će svoj potpis, datum i broj spisa pod kojim je potvrda zavedena te svoj pečat te će mjenicu predati osobi protiv koje se protest podiže. U slučaju djelomične isplate javni bilježnik zabilježit će to na izvornoj mjenici i u protestu i o tome platcu izdati priznanicu na prijepisu protestirane mjenice.
Ako mjenični obveznik isplati mjeničnu svotu, ali odbije isplatu protestnih troškova, ta će se okolnost utvrditi protestom, a sama mjenica predati platcu te se naknada protestnih troškova traži na temelju ovog protesta.
U slučaju da osoba protiv koje se podiže protest odbije izvršiti traženu činidbu (ne ispati, ne akceptira), javni bilježnik to će zabilježiti u protestnu ispravu zajedno s obrazloženjem razloga odbijanja ako je ono dano. Tada će javni bilježnik imatelju mjenice ili njegovom zastupniku bez odlaganja predati izvornik protesta s podnesenom mjenicom, odnosno podnesena mjenica na kojoj je napisana potvrda o upisu izjave u protestni upisnik, odnosno izvornik potvrde o zamjeni protesta s podnesenom mjenicom.
Dvije su iznimke od pravila da je protest jedino dokazno sredstvo o izvršenju mjeničnopravne radnje. Prvo, ako trasant u slogu mjenice ne zahtijeva da protest bude u obliku javne isprave, protest zbog neakceptiranja ili neisplate može po pristanku imatelja mjenice biti zamijenjen pisanom izjavom na mjenici one osobe od koje je zahtijevana činidba (trasat, akceptant, domicilijat, adresat po potrebi ili intervenijent). Takva izjava mora biti datirana, potpisana i u protestnom roku unesena u registar protesta, o čemu javni bilježnik stavlja potvrdu na protestiranoj mjenici (članak 77. st. 1. ZM). Drugo, kad Vlada Republike Hrvatske utvrđuje do koje mjenične svote protestno tijelo može umjesto protesta preporučenim pismom dostaviti prijepis mjenice svim mjeničnim dužnicima, s napomenom da je mjenica protestirana. O tome se također na zahtjev izdaje potvrda koja se upisuje u protestnom roku u registar protesta (članak 77. st. 2. ZM).
Javni bilježnici dužni su voditi protestne upisnike ("PR"). Upisnik (registar) o protestima vodi se sukladno odredbama Pravilnika o javnobilježničkim protestnim upisnicima. Pravilnik predviđa tri knjige, i to: Protestni upisnik - knjiga I., za proteste izvršene po članku 70. Zakona o mjenici; Protestni upisnik - knjiga II., za potvrde o zamjeni protesta pisanom izjavom na mjenici one osobe od koje je zahtijevana činidba; Protestni upisnik - knjiga III., za potvrde o zamjeni protesta za bagatelne mjenice.
Javni bilježnik u protestni upisnik upisuje cijeli sadržaj protesta, odnosno cijeli sadržaj mjenice, i na njoj napisane izjave iz članka 77. stavak 1. Zakona o mjenici, odnosno cijeli sadržaj mjenice i potvrda o zamjeni protesta iz članak 77. stavak 2. ZM.
Podignuti protesti upisuju se u protestni upisnik bez odgode, a zamjene protesta prije isteka protestnog roka. Upisuju se po datumu i broju, i to redom kako su protesti i zamjene protesta podignuti, odnosno kako su stranke zatražile da se zamjena protesta upiše u protestni upisnik.
Javni bilježnik potvrdit će u protestnom upisniku da u njemu upisani sadržaj odgovara izvorniku protesta odnosno podnesenoj mjenici (prijepisu mjenice) i na njoj napisanoj izjavi trasata odnosno podnesenoj mjenici (prijepisu mjenice) i izdanoj potvrdi o zamjeni protesta.
Na temelju protestnog registra, javni bilježnik će ovjerene prijepise protesta te ovjerene prijepise i potvrde o zamjeni protesta izdati samo zainteresiranim osobama po dotičnoj mjenici i samo na temelju pisanih zahtjeva, i to nakon naplate pristojbe i troškova. U protestnom upisniku zabilježit će se kome su prijepisi izdani i koliko je prijepisa izdano.
Sukladno članku 27. Pravilnika o privremenoj javnobilježničkoj tarifi za protestiranje mjenica javni bilježnik ima pravo na nagradu prema odredbama članka 12. stavka 1. istoga Pravilnika, odnosno prema vrijednosti. Ta nagrada obuhvaća i nagradu za vrijeme potrebno za obavljanje radnje protesta.
Pored pristojbe za zahtjev, za protest i zamjene protesta, sukladno Tar. br. 17. Zakona o javnobilježničkim pristojbama plaća se pristojba prema vrijednosti, i to ako je vrijednost do 10.000,00 kuna plaća se pristojba u visini od 20,00 kuna, te za vrijednosti iznad 10.000,00 kuna pristojba u visini od 40,00 kuna. Ako se jednom molbom traži više protesta, odnosno zamjena protesta, plaća se jedna pristojba za molbu, ali se u tom slučaju plaća i posebna pristojba za svaki protest, odnosno zamjenu protesta. Svi troškovi (nagrada i naknada troškova javnom bilježniku: javnobilježničke pristojbe i sl.), kao i naznaka jesu li oni naplaćeni, zabilježit će se na svim primjercima isprava koje se upisuju u protestni upisnik.
Ana Sabljak, dipl. iur.
