Odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona osuđeniku se daje pogodnost da dobrovoljnom uplatom dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom odlukom o prekršaju smatra se da je u cijelosti uplatio izrečenu novčanu kaznu.
Budući da je ovih dana u fokusu javnosti najnoviji prijedlog izmjena Prekršajnog zakona (dalje: PZ), a posebno izmjene u odnosu na ostvarenje prava pogodnosti uplate dvije trećine izrečene novčane kazne za prekršaj, nalazimo shodnim nešto više reći o ovoj problematici.
Naime, Zakonom o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona iz 2013. godine („Narodne novine“, br.:39/13. – stupio na snagu 1. lipnja 2013.), izmijenjen je članak 152. PZ-a, kojim se propisuje postupak izvršenja odluka, te je, uz ostalo, stavkom 3. istog članka propisano: „Novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom odlukom kojom je ta kazne izrečena.“1
Uvođenjem ovakvog stavka 3. zakonodavac je nastojao motivirati osuđene osobe da dobrovoljno plate izrečenu novčanu kaznu za prekršaj, tako da se, dakle, uvodi tzv. „popust“ osuđenicima koji novčanu kaznu plate u paricijskom roku, pa da će se uvođenjem ovakvog „mehanizma popusta“ osuđenoj osobi zbog promptnog plaćanja izrečene novčane kazne osigurat veća naplativost novčane kazne bez provođenja postupka prisilne naplate.
Dakle, odredbom članka 152. stavka 3. PZ-a osuđeniku se daje pogodnost da dobrovoljnom uplatom dvije trećine izrečene novčane kazne u paricijskom roku (roku određenom odlukom o prekršaju) smatra se da je u cijelosti uplatio izrečenu novčanu kaznu.
Prema ovakvoj dikciji navedene odredbe proizlazi da pravo na ovu pogodnost ima svaki osuđenik u prekršajnom postupku (fizička osoba, fizička osoba obrtnik, pravna osoba itd.), te da se odnosi na izrečenu novčanu kaznu bilo kojom odlukom o prekršaju (presuda, prekršajni nalog, obavezni prekršajni nalog i rješenje o prekršaju), kao i da se pravo na ovu pogodnost ostvaruje i u slučaju kada je dopuštena obročna uplata novčane kazne sukladno članku 33. stavku 11. PZ-a.
Nastavno, možemo navesti kako su česti upiti okrivljenika mogu li podnošenjem prigovora protiv prekršajnog naloga/obaveznog prekršajnog naloga izgubiti pogodnost iz članka 152. stavka 3. PZ, a odgovor je, dakle, da prema trenutnoj zakonskoj regulativi podnošenjem prigovora okrivljenici ne riskiraju gubitak takve pogodnosti, jer se radi o zakonskoj pogodnosti na koju okrivljenici imaju pravo u svim situacijama kada im je odlukom o prekršaju izrečena novčana kazna, bilo prekršajnim nalogom, bilo prvostupanjskom odlukom o prekršaju ili drugostupanjskom odlukom.
U suprotnome, odnosno ako novčana kazna nije plaćena u paricijskom roku ili ako je u tom roku dobrovoljno uplaćena kazna u iznosu koji je manji od dvije trećine izrečene novčane kazne, izrečena novčana kazna se prisilno naplaćuje u punom izrečenom iznosu.
K tome, potrebno je istaknuti da u slučaju kada se u izrečenu novčanu kaznu uračunava oduzimanje slobode okrivljeniku u vezi s prekršajem (članak 40. PZ-a), tada se dvije trećine računa od iznosa koji je preostao za uplatiti.
Kao posljedica uvođenja ovoga „mehanizma popusta“ izmjenama PZ-a iz 2013. dopunjen je i stavak 2. članka 183. PZ-a na način da je dodana nova rečenica koja glasi:
„Okrivljenika će se također upozoriti da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena (članak 152. stavak 3.).“.
Prema tome, sukladno članku 183. stavku 2. PZ-a obavezan sadržaj osuđujuće odluke o prekršaju je, uz ostalo, i upozorenje osuđeniku na pravo iz članka 152. stavak 3. PZ-a.
Međutim, bitno je istaknuti da se ipak radi o zakonom propisanom pravu (zakonska pogodnost), pa u slučaju da ovakvo upozorenje omaškom izostane u odluci o prekršaju, osuđenik i unatoč takvom nedostatku u odluci o prekršaju ostvaruje to svoje pravo, dakako, uz uvjete propisane zakonom.
U tom kontekstu napominjemo kako se najnovijim prijedlogom izmjena PZ-a predviđa ukidanje ostvarenja prava pogodnosti uplate dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom u presudi, dok će navedena pogodnost i dalje postojati u odnosu na novčane kazne izrečene drugim odlukama o prekršaju (prekršajnim nalogom/obaveznim prekršajnim nalogom), a sve u cilju smanjenja broja predmeta na sudovima. Sukladno takvoj izmjeni, okrivljenici bi podnošenjem prigovora protiv prekršajnog naloga/obaveznog prekršajnog naloga, dakle, riskirali gubitak pogodnosti iz članka 152. stavka 3. PZ-a.
Konačno, možemo zaključiti da se predviđenim izmjenama PZ-a u značajnoj mjeri modificira „mehanizam popusta“ iz članka 152. stavka 3. trenutno važećeg PZ-a, pa se tako čini i svojevrsni zaokret glede cilja ovog mehanizma, odnosno od početnog cilja usmjerenog na osiguranje veće naplativosti novčane kazne bez provođenja postupka prisilne naplate sada se nekako ipak fokus stavlja na smanjenje broja predmeta na sudovima.
Željko Kudrić, dipl. iur.
