Sud Europske Unije
PRIOPĆENJE ZA MEDIJE br. 54/25
U Luxembourgu 29. travnja 2025.
Presuda Suda u predmetu
C-453/23 | Prezydent Miasta Mielca
Poljski poduzetnik koji na svojim zemljištima posjeduje kolosijek za privatno korištenje odlučio ga je staviti na raspolaganje željezničkom prijevozniku kako bi ostvario oslobođenje od poreza na nekretnine. U tu je svrhu od nadležnog tijela zatražio prethodno porezno mišljenje u kojem bi se potvrdilo njegovo pravo na to oslobođenje.
Iako je poduzetnik ispunio sve uvjete predviđene poljskim pravom, oslobođenje mu je odbijeno jer bi, u skladu s pravom Unije, predstavljalo nezakonitu državnu potporu jer nije bilo prethodno prijavljeno Komisiji.
Taj poduzetnik osporava to odbijanje pred poljskim sudovima. Budući da nije siguran može li se to oslobođenje od poreza na nekretnine kvalificirati kao državna potpora prema pravu Unije
, poljski Vrhovni upravni sud uputio je pitanje Sudu. Želi doznati daje li se tim oslobođenjem selektivna prednost korisnicima tog oslobođenja i narušava li se ili prijeti da će se narušiti tržišno natjecanje.
Sud odgovara da se ne čini da se oslobođenjem od poreza na nekretnine o kojem je riječ dodjeljuje selektivna prednost te se stoga ne čini da predstavlja državnu potporu. Međutim, na nacionalnom je sudu da donese konačnu odluku u tom pogledu.
Sud u svojoj analizi polazi od pretpostavke da pravni sustav poreza na nekretnine, kako je predviđen poljskim zakonom, predstavlja „uobičajeni” porezni sustav s obzirom na koji se ocjenjuje eventualna selektivnost oslobođenja. Taj se sustav primjenjuje na sve vlasnike ili posjednike nekretnina i njime se definiraju sastavni elementi poreza na nekretnine, uključujući oslobođenje o kojem je riječ. Doista, opće i apstraktno oslobođenje od izravnog poreza, kao što je ono uspostavljeno poljskim pravom, načelno se ne može smatrati državnom potporom. Naime, s obzirom na to da se pretpostavlja da je ono svojstveno „uobičajenom” poreznom sustavu, ono u pravilu ne daje selektivnu prednost.
Međutim, postoje dvije situacije u kojima bi takvo oslobođenje moglo biti selektivno. S jedne strane, ako je to oslobođenje dio poreznog sustava oblikovanog prema očito diskriminatornim kriterijima S druge strane, ako se uvjeti utvrđeni relevantnim propisom za ostvarivanje prava na to oslobođenje odnose na jedno ili više posebnih obilježja poduzetnika korisnika, pri čemu su ta obilježja neodvojiva povezana s prirodom tih poduzetnika ili s prirodom njihovih djelatnosti, tako da navedeni poduzetnici čine jednu dosljednu kategoriju.
U ovom se slučaju oslobođenje o kojem je riječ odobrava poreznim obveznicima pod uvjetom da posjeduju, osobito, zemljište koje je dio željezničke infrastrukture i koje je stavljeno na raspolaganje željezničkim prijevoznicima. Pod uvjetom da to provjeri nacionalni sud, ne čini se da je taj uvjet povezan, ni pravno ni činjenično, s posebnim obilježjima poduzetnika na koje se to oslobođenje primjenjuje. Ne čini se ni da je dio poreznog sustava oblikovanog prema očito diskriminatornim kriterijima.
Stoga se čini da to oslobođenje može ostvariti heterogena skupina korisnika, koja obuhvaća negospodarske subjekte i poduzetnike različitih veličina i iz različitih sektora. Činjenica da samo poduzetnici koji ispunjavaju uvjete za oslobođenje mogu ostvariti to oslobođenje nije sama po sebi dovoljna da bi se smatralo da je ono selektivno.
Usto, navedeno oslobođenje ima ne samo proračunski nego i cilj zaštite okoliša, kojim se potiče na obnovu napuštenih servisnih kolosijeka i korištenje te vrste prijevoza. U okviru svoje porezne autonomije država članica može putem izravnog oporezivanja legitimno nastojati postići, osim isključivo proračunskog cilja, jedan ili više drugih ciljeva koji, prema potrebi, zajedno čine cilj relevantnog referentnog okvira.
Međutim, ako nacionalni sud smatra da oslobođenje o kojem je riječ daje selektivnu prednost, tada bi trebalo razmotriti, s obzirom na njegova opća obilježja, narušava li ono ili prijeti da će narušiti tržišno natjecanje. U tom pogledu Sud naglašava da oslobađanje poduzetnika troškova koje bi inače morao platiti u gospodarskom sektoru koji je liberaliziran na razini Unije u načelu narušava uvjete tržišnog natjecanja.
NAPOMENA: Prethodni postupak omogućuje sudovima država članica da u okviru postupka koji se pred njima vodi upute Sudu pitanja o tumačenju prava Unije ili o valjanosti nekog akta Unije. Sud ne rješava spor pred nacionalnim sudom. Na nacionalnom je sudu da predmet riješi u skladu s odlukom Suda. Ta odluka jednako obvezuje i druge nacionalne sudove pred kojima bi se moglo postaviti slično pitanje.
1 Članak 107. stavak 1. UFEU-a
