Republici Hrvatskoj dopušteno je podnošenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-4261/2024 u odnosu na dva pitanja: 1.) Ima li zaštita dostojanstva ovršenika (stečajnog dužnika) iz čl. 6. Ovršnog zakona prednost pred unovčenjem nekretnina u četvrtoj dražbi za minimalni iznos? te 2.) Je li cilj stečajnog postupka puko unovčenje ili skupno namirenje podjelom prikupljenih sredstava vjerovnicima u smislu odredbe čl. 3. Stečajnog zakona?
Odluku najvišeg suda u Republici Hrvatskoj ne možemo prejudicirati, no nesporno je da se u stečajnom postupku štite interesi svih vjerovnika stečajnog dužnika, a načelo hitnosti postupka predstavlja javni interes.
1. Uvod
Kada se malo pažljivije pročitaju odredbe aktualnog čl. 247. Stečajnog zakona može se bez pretjerivanja zaključiti da o njemu treba napisati stručnu knjigu. Ovaj članak, pored stečajnog zakonodavstva zahtjeva znanje i razumijevanje te međusobno povezivanje Ovršnog zakona, Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, zatim Zakona o obveznim odnosima, Zakona o zemljišnim knjigama, Zakona o financijskoj agenciji te vrlo bogate sudske prakse. Uz spomenute zakone, od podzakonskih akata vrlo je važan Pravilnik o načinu i postupku provedbe prodaje nekretnina i pokretnina u ovršnom postupku koji detaljno uređuje tehnički tijek e-Dražbe putem Financijske agencije.
Osim toga, prva rečenica stavka 6. čl. 247. ovoga Zakona („na četvrtoj dražbi nekretnina se prodaje s početnom cijenom od 1,00 EUR“ ) za neke je pravne stručnjake i kategorija javnog morala.
O svemu navedenome više u nastavku članka.
2. Svrha i cilj hrvatskog stečajnog zakonodavstva
Prvo treba reći nešto više o pojmovima „svrha“ i „cilj“ stečajnog postupka, koji se u pravnoj teoriji i praksi vrlo često miješaju. Za prof. Sajtera: Svrha Stečajnog zakona je upravo isključiti insolventne sudionike s tržišta kojemu nanose veliku štetu obavljajući različite gospodarsko-pravne poslove, a da pritom ne mogu podmiriti vlastite obveze1. Cilj je određen člankom 2. Stečajnog zakona („Narodne novine“, br. 71/15., 104/17., 36/22., 27/24.): Stečajni postupak provodi se radi skupnog namirenja vjerovnika stečajnog dužnika, unovčenjem njegove imovine i podjelom prikupljenih sredstava vjerovnicima. Poštenim dužnicima pojedincima omogućit će se oslobađanje od preostalih obveza prema odredbama glave IX. ovoga Zakona. Alternativno, tijekom stečajnog postupka može se provesti stečajni plan prema odredbama glave VII. ovoga Zakona.
3. Ustavni sud Republike Hrvatske o čl. 247. st. 6. Stečajnog zakona
U izvornoj verziji Stečajnog zakona iz 2015. unovčenje predmeta na kojima postoji razlučno pravo propisuje čl. 247. u osam stavaka: nekretnina na kojoj postoji razlučno pravo prodaje se u stečajnom postupku, na prijedlog stečajnog upravitelja ili razlučnog vjerovnika, uz odgovarajuću primjenu pravila ovršnog postupka o ovrsi na nekretninama, a pravila o obustavi postupka ne primjenjuju se (st. 1.); o prodaji nekretnine iz st. 1. ovog članka sud odlučuje rješenjem protiv kojeg pravo na žalbu imaju stečajni upravitelj i razlučni vjerovnici. U rješenju o prodaji nekretnine sud će odrediti da se nekretnina prodaje u stečajnom postupku. U zemljišnim knjigama upisat će se zabilježba rješenja o prodaji nekretnine (st. 2.); sud će zaključkom o prodaji utvrditi vrijednost nekretnine, način prodaje i uvjete prodaje (st. 3.); prodaju nekretnine provodi Financijska agencija elektroničkom javnom dražbom (st. 4.); nekretnina se ne može prodati: - na prvoj dražbi ispod tri četvrtine utvrđene vrijednosti nekretnine, - na drugoj dražbi ispod jedne polovine utvrđene vrijednosti nekretnine, - na trećoj dražbi ispod jedne četvrtine utvrđene vrijednosti nekretnine (st. 5.); na četvrtoj dražbi nekretnina se prodaje po početnoj cijeni od 1,00 kune (st. 6.); prvi razlučni vjerovnik u prednosnom redu može izjaviti da kupuje nekretninu i da stavlja u prijeboj svoju tražbinu s protutražbinom stečajnog dužnika po osnovi cijene u visini utvrđene vrijednosti nekretnine (st. 7.); st. 1.-7. ovog članka na odgovarajući se način primjenjuju za prodaju brodova, brodova u gradnji, zrakoplova i drugih prava upisanih u javne knjige (st. 8.).
Odlučujući o zahtjevu za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom Republike Hrvatske te rješavajući o prijedlozima za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom Republike Hrvatske, Ustavni sud Republike Hrvatske je u predmetu: U-I-3465/2017 i dr. od 18. prosinca 2017. donio: a) Odluku o odbijanju zahtjeva za ocjenu suglasnosti s Ustavom čl. 247. st. 6. Stečajnog zakona te b) Rješenje o neprihvaćanju prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom čl. 247. st. 6. Stečajnog zakona.2
Ukratko, Ustavni sud Republike Hrvatske naglašava: a) čl. 247. st. 6. Stečajnog zakona doprinosi učinkovitosti stečajnog postupka i zahtjevu da on bude okončan u razumnom vremenu, sa što manjim troškovima te što većim stupnjem namirenja vjerovnika te b) čl. 247. st. 7. Stečajnog zakona omogućuje prvom razlučnom vjerovniku u prednosnom redu putem prijeboja namirenje u cijelosti čime se onemogućuje sprječavanje obezvrjeđivanja nekretnine.
4. Stečajni postupak nad stečajnim dužnikom ETNO ONE d.o.o. u stečaju iz Splita
Stečajni postupak nad dužnikom ETNO ONE d.o.o. iz Splita pokrenula je Financijska agencija, a stečajni razlog bila je dužnikova insolventnost. Rješenjem Trgovačkog suda u Splitu br. 4. St-775/2021-31 od 29. studenoga 2022. stečajni postupak je i otvoren.
Prodaju nekretnina u vlasništvu stečajnog dužnika, a na kojima postoji razlučno pravo u korist Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Split (dalje: Republika Hrvatska), predložio je stečajni upravitelj. O tome je stečajna sutkinja donijela rješenje kojim određuje prodaju imovine stečajnog dužnika prema čl. 247. Stečajnog zakona, a zaključkom od 20. ožujka 2023. utvrdila je vrijednost imovine, način prodaje i uvjete prodaje.
U četvrtoj e-Dražbi pred Financijskom agencijom, s početnom cijenom u nadmetanju od 1,00 EUR, uz jamčevinu od 29.500,00 EUR, za nekretninu utvrđene vrijednosti od 295.000,00 EUR, najviši iznos ponude u nadmetanju bio je 4.051,00 EUR. Rješenjem stečajne sutkinje od 3. listopada 2024. ponuditelju ETNO RAD d.o.o. iz Srijana dosuđene su predmetne nekretnine (u naravi pašnjak površine 13.540 m2 i poslovna zgrada površine 169 m2). Kupovnina se namiruje iz jamčevine, a preostali iznos vraća kupcu po pravomoćnosti rješenja o dosudi.
Na ovo rješenje žalbu je uložio stečajni i razlučni vjerovnik Republika Hrvatska, zastupan po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu. U meritumu, žalitelj naglašava da je prodaja imovine po cijeni od 4.051,00 EUR posve nepovoljna za stečajnog dužnika i za založnog vjerovnika. Osim toga, najviša ponuda za predmet prodaje gotovo je 73 puta manja od utvrđene vrijednosti i čini tek nešto više od 1% utvrđene vrijednosti imovine koja se dosuđuje. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske rješenjem posl. br. Pž-4261/2024-3 od 14. studenoga 2024. (dalje: Rješenje VTS RH) odbio je kao neosnovanu žalbu razlučnog vjerovnika Republike Hrvatske i potvrdio rješenje Trgovačkog suda u Splitu. U obrazloženju rješenja drugostupanjski sud navodi da se žalitelj kao razlučni vjerovnik nije koristio svojim pravom iz čl. 247. st. 7. Stečajnog zakona te da prodaja predmetne nekretnine za kupoprodajnu cijenu od 4.051,00 EUR nije protivna javnom moralu i suprotna zakonu.
Nadalje, rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revd-155/2025-3 od 26. veljače 2025. dopušta se razlučnom vjerovniku Republici Hrvatskoj podnošenje revizije protiv spomenutog Rješenja VTS RH zbog pravnih pitanja: 1.) Ima li zaštita dostojanstva ovršenika (stečajnog dužnika) iz čl. 6. Ovršnog zakona prednost pred unovčenjem nekretnine na četvrtoj dražbi za minimalni iznos, te 2.) Je li cilj stečajnog postupka puno unovčenje ili skupno namirenje podjelom prikupljenih sredstava vjerovnicima u smislu odredbe čl. 3. Stečajnog zakona? Sukladno tome, ovaj je razlučni vjerovnik podnio reviziju protiv Rješenja VTS RH u odnosu na dva naprijed navedena pravna pitanja. U točki 17. revizije, Republika Hrvatska s pozivom na načelo iz čl. 6. Ovršnog zakona3 („zaštita dostojanstva ovršenika odnosno protivnika osiguranja“) smatra da je sud, kad već nije mogao obustaviti prodaju, trebao prodaju oglasiti nevažećom jer je spomenuto načelo teško narušeno. Zatim, Republika Hrvatska u točki 18. revizije, s pozivom na čl. 3. Zakona o parničnom postupku4, također smatra da je sud trebao osigurati zaštitu dužnika i vjerovnika i onemogućiti raspolaganja koja vrijeđaju dostojanstvo kao sastavni dio (javnog) morala. Na kraju revizije, Republika Hrvatska predlaže uz odgovore na postavljena pitanja, ukinuti Rješenje VTS RH-a i predmet vratiti na ponovni postupak.
Republika Hrvatska se u reviziji na više mjesta poziva na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev 701/14-2 od 4. studenoga 2014. kojom se revizija prihvaća, preinačuje se presuda Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-1753 od 21. veljače 2008. i sudi: Odbija se žalba tužene i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Čazmi br. P-180/06 od 30. ožujka 2007.
O čemu se zapravo ovdje radi? Revizijski sud smatra da je ovršni sud dužan tijekom trajanja čitavog ovršnog postupka voditi računa o dostojanstvu ovršenika (fizičke osobe, op. a.), te ne uvažavati raspolaganja ovrhovoditelja (komercijalne banke, op. a.) koja su protivna javnom moralu. U obrazloženju presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske stoji: Prodati u ovršnom postupku nečiju kuću, koja za njega i njegovu obitelj ima značaj obiteljskog doma, za iznos od 1,00 kn, a u postupku u kojem se vrši ta prodaja je vrijednost prodavane kuće procijenjena preko 290.000,00 kn, ne samo da je omalovažavanje te osobe, već sadržajno znači rušenje dostojanstva te osobe sa učinkom njezinog krajnjeg omalovažavanja. To je svakako protivno čl.6. OZ-a.
U Rješenju VTS RH, spomenuta presuda najvišeg suda u Republici Hrvatskoj nije uzeta u ozbiljno razmatranje, samo se navodi da se „(…) ta odluka odnosi se na drugačiju činjeničnu osnovu.“
5. Zaključak
Je li odredba čl. 247. st. 6. Stečajnog zakona koja glasi: “Na četvrtoj dražbi nekretnina se prodaje po početnoj cijeni od 1,00 eura. Nakon neuspjele četvrte dražbe razlučni vjerovnici imaju pravo odlučiti o neunovčenom predmetu stečajne mase“, u suprotnosti s Ustavom Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralom društva?
Do donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske važno je istaknuti nekoliko činjenica.
Prva i najvažnija činjenica jest da je svaki stečajni postupak hitan, pa svako odugovlačenje s postupkom ima za posljedicu umanjenje stečajne mase uslijed povećanja troškova stečajnog postupka. Druga, ništa manje važna činjenica jest da je u najboljem interesu svih vjerovnika stečajnog dužnika da se stečajni postupak okonča što prije, a imovina odnosno stečajna masa unovči za što veći iznos. Treća je činjenica da procijenjena odnosno utvrđena vrijednost nekretnine s kojom se krenulo u e-Dražbu može, ali ne mora biti jednaka ili veća od iznosa najviše ponude u nadmetanju. Konačno, prodaja nekretnine na četvrtoj e-Dražbi po početnoj cijeni od 1,00 EUR za minimalni iznos može također značiti da se radi o neatraktivnoj nekretninu za koju u prethodne tri e-Dražbe nije bilo iskazanog interesa na tržištu. Pod pojmom tržište podrazumijeva se zakon ponude i potražnje.
dr. sc. Ante Vuković, znanstveni suradnik u polju prava
^ 1 Domagoj Sajter, Ekonomski aspekti stečaja i restrukturiranje u stečaju, doktorska disertacija, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Osijek, 2008.
^ 2 Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske objavljene su u „Narodnim novinama“ br. 13/2019.
^ 3 “Narodne novine“, br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 06/24. – dalje: OZ.
^ 4 “Narodne novine”, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., i 155/23. – dalje: ZPP.
