U sudskoj praksi, doduše rijetko, nailazimo na situacije u kojima različiti ovlašteni tužitelji podnose optužne prijedloge za isti inkriminirani događaj, pa ćemo u nastavku ovoga članka analizirati odredbe Prekršajnog zakona koje, dakle, uređuju ovakvu “konkurenciju” istodobno podnesenih optužnih prijedloga ovlaštenih tužitelja.
Uvodno je potrebno istaknuti da Prekršajni zakon („Narodne novine“ br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.)(dalje u tekstu: PZ) propisuje da su ovlašteni tužitelji u prekršajnom postupku:
- općinski državni odvjetnik, kao univerzalni tužitelj (može podnijeti optužni prijedlog za sve prekršaje sukladno članku 110. stavku 1. PZ-a)
- tijelo državne uprave (primjerice: Državni inspektorat, policijska tijela, carinska tijela, inspekcije ministarstava)
- pravna osoba s javnim ovlastima (primjerice: neovisne regulatorne agencije (HANFA, HAKOM))
- oštećenik tužitelj (kojem je prekršajem povrijeđeno ili ugroženo kakvo imovinsko ili osobno pravo, primjerice: HDS ZAMP) 1
- tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (odredbe PZ-a koje se odnose na tijela državne uprave, na odgovarajući se način primjenjuju i na ova tijela kada je riječ o prekršajima iz njihove nadležnosti sukladno članku 109. stavku 8. PZ-a)
Međutim, u sudskoj praksi, doduše rijetko, nailazimo na situacije u kojima različiti ovlašteni tužitelji podnose optužni prijedlog za isti inkriminirani događaj, primjerice Državni inspektorat i oštećenik tužitelj su u konkretnom slučaju podnijeli optužne prijedloge protiv istog počinitelja i za isti prekršaj iz Zakona o gradnji.
Takve pravne situacije, odnosno svojevrsnu “konkurenciju” istodobno podnesenih optužnih prijedloga ovlaštenih tužitelja PZ uređuje u odredbama članka 109. stavka 2., 3., 4., 5. i 6., pa tako propisuje da u situaciji kada su dva ili više ovlaštenih tužitelja podnijeli optužne prijedloga protiv istog okrivljenika i za isti prekršaj, a prije nego je zakazana glavna rasprava ili okrivljenik pozvan na ispitivanje, a jedan od podnositelja je državni odvjetnik, postupak će se voditi po zahtjevu državnog odvjetnika (stavak 2.).
Prema tome, da bi govorili o “konkurenciji” podnesenih optužnih prijedloga jedan od preduvjeta je da je više tužitelja podnijelo optužne prijedloge protiv istog okrivljenika i za isti prekršaj, jer primjerice u situaciji ako su optužni prijedlozi podneseni protiv različitih okrivljenika za isti prekršaj ne bi mogli govoriti o pravilu “konkurencije” iz članka 109. stavka 2. i 3. PZ-a. Zatim, bitan je i rok podnošenja tih optužnih prijedloga, odnosno da su podneseni prije nego je zakazana glavna rasprava ili okrivljenik pozvan na ispitivanje (žurni postupak), pa u tom smislu i koristimo formulaciju “istodobno podnesenih optužnih prijedloga”. Nadalje, ovom odredbom je određeno da optužni prijedlog općinskog državnog odvjetnika u ovakvim situacijama ima prioritet u odnosu na optužne prijedloge drugih ovlaštenih tužitelja. Dakako, uz sve prethodno navedeno ovakva “konkurencija” determinirana je i ovlaštenjem pojedinog tužitelja za podnošenje optužnog prijedloga za konkretni prekršaj, a što je uz opće odredbe PZ-a detaljnije uređeno u odredbama posebnih zakona, pa će u pojedinom predmetu biti potrebno utvrditi i tu okolnost i to prvenstveno u fazi ispitivanja optužnog prijedloga sukladno odredbama članka 161. PZ-a, odnosno po potrebi postupiti po članku 161. stavku 5. točki 1. PZ-a (odbijanje optužbe ako podnositelj optužnog prijedloga nije ovlašteni tužitelj).
Razmatrajući dalje ovu “listu prioriteta” optužnih prijedloga ovlaštenih tužitelja, onda je bitno istaknuti da odredba stavka 3.. daje prednost optužnom prijedlogu tijela državne uprave odnosno pravne osobe s javnim ovlastima u odnosu na optužni prijedlog oštećenika, pa propisuje da će se u takvoj kombinaciji optužnih prijedloga postupak voditi na temelju optužnog prijedloga tijela državne uprave odnosno pravne osobe s javnim ovlastima, a to, dakako, uz uvjete iz prethodno navedenog stavka 2..
Međutim, ako je optužne prijedloge podnijelo više oštećenika tužitelja protiv istog okrivljenika i za isti prekršaj, i to u roku iz stavka 2.. 2 (podneseni su prije nego je zakazana glavna rasprava ili okrivljenik pozvan na ispitivanje), tada će se prema stavku 4. obavezno spojiti postupak po svim podnesenim optužnim prijedlozima oštećenika tužitelja te provesti jedinstveni postupak i donijeti jedna presuda.
Nadalje, u stavku 5. je uređeno preuzimanje prekršajnog progona, pa tako iz navedene odredbe proizlazi da je preduvjet za nastavak prekršajnog postupka u situaciji kada tijekom postupka ovlašteni tužitelj (na temelju čijeg se optužnog prijedloga vodi postupak) odustane od optužnog prijedloga 3 da je drugi ovlašteni tužitelj već bio podnio optužni prijedlog i to protiv istog okrivljenika i za isti prekršaj, dakle, prekršajni postupak nastavit će se prema pravilima stavaka 2. do 4. Međutim, ovaj preduvjet ne vrijedi i za državnog odvjetnika. Naime, državnom odvjetniku dopušteno je i u situaciji kada već nije bio podnio optužni prijedlog da preuzme prekršajni progon ili da podnese novi optužni prijedlog protiv istog okrivljenika i za isti prekršaj, što onda zahtjeva da državni odvjetnik i bude upoznat s ovakvom konkretnom situacijom.
U tom smislu napominjemo da je člankom 213. stavkom 4. PZ-a, koji se odnosi na obnovu prekršajnog postupka na štetu okrivljenika, propisano:
“(4) Ako ovlašteni tužitelj iz članka 109. stavka 1. točke 1. do 3. ovoga Zakona nije u propisanom roku pokrenuo prekršajni postupak ili je tijekom postupka odustao od optužnog prijedloga i stoga je pravomoćnom presudom odbijena optužba, a oštećenik nije pokrenuo postupak, prekršajni se postupak može obnoviti ako se dokaže da postupak nije pokrenut odnosno do odustanka od optužnog prijedloga je došlo zbog kaznenog djela zlouporabe službenog položaja odgovorne osobe za to u tijelu ovlaštenog tužitelja. Glede dokazivanja kaznenog djela primijenit će se odredba članka 214. stavka 2. ovoga Zakona.”.
Konačno, u stavku 6. je propisano da u situaciji kada je više ovlaštenih tužitelja podnijelo optužni prijedlog, sud neće postupati po onim optužnim prijedlozima po kojima sukladno članku 109. ne vodi postupak, odnosno te optužne prijedloge će po pravomoćnosti odluke o prekršaju rješenjem odbaciti, s tim da protiv tog rješenja nije dopuštena žalba. Prema tome, u takvoj pravnoj situaciji u povodu manje prioritetnog optužnog prijedloga (primjerice optužnog prijedloga oštećenika tužitelja) ne donosi se odbijajuća presuda pozivajući se na članak 161. stavak 5. ili članak 181. PZ-a, već je takav optužni prijedlog “na čekanju” sve do pravomoćnosti odluke o prekršaju donesene povodom prioritetnog optužnog prijedloga (primjerice optužnog prijedloga Državnog inspektorata), kada će se, dakle, manje prioritetni optužni prijedlog rješenjem odbaciti.
Na kraju nalazimo shodnim spomenuti hipotetsku situaciju u kojoj je ovlašteni tužitelj (primjerice policijsko tijelo) izdao prekršajni nalog/obavezni prekršajni nalog, s tim da je u međuvremenu podnesen i optužni prijedlog za isti prekršaj i protiv istog okrivljenika od strane drugog ovlaštenog tužitelja (primjerice oštećenika tužitelja), te da je protiv istog prekršajnog naloga/obaveznog prekršajnog naloga okrivljenik i podnio prigovor zbog izrečene prekršajnopravne sankcije, pa se postavlja pitanje kako će postupiti sud u takvoj situaciji. Odgovor je da će sud pričekati pravomoćnu odluku u povodu izdanog prekršajnog naloga/obaveznog prekršajnog nalog i postupiti prema članku 109. stavku 6. PZ-a, odnosno rješenjem odbaciti podneseni optužni prijedlog (u ovoj situaciji optužni prijedlog oštećenika tužitelja). U slučaju da je u ovakvoj situaciji prigovor podnesen zbog poricanja prekršaja, tada će sud prekršajni nalog staviti izvan snage, čime se prekršajni nalog transformira u optužni prijedlog, te dalje postupiti kao i u slučaju podnošenja optužnih prijedloga od strane različitih ovlaštenih tužitelja, odnosno kao i da nije izdan prekršajni nalog.Željko Kudrić, dipl. iur.
^ 1 Ako oštećenik tužitelj umre u tijeku roka za podnošenje optužnog prijedloga ili u tijeku postupka koji se vodi po njegovu optužnom prijedlogu, njegov bračni drug, izvanbračni drug, djeca, roditelji, braća i sestre, posvojitelj i posvojenik mogu u roku od mjesec dana poslije njegove smrti podnijeti optužni prijedlog ili dati izjavu da postupak nastavljaju. (članak 113. stavak 6. PZ-a)
^ 2 PZ se u članku 109. stavku 4. pogrešno referira na stavak 1., jer je očigledno u pitanju rok iz stavka 2. istog članka, posebno uzimajući u obzir da se u stavku 1. isključivo taksativno navode ovlašteni tužitelji.
^ 3 Tužitelj može odustati od optužnog prijedloga do donošenja nepravomoćne odluke o prekršaju (članak 109. stavak 7. PZ-a)
