Ovlaštenje za podnošenje ustavne tužbe propisano je člankom 62. stavkom 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 99/99., 29/02. i 49/02. - pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) prema kojem svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu (u daljnjem tekstu: ustavno pravo).
Tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, kao i trgovačka društva (pretežno društva s ograničenom odgovornošću) kojima su te jedinice osnivači ili većinski vlasnici također podnose ustavne tužbe u slučajevima kada smatraju da ime je pravomoćnom sudskom presudom povrijeđeno neko ustavno pravo. No, tim podnositeljima nije dana aktivna pravna legitimacija podnijeti ustavnu tužbu, osim u jednom slučaju povrede.
Naime, Ustavni sud je u rješenju broj: U-III-462/2010 od 10. rujna 2013., objavljenom u "Narodnim novinama" broj 120/13. zauzeo stajalište da su jedinice lokalne samouprave samo pod određenim pretpostavkama ovlaštene podnijeti ustavnu tužbu, navodeći da su "... jedinice lokalne samouprave pod određenim su pretpostavkama ipak ovlaštene podnijeti ustavnu tužbu, ali samo ako se njome traži zaštita protiv neustavnih zahvata u njihovo ustavno pravo na lokalnu samoupravu (tzv. komunalna ustavna tužba). Samo se u tom slučaju, dakle, jedinicama lokalne samouprave priznaje svojstvo nositelja ustavnih prava, a ne obveznika njihove zaštite." U svakom drugom slučaju, uvažavajući konkretne okolnosti, u pravilu se donosi rješenje o odbacivanju ustavne tužbe zbog nedopuštenosti (članak 72. Ustavnog zakona) budući da ne će biti riječ o ustavnoj tužbi zbog povrede Ustavom zajamčenog prava na lokalnu samoupravu.1
Uz tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave podnositelji ustavnih tužbi su i trgovačka društva koja se, uz niz drugih registriranih djelatnosti kao što je trgovina, građevina ili turističke usluge, pretežno bave raznovrsnim komunalnim djelatnostima. U ustavnim tužbama također ističu povredu raznih ustavnih prava te traže ustavnosudsku zaštitu nakon pravomoćno dovršenih postupka pred redovnim sudovima. U ovakvim slučajevima Ustavni sud razmatra podatke trgovačkog registra u odnosu na konkretnog podnositelja, kako bi uvidom u osnivače, vlasničku strukturu društva, upravljačka prava te način odlučivanja kroz tijela društva ocijenio radi li se o pravnoj osobi koja je s određenom jedinicom lokalne i područne (regionalne) samouprave u obavljanju svoje djelatnosti organizacijski, funkcionalno i podredno financijski povezana. Kada utvrdi opisanu povezanost, donosi rješenje kojim odbacuje ustavnu tužbu te pravne osobe kao nedopuštenu.
Primjerice, u rješenjima broj: U-III-26/2019 i U-III-4127/2020 od 27. lipnja 2023. utvrđeno je da je pravna osoba koja je podnijela ustavnu tužbu trgovačko društvo s ograničenom odgovornošću, registrirano, između ostalog, za komunalne i uslužne komunalne djelatnosti te da su mu osnivači Grad Poreč i sedam istarskih općina (Vrsar, Tar-Vabriga, Funtana, Sveti Lovreč, Vižinada, Višnjan i Kaštelir-Labinci) s kojima je organizacijski, funkcionalno i financijski povezan te stoga ne može biti nositelj zaštite ustavnih prava i nema aktivnu legitimaciju (locus standi) za podnošenje ustavne tužbe. To stoga što je podnositelj društvo povezano s Gradom Porečom i sedam istarskih općina koja nisu ovlaštena podnositi ustavne tužbe u postupku zaštite ustavnih prava pred Ustavnim sudom jer po naravi stvari nije moguće da im pojedinačnim aktom budu povrijeđena ljudska prava i temeljne slobode pa stoga, mutatis mutandis ustavnu tužbu nije ovlaštena podnijeti ni pravna osoba koja je s njima u obavljanju svoje djelatnosti organizacijski, funkcionalno i podredno financijski povezana.2
Uz stabilnu praksu Ustavnog suda u predmetima opisane pravne problematike donesena su i izdvojena mišljenja koja nude drukčija gledišta na locus standi povezanih trgovačkih društava s jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave te Republike Hrvatske3. Ovo izdvojeno mišljenje iznijelo je argumentaciju suprotnu primjeni konvencijskog koncepta locus standi s obzirom na Ustav Republike Hrvatske i Ustavni zakonte je analizirana primjena prakse Europskog suda za ljudska prava kod pitanja locus standi pravnih osoba povezanih s državom i locus standi jedinica lokalne i područne samouprave s bitno drukčijim gledištem.
U odnosu na predmete broj: U-III-26/2019 i U-III-4127/2020 od 27. lipnja 2023. u izdvojenom mišljenju ponuđena je argumentacija sukladna konkretnom činjeničnom stanju u kojoj je, u odnosu na pitanje locus standi, navedeno da je ustavnu tužbu trebalo meritorno riješiti. Naime, unatoč tome što je pravna osoba koja ju je podnijela u 100% vlasništvu Grada Poreča i okolnih općina, te se bavi komunalnim djelatnostima na tom području, ne ukazuje se prihvatljivim stajalište da na komunalnu tužbu pravo ima jedinica lokalne samouprave, ali ne i trgovačko društvo u njenom 100%-tnom vlasništvu, preko kojeg jedinica lokalne samouprave faktično obavlja komunalne djelatnosti. Kao dodatni argument u konkretnom slučaju navodi se i činjenica da je ustavna tužba podnesena zbog sudskog postupka uz kojem je podnositelj izgubio veliki novčani iznos, čiji će gubitak lokalna samouprava teško nadoknaditi, te se može pretpostaviti da će njihove komunalne djelatnosti trpjeti određene posljedice zbog tog financijskog gubitka.
Navedeno izdvojeno mišljenje, u odnosu na dio problematike locus standi tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, kao i trgovačkih društava kojima su te jedinice osnivači ili većinski vlasnici, slijedi prethodno citirano, koje je upravo po pitanju financija, među ostalim, navelo sljedeće: "(...) Međutim, JLS se u obavljanju poslova iz samoupravnog djelokruga definiranih člankom 129.a Ustava i detaljnije razrađenih u Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi pojavljuju u nizu pravnih odnosa i s privatnim osobama, odnosno u privatnopravnom kontekstu, koji se samo naizgled nalazi izvan okvira izvršavanja javnih ovlasti JLS-a.
Nadalje, članak 131. stavak 1. Ustava izrijekom jamči JLS-ima pravo na vlastite prihode, i pravo slobodnog raspolaganja vlastitim prihodima, a ta je ustavna osnova vrlo široko razrađena u Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi na način da pokriva sve prihode od ukupne imovine JLS-a.
(...)
Slijedi da Ustavni sud ne smatra da bi JLS, radi zaštite prihoda i imovine nužne za obavljanje poslova iz njihova ustavnog samodjelokruga kako je definiran člankom 129.a Ustava, te radi obavljanja svoje zakonske dužnosti da naplate prihode i zaštite imovinu JLS-a koja služi za obavljanje poslova samoupravnog djelokruga (a ta je imovina zapravo imovina građana koja služi općem javnom interesu) trebale imati pravo podnošenja ustavne tužbe.
Iz navedenog proizlazi da je ustavno pravo JLS-a na vlastite prihode i slobodno raspolaganje istima, zajamčeno člankom 131. stavkom 1. Ustava, iluzorna kategorija, gotovo nepostojeća, jer se ono pred Ustavnim sudom očito može pojaviti samo u nekim rijetkim, ekstremnim situacijama spora s državom, dok zapravo u svim ostalim situacijama redovnog poslovanja i obavljanja javnih ovlasti te ubiranja prihoda s tim u vezi, unatoč tome što su izrijekom zaštićeni člankom 131. stavkom 1. Ustava, JLS nemaju locus standi pred Ustavnim sudom."
Ivana Đuras
^ 1 Ustavne tužbe podnijele su jedinice - Grad Biograd na moru, rješenje broj: U-III-2362/2012 od 15. listopada 2014.; Općina Brtonigla, rješenje broj: U-III-1407/2020 od 26. listopada 2021.; Grad Bakar, rješenje broj: U-III-3777/2020 od 26. listopada 2021.; Općina Škabrnja, rješenje broj: U-III-1792/2021 od 26. listopada 2021.; Grad Pula, rješenje broj: U-III-5020/2020 od 26. listopada 2021.; Zadarska županija, rješenje broj: U-III-7028/2021 od 7. travnja 2022., Dubrovačko-neretvanska županija, rješenje broj: U-III-2512/2022 od 15. ožujka 2023. i mnoge druge
^ 2 Ista rješenja donesena su primjerice u predmetima ustavnih tužbi Industrijske zone iz Bakra, rješenje broj: U-III-791/2020 od 29. studenoga 2022.; Kazalište lutaka Zadar, rješenje broj: U-III-435/2020 od 29. listopada 2020.; Vodovod d.o.o. iz Slavonskog broda, rješenje broj: U-III-6490/2021 od 11. svibnja 2023.; Zagrebački električni tramvaj, rješenje broj: U-III-814/2018 od 17. studenoga 2021., Vatrogasna zajednica Splitsko-dalmatinske županije, rješenje broj: U-III-3242/2021 od 30. studenoga 2022.; Lučka uprava Novalja, rješenje broj: U-III-1747/2018 od 19. svibnja 2020., Hrvatsko narodno kazalište, rješenje broj: U-III-1110/2018 od 19. svibnja 2020.
^ 3 U odnosu na rješenja u predmetima broj: U-III-5171/2017, U-III-3831/2018, U-III-1848/2019, U-III-4016/2019, U-III-1918/2020, U-III-2534/2020, U-III-3777/2020, U-III-4432/2020, U-III-5865/2020, U-III-458/2021, U-III-635/2021, U-III-1792/2021, U-III-3676/2021, U-III-3736/2021, U-III-3737/2021, U-III-3747/2021, U-III-3882/2021 i U-III-4494/2021 od 26. listopada 2021. doneseno je jedinstveno izdvojeno mišljenje 2. studenog 2021. koje je sastavni dio navedenih rješenja.
