Zaštita geografskog podrijetla i tradicionalnih specijaliteta igra ključnu ulogu u očuvanju kulturne baštine, poticanju ruralnog razvoja te pružanju zaštite potrošačima od lažne ili nepoštene uporabe imena proizvoda. Na razini Europske unije (EU), zaštita takvih proizvoda postiže se kroz sustav registracije zaštićenih naziva. U ovom članku, istražit ćemo postupak registracije zaštićenih naziva ZOI (zaštićena oznaka izvornosti), ZOZP (zaštićeno zemljopisno podrijetlo) i ZTS (zajamčeno tradicionalni specijalitet) na razini EU.
ZOI, ZOZP i ZTS kao oblici zaštite geografskog podrijetla i tradicionalnih specijaliteta
Zaštićena oznaka izvornosti (ZOI) identificira proizvode koji potječu iz određenog geografskog područja i imaju sve svoje faze proizvodnje obavljene na tom području. ZOI također ukazuje na posebna svojstva i kvalitete proizvoda koja su isključivo ili bitno rezultat tog geografskog podrijetla.
Zaštićeno zemljopisno podrijetlo (ZOZP) označava proizvode koji potječu iz određenog geografskog područja, no nije nužno da su sve faze proizvodnje obavljene na tom području. ZOZP još uvijek označava specifična svojstva i kvalitete proizvoda povezana s tim područjem.
Zajamčeno tradicionalni specijalitet (ZTS) obuhvaća proizvode koji imaju posebne karakteristike ili tradicionalnu recepturu i proizvodni postupak koji se temelje na tradiciji.
Postupak registracije
Postupak registracije zaštićenih naziva ZOI, ZOZP i ZTS na razini EU-a omogućuje proizvođačima da zaštite svoje proizvode od neovlaštene uporabe te potiče očuvanje kulturne i tradicijske baštine. Postupak na razini EU-a nadzire Europska komisija putem Uredbe o zaštiti oznaka izvornosti i zaštićenih zemljopisnih podrijetla (UREGZ) a provodi se u slijedećim fazama:
a) Priprema zahtjeva: Prvi korak u postupku je priprema zahtjeva za registraciju. Proizvođači ili udruge proizvođača koji žele zaštititi svoje proizvode moraju priložiti sve potrebne informacije o proizvodu, geografskom području te dokaze o povijesti i tradiciji proizvodnje.
b) Nacionalna razina: Prije podnošenja zahtjeva EU-u, proizvođači moraju prvo registrirati svoj proizvod na nacionalnoj razini u članici EU-a u kojoj je proizvod proizveden. Ova registracija pruža zaštitu unutar te članice.
c) Evaluacija: Nakon što je zahtjev podnesen na nacionalnoj razini, Europska komisija će provesti evaluaciju i zatražiti mišljenje drugih članica EU-a. Ova evaluacija provjerava je li proizvod zaista povezan s navedenim geografskim područjem i ima li odgovarajuće kvalitete i svojstva.
d) Objavljivanje u službenom listu EU-a: Nakon uspješne evaluacije, naziv proizvoda objavljuje se u službenom listu EU-a. Od tog trenutka, proizvod je zaštićen na razini EU-a, što omogućuje njegovo prepoznavanje i zaštitu u svim državama članicama EU-a.
Nakon navedenog postupka registracije na razini EU-a, proizvođači mogu zatražiti međunarodnu zaštitu za svoj proizvod putem sustava zaštite na temelju međunarodnih sporazuma poput Lisabonskog sporazuma i Madridskog sporazuma.
Pravna podloga za registraciju zaštićenih naziva
Uredba (EU) br. 1151/2012 o kvaliteti poljoprivrednih proizvoda i prehrambenih proizvoda predstavlja osnovni zakonodavni akt koji uređuje sustav zaštite oznaka izvornosti (ZOI) i zaštićenih zemljopisnih podrijetla (ZOZP) na razini EU-a. Uredba je usvojena 21. studenog 2012. godine i zamijenila je prethodne uredbe koje su se bavile sličnim pitanjima. Njome se utvrđuju postupci za registraciju, zaštitu i uporabu oznaka ZOI i ZOZP te se određuju kriteriji koje proizvodi moraju zadovoljiti kako bi stekli pravo na zaštitu.
Uredba (EU) br. 1150/2019 o sustavu prava intelektualnog vlasništva EU-a je usvojena 20. lipnja 2019. godine, uređuje različite aspekte prava intelektualnog vlasništva u EU-u, uključujući i zaštitu geografskih oznaka. Ona dopunjuje Uredbu br. 1151/2012 i pruža okvir za zaštitu tradicionalnih specijaliteta (ZTS) na razini EU-a.
EU je potpisala i pristupila nekim međunarodnim sporazumima koji se bave zaštitom geografskih oznaka, poput Madridskog sporazuma o međunarodnoj registraciji žigova i Lisabonskog sporazuma o zaštiti oznaka izvornosti. Ovi sporazumi omogućuju proizvođačima da zatraže međunarodnu zaštitu svojih proizvoda.
Ovi pravni okviri osiguravaju zaštitu geografskog podrijetla i tradicionalnih specijaliteta te doprinose očuvanju kulturne baštine i kvalitete poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda unutar Europske unije i izvan nje.
Novigradska dagnja
Posljednji hrvatski proizvod koji je dobio zaštićenu oznaku izvornosti je „Novigradska dagnja“. Europska komisija je to objavila u Službenom listu Europske unije od 28. lipnja 2023. godine. Za specifikaciju zaštićenih proizvoda nadležno je Ministarstvo poljoprivrede a specifikaciju proizvoda „Novigradska dagnja“ može se preuzeti sa službenih stranica Ministarstva. Time je još jedan hrvatski proizvod upisan u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla te zaštićen na području cijele Europske unije.
Ana Paštrović, mag. iur.
Prilozi:
