Banka i klijent uspostavljaju poslovni odnos i logično je da klijent očekuje potpunu diskreciju od strane banke kao svog poslovnog partnera, a posebno iz razloga jer se radi o imovinskim i drugim osjetljivim podacima klijenta. Razumno je da klijent želi zaštitu informacija koje banka ima o njemu, ali i interes banke jest čuvati bankovnu tajnu i štiti svoje klijente od odavanja odnosno neovlaštenog raspolaganja podacima koji se imaju klasificirati kao bankovna tajna. Povreda bankovne tajne svakako predstavlja reputacijski rizik za kreditnu instituciju, što za rezultat može imati gubitak povjerenja klijenata prema kreditnoj instituciji.
Pravo na zaštitu informacija koje su klasificirane kao bankovna tajna jednako imaju fizičke i pravne osobe. Svaka kreditna institucija dužna je čuvati i štititi informacije i podatke određene kao bankovna tajna.
Zakon o bankama i štedionicama ("Narodne novine" broj 94/1993.) prvotno je uredio pitanje bankarske tajne u Republici Hrvatskoj. Na sažet i kratak način u člancima 42. do 44. Zakona o bankama i štedionicama, uređeno je pitanje bankarske tajne. Možemo reći da se institut bankovne tajne prije svega razvijao u smjeru proširenja razloga isključenja bankovne tajne.
Danas je bankovna tajna uređena Zakonom o kreditnim institucijama ("Narodne novine" broj: 159/13., 19/15., 102/15., 15/18., 70/19., 47/20., 146/20., 151/22. dalje u tekstu Zakon o kreditnim institucijama). Odredbe o bankovnoj tajni nalazimo u člancima 156. do 158. Zakona o kreditnim institucijama.
Pojam bankovne tajne
U članku 156. stavku 1. Zakona o kreditnim institucijama nalazimo definiciju bankovne tajne.
Bankovna tajna su svi podaci, činjenice i okolnosti koje je kreditna institucija saznala na osnovi pružanja usluga klijentima u obavljanju poslova s pojedinačnim klijentom. Zakonom o kreditnim institucijama propisana je i opća obveza kreditnih institucija na dužnost čuvanja bankovne tajne.
Koje su informacije zaštićene? Bankovna tajna predstavlja posebno osjetljive informacije kao što su broj računa, iznos na računu, visina kreditne obveze, visina mjesečne/ih obveza. Isto tako i sama informacija o postojanju kreditne obveze, štednog računa ili postojanju druge usluge/imanju drugog proizvoda jest bankovna tajna. Također i informacija o odobravanju, neodobravanju kredita ili koje druge usluge klijentu jest bankovna tajna koja se smije priopćiti klijentu kojeg se tiče. Bankovna tajna jesu i sve druge informacije koje se saznaju u odnosu s klijentima.
U svojem poslovanju kreditne institucije skupljaju gomilu podataka i informacija o svojim klijentima. Prvenstveno kreditne institucije ove podatke skupljaju radi što boljeg upravljanja rizicima kojima su izložene. Radi upravljanja kreditnim rizikom kreditne institucije od klijenata prikupljaju mnoštvo podataka, prije svega radi utvrđivanja kreditne sposobnosti klijenta, odnosno sposobnosti klijenta da kreditnoj instituciji uredno vrati pozajmljeni iznos.
Neke od podataka kreditne institucije prikupljaju radi ispunjenja svojih zakonskih obveza, kao što su primjerice ispunjenje obveza iz Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma. Svakako kreditne institucije posjeduju mnoštvo podataka o svojim klijentima kao što su osobni podaci, kontaktni podaci, imovinski podaci, poslovni podaci, podaci o vlasništvu i drugi bitni podaci.
Svi ovi podaci, činjenice i druge okolnosti koje je kreditna institucija saznala na osnovu pružanja usluga klijentima trebaju biti zaštićeni od otkrivanja neovlaštenim osobama.
Čuvanje bankovne tajne
Obvezu čuvanja bankovne tajne ima kreditna institucija. Treba spomenuti da Zakon o kreditnim institucijama, kreditne institucije definira u članku 3. stavku 1. točki 5. Zakona odnosno upućuje na Uredbu (EU) br. 575/2013 koja u članku 3. stavku 1. točki 1. glasi da „kreditna institucija” znači društvo čija je djelatnost primanje depozita ili ostalih povratnih sredstava od javnosti, te odobravanje kredita za vlastiti račun. Praktično, u Republici Hrvatskoj kreditne institucije koje su obvezne čuvati bankovnu tajnu jesu banke, stambene štedionice, štedne banke ili kreditna institucija iz članka 4. stavka 1. točke 1. podtočke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013. Prema popisu Hrvatske narodne banke na dan 18.07.2022. godine, u Republici Hrvatskoj posluje 20 banaka i 1 stambena štedionica.
Članak 156. stavak 2. Zakona o kreditnim institucijama propisuje da se klijentom kreditne institucije smatra svaka osoba koja je zatražila ili primila bankovnu i/ili financijsku uslugu od kreditne institucije. Svi klijenti kreditne institucije imaju pravo na zaštitu svih podataka, činjenica i okolnosti koje je banka saznala na temelju obavljanja poslova s klijentima.
Tko je obvezan čuvati bankovnu tajnu?
Odgovor na pitanje tko je obvezan čuvati bankovnu tajnu nalazimo u odredbama članka 157. stavak 1. Zakon o kreditnim institucijama. Članak 157. stavak 1. zakona propisuje da članovi tijela kreditne institucije, dioničari kreditne institucije, radnici kreditne institucije i druge osobe koje zbog prirode poslova koje obavljaju s kreditnom institucijom ili za kreditnu instituciju i imaju pristup povjerljivim podacima, moraju čuvati bankovnu tajnu te je ne smiju priopćiti trećim osobama, iskoristiti je protiv interesa kreditne institucije i njezinih klijenata ili omogućiti trećim osobama da je iskoriste.
Tijela odnosno organi kreditne institucije su svakako uprava i nadzorni odbor jer prema članku 35. stavku 1. Zakona o kreditnim institucijama, kreditna institucija mora imati upravu i nadzorni odbor. Stoga su članovi uprave i članovi nadzornog odbora obvezani na čuvanje bankovne tajne. Ova obveza propisana je i za dioničare kreditne institucije, odnosno vlasnike kreditne institucije koji su predstavljeni u glavnoj skupštini društva kao jednom od organa društva. Jasno, obveza čuvanja bankovne tajne odnosi se i na sve radnike koji su po prirodi stvari i u najvećem doticaju i odnosu s klijentima odnosno s podacima koje im klijenti pružaju.
Ove odredbe o bankovnoj tajni gotovo uvijek se nalaze i u ugovorima o radu zaposlenika kreditnih institucija. Često povreda bankovne tajne od strane zaposlenika kreditne institucije znači i radno pravnu sankciju za zaposlenika. Ovisno o težini povrede može biti razlog i za izvanredni otkaz ugovora o radu. Ovakve sankcije kreditne institucije bi mogle pravdati da je takvim povredama radnih obveza narušen odnos povjerenja između banke i klijenta koji je i najbitniji odnos.
Obveza čuvanja bankovne tajne proteže se i na sve druge osobe koje zbog prirode posla koje obavljaju s kreditnom institucijom imaju pristup povjerljivim podacima. Primjerice, kreditne institucije mogu dio svojih poslova i/ili procesa eksternalizirati, odnosno povjeriti trećim osobama na obavljanje. Prema Odluci o eksternalizaciji ("Narodne novine" broj 118/2020. i 139/2022.) kreditna institucija dužna je s pružateljem usluga sklopiti ugovor u pisanom obliku, a koji sadržava najmanje i ako je primjenjivo, obvezu čuvanja bankovne i poslovne tajne te obvezu čuvanja i način zaštite povjerljivih i osobnih podataka, uključujući odredbe o pristupačnosti, dostupnosti, integritetu, privatnosti i sigurnosti odnosnih podataka. Kreditne institucije će svakako ugovorno obvezati pružatelja usluge na čuvanje bankovne tajne.
Bitno je naglasiti da se obveza čuvanja bankovne tajne proteže i nakon prestanka rada u kreditnoj instituciji, odnosno nakon prestanka svojstva dioničara ili nakon prestanka članstva u upravi ili nadzornom odboru kreditne institucije. Ova obveza se za ugovornog partnera proteže i nakon što završi ugovorni odnos s kreditnom institucijom.
Isključenje čuvanja bankovne tajne
Čuvanje bankovne tajne nije apsolutno pravilo. Zakonom o kreditnim institucijama propisane su situacije u kojima kreditne institucije nisu dužne čuvati bankovnu tajnu.
Slučajevi u kojima kreditne institucije nisu dužne čuvati bankovnu tajnu propisane su člankom 157. stavkom 3. točkama 1. do 25. Zakona o kreditnim institucijama. Ove slučajeve možemo podijeliti u određene skupine.
U jednu skupinu bi pripadali slučajevi kada kreditne institucije daju podatke raznim državnim tijelima, pa je radi toga kreditna institucija oslobođena obveze čuvanja bankovne tajne. Primjerice, kada kreditne institucije dostavljaju podatke Hrvatskoj narodnoj banci kao nadzornom tijelu. Također, oslobođene su čuvanja bankovne tajne i kada dostavljaju podatke Financijskom inspektoratu Republike Hrvatske ili drugom nadzornom tijelu za potrebe supervizije ili nadzora u okvirima njihove nadležnosti.
Kreditne institucije su oslobođenje čuvanja bankovne tajne i kada pružaju podatke Uredu za sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma, Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, Poreznoj i carinskoj upravi, Hrvatskoj agenciji za osiguranje depozita, centrima za socijalnu skrb u okviru njihovih zakonskih ovlasti, nadležnom državnom odvjetništvu, Uredu europskog javnog tužitelja, Ministarstvu unutarnjih poslova ukoliko državno odvjetništvo tako naloži, Ministarstvu financija, sanacijskim tijelima, Jedinstvenom sanacijskom odboru u skladu s Uredbom (EU) broj 806/2014.
Kada se podaci pružaju državnim tijelima traži se da to bude u okviru njihovih ovlasti i na temelju posebnog zakona kojim je uređeno postupanje državnog tijela. Kreditne institucije su oslobođene čuvanja bankovne tajne i kada podatke pružaju sudovima u okviru kaznenog postupka za potrebe utvrđivanja činjenica kao i kada su podaci potrebni za provedbu ovrhe, stečaja nad imovinom klijenta, ostavinskog ili drugog imovinsko pravnog postupka kao i kada priopćavaju povjerljive podatke u svrhu razjašnjenja međusobnog pravnog odnosa između kreditne institucije i klijenta u sudskom postupku, arbitražnom postupku ili postupku mirenja iako bi ove razloge isključenja obveze čuvanja bankovne tajne mogli svrstati u one koji su u interesu kreditne institucije.
Druga skupina bi se ticala razloga na strani kreditne institucije odnosno u korist kreditnih institucija. Tako je propisano da su kreditne institucije oslobođene čuvanja bankovne tajne radi ostvarenja interesa kreditne institucije za prodajom potraživanja klijenta. Konkretno, kreditne institucije nisu obvezne čuvati podatke klijenata klasificirane kao bankovna tajna kada prodaju potraživanja agencijama za naplatu potraživanja.
Kreditne institucije su slobodne razmjenjivati povjerljive podatke unutar grupe kreditnih institucija radi upravljanja rizicima. Propisano je i da se povjerljivi podaci o klijentima koji nisu ispunili svoju dospjelu obvezu u roku priopćavaju pravnoj osobi koja prikuplja i razmjenjuje ove podatke između kreditnih i/ili financijskih institucija. Povjerljivi podaci o klijentu mogu se izravno priopćiti i drugoj kreditnoj instituciji u skladu s člankom 321. Zakona o kreditnim institucijama odnosno mogu se izravno priopćavati drugoj kreditnoj instituciji i/ili financijskoj instituciji ili pravnoj osobi koja prikuplja i razmjenjuje podatke između kreditnih i/ili financijskih institucija, a podaci su potrebni za procjenu kreditne sposobnosti klijenta ili upravljanje kreditnim rizikom.
U Republici Hrvatskoj institucija koja prikuplja ove podatke o klijentima jest Hrvatski registar obveza po kreditima d.o.o. (skraćeno HROK d.o.o.), a sustav obrade i razmjene podataka između kreditnih i financijskih institucija jest OSR sustav (Osnovni sustav registra između kreditnih i financijskih institucija). Ovaj sustav je od iznimne pomoći kreditnim institucijama u procjeni kreditne sposobnosti klijenta i u upravljanju kreditnim rizikom kreditne institucije.
U ovu skupinu mogli bismo svrstati i razloge kada je kreditna institucija oslobođena čuvanja podataka, kada odaje podatke društvima za osiguranje u postupku osiguranja potraživanja kreditne institucije. Također i kada je riječ o odavanju podataka pri sklapanju pravnih poslova koji imaju učinak osiguranja potraživanja kreditne institucije, kao što su kreditni izvedeni instrumenti, bankarsko jamstvo i drugi slični poslovi. Tu možemo svrstati i razloge kada se povjerljivi podaci pružaju pružateljima eksternalizacije radi provedbe aktivnosti kreditne institucije.
U ostale razloge oslobođenja bismo svrstali razloge kada kreditna institucija daje podatke na pisani zahtjev osobi koja je pogrešno uplatila novčana sredstva na račun klijenta kreditne institucije, i to samo podaci koji su potrebni u svrhu pokretanja sudskog postupka radi povrata pogrešno uplaćenih novčanih sredstava. Ovim zakonskim rješenjem omogućeno je osobi koja je pogrešno uplatila novčana sredstva da sazna za osobu protiv koje će uperiti tužbeni zahtjev radi povrata stečenog bez osnove, u najvećem broju slučajeva. Naravno kreditna institucija smije priopćiti povjerljive podatke sudužniku, založnom dužniku, jamcu ili drugom sudioniku kreditnog odnosa, i to samo podatke o tom kreditnom odnosu.
Radi se o logičnom rješenju. Ukoliko osoba odgovara za obveze iz određenog pravnog posla ima pravo i znati detalje o tom kreditnom poslu. Ovdje možemo navesti i odavanje podataka uz suglasnost uprave kreditne institucije, osobi koja namjerava steći kvalificirani udio u toj kreditnoj instituciji, osobi koja se pripaja, s kojom se kreditna institucija spaja, osobi koja namjerava preuzeti kreditnu instituciju kao i revizorima, pravnim i drugim stručnim osobama ovlaštenima od imatelja kvalificiranog udjela ili potencijalnog imatelja.
Tu je i razlog kada kreditna institucija koja pruža usluge pohrane i administriranja financijskih instrumenata za račun klijenta, uključujući poslove skrbništva, dostavi kreditnoj instituciji koja je izdavatelj nematerijaliziranih vrijednosnih papira na njezin zahtjev podatke o imatelju tih vrijednosnih papira. Postoji i opća odredba da je kreditna institucija oslobođena čuvanja bankovne tajne ukoliko je tako propisano drugim zakonima.
Naravno, obveza kreditne institucije da čuva bankovnu tajnu ne odnosi se na situacije u kojima se klijent suglasi da se određeni povjerljivi podaci mogu priopćiti drugoj fizičkoj i/ili pravnoj osobi. Ova suglasnost klijenta mora biti dokaziva. Ako povjerljivi podaci obuhvaćaju osobne podatke, suglasnost mora biti dana u skladu s propisima kojima se uređuje zaštita osobnih podataka.
U tom dijelu Zakon o kreditnim institucijama upućuje na primjenu odredbi Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka). Općom uredbom o zaštiti podataka, privola je definirana kao svako dobrovoljno, posebno, informirano i nedvosmisleno izražavanje želja ispitanika kojom on izjavom ili jasnom potvrdnom radnjom daje pristanak za obradu osobnih podataka koji se na njega odnose.
Prema Općoj uredbi o zaštiti podataka privola bi se trebala davati jasnom potvrdnom radnjom kojom se izražava dobrovoljan, poseban, informiran i nedvosmislen pristanak ispitanika na obradu osobnih podataka koji se odnose na njega, poput pisane izjave, uključujući elektroničku, ili usmene izjave. Važno je spomenuti da se šutnja, unaprijed kvačicom označeno polje ili manjak aktivnosti se ne bi smjeli smatrati privolom. Uvjeti privole su detaljnije obrađeni u članku 7. Opće uredbe o zaštiti podataka.
Treba navesti da se odavanjem povjerljivih podataka ne smatra odavanje podataka u agregiranom obliku iz kojih nije moguće utvrditi osobne ili poslovne podatke o klijentu i odavanje javnih podataka iz jedinstvenog registra računa prema članku 157. stavku 4. Zakona o kreditnim institucijama.
Radi efikasne zaštite podataka, činjenica i okolnosti koje su kreditne institucije saznale na osnovi pružanja usluga klijentima, iste poduzimaju odgovarajuće organizacijske i tehničke mjere u tom smjeru. Dodatno, iznimno je bitno upoznati i educirati sve djelatnike o bankovnoj tajni kao i podizati svijest istih o važnosti bankovne tajne za kreditnu instituciju i čuvanju iste.
Za povredu obveze čuvanja bankovne tajne Zakonom o kreditnim institucijama propisane su sankcije koje nalazimo propisane u prekršajnim odredbama zakona. Tako u članku 367. stavku 1. Zakona o kreditnim institucijama nalazimo odredbu da će se za prekršaj iz članka 156. stavka 1. ili članka 157. stavka 1., 2. ili 5. Zakona o obvezi čuvanja bankovne tajne kazniti kreditna institucija novčanom kaznom u iznosu od 49.770,00 eura do najviše 132.720,00 eura.
Također, u članku 367. stavku 2. nalazimo da će se za ovaj prekršaj kazniti i odgovorna osoba iz uprave kreditne institucije novčanom kaznom od 2.380,00 do 13.270,00 eura.
Obzirom da ovu obvezu čuvanja bankovne tajne mogu povrijediti i druge pravne osobe zakon predviđa i njihovo kažnjavanje, pa tako propisuje u članku 367. stavku 3. da će se za prekršaj iz članka 157. stavaka 1. i 5. ovoga Zakona kaznit pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 49.770,00 do 132.720,00 eura te odgovorna osoba u toj pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 2.380,00 do 13.270,00 eura, ali i fizička osoba novčanom kaznom u iznosu od 2.380,00 do 13.270,00 eura.
Za prekršaje iz članka 158. stavka 1. Zakona o kreditnim institucijama, odnosno povredu obveze da se Hrvatska narodna banka, sudovi, druga nadzorna tijela kao i druge osobe iz članka 157. stavka 3. Zakona (sva druga tijela koja zaprime podatke klasificirane kao bankovna tajna) moraju koristiti podacima do kojih su došli samo u svrhu radi koje su prikupljeni te ih ne smiju priopćiti trećim osobama ili im omogućiti da ih doznaju i iskoriste, propisana je novčana kazna za pravne osobe od 49.770,00 do 132.720,00 eura. Za ovaj prekršaj kazniti će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 2.380,00 do 13.270,00 eura. Člankom 158. stavkom 2. Zakona o kreditnim institucijama propisana je obveza i za fizičke osobe koje rade ili su radile u Hrvatskoj narodnoj banci, sudovima, drugim nadzornim tijelima i/ili u drugim osobama da se podacima koriste samo u svrhu radi koje su dani i da ih ne smiju priopćiti trećim osobama jer u protivnom temeljem članka 367. stavka 7. Zakona mogu biti kažnjeni novčanom kaznom u iznosu od 2.380,00 do 13.270,00 eura.
Zaključak:
Kao što je navedeno, zaštita bankovne tajne jest osnova odnosa klijenta i kreditne institucije, ali ako promatramo razvoj instituta od Zakona o bankama i štedionicama do sadašnjeg Zakona o kreditnim institucijama opažamo da je gotovo svakom izmjenom propisan sve veći broj situacija u kojima su banke oslobođene dužnosti čuvanja bankovne tajne.
Primjećujemo da su ova oslobođenja od čuvanja bankovne tajne propisana i radi što efikasnijeg i bržeg vođenja raznih postupaka kao što su ostavinski, porezni, parnični, kazneni, ali naravno i radi što boljeg upravljanja kreditnim rizikom od strane kreditnih institucija. Neki od razloga oslobođenja su ustanovljeni čisto i u korist kreditnih institucija kao što je primjerice kupoprodaja plasmana.
Vrlo je vjerojatno da će se u budućnosti ovaj trend nastaviti i dalje i da će neke kasnije izmjene zakona prepoznati dodatne situacije u kojim će kreditne institucije osloboditi od obveze čuvanja bankovne tajne.
Ivan Jakić, dipl.iur.
Zakon o kreditnim institucijama ("Narodne novine" broj: 159/13., 19/15., 102/15., 15/18., 70/19., 47/20., 146/20., 151/22.)
Zakon o bankama i štedionicama ("Narodne novine" 94/1993.)
Bankarsko poslovanje, Miroslav Gregurek, Neven Vidaković, Rrif plus d.o.o. za nakladništvo i poslovne usluge, Zagreb, 2011
Uredba (EU) 2016/679 europskog parlamenta i vijeća o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka)
Uredba (EU) br. 575/2013 europskog parlamenta i vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni uredbe (EU) br. 648/2012
https://www.hnb.hr/temeljne-funkcije/supervizija/popis-kreditnih-institucija
__________________________
^ 1 Cit, Bankarsko poslovanje, Miroslav Gregurek, Neven Vidaković, Rrif plus d.o.o. za nakladništvo i poslovne usluge, Zagreb, 2011, stranica 14.
