U članku 2. stavku 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova određeno je da je Općinski prekršajni sud u Zagrebu nadležan za postupanje u svim predmetima prekršajnopravne zaštitite intelektualnog vlasništva, a koja odredba je upravo tema ovoga članka.
U samom uvodu podsjećamo da nadležnost (competentia) možemo definirati kao pravo i dužnost postupanja u određenim pravnim stvarima i na određenom području. Dakle, iz takve definicije proizlazi kako nadležnost možemo podijeliti na stvarnu nadležnost (competentia ratione materiae), koja podrazumijeva skup poslova koji su kao njihovo pravo i dužnost određeni pojedinim tijelima, te mjesnu nadležnost (competentia ratione territorii) koja označava područje na kojem određeno tijelo može obavljati poslove iz svoje stvarne nadležnosti.
Budući da je u fokusu našeg interesa nadležnost u prekršajnim predmetima, također ćemo uvodno istaknuti da su u Prekršajnom zakonu (N.N. br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15. i 70/17., 118/18. i 114/22. - dalje: PZ), kao temeljnom aktu prekršajnog prava, u Glavi XII. sadržane opće odredbe (članak 93. do članak 103.) kojima se uređuje nadležnost sudova, ali i tijela državne uprave. Tako u članku 93. stavku 1. PZ propisuje da u prekršajnim predmetima sude općinski sudovi i Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, dok se posebnim zakonom može propisati stvarna nadležnost tijela državne uprave za vođenje prekršajnog postupka u prvom stupnju, osim u postupku po prigovoru protiv obaveznog prekršajnog naloga. Prema stavku 2. citiranog članka sudovi uvijek sude maloljetnim počiniteljima prekršaja.
U odnosu na mjesnu nadležnost u članku 98. stavku 1. PZ-a propisano je da je mjesno nadležan sud na čijem je području prekršaj počinjen ili pokušan1, s tim da se zakonom može odrediti općinski sud koji će odlučivati o određenoj vrsti prekršaja iz nadležnosti općinskih sudova s područja više općinskih sudova ili na području RH (stavak 2.).
Tako je u članku 2. stavku 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (N.N. br. 67/18. i 21/22.) određeno da je Općinski prekršajni sud u Zagrebu nadležan za postupanje u svim predmetima prekršajnopravne zaštitite intelektualnog vlasništva. Ovakva odredba se obrazlaže provedbom specijalizacije u predmetima prekršajnopravne zaštite intelektualnog vlasništva.
Kada govorimo o prekršajnopravnoj zaštiti intelektualnog vlasništva tada prije svega mislimo na zaštitu uređenu u Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima (N.N. br. 111/21.), u Zakonu o žigu (N.N. br. 14/19.), u Zakonu o industrijskom dizajnu (N.N. br. 173/03., 54/05., 76/07., 30/09., 49/11. i 46/18..), u Zakonu o patentu (N.N. br. 16/20.).
U tom kontekstu napominjemo da se nakon stupanja na snagu trenutno važećeg Zakona o područjima i sjedištima sudova pojavio prijepor oko pitanja propisuje li članak 2. stavak 4. navedenog Zakona stvarnu ili mjesnu nadležnost za postupanje u predmetima vezanim uz zaštitu intelektualnog vlasništva. Tako je u odnosu na to pitanje u travnju 2019. Odjel za prekršaje iz područja gospodarstva i financija Visokog prekršajnog suda RH zauzeo stajalište da članak 2. stavak 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova propisuje mjesnu nadležnost za postupanje u predmetima vezanim uz zaštitu intelektualnog vlasništva (većinom glasova sudaca).
Nadalje, bitno je naglasiti da odredba članka 102. stavka 1. PZ-a obvezuje sud da po službenoj dužnosti pazi na svoju stvarnu i mjesnu nadležnost te čim primijeti da nije nadležan obvezan je rješenjem se proglasiti nenadležnim, a nakon pravomoćnosti rješenja predmet će ustupiti nadležnom sudu, odnosno drugom nadležnom prekršajnom tijelu, pa će tako prema članku 161. stavku 1. PZ-a sudac kojemu je predmet dodijeljen u rad u fazi ispitivanja optužnog prijedloga najprije ispitati nadležnost suda i ako ustanovi da sud nije nadležan (stvarno ili mjesno) rješenjem se proglašava nenadležnim i po pravomoćnosti rješenja predmet ustupa nadležnom sudu ili drugom tijelu postupka. Međutim, bitno je istaći da se nakon započinjanja postupka2, sud ne može proglasiti mjesno nenadležnim niti stranke mogu isticati prigovor mjesne nenadležnosti (stavak 2.)
K tome, prema odredbi članka 103. stavka 3. PZ-a o sukobu nadležnosti između općinskih sudova, kada rješavaju prekršajne predmete, odlučuje Visoki prekršajni sud RH.
Međutim, sudska praksa je pokazala da nije u potpunosti i odgovarajuće akceptiran sadržaj prethodno navedene odredbe članka 2. stavka 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova, pa se tako u konkretnom prekršajnom predmetu Općinski prekršajni sud u Zagrebu proglasio mjesno nenadležnim za vođenje prekršajnog postupka zbog prekršaja iz Zakona o žigu i odlučio nakon pravomoćnosti rješenja predmet dostaviti Općinskom sudu u Puli-Pola, kao mjesno nadležnom sudu, s obrazloženjem da je prekršaj počinjen u Rovinju, pozivajući se pri tome na članak 98. stavak 1. PZ-a. Protiv takve prvostupanjske odluke ovlašteni tužitelj (Carinska uprava3) podnosi žalbu referirajući se, u bitnome, na odredbe Zakona o područjima i sjedištima sudova.
Prihvaćajući žalbu tužitelja Visoki prekršajni sud RH ukida pobijano rješenje prvostupanjskog suda i predmet vraća istom sudu na suđenje uz obrazloženje da je, sukladno članku 2. stavku 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova, Općinski prekršajni sud u Zagrebu nadležan za postupanje u svim predmetima u kojima se pruža prekršajnopravna zaštita intelektualnog vlasništva, a budući da se okrivljenike tereti za prekršaj iz Zakona o žigu, kojim se pruža prekršajnopravna zaštita intelektualnom vlasništvu, to je u smislu citirane odredbe Zakona o područjima i sjedištima sudova za postupanje u ovom predmetu nadležan Općinski prekršajni sud u Zagrebu.
Također, niti svi okrivljenici očito nisu upoznati s predmetnom odredbom Zakona o područjima i sjedištima sudova, pa tako u prekršajnom predmetu zbog prekršaja iz Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima u podnesenoj žalbi protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu okrivljenici, uz ostalo, ističu da je prvostupanjski sud za navedeni predmet bio mjesno nenadležan, jer sukladno Prekršajnom zakonu mjesno je nadležan sud na čijem je području prekršaj počinjen ili pokušan, a sud je bio dužan paziti na svoju stvarnu i mjesnu nadležnost te da se trebao rješenjem proglasiti nenadležnim.
Dakako, Visoki prekršajni sud RH ne prihvaća osnovanim ovakav žalbeni prigovor te u obrazloženju drugostupanjske odluke, uz ostalo, navodi da potpuno pogrešno ističu žalitelji mjesnu nenadležnost prvostupanjskog suda koji je donio pobijanu presudu, budući da je odredbom članka 98. stavka 2. Prekršajnog zakona propisano da se zakonom može odrediti općinski sud koji će odlučivati u određenoj vrsti prekršaja iz nadležnosti općinskih sudova s područja više općinskih sudova ili na području Republike Hrvatske, te je odredbom članka 2. stavka 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova propisana mjesna nadležnost Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu za postupanje u svim predmetima prekršajnopravne zaštite intelektualnog vlasništva, pri čemu se, također, napominje da se prigovor mjesne nenadležnosti može isticati samo do započinjanja postupka u smislu odredbe članka 102. stavka 2. Prekršajnog zakona.
Podredno navedenom, možemo dodati da je, prema članku 94. stavku 2. PZ-a, Općinski prekršajni sud u Zagrebu isključivo mjesno nadležan i za suđenje u postupcima koje kod suda pokreće ovlašteni tužitelj pravna osoba s javnim ovlastima kojoj je posebnim zakonom utvrđen status neovisnog regulatora (primjerice – HAKOM i HANFA).
Željko Kudrić, dipl. iur.
^ 1 U članku 17. PZ-a uređeno je mjesto počinjenja prekršaja
^ 2 Članak 157. stavak 2. PZ-a propisuje:
„Prekršajni postupak započinje:
^ 3 Prema članku 4. stavku 3. točki 13. Zakona o carinskoj službi (N.N. br. 68/13., 30/14., 115/16., 39/19. i 98/19.) poslovi carinske službe su osobito, uz ostalo, i nadzor u području prava intelektualnog vlasništva.
