Krovni dokumenti kojima su na međunarodnoj razini određene strategije i programi djelatnosti za sprečavanje i borbu protiv korištenja dopinga u sportu su Međunarodna konvencija protiv dopinga u športu iz 2005. godine i novi Svjetski antidopinški kodeks koji je stupio na snagu 1. siječnja 2021. godine. Konvencija definira doping u sportu kao pojavu kršenja propisa o zabrani korištenja dopinga, dok Kodeks nabraja okolnosti i ponašanja koji predstavljaju kršenja antidopinških pravila, a uključuju: a) prisutnost zabranjene tvari ili njezinih metabolita ili markera u sportaševu uzorku, b) sportaševo korištenje ili pokušaj korištenja zabranjene tvari ili zabranjene metode, c) sportaševo izbjegavanje, odbijanje davanja uzorka ili nepodvrgavanje prikupljanju uzorka, d) sportašev propust u podacima o lokaciji, e) krivotvorenje ili pokušaj krivotvorenja bilo kojeg dijela dopinške kontrole od strane sportaša ili druge osobe, f) posjedovanje zabranjene tvari ili zabranjene metode od strane sportaša ili prateće osobe sportaša, g) nedopušteno trgovanje ili pokušaj nedopuštenog trgovanja bilo kojom zabranjenom tvari ili zabranjenom metodom od strane sportaša ili druge osobe, h) primjena ili pokušaj primjene zabranjene tvari ili zabranjene metode od strane sportaša ili druge osobe bilo kojem sportašu na natjecanju, ili primjena ili pokušaj primjene tvari ili metode zabranjene izvan natjecanja bilo kojem sportašu izvan natjecanja, i) sudioništvo ili pokušaj sudioništva od strane sportaša ili druge osobe, j) zabranjeno udruživanje od strane sportaša ili druge osobe, k) postupanje sportaša ili druge osobe u smislu odvraćanja prijavljivanja ili osvećivanja zbog prijavljivanja nadležnim tijelima.
Iz popisa nedopuštenih radnji je razvidno da nabrojane okolnosti i ponašanja kršenja antidopinških pravila pripadaju kategoriji kaznenih dijela. Kazneni zakon člankom 191.a propisuje kazne zatvora od šest mjeseci do petnaest godina za neovlaštenu proizvodnju i promet tvari zabranjenih u sportu. Osim kaznenih i stegovnih sankcija, u razdoblju od 2006. do 2012. godine, bile su predviđene i prekršajne sankcije za pravne osobe koje su tražile ili dopustile da športaš uzima nedopuštena sredstava ili primjenjuje postupke koji su nedopušteni pravilima Svjetske antidoping agencije. Zakon o sportu („Narodne novine“, br. 71/06., 150/08., 124/10., 124/11.) propisivao je novčane kazne od 30.000,00 do 100.000,00 kuna za pravne osobe i 5.000,00 do 15.000,00 kuna za odgovornu osobu u pravnoj osobi. U tom razdoblju, do 2010. godine djelovala je i Hrvatska agencija za borbu protiv dopinga u športu osnovana Uredbom iz 2007. godine („Narodne novine“, br. 18/07., 124/10.). Agencija je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o športu („Narodne novine“, br. 124/10.) pripojena Hrvatskom zavodu za toksikologiju i antidoping. Istim izmjenama izbačene su odredbe koje su propisivale prekršajne sankcije odnosno novčane kazne za doping.
S 1. siječnjem 2019. godine na snagu je stupio novi Zakon o zdravstvenoj zaštiti kojim je propisana stručna i znanstvena djelatnost na područje toksikologije i antidopinga kao jedna od djelatnosti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Danom stupanja na snagu ovoga Zakona HZJZ preuzima sva prava i obveze Hrvatskog zavoda za toksikologiju i antidoping. 2019. godine Upravno Vijeće Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo donosi Pravilnik za borbu protiv dopinga, dokument koji je u RH temelj za provedbu stegovnih sankcija u borbi protiv dopinga u sportu. Pravilnik se sadržajem oslanja na Svjetski antidopinški kodeks i uređuje popis okolnosti i ponašanja koji predstavljaju kršenja antidopinških pravila, postupke dokazivanja, popis zabranjenih sredstava, uvjete i načine testiranja i istrage, analizu uzoraka i postupanje s rezultatima, pravo na pravično saslušanje, stegovne sankcije pojedincima i timovima, postupak žalbe i donošenja odluka, izvještaje, zastare, obrazovne programe i programe prevencije za sport bez dopinga.
Stegovne sankcije sportašima kojima je u postupku dokazano korištenje dopinga prijeti: a) diskvalifikacija rezultata na sportskom događaju na kojem se prekrši antidopinško pravilo, b) nepodobnost sudjelovanje u natjecanjima zbog prisutnosti, korištenja ili pokušaja korištenja odnosno zbog posjedovanja zabranjene tvari ili zabranjene metode, c) privremena suspenzija (obvezna i neobvezna) što znači da se sportašu ili drugoj osobi privremeno zabranjuje sudjelovanje na svim natjecanjima ili u aktivnostima prije konačne odluke na saslušanju, d) financijske posljedice što znači financijske sankcije određene za kršenje antidopinškog pravila ili za pokrivanje troškova povezanih s kršenjem antidopinškog pravila, e) javna objava ili izvješćivanje što znači objavljivanje ili širenje informacija javnosti ili osobama kojima te informacije do tog trenutka nisu bile dostupne, kao i sankcije za timove.
Pravila i postupci propisani Pravilnikom za borbu protiv dopinga zasebne su naravi i stoga ne podliježu niti su ograničeni bilo kakvim nacionalnim zahtjevima i pravnim standardima koji vrijede za kaznene ili građanske postupke. Pri razmatranju činjenica i pravne osnove pojedinog slučaja svi sudovi, arbitražna vijeća i druga pravosudna tijela moraju biti svjesni zasebnosti ovog Pravilnika kojim se primjenjuje Kodeks i poštivati tu zasebnost, kao i činjenicu da su ta pravila rezultat konsenzusa širokog spektra zainteresiranih strana diljem svijeta kako bi se zaštitilo i osiguralo poštenje u sportu. Sukladno Zakonu o sportskoj inspekciji nadzor nad pravnim i fizičkim osobama u sustavu sporta provodi sportska inspekcija koja, među ostalim, utvrđuje poštuju li pojedinci i organizacije pravila o korištenju nedopuštenih sredstava.
Željko Čižmek, mag. act. soc.
