Institut istražnog zatvora kao mjera osiguranja prisutnosti okrivljenika reguliran je u glavi IX. (članci 122. – 144.) Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - službeni pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22. – dalje: ZKP/08.)
Ova mjera ograničenja slobode predstavlja najstrožu mjeru u kaznenom postupku koja se primjenjuje prema okrivljeniku prije pravomoćnosti odluke o kaznenoj odgovornosti, odnosno eventualne nepravomoćne osuđujuće presude, pa osim što predstavlja bitno ograničenje slobode kao temeljnog ustavnog i konvencijskog prava svakog čovjeka, prema okrivljeniku se može odrediti u vrijeme kada se prema njemu primjenjuje presumpcija nedužnosti iz članka 3. stavka 1. ZKP/08.
Slijedom navedenog, prilikom takvog zadiranja u prava na slobodu kao temeljnog ljudskog prava mora se osobito voditi računa o načelu razmjernosti i supsidijarnosti.
Ova načela sadržana su u članku 4. ZKP/08. Tako je u stavku 1. toga članka propisano načelo razmjernosti: ,,Svaka radnja ili mjera ograničenja slobode ili prava utemeljena na ovom Zakonu mora biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.''
Stavkom 2. istog članka propisano je da sud i druga državna tijela pri odlučivanju o radnjama i mjerama ograničenja slobode ili prava po službenoj dužnosti paze da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom te da njihovo trajanje mora biti ograničeno na najkraće nužno vrijeme. Iz navedenog proizlazi da je istražni zatvor krajnja mjera u kaznenom postupku, koju treba primjenjivati osobito restriktivno, odnosno kada se njegova svrha ne može ostvariti nekim blažim mjerama, primjerice mjerama opreza ili jamstvom. Dakle, istražni zatvor bi po svojoj naravi trebao biti supsidijarna, a ne primarna mjera osiguranja prisutnosti okrivljenika.
Načelo razmjernosti dodatno je razrađeno upravo u poglavlju istražni zatvor, pa je tako člankom 122. stavkom 2. ZKP/08. propisano da pri odlučivanju o istražnom zatvoru, posebno o njegovu trajanju, vodit će se računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Protiv trudne žene, osobe s tjelesnim nedostacima koje joj onemogućuju ili bitno otežavaju kretanje te osobe koja je navršila 70 godina života, istražni zatvor se, može iznimno odrediti.
Dakle, prilikom određivanja istražnog zatvora nužno je uzeti u obzir prirodu i težinu kaznenog djela čije počinjenje se okrivljeniku stavlja na teret, vodeći pri tome računa o zapriječenoj i očekivanoj kazni u konkretnom slučaju kao i posebnim istražnozatvorskim razlozima iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. te njihovom značaju u svakom konkretnom slučaju.
Osim toga, određenim skupinama osoba koje se smatraju osobito ranjivima u smislu ograničenja slobode, istražni zatvor treba odrediti samo iznimno, kada to opravdavaju okolnosti svakog pojedinog slučaja te kada je to razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.
Pretpostavke za određivanje istražnog zatvora su postojanje osnovane sumnje da je osoba počinila kazneno djelo za koje se tereti (opća pretpostavka) i postojanje jedne od posebnih pretpostavki. Opća i posebna pretpostavka moraju biti kumulativno ispunjene u svakom pojedinom slučaju.
Posebne pretpostavke za određivanje istražnog zatvora su:
1) da je osoba u bijegu ili osobite okolnosti upućuju na opasnost da će pobjeći (krije se, ne može se utvrditi njezina istovjetnost i slično;
2) da osobite okolnosti upućuju na opasnost da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za kazneni postupak ili da će ometati kazneni postupak utjecajem na svjedoke, vještake, sudionike ili prikrivače (koluzijska opasnost);
3) da osobite okolnosti upućuju na opasnost da će ponoviti kazneno djelo ili da će dovršiti pokušano kazneno djelo, ili da će počiniti teže kazneno djelo za koje je prema zakonu moguće izreći kaznu zatvora od pet godina ili težu kaznu, kojim prijeti (iteracijska opasnost)
4) je istražni zatvor nužan radi neometanog odvijanja postupka za kazneno djelo za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora i kod kojeg su okolnosti počinjenja kaznenog djela posebno teške
5) okrivljenik koji je uredno pozvan izbjegava doći na raspravu (disciplinski istražni zatvor).1
Navedene istražnozatvorske osnove su vrste ''fakultativnog istražnog zatvora'', dok se prilikom izricanju presude protiv okrivljenika kojem je izrečena kazna zatvora od pet godina ili teža kazna uvijek određuje (ukoliko se branio sa slobode) ili produljuje istražni zatvor (tzv. obligatorni istražni zatvor).2
2. Rješenje o određivanju (i produljenju) istražnog zatvora
Forma rješenja kojim se određuje (i produljuje) istražni zatvor strogo je propisana člankom 124. ZKP/08. Tako izreka rješenja o istražnom zatvoru sadrži, osim podataka iz članka 272. stavka 1. ZKP/08.3: ako se provodi istraga, naznaku rješenja o provođenju istrage povodom kojega je doneseno rješenje o istražnom zatvoru, zakonsku osnovu za istražni zatvor, rok na koji je određen istražni zatvor, odredbu o uračunavanju vremena za koje je osoba koja se zatvara bila lišena slobode prije donošenja rješenja o istražnom zatvoru s naznakom trenutka uhićenja, visinu jamstva i oblik polaganja jamčevine koji mogu zamijeniti istražni zatvor.
U obrazloženju rješenja o istražnom zatvoru će se određeno i potpuno izložiti činjenice i dokazi iz kojih proizlazi postojanje osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo i razloga iz članka 123. stavka 1. ZKP/08, razloga zbog kojih sud smatra da se svrha istražnog zatvora ne može ostvariti drugom blažom mjerom, kao i razloga visine jamstva, a prilikom produljenja trajanja istražnog zatvora i okolnosti koje opravdavaju njegovu daljnju primjenu.
Nadalje, člankom 127. ZKP/08. regulirana je nadležnost suda za određivanje, produljenje i ukidanje istražnog zatvora, ovisno o kojem stadiju kaznenog postupka se radi (istraga, postupak pred optužnim vijećem, rasprava, izvanraspravno odlučivanje, žalbeni postupak).
Tijekom istrage i do podnošenja optužnice istražni zatvor određuje i produljuje sudac istrage na prijedlog državnog odvjetnika, a ukida ga na prijedlog okrivljenika, državnog odvjetnika ili po službenoj dužnosti (članak 127. stavak 1. i 3. ZKP/08.). O prijedlogu državnog odvjetnika da se odredi istražni zatvor, sudac istrage odlučuje odmah, a najkasnije u roku od dvanaest sati od podnošenja prijedloga. Kad se sudac istrage ne složi s prijedlogom državnog odvjetnika za određivanje istražnog zatvora, donosi rješenje kojim se prijedlog odbija te ako je okrivljenik u pritvoru naložit će se da se odmah pusti na slobodu. Protiv tog rješenja državni odvjetnik ima pravo žalbe u roku od dvadeset četiri sata. O žalbi odlučuje vijeće u roku od četrdeset i osam sati (članak 127. stavak 2. ZKP/08.).
Nadalje, prema članku 127. stavku 4. ZKP/08., nakon podnošenja optužnice, a do njezinog potvrđivanja, istražni zatvor određuje, produljuje i ukida optužno vijeće koje odlučuje o osnovanosti optužnice. Nakon potvrđivanja optužnice, do pravomoćnosti presude, istražni zatvor određuje, produljuje i ukida raspravni sud u zasjedanju, a izvan zasjedanja vijeće, osim u slučaju kada odlučuje o žalbi protiv presude (članak 127. stavak 5. ZKP/08.), istražni zatvor određuje, produljuje i ukida vijeće koje odlučuje o žalbi. Kad sud koji, odlučujući o izvanrednim pravnim lijekovima, ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak, odredit će istražni zatvor ako postoje razlozi iz članka 123. ovog Zakona, a nisu protekli rokovi iz članka 130. i 133. ZKP/08 (članak 127. stavak 6. ZKP/08.). Člankom 128. ZKP/08 propisano je kako nakon predaje optužnice, a do pravomoćnosti presude, okrivljenik i njegov branitelj mogu sudu predložiti ukidanje istražnog zatvora. Protiv rješenja suda kojim se odbija prijedlog za ukidanje istražnog zatvora žalba nije dopuštena.
3. O žalbi protiv rješenja o određivanju ili produljenju istražnog zatvora
Pravni lijek protiv rješenja o određivanju ili produljenju istražnog zatvora je žalba, nesuspenzivne naravi, koja je regulirana s nekoliko odredbi koje su sadržane u različitim glavama ZKP/08.
Tako je člankom 134. ZKP/08. propisano kako žalbu protiv rješenja, koja ne zadržava njegovo izvršenje, a kojim se određuje, produljuje ili ukida istražni zatvor mogu podnijeti okrivljenik, njegov branitelj i državni odvjetnik u roku od tri dana od zaprimanja pobijanog rješenja.
Međutim, protiv rješenja vijeća drugostupanjskog suda kojim se određuje, produljuje ili ukida istražni zatvor žalba nije dopuštena, osim kad vijeće tog suda odlučujući prema gore citiranom članku 127. stavku 5. ZKP/08., dakle odlučujući o žalbi protiv presude, odredi istražni zatvor okrivljeniku protiv kojega istražni zatvor nikada nije bio određen u tom postupku. Tada o toj žalbi odlučuje viši sud u roku od tri dana.
Dakle, kada sudac istrage županijskog suda okrivljeniku tijekom istrage odredi istražni zatvor, isti ima pravo žalbe izvanraspravnom drugostupanjskom vijeću (Kv II) županijskog suda koje u skladu s ovlaštenjem iz članka 494. stavcima 2. i 3. ZKP/08. tu žalbu može rješenjem:
- odbaciti kao nepravovremenu ili nedopuštenu;
- odbiti kao neosnovanu te
- prihvatiti ili povodom žalbe rješenjem preinačiti ili ukinuti i prema potrebi predmet uputiti na ponovno odlučivanje.
Prema članku 134. stavka 1. ZKP/08. rješenje drugostupanjskog vijeća je pravomoćno i protiv njega žalba nije dopuštena. Spomenuta odredba je u suglasju s člankom 491. stavkom 2. ZKP/08. kojim je propisano kako protiv rješenja vijeća donesenog prije i u tijeku istrage, te u postupku ispitivanja optužnice, nije dopuštena žalba, ako ovim zakonom nije drukčije propisano.
No, postavlja se pitanje (ili autorice postavljaju pitanje) što u situaciji kada izvanraspravno vijeće županijskog suda, rješavajući o žalbi državnog odvjetnika protiv rješenja suca istrage kojim je odbijen prijedlog za određivanje istražnog zatvora, preinači pobijano rješenje prihvaćajući žalbu i okrivljeniku odredi istražni zatvor kojem do sada isti u postupku nije bio određen?
Takvo rješenje o istražnom zatvoru u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZKP/08. postaje pravomoćno i ne može se pobijati žalbom iako se radi o situaciji kada je okrivljeniku u postupku prvi puta određen istražni zatvor.
Naime, u konkretnom slučaju radi se o stadiju istrage, a ne o žalbenom postupku kada je primjenom članka 127. stavka 5. ZKP/08 izrijekom dopuštena žalba višem sudu protiv rješenja vijeća žalbenog suda koje odlučujući o žalbi protiv presude, okrivljeniku po prvi puta odredi istražni zatvor.
Ovakvo se zakonsko rješenje iz članka 134. stavka 1. ZKP/08. s aspekta zaštite okrivljenikovih prava u postupku, a posebice prava na slobodu, kao temeljnog ljudskog prava, ukazuje neopravdanim zadiranjem u slobodu bez mogućnosti pravnog lijeka jer je u istovjetnim pravnim situacijama mogućnost podnošenja žalbe protiv rješenja o određivanju istražnog zatvora različito regulirana.
Naime, po čemu je to okrivljenik, kada se primjerice odlučuje o žalbi protiv prvostupanjske oslobađajuće presude te se ista preinačuje na način da se okrivljenik proglašava krivim te mu se određuje istražni zatvor, imao više prava osporavati osnovanost odluke o istražnom zatvoru nego u fazi istrage, dakle kada egzistira niži stupanj osnovane sumnje, a istražni zatvor mu se određuje tek po prvi puta rješenjem izvanraspravnog vijeća, iako dosada nije bio određen.
Ovako različita zakonska regulativa istog instituta dvojbena je i s ustavnog gledišta budući da je člankom 24. stavkom 3. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 85/10. - službeni pročišćeni tekst, 5/14., dalje: Ustav Republike Hrvatske) propisano kako se svaka osoba koja je uhićena ili pritvorena ima pravo žaliti sudu, koji će bez odgode odlučiti o zakonitosti lišenja slobode, dok je člankom 5.1.4. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine'' – Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05. 1/06., 2/10., dalje: Konvencija) propisano kako svatko tko je lišen slobode uhićenjem ili pritvaranjem ima pravo pokrenuti sudski postupak u kojem će se brzo odlučiti o zakonitosti njegova pritvaranja ili o njegovu puštanju na slobodu ako je pritvaranje bilo nezakonito, žalbu okrivljenika treba tretirati kao dopuštenu i o istoj meritorno odlučivati.
Dakle, Ustav Republike Hrvatske kao najviši pravni akt te temeljni međunarodni ugovor u području zaštite ljudskih prava u Europskoj uniji kao pravni izvori hijerarhijski nadređeni zakonu o kaznenom postupku nedvojbeno i izričito priznaju svakom okrivljeniku osporavati svaku sudsku odluku kojom je isti lišen slobode.
Slijedom navedenog, mišljenja smo kako bi odredbu članka 134. stavka 1. ZKP/08. trebalo tumačiti u svjetlu zaštite zajamčenih ustavnih i konvencijskih prava okrivljenika na pravni lijek protiv svake sudske odluke o oduzimanju slobode i žalbu razmatrati kao dopuštenu u slučaju kada je okrivljeniku po prvi puta određen istražni zatvor. Na taj način omogućilo bi se ispitivanje lišenja slobode kroz dvostupanjsko odlučivanje.
Prema ustaljenoj sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. rješenje broj II Kž-114/2020 od 20. ožujka 2020.), a koju je nastavio i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske (rješenje broj II Kž-Us-16/2022 od 25. svibnja 2022.) u kojima se odlučivalo o istovjetnoj pravnoj situaciji, ovakve žalbe protiv rješenja izvanraspravnog vijeća kojim je preinačeno rješenje suca istrage te okrivljeniku po prvi puta određen istražni zatvor tretirane su kao nedopuštene i nisu meritorno razmatrane.
Iz obrazloženja citiranih rješenja može se iščitati kako i Vrhovni sud Republike Hrvatske i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske skreću pažnju prvostupanjskim sudovima da su u uputi o pravu na žalbu pogrešno naznačili kako je protiv rješenja izvanraspravnog vijeća žalba dopuštena, jer takva pogrešna uputa ne može konstituirati pravo okrivljenika izvan onog propisanog odredbama ZKP/08.
Tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom rješenju, broj II Kž-114/2020 od 20. ožujka 2020. navodi sljedeće:,, Dakle, pobijano rješenje doneseno je od strane vijeća Županijskog suda u Dubrovniku, a temeljem ovlasti iz članka 127. stavka 2. u vezi s člankom 494. stavka 2. ZKP/08. tako da protiv istog, sukladno odredbi članka 491. stavka 2. ZKP/08, nije dopuštena žalba. Naime, izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Dubrovniku je u konkretnoj situaciji postupalo u drugostupanjskoj ulozi pa bi, dopuštanje prava na žalbu protiv pobijanog rješenja predstavljalo trećestupanjsko odlučivanje, a što zakonom nije predviđeno. Činjenica što je u uputi o pravu na žalbu pogrešno naznačeno da je protiv pobijanog rješenja žalba dopuštena, ne može konstituirati pravo okrivljenika izvan onog propisanog zakonom, budući da, slijedom ranije navedenog, on to pravo po zakonu nema.''
Nadalje, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u rješenju broj II Kž-Us-16/2022 od 25. svibnja 2022. navodi sljedeće: ,,Pobijano rješenje doneseno je od strane vijeća Županijskog suda u Osijeku, a temeljem ovlasti iz članka 127. stavka 2. u vezi s člankom 494. stavka 2. ZKP/08. tako da protiv istog, sukladno odredbi članka 491. stavka 2. ZKP/08, nije dopuštena žalba. Naime, izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Osijeku je u konkretnoj situaciji postupalo u drugostupanjskoj ulozi pa bi, dopuštanje prava na žalbu protiv pobijanog rješenja predstavljalo trećestupanjsko odlučivanje, a što zakonom nije predviđeno. Činjenica što je u uputi o pravu na žalbu pogrešno naznačeno da je protiv pobijanog rješenja žalba dopuštena, ne može konstituirati pravo okrivljenika izvan onog propisanog zakonom, budući da, slijedom ranije navedenog, on to pravo po zakonu nema.''
Pri tome drugostupanjski sudovi posebno naglašavaju da se ne radi o situaciji iz članka 134. stavka 1. ZKP/08., kada zakon izričito dopušta žalbu protiv rješenja vijeća drugostupanjskog suda kojim se u odlučivanju prema članku 127. stavku 5. ZKP/08. odredi istražni zatvor okrivljeniku protiv kojeg istražni zatvor ranije nije bio određen, i to iz razloga što se u konkretnom slučaju ne radi o odlučivanju vijeća drugostupanjskog suda o žalbi protiv presude u smislu članka 127. stavka 5. ZKP/08., već, kako je to ranije naznačeno, o odlučivanju sukladno članku 127. stavku 2. ZKP/08. (dakle, o žalbi protiv rješenja kojim je sudac istrage odbio prijedlog državnog odvjetnika za određivanje istražnog zatvora).
Ne može se zanemariti da je nakon presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu Oravec protiv Hrvatske (presuda broj 51249/11. od 11. srpnja 2017.) kojom je utvrđena povreda članka 5. stavka 4. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, dalje: EKLJP) u pogledu rješenja županijskog suda koji je odlučivao o žalbi državnog odvjetnika protiv rješenja istražnog suca o ukidanju pritvora, o kojoj žalbi okrivljenik nije bio obaviješten i Preporuke broj 1 Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Su-VIII-2/2018.-2 od 21. veljače 2018. županijskim i općinskim sudovima za pravilno postupanje preporučeno da je žalbu državnog odvjetnika protiv rješenja o ukidanju istražnog zatvora (ili odbijanju prijedloga za određivanje istražnog zatvora) potrebno dostaviti na odgovor okrivljeniku i branitelju ili ih pozvati na sjednicu vijeća koje odlučuje o istražnom zatvoru.
Ovdje valja spomenuti i važnu odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2518/2019 od 19. lipnja 2019. kojom je usvojena ustavna tužba okrivljenika te ukinuto prvostupanjsko rješenje suca istrage i drugostupanjsko rješenje izvanraspravnog vijeća županijskog suda, te utvrđeno da su okolnosti podnositeljevog slučaja bitnom istovjetne onima iz predmeta Oravec protiv Hrvatske u kojem je utvrđena povreda prava na djelotvornu sudsku kontrolu zakonitosti istražnog zatvora u aspektu postupovnih jamstava kontradiktornosti i jednakosti oružja zbog propusta suda da žalbu državnog odvjetnika dostavi okrivljeniku te neobavještavanja i nepozivanja okrivljenika i njegovog branitelja na sjednicu vijeća koje je odlučilo o žalbi i istražnom zatvoru.
Nakon tih odluka te spomenute preporuke sudska praksa se gotovo ustalila, što predstavlja znatan pomak u zaštiti ustavnog i konvencijskog prava okrivljenika na slobodu, međutim ta zaštita se ne može ocijeniti potpunom, sve dok se okrivljeniku sloboda oduzima na temelju odluke čiju zakonitost ne može pravnim lijekom osporiti, pri čemu se upravo u tim situacijama ni ne može ispitati poštuje li se standardi iz spomenutih odluka ESLJP i Ustavnog suda Republike Hrvatske, jer izostaje mogućnost ispitivanja odluke.
4. Zaključak
Slijedom izloženoga, autorice ocjenjuju da je u svjetlu razvoja ustavnog i konvencijskog prava i osobito prava obrane i naprijed izloženim dvojbama izmjenom sudske prakse i/ili zakonodavnim izmjenama nužno omogućiti onom okrivljeniku kojem je sudskom odlukom istražni zatvor po prvi puta određen njegovo preispitivanje. Naime, nije prihvatljivo da okrivljenik koji je pravomoćno proglašen krivim u drugostupanjskom postupku te mu je određen istražni zatvor ima više prava od okrivljenika u najranijem stadiju postupka u kojem postoje najniži stupanj osnovane sumnje ili tek osnove sumnje da je kazneno djelo počinjeno, a koji nema pravo pobijati odluku u slučaju da je sudac istrage odbio prijedlog državnog odvjetnika, s čime se nije složilo vijeće, te je okrivljeniku odredilo istražni zatvor. Pozdravlja se ustaljena sudska praksa da se žalba državnog odvjetnika protiv rješenja kojim je odbijen prijedlog za određivanja istražnog zatvora dostavlja okrivljeniku i njegovom branitelju ako ga ima ili da se u tom slučaju održi sjednica na koju će se pozvati stranke, međutim sve to prema mišljenju autorica ne zadovoljava ustavno i konvencijsko pravo okrivljenika na žalbu protiv rješenjem kojim mu je po prvi puta u kaznenom postupku sloboda ograničena.
Iva Kero, dipl. iur., sutkinja Općinskog suda u Novom Zagrebu, privremeno upućena na rad u Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u svojstvu više sudske savjetnice
Marina Kapikul, mag. iur., viša sudska savjetnica u Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske
__________________________
^ 1 Članak 123.stavak 1. ZKP/08.
^ 2 Članak 123.stavak 2. ZKP/08.
^ 3 Članak 272.
(1) Kad se okrivljenik prvi put ispituje, pitat će se za ime i prezime, nadimak ako ga ima, ime i prezime roditelja, djevojačko obiteljsko ime majke, gdje je rođen, gdje stanuje, dan, mjesec i godinu rođenja, čiji je državljanin, zanimanje, zvanje, zaposlenost i koje je škole završio, osobni identifikacijski broj, obiteljske prilike, ima li vojni čin, je li odlikovan, kakva je imovna stanja, je li, kad i zašto osuđivan, je li i kad izrečenu kaznu izdržao, vodi li se protiv njega postupak za drugo kazneno djelo, a ako je maloljetan, tko mu je zakonski zastupnik.
