U eri sveopće digitalizacije obilježene integracijom digitalnih tehnologija u gotovo sve aspekte naših života, razvoj industrije dostave hrane putem digitalnih platformi dobiva sve veći zamah. U Republici Hrvatskoj već su neko vrijeme prisutne različite platforme za narudžbu i dostavu hrane, no danas svjedočimo sve progresivnijem rastu ovog tržišta na kojem dominantni položaj zauzimaju digitalne platforme kao posrednici preko kojih se dostava hrane vrši korisnicima. Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja prepoznala je značaj tržišta digitalnih platformi za pružanje usluga dostave hrane i provela još jedno u nizu sektorsko istraživanje kako bi utvrdila čimbenike relevantne za funkcioniranje ovog tržišta.
Uvod
Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja1(u daljnjem tekstu: AZTN) je u studenom 2021. godine započela istraživanje tržišta pružanja usluga dostave hrane putem vodećih digitalnih platformi u Republici Hrvatskoj i to Wolt Zagreb d.o.o., Zagreb, Bolt Services HR d.o.o., Zagreb i GlovoApp Technology d.o.o.2, kako bi utvrdila sve relevantne parametre funkcioniranja sustava dostave hrane putem navedenih platformi i to prvenstveno parametre koje se odnose na način i mehanizam određivanja cijena dostave hrane putem samih digitalnih platformi, ali i čimbenike koji utječu na međusobni odnos između digitalnih platformi i njihovih najvažnijih partnera-restorana i ostalih ugostiteljskih objekta, s jedne strane te digitalnih platformi i dostavljača hrane, s druge strane.
U okviru ovog istraživanja, AZTN je provela analizu zakonodavnog i provedbenog okvira tržišta pružanja usluga dostave hrane putem digitalnih platformi., utvrdila opće pokazatelje stanja na tržištu pružanja usluga dostave hrane putem digitalnih platformi u Republici Hrvatskoj (prihod pojedine digitalne platforme, broj korisnika usluga – restorana i ugostiteljskih objekata), sve relevantne činjenice o načinu i mehanizmu određivanja cijene dostave hrane putem digitalnih platformi u RH, činjenice o međusobnim odnosima između digitalnih platformi i njihovih najvažnijih partnera-restorana i ugostiteljskih objekta te o međusobnim odnosima između digitalnih platformi i dostavljača hrane. Izvršen je i uvid u komparativnu praksu Europske komisije i pojedinih nacionalnih tijela za tržišno natjecanje.
Fokus ovog sektorskog istraživanja je također bio usmjeren na opće uvjete poslovanja3 imenovanih digitalnih platformi koje aktivno obavljaju djelatnost dostave hrane u Republici Hrvatskoj, kao i ugovorne odnose navedenih platformi s restoranima i drugim ugostiteljskih objektima.
Povod za provedbu istraživanja, među ostalim, bio je rast utjecaja digitalnih platformi u djelatnosti pružanja usluga dostave hrane u Republici Hrvatskoj, a posebno za vrijeme trajanja epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 od početka 2020. godine.
Rezultati istraživanja
Rezultati provedenog istraživanja AZTN-a, koje uzimajući u obzir postavljene predmete i ciljeve, možemo grupirati u nekoliko različitih skupina, prikazani su u nastavku ovog članka.
Zakonodavni okvir obavljanja djelatnosti pružanja usluge dostave hrane putem digitalnih platformi u Republici Hrvatskoj
Rezultati istraživanja AZTN-a pokazuju kako unutar zakonodavnog okvira Republike Hrvatske ne postoji poseban propis koji regulira predmetnu djelatnost pružanja usluge dostave hrane putem digitalnih platformi. Međutim, provedeno istraživanje ukazuje na niz propisa koji se primjenjuje na pojedine aspekte pružanja usluge dostave hrane putem digitalnih platformi u Republici Hrvatskoj, pa tako ističe Zakon o elektroničkoj trgovini („Narodne novine“ br. 173/03., 67/08., 36/09., 130/11., 30/14., 32/19.) kojim je u hrvatski pravni sustav prenesena Direktiva 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. godine o pojedinim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebice elektroničke trgovine („Direktiva o elektroničkoj trgovini“, SL L 178, 17.7.2000., str. 1–16).
Nadalje, AZTN u svom istraživanju, utvrđujući zakonodavni okvir obavljanja djelatnosti pružanja usluge dostave hrane putem digitalnih platformi u Republici, ukazuje i na Zakon o provedbi Uredbe (EU) 2019/1150 o promicanju pravednosti i transparentnosti za poslovne korisnike usluga internetskog posredovanja ("Narodne novine" br. 138/20.), koji je stupio je na snagu 12. prosinca 2020. godine, a kojim se osigurava se provedba Uredbe (EU) 2019/1150 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o promicanju pravednosti i transparentnosti za poslovne korisnike usluga internetskog posredovanja (SL L 186, 11. 7. 2019.) (u daljnjem tekstu Uredba (EU) 2019/1150) i koji ima za cilj osiguranje pravednog i transparentnog postupanja internetskih platformi prema poslovnim korisnicima, kroz učinkovitije mogućnosti pravne zaštite kada se ovi korisnici suoče s problemima, čime se za internetske platforme unutar Europske unije stvara predvidljivo regulatorno okruženje pogodno za inovacije.
Pored navedenih propisa, kako navodi AZTN u rezultatima svog istraživanja, digitalne platforme, uzimajući u obzir djelatnost koja se njihovim posredstvom obavlja, a to je djelatnost dostave hrane, obvezne su poštivati propise o hrani u dijelu aktivnosti koji su pod njihovom kontrolom, kao i druge opće i podzakonske propise u RH koje reguliraju djelatnost subjekata informacijskog društva4.
Ostali rezultati istraživanja – pristup tržištu, struktura tržišta, utvrđivanje cijena dostave hrane, utvrđivanje posredničke naknade
AZTN je u svom istraživanju utvrdio kako ne postoje pravne i/ili činjenične zapreke pristupu mjerodavnom tržištu, odnosno da tržište nije podložno detaljnoj prethodnoj regulaciji. Iz rezultata istraživanja proizlazi kako nije potrebna značajna infrastruktura jer se djelatnost primarno obavlja putem digitalne aplikacije i angažman osoba koje rade kao dostavljači, a koji hranu dostavljaju vlastitim prijevoznim sredstvima. Radi se o uslugama koje na tržištu ne može obavljati samo jedan poduzetnik.
Nadalje, u drugoj fazi svog istraživanja, kako bi došla do zaključaka u pogledu određivanja cijena pružanja usluga i ostalih parametara poslovanja, AZTN je anketirala korisnike usluga dostave hrane putem digitalnih platformi, odnosno restorane i ostale ugostiteljski objekti. Radilo se o ukupno deset poduzetnika – restorana i ugostiteljskih objekata, koji se ujedno nalaze u prvih deset partnera korisnika usluge dostave hrane anketiranih digitalnih platformi, prema ostvarenim prihodima od dostave hrane i/ili prema broju ostvarenih dostava u 2020. godini.
Od digitalnih platformi, kao i od anketiranih restorana, zatražena je i određena dokumentacija na kojoj se temelji poslovni odnos između obje ugovorne strane (opći uvjeti poslovanja, važeći ugovori, aneksi ugovora i slično).
U odnosu na dio koji prikazuje strukturu tržišta dostave hrane putem digitalnih platformi u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2019. godine do 2021., rezultati istraživanja pokazuju da poduzetnik Wolt predstavlja najznačajniju digitalnu platformu dostave hrane.
U dijelu koji se odnosi na način reguliranja odnosa s dostavljačima hrane, kao bitnog dionika u lancu dostave hrane, rezultati istraživanja pokazuju kako digitalne platforme koriste opće uvjete poslovanja kao i ugovore s dostavljačima hrane. Jedna od anketiranih digitalnih platformi navela je da su odnosi iste s dostavljačima regulirani na poseban način, s obzirom na to da navedena digitalna platforma ne zapošljava izravno dostavljače, već da oni mogu raditi preko poslovnog subjekta partnera ili biti samozaposleni. Sve tri digitalne platforme navele su da djeluju isključivo kao posrednik između restorana ili drugog ugostiteljskog objekta, odnosno dostavljača i naručitelja hrane. Zaključno, rezultati istraživanja u dijelu koji se odnosi na trenutačno važeće uvjete koji moraju ispunjavati dostavljači hrane pokazuju da su uvjeti u bitnome isti za sve tri digitalne platforme koju su predmet ovog istraživanja.
U dijelu rezultata istraživanja koji se odnosi na način određivanja cijene putem digitalne platforme, rezultati istraživanja temeljem očitovanja tri anketirane digitalne platforme, kao i samih restorana i drugih ugostiteljskih objekata pokazali su kako su cijene hrane uređene ugovorom i da krajnju cijenu samostalno i slobodno određuju restorani i drugi pružatelji usluge prodaje hrane, pri čemu je cijena proizvoda na platformama identična cijenama u fizičkim objektima (izuzev naravno promotivnih akcija kod kojih se cijena dogovara zajedno s pružateljem usluge dostave hrane). Postoji obveza garancije cijene na način da sam ugostiteljski objekt - partner jamči da cijene u usluzi pojedine digitalne platforme neće biti više od cijene po kojima partner prodaje proizvode na vlastitom prodajnom mjestu ili da cijena ne bi smjela biti veća od cijene koja se nudi na konkurentskim platformama.
U odnosu na moguća ograničenja koja se odnose na cijene hrane, uvjete isporuke, prioritet isporuke od strane pružatelja usluge putem digitalne platforme prema restoranima, u istraživanju je utvrđeno kako takva ograničenja ne postoje.
Što se tiče posredničkih naknada koje pružatelji usluga dostave hrane putem digitalnih platformi obračunavaju restoranima i ugostiteljskim objektima, rezultati istraživanja pokazala su kako se posredničke naknade između anketiranih digitalnih platformi razlikuju budući da su predmetne naknade upravo predmeti pregovora između samih platformi i restorani, odnosno drugih ugostiteljskih objekata te da se one ugovaraju zavisno o ostvarenom prometu, poziciji restorana te da postoji mogućnost izmjene postotka naknade.
Nadalje, u predmetnom istraživanju AZTN je analizirala i iznose naknada koje pružatelji usluge dostave hrane putem digitalnih platformi odobravaju dostavljačima hrane, način na koji se ista naknada određuje, kao i sustav bonusa te kriteriji za njihovo određivanje.
Po pitanju pružanja usluge oglašavanja restorana na digitalnim platformama i uvjeta oglašavanja te primjene sustava ocjenjivanja pojedinog restorana i način funkcioniranja sustava ocjena, rezultati istraživanja pokazali su da od tri anketirane digitalne platforme jedna od anketiranih platformi ne pruža uslugu oglašavanja ugostiteljskih objekata. S druge strane, sedam od deset anketiranih ugostiteljskih objekata potvrdili su da koriste usluge oglašavanja na digitalnoj platformi.
Sve tri anketirane digitalne platforme odgovorile su da postoji sustav ocjenjivanja na digitalnim platformama. Ocjene se temelje na ocjenama korisnika pojedine digitalne platforme. Anketirani restorani u bitnome su odgovorili da se sustav ocjena temelji na ocjeni odnosno iskustvu krajnjeg korisnika, a ne od strane digitalne platforme.
Nadalje, AZTN je u predmetnom istraživanju izvršio analizu komparativne prakse Europske komisije i nacionalnih tijela za zaštitu tržišnog natjecanja u odnosu na tržište pružanja usluga dostave hrane putem digitalnih platformi. U tom smislu, izvršen je uvid u relevantne predmete istraživanja tržišta dostave hrane putem digitalnih platformi nekih od nacionalnih tijela za zaštitu tržišnog natjecanja i to švedskog5, mađarskog6, norveškog7, španjolskog8 te njemačkog9.
Temeljem rezultata provedenog sektorskog istraživanja tržišta digitalnih platformi za dostavu hrane koji su u bitnom izloženi u ovom članku, AZTN planira provesti nastavak istraživanja u dijelu usklađenosti ugovornih odredbi s odredbama Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja („Narodne novine“, br. 79/09., 80/13. i 41/21.).
Maja Bilić Paulić, mag. iur.
IZVORI: