Autor u prvom dijelu članka za ožujak 2022. godine donosi pregled novije poredbene sudske i zakonodavne prakse u području osiguranja, prometa, zaštite podataka i energetike.
Osiguranje
Vnuxit
Novost u zakonodavstvu Ujedinjenog Kraljevstva (UK) svakako predstavlja nacrt Zakona o obveznom osiguranju motornih vozila (Motor Vehicles (Compulsory Insurance) Bill), za koji se pretpostavlja da će biti usvojen sredinom tekuće godine. Nacrtom zakona se u bitnome poništavaju zakonodavne izmjene i dopune koje su uslijedile nakon odluka Suda Europske Unije (SEU) u predmetu Vnuk (C-162/13), čime pravo Engleske i Walesa te pravo Škotske djelomično izlazi izvan okvira Direktive 2009/103/EZ. SEU je u predmetu Vnuk proširio pojmovno i teritorijalno važenje Direktive na privatna zemljišta odnosno na ne-standardna ne-cestovna vozila. Ujedno, domaći engleski predmet Lewis (Motor Insurers’ Bureau v Lewis [2019] EWCA Civ 90) potvrdio je kako se obveza „UK garancijskog fonda“ (kojim upravlja UK Motor Insurers' Bureau) u smislu pokrića za štete od neregistriranih i nepoznatih vozila proteže i na štete koje se dogode na privatnom zemljištu, odnosno štete počinjene ne-tipičnim cestovnim vozilima.
Relevantne izmjene i dopune eliminiraju ne-standardna ne-cestovna vozila te korištenje vozila na privatnom posjedu iz polja primjene zakona (čl. 3. Direktive). Prethodno zakonodavnoj inicijativi, ministarstvo prometa provelo je konzultacije i studije koje su opetovano ukazivale na nedostatke Vnuk i Lewis režima, poglavito u vezi potencijalnog rasta premija. Procjenjuje se, naime, kako okvirni troškovi industrije osiguranja u vezi implementacije novog režima iznose oko £2 milijarde, (iznos koji bi se svakako odrazio u povećanju iznosa premija). Dodatno, ukazivalo se i na probleme u vezi policijskih očevida i drugih radnji javnih tijela na privatnom posjedu, a što bi sve moglo dovesti do daljnjih poteškoća u redovitoj obradi zahtjeva za isplatu štete.
Ključne riječi: osiguranje motornih vozila, Vnuk, cestovno pravo, pravo osiguranja, zakonodavne izmjene i dopune
Cestovni promet
Autonomni sustavi u motornim vozilima
Nakon francuskih i njemačkih regulatornih zahvata kojima se u domaće zakonodavstvo implementira sadržaj Uredbe 157. Ujedinjenih Naroda (UN) o sustavima za automatizirano održavanje prometne trake (UN Regulation No. 157 - Automated Lane Keeping Systems, ALKS), i Ujedinjeno Kraljevstvo (UK) aktivno razmatra uspostavljanje pravnog okvira korištenja takvih sustava na određenim javnim prometnicama. Podsjećamo kako navedena ALKS Uredba uređuje ograničeno korištenje naprednih sustava ispomoći u upravljanju motornim vozilima (advanced driving assistance systems). Riječ je o sustavima treće razine autonomije u vožnji, pri čemu sustav pod strogo definiranim uvjetima (autoceste, ograničena brzina, i sl.) preuzima dinamičku upravljačku kontrolu nad motornim vozilom. Navedena treća razina vožnje (sukladno nedavno objavljenom SAE/ISO tehničkom standardu) ne podrazumijeva korištenje samovozećih upravljačkih sustava (autonomous driving systems, predviđeno za četvrtu i petu razinu autonomije), već se isključivo odnosi na napredne sustave ispomoći u upravljanju motornim vozilom. U trenutku kada sustav preuzima dinamičku upravljačku kontrolu nad motornim vozilom vozač može poduzimati druge aktivnosti (primjerice, telefonirati ili pratiti infotainment sadržaj), uz napomenu kako sustav pod točno određenim uvjetima može zatražiti od vozača da ponovno preuzme dinamičku upravljačku kontrolu nad motornim vozilom (dynamic control transmission). ALKS Uredba detaljno uređuje koji uvjeti moraju biti zadovoljeni prije nego što sustav upozori i pripremi vozača na prijenos dinamičke upravljačke kontrole nad motornim vozilom natrag pod ingerenciju vozača.
Izvještaj koji su nedavno zajednički objavile Pravna komisija Engleske i Walesa te Pravna komisija Škotske ukazuje na potrebu donošenja posebnog zakonodavnog akta (suprotno prethodnoj procjeni UK Vlade da će izmijenjeno i dopunjeno postojeće zakonodavstvo biti dostatno). Istovremeno, u Izvještaju se predlažu i nužne izmjene tekućeg zakonodavstva (posebice Automated & Electric Vehicles Act iz 2018. godine) s ciljem rješavanja određenih problema poput homologacije vozila koja imaju ugrađene autonomne sustave upravljanja motornim vozilom.
Izvještaj ide korak dalje od trenutačnog dosega UN-ove Uredbe te predviđa i regulaciju četvrte i pete razine autonomne vožnje, koje podrazumijevaju korištenje autonomnih sustava upravljanja motornim vozilom. Prema prijedlogu Pravnih komisija, kod korištenja takvih sustava osobu vozača zamjenjuje „upravljački korisnik“ (user-in-charge), od koga se i dalje, pod određenim uvjetima i na četvrtoj razini autonomne vožnje može očekivati da preuzme dinamičku upravljačku kontrolu nad motornim vozilom. Također se predviđa i mogućnost zamjene upravljačkog korisnika, prisutnog u vozilu, s udaljenim operaterom (remote operator) koji vrši uslugu nadzora i potrebne intervencije u smislu preuzimanja dinamičke upravljačke kontrole nad motornim vozilom. Interesantno je za primijetiti kako, neovisno o predviđanju sasvim novih aktera nadležnih za dinamičko upravljanje motornim vozilima, Izvještaj ne predviđa promjene u sustavu građanskopravne odgovornosti vlasnika i/ili korisnika motornog vozila za štetu kao posljedicu prometne nesreće. Ipak, Pravne komisije predlažu uvođenje objektivne odgovornosti osiguratelja motornog vozila za štete koje nastaju kao posljedica djelovanja samovozećih upravljačkih sustava. Slično kao i na primjeru francuskog zakonodavstva, Pravne komisije predlažu isključenje odgovornosti upravljačkog korisnika dok samovozeći upravljački sustav održava dinamičku upravljačku kontrolu nad motornim vozilom, a upravljački korisnik ne ometa rad sustava na bilo kakav način. Upravljački korisnik gubi navedenu egzoneracijsku povlasticu u slučaju da koristi autonomne sustave u za to nepredviđenim uvjetima i/ili okolnostima, odnosno kada ne preuzima dinamičku upravljačku kontrolu nad motornim vozilom kada je to potrebno i moguće.
Potrebno je također za naglasiti kako Izvještaj prepoznaje potrebu individualne procjene svakog sustava te izdavanja individualne dopusnice kojom se prostorno ograničava (operational design domain) mogućnost korištenja pojedinih sustava. Interesantno je za primijetiti kako Izvještaj predviđa i uvođenje kaznenih mjera za lažno oglašavanje u vezi samovozećih karakteristika motornih vozila. Takva mjera ne iznenađuje imajući na umu negativna iskustva povezana sa, primjerice, sustavom koji uz svoja motorna vozila nudi američka kompanija Tesla. Konačno, posebna pažnja posvećena je i podacima, poglavito u vezi zaštite osobnih podataka i dijeljenja podataka o incidentima s relevantnim javnim tijelima, proizvođačima i osigurateljima.
Kada se navedeni prijedlozi (odnosno već prisutna rješenja u francuskom i njemačkom zakonodavstvu koja stupaju na snagu u rujnu ove godine) usporede s nastojanjima hrvatskog zakonodavca da pripremi nacionalni pravni okvir za motorna vozila nove generacije, primjetan je tek početni korak domaćeg pravnog usklađenja. Ukratko, predložene izmjene i dopune Zakona o sigurnosti prometa na cestama uvode definiciju automatiziranog vozila – „…vozilo koje koristi hardver i softver za kontinuiranu potpunu dinamičku kontrolu vozila (potpuno automatizirano vozilo bez upravljača)“. Imajući na umu prethodno spomenutu ALKS Uredbu, ali i prijedlog izmjene i dopune Bečke konvencije o cestovnom prometu iz 1968. godine (dodavanje nove kategorije vozača: autonomni sustav), bit će potrebno uložiti dodatan napor kako bi se uspostavio adekvatan pravni okvir za autonomne upravljačke sustave u motornim vozilima u hrvatskom pravu.
Ključne riječi: napredni sustav ispomoći u upravljanju motornim vozilima, samovozeći upravljački sustavi, cestovni promet, ALKS Uredba, uporedno cestovno pravo, zakonodavne izmjene i dopune
Pomorski sektor
Dekarbonizacija brodarstva
Sustav za trgovanje emisijama (Emissions Trading System, ETS) od 2005. godine na području Europske unije (EU) uređuje dopuštenu razinu ispuštanja štetnih plinova u okoliš (iznad koje se plaćaju penali) po reguliranom subjektu te otvara mogućnost trgovanja dopusnicama među subjektima (prodaja ili otkup neiskorištenih dopusnica). U sklopu "Fit 55" paketa (Green Deal inicijativa, započeto u 2019. godini), Komisija predlaže da se ETS sustav proširi, između ostaloga, i na brodarsku industriju odnosno pomorski sektor (tranzicijski period postepene implementacije predviđen za razdoblje od 2023. do 2025. godine). Konkretne izmjene i dopune odnose se na Provedbenu Uredbu (EU) 2018/2066 o praćenju i izvješćivanju o emisijama stakleničkih plinova, Provedbenu Uredbu (EU) 2018/2067 o verifikaciji podataka te Direktivu 2003/87/EZ o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova.
Komisija očekuje da će, počevši s 2026. godinom, navedene mjere dovesti do zadržanja 90 milijardi tona ugljika, a što, okvirno, predstavlja smanjenje za jednu desetinu ukupno procijenjene emisije ugljika u brodarskom sektoru (940 milijuna tona ugljika godišnje). Pritom svakako valja naglasiti kako uz ugljik, brodarstvo daje sve veći doprinos emisiji drugih stakleničkih plinova (greenhouse gasses, GHG), poput metana, dušikovog oksida, sumporovog dioksida, i sl., a što u konačnici dovodi do ukupne participacije brodarskog sektora u globalnim GHG emisijama u iznosu od 2.5%. Međunarodna pomorska organizacija očekuje kako će trenutačne i buduće mjere usmjerene na smanjenje udjela brodarske industrije u ispuštanju GHG emisija rezultirati ukupnim smanjenjem emisija s brodova u iznosu od 50% do 2050. godine (u usporedbi s 2008. godinom). S obzirom na navedeno, potrebno je samo kratko podsjetiti kako Međunarodna pomorska organizacija od 60'ih godina prošlog stoljeća intenzivno radi na konvencijskim i drugim rješenjima u borbi protiv štetnih GHG emisija s brodova, rezultat čega je i Međunarodna konvencija o sprečavanju zagađivanja s brodova iz 1973. godine koja se periodički nadopunjava kako bi udovoljila svim tehničkim i drugim zahtjevima usmjerenim na smanjenje zagađenja mora i zraka, povećanja energetske učinkovitosti, i sl.
Prema prijedlogu izmjena i dopuna, ETS sustav dopusnica primijenio bi se na brodove iznad 5.000 bruto tona nosivosti te na sva putovanja takvih brodova koja se poduzimaju u svrhu prijevoza putnika odnosno prijevoza robe unutar EU voda i pristajanja u EU lukama u iznosu od 100% štetnih emisija. Istovremeno, u vezi putovanja koja se djelomično izvršavaju izvan EU voda (točka polazišta ili točka odredišta izvan EU), ETS sustav dopusnica primjenjivao bi se na 50% emisija. Uz sam trošak koji donosi ispuštanje štetnih plinova iznad dopuštenih razina, brodarsku industriju također, prema prijedlogu izmjena i dopuna, očekuju i troškovi vezani uz implementaciju tehnologije odnosno opreme potrebne za provedbu izmjera. U slučaju nepoštivanja odredbi, predviđaju se kazne od €100 po toni ugljika koja nije pokrivena dopusnicom, dok kontinuirano nepoštivanje dovodi do zabrane ulaska u EU vode odnosno zadržanja broda koji plovi pod EU zastavom (do ispunjenja financijskih obveza).
Nakon pritiska brodarske industrije koja je u međuvremenu izravno uputila svoj protuprijedlog (tzv. shipping carbonization tax) Međunarodnoj pomorskoj organizaciji, Komisija je nadopunila svoj osnovni prijedlog s mogućnosti (temeljene na principu polluter pays („plaća zagađivač“)) da brodarske kompanije ugovorno prenesu obvezu snošenja ETS troškova na drugu osobu (a što je poglavito značajno za brodarske ugovore na vrijeme (time charter)).
Ključne riječi: ETS sustav, staklenički plinovi, brodarstvo, FIT 55, Green Deal, zakonodavne izmjene i dopune
Zaštita podataka
Ciljano oglašavanje
Nacrtom saveznog zakona o zabrani praćenog oglašavanja (Banning Surveillance Advertising Act) koij je nedavno predstavljen pred američkim kongresom, predlaže se zabrana korištenja osobnih podataka potrošača za tzv. ciljano oglašavanje (targeted advertising). Riječ je osobnim podacima potrošača i podacima o uređajima koje potrošači koriste (posljednje je svakako novitet u zaštiti podataka) koje prikupljaju treće strane i koji proizlaze iz, primjerice, povijesti potrošačevih pregleda, osobnih informacija koje potrošači unose na mrežnim stranicama i sl., popisa uređaja koje potrošači koriste prilikom pretrage mrežnih stranica, određenih osobnih karakteristika (pripadnost određenoj rasi, etničko podrijetlo, obiteljski status i sl.), i sl. Dostatno je da navedeni podaci mogu uputiti na identitet potrošača ili uređaja kojeg potrošač koristi (neizravna poveznica za utvrđenje individualne osobe).
Iz navedenog ograničenja izuzeto je tzv. kontekstualno oglašavanje (contextual adverstising), temeljeno na sadržaju stranice koju potrošač pregledava, odnosno oglašavanje unutar šireg geografskog područja (razina općine, grada i sl.). Također, izuzeti su i podaci koji su prikupljeni izravno od potrošača i uz potrošačev pristanak. Primarni objekt ovog zakonodavnog nacrta su posrednici u oglašavanju – specijalizirani akteri koji konkretne oglase dovode u svezu s ciljanim pojedincima odnosno skupinama (proizvođači, pružatelji suluga). Najpoznatiji među takvim posrednicima u oglašavanju u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) svakako su kompanije Meta (Facebook) i Google.
Navedeni prijedlog dio je širih legislativnih i policy nastojanja ograničavanja ciljanog oglašavanja i zaštite prava potrošača u SAD-u, kako na saveznoj razini, tako i na razini individualnih jurisdikcija. Primjerice, kalifornijski zakon (California Consumer Privacy Act) od 2023. godine predviđa bitna ograničenja po pitanju ciljanog oglašavanja, poglavito u vezi prava potrošača na kompletan opt-out (izuzeće) od algoritama za praćenje (tzv. „Do not Sell My Personal Information“ opt-out mehanizam). Bitno je za naglasiti kako se navedeni opt-out mehanizam odnosi na aktere koji neposredno ili posredno prikupljaju osobne podatke, a sve s ciljem kako bi se u određenoj mjeri ograničila mogućnost prodaje podataka trećim stranama (u komercijalne svrhe). Takvi mehanizmi već postoje kroz inicijativu dijela industrije, te se tako ustrojena dobra praksa postepeno pretvara u zakonodavni izričaj (tzv. soft-law regulacija, dobrovoljno pristupanje dobroj praksi koju uspostavlja sama industrija). Iako postoji određena razina otpora usvajanju federalnog propisa (poglavito na strani industrije oglašavanja), evidentno je kako se na razini individualnih država u SAD-u pooštravaju pravila po uzoru na kalifornijski model, te se predviđa veći angažman velikih brandova u ojačanju vlastitih kapaciteta za izravno prikupljanje podataka od svojih klijenata (a ne preko posrednika).
Ključne riječi: zaštita podataka, ciljano oglašavanje, zaštita potrošača, posrednici u oglašavanju, zakonodavne izmjene i dopune
Kineski pravni okvir za napredne algoritme
Kineska Uprava za kibernetičku sigurnost usvojila je set pravila (Uredbe o upravljanju mrežnom informacijskom uslugom algoritamskih preporuka) u vezi upotrebe naprednih algoritama koji se zasnivaju na konceptu strojnog učenja (machine learning), i koji omogućavaju zaseban sustav davanja preporuka po zadanim parametrima. Navedena usluga odnosi se na sve operatere koju u pružanju informacija korisnicima odnosno obradi (osobnih) podataka koriste algoritme. Riječ je o jednom od prvih zakonodavnih akata (u globalnoj perspektivi) kojim se uređuje problematika korištenja algoritama u obradi podataka, te korištenja strojnog učenja u donošenju odluka po pitanju osobnih podataka građana odnosno samih građana. Novim pravilima se uređuje problematika zaštite osobnih podataka, sigurnost podataka, ali i šira problematika poput tržišnog natjecanja na mrežnim i digitalnim platformama. Nova pravila čine logičan slijed daljnjeg uređenja digitalnog prostora i zaštite podataka nakon što je u studenom 2021. godine na snagu stupio kineski Zakon o zaštiti osobnih informacija.
Osnovu novog pravnog okvira čini set principa djelovanja pružatelja mrežne informacijske usluge algoritamskih preporuka. Operateri su dužni onemogućiti diseminaciju štetnih informacija i generiranje lažnih vijesti, osigurati da računalni kod podliježe svim relevantnim pravnim i etičkim načelima (kao primjer se daje izlaganje korisnika pretjeranoj ovisnosti o određenoj usluzi ili pretjeranom korištenju određene usluge), te spriječiti bilo kakvo monopolističko ili slično ponašanje. Pravila također ukazuju na dužnost operatera da prilikom upotrebe takvih algoritama održava prevladavajuće društvene i moralne vrijednosti (temeljeno na osnovnim socijalističkim vrijednostima). Operateri i nositelji platformi dužni su odmah prijaviti sve pojavnosti koje su protivne navedenim vrijednostima, u nedostatku čega preuzimaju izravnu odgovornost za štetni sadržaj. Nadalje, operateri su dužni korisnicima pojasniti osnove rada algoritama (koncept poznat pod nazivom AI explainability), omogućiti sustav korisničke podrške i sustav podnošenja pritužbi, te dati priliku korisnicima da samostalno određuju ključne riječi odnosno interese sukladno kojima će algoritam vršiti obradu podataka. Posljednje navedeni mehanizam (novitet u mehanizmima zaštite podataka) također podrazumijeva i određene opt-out mehanizme u smislu praćenja određenih osobina korisnika, no trenutačni zakonodavni okvir ne precizira na što se navedeno točno odnosi. Propust u osiguravanju navedenih i drugih odlika sustava dovodi do prekršajnih ali i kaznenih sankcija.
Ključne riječi: algoritmi, zaštita podataka, zaštita potrošača, obveze operatora, zakonodavne izmjene i dopune
Teritorijalno važenje GDPR Uredbe
Žalbeni sud u Londonu nedavno je donio važnu odluku (Soriano v. Forensic News) u vezi teritorijalnog važenja GDPR Uredbe (koja je u konkretnom predmetu, neovisno o Brexitu, važeća s obzirom na vrijeme nastupa navodne štete). Osoba engleskog državljanstva i engleskog prebivališta tužila je zbog klevete i uvrede američki online portal te niz osoba koje pišu za taj portal, odnosno za Twitter, Facebook i druge račune (podcast-ovi i sl.) povezane uz taj online portal. Sve osobe na strani tuženika imaju američko državljanstvo/prebivalište. Tužbeni zahtjev je, uz klevetu (libel claim), sadržavao i zahtjeve temeljene na povredi prava na zaštitu osobnih podataka, zloupotrebe privatnih podatka, povrede časti i ugleda, i sl. S obzirom na to kako kako tuženici (pravne i fizičke osobe) nemaju britansko prebivalište, za nastavak postupka bilo je potrebno ili osigurati njihov prethodni pristanak da se spor vodi u Ujedinjenom Kraljevstvu (UK) – što u konkretno predmetu nije osigurano – ili dobiti posebno dopuštenje suda da se tužbeni zahtjev isporuči tuženicima te postupak nastavi u pred engleskim sudom. U vezi dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na primjenu GDPR Uredbe, prvostupanjski sud je odbio zahtjev tužitelja uz obrazloženje kako nije adekvatno obrazložen zahtjev za predaju tužbenih zahtjeva izvan UK, uz napomenu kako obrada tužiteljevih podataka u konkretnom predmetu ne podliježe teritorijalnom važenju GDPR Uredbe. Žalbeni sud je po pitanju teritorijalne primjene GDPR Uredbe usvojio drugačiji zaključak, te ustvrdio kako tužitelj ima osnovnu predati tužbeni zahtjev izvan svoje jurisdikcije.
U smislu procjene teritorijalnog važenja GDPR Uredbe, Žalbeni sud je uzeo u obzir potrebu uspostavljanja poslovnog nastana voditelja i/ili izvršitelja obrade osobnih podataka u Europskoj uniji (EU), odnosno takvu obradu osobnih podataka koja se odnosi na pružanje usluga osobama koje borave unutar EU i/ili nadzor i obradu osobnih podataka osoba koje borave unutar EU. Cilj navedeno razmatranja bila je ocjena valjanosti odnosno svrsishodnosti zahtjeva (tzv. Merits Test). Prema ocjeni prvostupanjskog suda, tužitelj nije zadovoljio navedene preduvjete (izostanak poslovnog nastana, izostanak obrade podataka u mjeri u kojoj se ostvaruje poveznica s obradom osobnih podataka osoba koje borave unutar EU). Žalbeni sud je u svome razmatranju uzeo u obzir nekoliko bitnih činjenica. Prvo, portal tuženika omogućava plaćanje korisničke pretplate u funtama i eurima. Činjenica da postoje korisnici koji svoju pretplatu plaćaju u navedenim valutama, prema Žalbenom sudu, ukazuje na čvrstu poveznicu odnosno usmjerenost vijesti i ostalih informacija koje portal generira, prema EU i UK čitateljstvu. Nadalje, činjenica kako se za potrebe kreiranja sadržaja koriste osobni podaci osobe koja boravi unutar UK (i EU, obzirom na vrijeme provedenih navodnih štetnih radnji), prema Žalbenom sudu ne znači da je za uspostavu prethodno opisane stalne sveze informacija i čitateljstva potrebno da se takve informacije pružaju (i) onoj osobi čiji se osobni podaci obrađuju. Konačno, Žalbeni sud je pronašao jasnu vezu između informacija koje su tuženici pružali svom čitateljstvu te nadzora i obrade osobnih podataka tuženika koji boravi unutar EU.
Ključne riječi: GDPR Uredba, zaštita osobnih podataka, obrada osobnih podataka, teritorijalno važenje GDPR Uredbe, sudska praksa
izv. prof. dr. sc. Mišo Mudrić
Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu
