Trenutno važeći Zakon o djelatnosti psihoterapije („Narodne novine“, broj 64/18. - u daljnjem tekstu: Zakon/18 ) stupio je na snagu pred nešto manje od četiri godine, točnije 26. srpnja 2018. godine. Njime se prvi puta stvorio zakonodavni okvir putem kojeg se uredio sadržaj, uvjeti i način obavljanja psihoterapije kao i standard obrazovanja i dužnosti psihoterapeuta te stručni nadzor nad njihovim radom. Djelatnost psihoterapije je postala regulirana profesija, a njezini članovi su upisani u Hrvatsku komoru psihoterapeuta (u daljnjem tekstu: Komora). Trenutno je u Komoru upisan 141 član (123 psihoterapeuta i 18 savjetodavnih terapeuta).
Postojeći Zakon/18 je u određenoj mjeri preuzeo zakonska rješenja drugih zakona koji su bili na snazi u vrijeme njegova donošenja, a koji su se u međuvremenu izmijenili i dopunili te uskladili s direktivama Europske unije. Stoga je bilo potrebno napraviti usklađivanje s odredbama izmijenjenog Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, ujednačiti zakonska rješenja s drugim reguliranim profesijama iz nadležnosti Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike (tu se misli na psihološku djelatnost, djelatnost socijalnog rada, socijalnopedagošku djelatnost, edukacijsko-rehabilitacijsku djelatnost) te osuvremeniti i urediti s jezične i nomotehničke strane kako bi se otklonile određene dvojbe u njegovoj primjeni.
Nadalje, u cilju usklađivanja s odredbama Zakona o uslugama („Narodne novine“, broj 80/11.) i sa namjerom da se napravi administrativno rasterećenje, odredbama novog zakonskog rješenja uređuje se pravo na poslovni nastan i slobodu pružanja usluga na teritoriju Republike Hrvatske, uz osiguravanje visokog stupnja sigurnosti i kvalitete tih usluga, sukladno Direktivi 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. (članak 18. stavak 2. Zakona).
Napušten je institut dopusnice pa se umjesto dopusnica, odnosno odobrenja za samostalan rad uvodi status ovlaštenog psihoterapeuta i ovlaštenog savjetodavnog terapeuta koji se stječe priznavanjem prava na obavljanje djelatnosti psihoterapije kada se utvrdi da su ispunjeni zakonom propisani uvjeti za priznavanjem djelatnosti psihoterapije. Člancima 5. do 9. Zakona propisuje se tko ima pravo na obavljanje djelatnosti psihoterapije, način stjecanja tih prava, uvjeti za upis u imenike te razlozi za prestanak prava na obavljanje te djelatnosti.
Pravo na obavljanje djelatnosti psihoterapije priznaje se na zahtjev psihoterapeuta, odnosno savjetodavnog terapeuta, a o zahtjevu odlučuje Komora kao samostalna i neovisna strukovna organizacija psihoterapeuta i savjetodavnih terapeuta. Na temelju rješenja Komore o priznavanju prava na obavljanje djelatnosti psihoterapije, psihoterapeut se upisuje u Imenik psihoterapeuta, a savjetodavni terapeut u Imenik savjetodavnog terapeuta.
Propisano je da se pravo na obavljanje djelatnosti gubi kada nastupe zakonom taksativno navedeni razlozi: smrt, trajna zdravstvena nesposobnost za obavljanje ove djelatnosti, teška povreda etičkog kodeksa, na zahtjev ovlaštenog psihoterapeuta ili savjetodavnog terapeuta, ako nastanu okolnosti zbog kojih više ne ispunjava uvjete za obavljanje djelatnosti nabrojane u članku 6. Zakona, ako ne ispuni obvezu stručnog usavršavanja propisanu člankom 14. Zakona te ako mu je nakon obavljenog stručnog nadzora ili u disciplinskom postupku izrečena mjera privremene zabrane obavljanja djelatnosti psihoterapije ili mjera prestanka prava na obavljanje djelatnosti psihoterapije
Također, ovlašteni psihoterapeut odnosno ovlašteni savjetodavni terapeut ne smije obavljati djelatnost psihoterapije u slučaju da mu je izrečena prekršajno pravna sankcija za nasilje u obitelji te ako je osuđen na kaznu zatvora dulju od šest mjeseci i to od dana pravomoćnosti odluke suda. Naravno, zabranjuje se i obavljanje djelatnosti psihoterapije od dana pravomoćnosti odluke o zabrani obavljanja djelatnosti psihoterapije te od dana pravomoćnosti odluke o prestanku prava na obavljanje djelatnosti psihoterapije.
Hrvatska komora psihoterapeuta
S obzirom da članstvo u Komori nije obvezno već se članom Komore postaje temeljem zahtjeva psihoterapeuta, odnosno savjetodavnog terapeuta za obavljanje djelatnosti psihoterapije, navedeno zakonodavno rješenje omogućava osobama koje obavljaju djelatnost psihoterapije pravo izbora na članstvo u Komori, a ujedno osigurava kontrolu kvalitete i standarda rada onih psihoterapeuta i savjetodavnih terapeuta koji obavljaju djelatnost psihoterapije.
Kako bi se poboljšao standard obavljanja djelatnosti psihoterapije, novim Zakonom povjerena je ovlast Komori vezana uz odlučivanje o stjecanju, privremenoj zabrani i prestanku prava na obavljanje djelatnosti psihoterapije te javna ovlast priznavanja inozemne stručne kvalifikacije za obavljanje regulirane profesije - psihoterapeut odnosno priznavanju inozemne stručne kvalifikacije za obavljanje regulirane profesije - savjetodavni terapeut. Trenutno važećim Zakonom je bila propisana obveza Komori da jednom godišnje utvrdi visinu članarine, uz prethodnu suglasnost nadležnog ministarstva. U cilju osiguranja primjenjivosti ove odredbe, novost je da je sada propisan i rok za dostavu odluke na suglasnost do 31. listopada tekuće godine te su propisane posljedice u slučaju uskrate suglasnosti ili ne donošenja odluke.
Novim zakonskim odredbama preciznije se uređuje pokretanje, način provođenja i predmet stručnog nadzora kao i ovlasti Komore povodom stručnim nadzorom uočenih nepravilnosti. Također, detaljnije se uređuje djelokrug i nadležnost Komore, način odlučivanja i sastav tijela Komore, kao i postupak izbora i imenovanja članova tijela te uvjeti razrješenja predsjednika, podpredsjednika i članova Upravnog i Nadzornog odbora prije isteka mandata.
Stavovi struke
Tijekom proteklih tjedana, od najave donošenja novog Zakona o djelatnosti psihoterapije, u medijima je bilo nekoliko izjava istaknutih psihoterapeuta i strukovnih organizacija koji iskazuju otvoreno nezadovoljstvo novim zakonskim rješenjem, posebice ograničavanjem obavljanja te djelatnosti.
Naime, kao uvjet prethodnog obrazovanja, trenutno važeći Zakon/18 omogućavao je pristup djelatnosti psihoterapije i sveučilišnom studiju u području medicine, psihologije, socijalnog rada i edukacijske rehabilitacije, socijalne pedagogije, pedagogije i logopedije. Zakonodavac smatra da je to dovelo do određenih dvojbi kod rješavanja zahtjeva za obavljanje djelatnosti psihoterapije pa je s ciljem otklanjanja tih dvojbi nastalih prilikom rješavanja zahtjeva za obavljanje djelatnosti psihoterapije, novim zakonskim rješenjem uvjet prethodnog sveučilišnog obrazovanja uskladio s Pravilnikom o znanstvenim i umjetničkim područjima, poljima i granama („Narodne novine“, br. 118/09., 82/12., 32/13. i 34/16.). U skladu s odredbama novog Zakona, psihoterapeutu će se priznati pravo na obavljanje djelatnosti ako ima završen preddiplomski stručni i specijalistički diplomski stručni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij u polju temeljne medicinske znanosti, kliničke medicinske znanosti, javnog zdravstva i zdravstvene zaštite, psihologije, socijalne djelatnosti, edukacijsko-rehabilitacijske znanosti, pedagogije i logopedije u Republici Hrvatskoj ili mu je priznata inozemna stručna kvalifikacija za obavljanje regulirane profesije - psihoterapeut u Republici Hrvatskoj.
Ovime se smanjuje broj osoba koje su mogle obavljati djelatnost psihoterapije prema dosadašnjem Zakonu/18 starom nepune četiri godine, pa dio struke smatra da se novim Zakonom uz ograničavanje i diskriminira dio dugogodišnjih stručnjaka iz tog područja. Smatraju da se samim time posredno uskraćuje pristup psihoterapiji ljudima kojima je ta vrsta pomoći potrebna jer im se zbog nedostatka stručnjaka neće moći osigurati pomoć i podrška.
Marina Turković
