U središtu

Branitelj u prekršajnom postupku

05.01.2022 Budući da je uloga branitelja, kao sudionika u prekršajnom postupku, od velike važnosti za obranu okrivljenika, pa tako i za tijek postupka, smatramo potrebnim nešto više reći o funkciji branitelja u prekršajnom postupku kroz analizu relevantnih odredbi Prekršajnog zakona i drugih propisa.

1. Uvodne napomene

U samom uvodu potrebno je napomenuti da odredbe članka 108. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. – dalje: PZ) određuju dvije kategorije subjekata u prekršajnom postupku. To su prije svega stranke u prekršajnom postupku, i to ovlašteni tužitelj i okrivljenik, dok bi drugu kategoriju predstavljali sudionici u prekršajnom postupku, u koje svrstavamo, na prvom mjestu branitelja, zatim zakonskog zastupnika ili opunomoćenika (primjerice opunomoćenik oštećenika), oštećenika i drugu osobu koje se tiče vođenje određenog prekršajnog postupka (relevantna odredba članka 116. stavka 7. PZ-a).

Prema članku 172. stavku 1. PZ-a okrivljenik može imati branitelja tijekom cijelog prekršajnog postupka, a i prije njegova pokretanja, kad je to PZ-om propisano (članak 158. stavak 6.), o čemu će više govora biti u nastavku teksta.

Kada govorimo o branitelju tada valja istaknuti da funkciju branitelja u prekršajnom postupku može ostvariti samo odvjetnik, s tim da ga sukladno članku 115. stavku 1. PZ-a u tijeku postupka može zamijeniti odvjetnički vježbenik, no uz uvjet da ima položen pravosudni ispit, a što bi na zahtjev suda trebalo dokazati predočenjem vjerodostojnog dokaza. U tom smislu ističemo da prema članku 8. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ br. 9/94., 117/08., 50/09., 75/09., 18/11., i 126/21.) u zastupanju stranaka odvjetnika smije zamijeniti drugi odvjetnik (supstitucija) i, uz uvjete predviđene zakonom, odvjetnički vježbenik koji radi u njegovom uredu ili uredu odvjetnika koji ga zamjenjuje.

Dakako da je potrebno da se branitelj legitimira pred sudom kao branitelj okrivljenika u konkretnom prekršajnom predmetu, pa u tom smislu odredba članka 115. stavka 2. PZ-a propisuje da je branitelj dužan sudu prije poduzimanja prve radnje u postupku predati punomoć potpisanu od strane okrivljenika, no ista odredba predviđa mogućnost i usmenog davanja punomoći branitelju na zapisniku kod suda koji vodi postupak. Iz punomoći bi prije svega trebalo jasno proizlaziti za koje se radnje opunomoćuje branitelj i u kojemu prekršajnom postupku.

Braniteljeva prava i dužnosti prema članku 115. stavku 3. PZ-a prestaju kad okrivljenik opozove punomoć (u pisanom obliku ili usmeno na zapisniku kod suda), a s učinkom kada o tome obavijesti sud, te u svakom slučaju prestaju u trenutku pravomoćnog dovršetka prekršajnog postupka (po sili zakona). Prema tome, nakon pravomoćnog dovršetka prekršajnog postupka branitelju bi trebala nova punomoć za svaku daljnju radnju koju za okrivljenika poduzima neposredno pred sudom u vezi s tim postupkom (primjerice za podnošenje izvanrednog pravnog lijeka). Međutim, iako to PZ izrijekom ne predviđa, braniteljeva prava i dužnosti mogu prestati i otkazom punomoći okrivljeniku, a koja situacija je uređena u članku 10. Zakona o odvjetništvu s tim da je u istoj odredbi propisano da je odvjetnik dužan nastaviti s pružanjem pravne pomoći i nakon što je otkazao zastupanje ako je potrebno da se od stranke otkloni kakva šteta, ali najviše 30 dana nakon otkaza punomoći.

Dakle, u pravilu si okrivljenik sam uzima branitelja, no odredba članka 115. stavka 4. PZ-a predviđa mogućnost da branitelja okrivljeniku mogu uzeti i njegov zakonski zastupnik, bračni ili izvanbračni drug, srodnik u uspravnoj liniji, posvojitelj, posvojenik, brat, sestra ili hranitelj, ali uz uvjet da se sam okrivljenik takvom uzimanju branitelja izričito ne protivi (u pisanom obliku ili usmeno na zapisniku kod suda).

Nadalje, propisana je mogućnost da jedan odvjetnik u istom ili odvojenim postupcima bude zajednički branitelj za dva ili više okrivljenika, no samo pod uvjetom da to nije protivno probitcima njihovih obrana (stavak 5.), gdje se prije svega misli na to da njihove obrane nisu kontradiktorne, a o čemu onda ovisi dopuštenje suda za takvu obranu, pa u situaciji kada utvrdi takvu suprotnost obrana sud bi trebao uskratiti mogućnost zajedničkog branitelja. U praksi takvu zajedničku obranu najčešće srećemo kod obrane pravne osobe i odgovorne osobe u pravnoj osobi a čije obrane su u pravilu suglasne (ne egzistira sukob interesa), pa u takvim situacijama ne bi trebalo biti zapreka za postupanje zajedničkog branitelja u istom postupku.

U odredbama stavka 6. istog članka taksativno su navedene osobe koje ne mogu biti branitelj okrivljenika u konkretnom prekršajnom postupku, a to su u bitnome oštećenik prekršajem i oštećenik tužitelj te krug osoba koje su u određenom odnosu s oštećenikom, odnosno oštećenikom tužiteljem, zatim osoba koja je u postupku pozvana kao svjedok, uz propisanu iznimku u točki 3. navedene odredbe, osoba koja je u istom predmetu postupala kao sudac ili državni odvjetnik, odnosno kao neki od drugih ovlaštenih tužitelja ili sudjelovala u pripremi za podnošenje optužnog prijedloga, te nadalje predstavnik pravne osobe koja je okrivljena u prekršajnom postupku, suokrivljenik u istom prekršajnom postupku i konačno tumač u postupku.

U tom kontekstu ističemo da članak 107. PZ-a propisuje da će se odredbe o izuzeću suca primjenjivati, uz ostale, i na branitelje, s tim da razlog za izuzeće ne postoji u slučaju kada okrivljenika zastupa osoba koja je s njim u srodstvu (primjerice branitelj okrivljenika može biti njegov brat), te da o izuzeću branitelja odlučuje sud pred kojim se vodi postupak.

Konačno, u ovim uvodnim napomenama potrebno je naglasiti da tijela državne uprave koja vode prekršajni postupak (primjerice Porezna uprava, Carinska uprava, lučke kapetanije) u svemu postupaju u skladu s odredbama PZ-a koje se odnose na sudove, osim u dijelu kada je nešto drukčije propisano u člancima 187. do 190. PZ-a (članak 187. PZ-a), pa sve ono što će u nastavku biti rečeno u odnosu na sudove, na odgovarajući način je primjenjivo i na takva tijela državne uprave.

2. Ovlasti branitelja

Uvodno napominjemo kako prema članku 3. Zakona o odvjetništvu odvjetnici smiju pružati sve oblike pravne pomoći, a osobito:
- davati pravne savjete,
- sastavljati isprave (ugovore, oporuke, izjave i dr.),
- sastavljati tužbe, žalbe, prijedloge, zahtjeve, molbe, izvanredne pravne lijekove i druge podneske,
- zastupati stranke.

Odredba članka 115. stavka 7. PZ-a generalno ovlašćuje branitelja da može u postupku u korist okrivljenika poduzimati sve radnje koje može poduzimati i okrivljenik, pri čemu treba voditi računa o formulaciji „u korist“, koja bi implicirala zaključak da branitelj ne bi mogao poduzimati u postupku one radnje koje bi bile na štetu okrivljenika. Na tome tragu je i odredba članka 7. stavka 2. Zakona o odvjetništvu koja propisuje da odvjetnici imaju pravo i dužnost u granicama zakona i dobivenih ovlasti poduzimati sve što po njihovoj ocjeni može koristiti stranci kojoj pružaju pravnu pomoć.

Međutim, ista odredba PZ-a predviđa i jedan izuzetak, a to je da branitelj ne može za okrivljenika dati obranu. Prema tome u postupku je relevantna samo ona obrana koju je okrivljenik dao osobno, bilo u pisanom obliku, gdje je potrebno da takvu obranu i osobno potpiše u slučaju da je sastavljena od strane branitelja, bilo usmeno na zapisnik kod suda. U slučaju da se sudu dostavi pisana obrana koja nije potpisana od strane okrivljenika, niti bude potpisana naknadno u ostavljenom roku koji je odredio sud, pravilno je smatrati da okrivljenik nije dao obranu u konkretnom postupku.

Sukladno tome i članak 114. stavak 2. i 3. PZ-a propisuje da okrivljenici (fizička osoba, fizička osoba obrtnik i osoba koja se bavi drugom samostalnom djelatnošću te odgovorna osoba u pravnoj osobi) svoju obranu iznose sami, odnosno putem ovlaštenog predstavnika (pravna osoba i s njom izjednačeni subjekt) a druge radnje u postupku mogu obavljati sami, odnosno putem ovlaštenog predstavnika ili putem opunomoćenog branitelja.

Kada već govorimo o članku 114. PZ-a onda je potrebno istaći kako isti članak predviđa i situaciju u kojoj branitelj može imati sve ovlasti predstavnika pravne osobe. Naime u stavku 8. toga članka propisano je da ako pravna osoba pisanim putem ne imenuje svoga predstavnika, odnosno ne dostavi dokaz da je ta osoba sukladno PZ-u ovlaštena predstavljati tu pravnu osobu, zatim ako ne postupi sukladno stavku 7. toga članka, koji propisuje tko se može imenovati predstavnikom pravne osobe, ili sud ocijeni da postoji sukob interesa između pravne osobe i odgovorne osobe u slučaju kada je odgovorna osoba ujedno i predstavnik pravne osobe, sud će rješenjem odrediti njezina predstavnika u postupku prema odredbi 7. ovoga članka, no ako nema takve osobe, sud će odrediti također rješenjem pravnoj osobi branitelja po službenoj dužnosti koji će, dakle, imati sve ovlasti predstavnika pravne osobe, s tim da protiv takvog rješenja nije dopuštena posebna žalba. Međutim, na ovakav način sud neće određivati predstavnika pravne osobe ako su ispunjeni uvjeti za vođenje postupka bez nazočnosti okrivljene pravne osobe, što će u praksi vjerojatno najčešće i biti slučaj.

Uz takvo generalno danu ovlast u članku 115. stavku 7., PZ u pojedinim odredbama konkretno i propisuje prava branitelja u prekršajnom postupku. U bitnome tako propisuje:
-nakon što je sudu podnesen optužni prijedlog, branitelj ima pravo razgledati spise i pribavljene predmete koji služe za utvrđivanje činjenica u postupku (članak 115. stavak 8.)
-ima pravo pročitati zapisnik o radnjama u postupku ako je nazočan tim radnjama (članak 120. stavak 1.)
-ako je riječ o roku koji je PZ-om propisan radi zaštite prava obrane i drugih procesnih prava okrivljenika (primjerice rok od najmanje tri dana koji se prema članku 164. stavku 2. PZ-a mora ostaviti okrivljeniku između dostave poziva i dana zakazane glavne rasprave odnosno ispitivanja), taj se rok može skratiti ako to zahtijevaju okrivljenik ili branitelj pisano ili usmeno na zapisnik pred sudom (članak 122. stavak 1.)
-ima pravo predlagati izvođenje dokaza, davati druge prijedloge i izjave i očitovanja o izvedenim dokazima, te uz dopuštenje suca postavljati pitanja drugima u postupku (članak 165. stavak 9.)
-nakon završenog dokaznog postupka ima pravo na završni govor ako je nazočan na raspravi, s tim da prvi govori tužitelj, zatim oštećenik, branitelj i potom okrivljenik (članak 178. stavak 1.)
-može podnijeti žalbu protiv prvostupanjske presude, i to bez posebne ovlasti okrivljenika, ali ne i protiv njegove volje (članak 192. stavak 1. i 6.), pa tako ako se okrivljenik odrekao prava na žalbu, njegov branitelj ne može podnijeti žalbu (članak 179. stavak 7. PZ-a).
-može podnijeti prigovor protiv prekršajnog naloga (članak 235. stavak 1.)
-može podnijeti prigovor protiv obaveznog prekršajnog naloga (članak 241. stavak 1.)

3. Obveza upozoravanja okrivljenika o pravu na branitelja

Prije svega, možemo istaknuti kako u članku 86., koji je svrstan u uvodne odredbe, PZ propisuje temeljna prava uhićene ili zadržane osobe, pa je tako propisano da će se takva osoba, ako se ispituje kao osumnjičenik ili okrivljenik poučiti i da ima pravo na stručnu pomoć branitelja kojeg može sama izabrati.

Nadalje, tijekom izvida i prikupljanja dokaza u provođenju nadzora tijela državne uprave u okviru nadležnog provođenja nadzora (primjerice policijska ili inspekcijska tijela), mogu prilikom prikupljanja obavijesti, a temeljem članka 158. stavka 6. PZ-a, osobu ispitati u svojstvu osumnjičenika, no pri tome ga, uz ostala upozorenja predviđena za ispitivanje okrivljenika (članak 171. PZ-a), moraju upozoriti i o pravu na branitelja koji može biti nazočan njegovu ispitivanju. U slučaju da okrivljenik odmah ne uzme branitelja ili ako ne odluči iskazivati bez branitelja, tijela državne uprave će zastati s ispitivanjem do dva sata da bi osumnjičenik mogao si uzeti branitelja kojeg sam odabere ili s liste dežurnih branitelja. Takav zapisnik o ispitivanju osumnjičenika sastavljen sukladno članku 158. stavku 6. PZ-a može se koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku (članak 158. stavak 8. PZ-a), a u suprotnom radilo bi se o nezakonitom dokazu iz članka 90. stavka 2. točke 2. PZ-a, pa ako bi se presuda temeljila na takvom nezakonitom dokazu bila bi ostvarena apsolutno bitna povreda odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 10. PZ-a, a na koju povredu, temeljem članka 202. stavka 1. PZ-a, Visoki prekršajni sud RH (dalje: VPSRH), kao drugostupanjski sud, pazi po službenoj dužnosti te rješenjem ukida prvostupanjsku presudu i dostavlja predmet na ponovno suđenje sukladno članku 206. stavku 1. PZ-a, a što je nerijetko i bio slučaj u praksi kada je prvostupanjski sud temeljio presudu na takvom zapisniku, odnosno na iskazu svjedoka, u pravilu postupajućeg inspektora, koji je svjedočio o onome što mu je prilikom inspekcijskog nadzora izjavio osumnjičenik, sada okrivljenik, na zapisnik, a da prethodno nije bio propisno upozoren (tzv. derivirani dokaz).

K tome, prema članku 109.a stavku 1. PZ-a prije podnošenja optužnog prijedloga protiv počinitelja prekršaja, uz propisane izuzetke, ovlašteni tužitelj (osim oštećenika) je dužan počinitelju uručiti pisanu obavijest kojom ga upoznaje s njegovim temeljnim pravima, kao i obvezama, pa tako upoznaje počinitelja i da se u postupku može braniti sam ili uz pomoć branitelja po vlastitom izboru, ali da se zbog nedolaska branitelja na raspravu odnosno ročište ili uzimanje branitelja tek na raspravi odnosno ročištu, rasprava odnosno ročište neće odgoditi (točka 4.).

Dakle, prethodno smo govorili o obvezi upozoravanja okrivljenika o pravu na branitelja u situaciji prije pokretanja prekršajnog postupka, dok ćemo u nastavku nešto više reći o takvoj obvezi nastaloj tijekom prekršajnog postupka.

Naime, prema članku 172. stavku 2. i 3. PZ-a sudac je dužan upozoriti okrivljenika o pravu na branitelja:
1. kada se okrivljenik prvi put ispituje zbog prekršaja za koji je alternativno propisana kazna zatvora (primjerice najteži prekršaji iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, većina prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira)
2. kada je u smislu članka 134. PZ-a uhićen i doveden pred sud
3. ako sudac ustanovi da je okrivljenik nijem ili gluh, i to bez obzira u kojoj je fazi postupak
Ako se u takvim situacijama okrivljenik očituje da želi branitelja, zastat će se s ispitivanjem najviše do dva sata u kojemu vremenu će se na odgovarajući način omogućiti okrivljeniku da si uzme branitelja ili da ga izabere s liste dežurnih odvjetnika, no ako u tom vremenu, uz izuzetak nijemog ili gluhog okrivljenika o kojemu će biti više govora u nastavku članka u dijelu o određivanju branitelja po službenoj dužnosti, okrivljenik ne uzme branitelja ili branitelj kojeg je uzeo ili izabrao u tom vremenu ne dođe, sud može ispitati okrivljenika i bez nazočnosti branitelja, pri čemu okrivljenik može koristiti i svoje pravo iz članka 85. stavka 3. PZ-a da ne iznosi obranu. Izrijekom je propisano da će se očitovanje okrivljenika o branitelju unijeti u zapisnik, pa je stoga sud posebno dužan voditi računa da takvo očitovanje onda i odgovarajuće unese u konkretni zapisnik.

Važno je istaknuti da je člankom 172. stavkom 4. PZ-a propisano da se u slučaju postupanja protivno stavku 2. i 3. ovoga članka, koje smo ranije detaljno i opisali, na iskazu okrivljenika ne može utemeljiti osuđujuća(okrivljujuća) presuda. Prema tome, ako bi sud ipak na takvom iskazu okrivljenika (u pravilu potpuno ili okolnosno priznanje prekršaja) temeljio okrivljujuću presudu radilo bi se o korištenju nezakonitog dokaza iz članka 90. stavka 2. točke 2. PZ-a, a čime bi, dakle, bila ostvarena apsolutno bitna povreda odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 10. PZ-a, što bi u konačnici također rezultiralo ukidanjem prvostupanjske presude i dostavljanjem predmeta na ponovno suđenje, a što je u relativno većem broju predmeta i bio slučaj u praksi kada je prvostupanjski sud temeljio presudu na takvom iskazu okrivljenika kojega, dakle, nije prethodno upozorio o pravu na branitelja, iako je to bio u obvezi s obzirom na alternativno propisanu kaznu zatvora za konkretni prekršaj.

Na kraju napominjemo kako je u praksi prihvaćeno stajalište da u situaciji kada je branitelj okrivljenika već nazočan prilikom njegova ispitivanja (dakle, konzumirao je već svoje pravo na branitelja) nije odlučno je li upozoren o pravo na branitelja sukladno zakonu i je li to konstatirano u zapisniku o ispitivanju.

4. Određivanje branitelja po službenoj dužnosti

U svojim odredbama PZ predviđa tri iznimna slučaja u kojima će se u prekršajnom postupku okrivljeniku odrediti branitelj po službenoj dužnosti.
Naime, u prvom predviđenom slučaju, uređenim člankom 172. stavkom 3. PZ-a, na zahtjev suca predsjednik suda postavit će nijemom ili gluhom okrivljeniku branitelja po službenoj dužnosti u daljnjem tijeku do pravomoćnog dovršetka postupka, uz uvjet da si, dakako, takav okrivljenik ne uzme sam branitelja. Žalba protiv rješenja o postavljanju branitelja po službenoj dužnosti nema suspenzivni učinak.

Drugi takav slučaj, a vezano uz način dostave presude, nalazimo u odredbi članka 146. stavak 5. PZ-a, prema kojoj u situaciji kada okrivljeniku koji nema branitelja treba dostaviti presudu kojom mu je izrečena kazna zatvora, a presuda se ne može dostaviti, sud može okrivljeniku postaviti branitelja po služenoj dužnosti koji će razmotriti spis i po potrebi podnijeti žalbu.

Treći slučaj je predviđen u članku 114. stavak 8. PZ-a, a odnosi se na određivanje pravnoj osobi branitelja po službenoj dužnosti koji će imati sve ovlasti predstavnika pravne osobe, no, podsjećamo, o njemu je već više rečeno prethodno u dijelu članka koji se odnosi na ovlasti branitelja.

5. Pozivanje i dostava odluka branitelju

Odredbom članka 146. stavak 3. PZ-a propisana je mogućnost da se na zahtjev okrivljenika poziv, presuda i druge odluke te druga pismena dostavljaju samo branitelju, te se takva dostava smatra dostavom okrivljeniku. Međutim, predviđena je i iznimka na način da se presuda kojom je okrivljeniku izrečena kazna zatvora uvijek mora dostaviti i okrivljeniku.

Nadalje, prema članku 146. stavku 6. PZ-a ako se dostava odluke obavlja i okrivljeniku i branitelju, rok za podnošenje pravnog lijeka teče od kasnije dostave. Sukladno takvoj odredbi u članku 191. stavku 2. PZ-a je također propisano da ako je presuda dostavljena i okrivljeniku i njegovu branitelju ali u različite dane, žalbeni rok računat će se od kasnijeg dana.

U odnosu na obvezu pozivanja branitelja članak 162. stavak 2. točka 2. PZ-a propisuje da će se na glavnu raspravu pozvati okrivljenik i njegov branitelj, dok je način i sadržaj poziva branitelju, kao sudionika u postupku, uređen u članku 164. stavku 4. PZ-a, te je člankom 168. stavkom 1. točkom 3. PZ-a predviđena odgoda glavne rasprave ako okrivljenik ili njegov branitelj nisu uredno pozvani na raspravu.

Podredno navedenom, možemo dodati da će se u slučaju žalbe na presudu kojom je okrivljeniku izrečena kazna zatvora, o sjednici vijeća izvijestiti onaj okrivljenik i njegov branitelj (ako ga ima), koji je u roku predviđenom za žalbu zahtijevao da bude izviješten o sjednici (članak 201. stavak 2. PZ-a).

6. Stegovno kažnjavanje branitelja

Odredbama članka 166. PZ-a se uređuje stegovno kažnjavanje osoba koje su prisutne na raspravi, pa tako onda i samog branitelja okrivljenika. Prije svega, propisano je da sud može rješenjem kazniti novčanom kaznom do 5.000,00 kuna branitelja čiji su postupci, koje poduzima tijekom vođenja postupka, očito upravljeni na odugovlačenje postupka.

Osim toga, ako branitelj tijekom zasjedanja ometa red ili se ne pokorava nalozima suca za održavanje reda sudac će ga prije svega opomenuti, no ako i nakon toga nastavi ometati red može ga novčano kazniti do 5.000,00 kuna. Međutim, ako je u pitanju djelo ometanja reda ili neposluha teške naravi, branitelj će se kazniti i bez opomene, a za ponovljeno djelo, branitelj će se kazniti novčanom kaznom do 10.000,00 kuna.

Sukladno članku 211. stavku 1. PZ-a protiv rješenja o stegovnom kažnjavanju branitelja dopuštena je žalba u roku tri dana VPSRH, uz napomenu da se sukladno članku 13. stavku 3. i članku 14. stavku 3. PZ-a propisi o zastari odnose i na stegovno kažnjavanje tijekom prekršajnog postupka, odnosno da se odredbe o zastari izvršenja prekršajnopravnih sankcija primjenjuju i na zastaru izvršenja stegovnih kazni koje sud izrekne tijekom postupka.
Konačno, o stegovnom kažnjavanju odvjetnika ili odvjetničkog vježbenika sud će izvijestiti Hrvatsku odvjetničku komoru.

Nastavno na prethodno navedeno naglašavamo da prema članku 118. stavku 1. PZ-a sud može rješenjem kazniti novčanom kaznom do 5.000,00 kuna svakoga, pa tako i branitelja, tko u podnesku vrijeđa sud ili osobu koja sudjeluje u postupku. O takvom kažnjavanju odvjetnika, odnosno odvjetničkog vježbenika također će se izvijestiti Hrvatska odvjetnička komora.

7. Umjesto zaključka - troškovi branitelja

U članku 138. PZ uređuje strukturu troškova prekršajnog postupka, pa tako propisuje da troškovi postupka, uz ostale troškove, obuhvaćaju i nužne izdatke i nagradu branitelja okrivljenika (stavak 2. točka 7.), dok je odredbama članka 140. PZ-a propisano da u slučaju donošenja odluke kojom se okrivljenik oslobađa optužbe ili kojom se optužba odbija ili kojom se postupak obustavlja izreći će se u presudi da troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. (nužni izdaci i nagrada branitelja okrivljenika) ovog Zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

Nadalje, prema članku 138. stavku 7. PZ-a ministar nadležan za poslove pravosuđa potanje pravilnikom propisuje naknadu troškova u prekršajnom postupku, a temeljem koje odredbe je ministar pravosuđa donio trenutno aktualni Pravilnik o naknadi troškova u prekršajnom postupku („Narodne novine“ br. 123/15.), koji u članku 14. stavku 1. propisuje da se naknada troškova i nagrada branitelju određuje po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Trenutno važeća Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. – dalje: Tarifa), uvažavajući specifičnosti prekršajnog postupka, uz ostalo, propisuje u Tbr. 4. toč. 1. da branitelju pripada nagrada:
- za obranu pred sucem za prekršaje – 50 bodova (prema Tbr. 50. vrijednost boda iznosi 10,00 kuna, dok prema Tbr. 42. odvjetnik ima pravo na sve obavljene radnje obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost)
- za obranu pred sucem za prekršaje ako se uz izricanje novčane kazne ili kazne zatvora može izreći i kazna oduzimanja predmeta koji su bili upotrijebljeni ili bili namijenjeni za izvršenje prekršajnog djela, odnosno ako se može izreći kazna oduzimanja imovinske koristi nastala izvršenjem ili prekršajnog djela - odvjetniku pripada nagrada po Tbr. 7. t. 1., u zavisnosti od vrijednosti oduzetog predmeta odnosno imovinske koristi.
- za obranu pravne osobe u prekršajnom postupku protiv pravnih osoba, prema visini predviđene kazne za odgovornu osobu u toj pravnoj osobi (prema Tbr. 36. kad odvjetnik u istom postupku brrani ili zastupa više osoba, pripada mu pravo na povišenje tarifnih stavki za drugu i svaku sljedeću osobu za 10% - uz uvjet da to povišenje može iznositi najviše 50%).
Nadalje, prema Tbr. 3. toč. 1. Tarife za sastav pisane obrane okrivljenika u prekršajnom postupku branitelju pripada nagrada kao za obranu iz Tbr. 4. toč. 1., dok prema Tbr. 5. toč. 1. Tarife za prigovor protiv prekršajnog naloga branitelju pripada nagrada, također, kao za obranu iz Tbr. 4. toč. 1.

U tom kontekstu napominjemo da članak 12. stavak 1. Zakona o odvjetništvu propisuje obvezu odvjetniku da svaki podnesak i ispravu koje sastavi potpiše i na njih stavi pečat svog odvjetničkog ureda odnosno potpiše ih kvalificiranim elektroničkim potpisom, a čime se, uz ostalo, može izbjeći eventualni prijepor oko zaključka o tome tko je sastavio konkretni podnesak u prekršajnom postupku (branitelj ili sam okrivljenik).

Na kraju ovoga dijela dodajemo kako je člankom 139. stavkom 1. PZ-a određeno da i branitelj, bez obzira na ishod postupka, podmiruje troškove postupka koje je prouzročio svojom krivnjom (primjerice zbog odgode ročišta).

Željko Kudrić, dipl.iur.