Prema članku 19. stavak 1. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Narodne novine, broj 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 36/09, 125/08, 36/09, 150/11 i 144/12) općine i gradovi u svom samoupravnom djelokrugu obavljaju poslove lokalnog značaja kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana, a koji nisu Ustavom ili zakonom dodijeljeni državnim tijelima i to osobito poslove koji se odnose na:
– uređenje naselja i stanovanje
– prostorno i urbanističko planiranje
– komunalno gospodarstvo
– brigu o djeci
– socijalnu skrb
– primarnu zdravstvenu zaštitu
– odgoj i osnovno obrazovanje
– kulturu, tjelesnu kulturu i šport
– zaštitu potrošača
– zaštitu i unapređenje prirodnog okoliša
– protupožarnu i civilnu zaštitu
– promet na svom području te ostale poslove sukladno posebnim zakonima.
Dakle, važni poslovi od lokalnog značaja su i poslovi uređenja naselja, stanovanje, prostorno i urbanističko planiranje. U te poslove možemo svrstati i odlučivanje o statusu puta kao javnog dobra, odnosno donošenje odluke o ustanovljavanju i ukidanju statusa javnog dobra - puta.
Pritom se postavlja pitanje – smije li se odluka o ukidanju statusa javnog dobra donijeti bez obzira na tuđe pravo na pristup do vlastite kuće ili se mora uzeti u obzir utjecaj takve odluke na pristup od kuće?
O tome se raspravljalo u jednom sudskom predmetu. Riječ je o Odluci Upravnog suda u Rijeci, UsI-706/13-16 od 13. listopada 2015.
Naime, tužitelji su protiv tuženika tome Sudu podnijeli tužbu kojom osporavaju zakonitost odluke o javnom ukidanju statusa javnog dobra i natječaja za prodaju nekretnina. U tužbi u bitnome navode da su vlasnici kuće koja ima jedini kolni i pješački prilaz preko čestica kojima je predmetnom odlukom ukinuto svojstvo javnog dobra, a koje su prema zemljišnoknjižnom stanju i u naravi predstavljale put, tako da im je ukidanjem svojstva javnog dobra na predmetnim nekretninama onemogućen prilaz nekretnini.
Među strankama je u tom sporu u prvom redu bilo sporno je li tužba dopuštena i pravovremena.
Sud smatra da osoba koja koristi dobro u općoj uporabi u skladu s njezinom namjerom i uvjetima korištenja, pa tako i put kao javno dobro, korištenjem javnog dobra stječe određeno subjektivno pravo na tom javnom dobru, tako da se odlukom o ukidanju svojstva javnog dobra dira u njezino pravo ili pravni interes, stoga je Sud tužbu u dijelu u kojem se osporava odluka o ukidanju svojstva javnog dobra dopustio, s obzirom da tužitelji u blizini predmetnog puta imaju u vlasništvu kuću, čime ulaze u krug potencijalnih korisnika puta.
S obzirom na meritum spora, za rješenje stvari je, prema mišljenju Suda, odlučno jesu li tužitelji neopravdano i nezakonito lišeni postojećih prava na predmetnom putu.
Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
Na temelju fotografija predmetnog puta koje je priložio tuženik te navoda tužitelja i tuženika, Sud je zaključio da se predmetni put nikada nije koristio kao prometnica u smislu popisa o cestama, što tužitelji niti ne tvrde, već da se koristio kao pješački put, koji se eventualno povremeno koristio kao kolni put za prijevoz strojeva ili traktora, a s time su sukladne i javnobilježnički ovjere izjave.
Nadalje, uvidom u lokacijsku dozvolu županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i zaštitu okoliša od 25. rujna 2012., katastarski plan predmetnog područja iz geodetskog elaborata parcelacije po navedenoj lokacijskoj dozvoli te katastarski plan predmetnog područja koji su dostavili tužitelji i na njemu označili svoju kuću, Sud je utvrdio da je Općina (…) pokrenula postupak gradnje puta po kojem će tužitelji moći pristupati do svoje kuće, i to kao što ukazuju sve činjenice, na isti način kako su pristupali i do sada.
Odredbom članka 19. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi propisano je da općine i gradovi u svom samoupravnom djelokrugu obavljaju poslove lokalnog značaja kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana, a koji nisu Ustavom ili zakonom dodijeljeni državnim tijelima, a među ostalim, poslove koji se odnose na uređenje naselja i stanovanje, prostorno i urbanističko planiranje te komunalno gospodarstvo.
Sud je mišljenja da je, prema citiranoj odredbi, jedinica lokalne samouprave ovlaštena uređivati i mijenjati putove u naseljima, ali pritom nikoga ne smije lišiti postojećih prava tako da izgubi pristup do svoje kuće. No, budući da slijedom svega navedenog proizlazi da će u tužitelji u ovom slučaju i nadalje imati pristup do svoje nekretnine iste pravne i stvarne kvalitete kao i do sada, prema mišljenju Suda, osporenom odlukom o ukidanju svojstva javnog dobra nije došlo do nezakonitog zadiranja u njihova prava.
Dakle, jedinica lokalne samouprave ovlaštena je uređivati i mijenjati putove u naseljima, ali pritom nikoga ne smije lišiti postojećih prava tako da izgubi pristup do svoje kuće.
