Kad zakonska odredba zabranjuje diobu neke suvlasničke stvari, ta se zabrana ne odnosi na razvrgnuće isplatom niti na civilno razvrgnuće, osim ako je izričito i za njih propisana. Nadalje, suvlasnici mogu sporazumno odabrati osobu koja će umjesto njih odlučiti o načinu razvrgnuća, a ako se suvlasnici ne mogu sporazumjeti o bilo kojem pitanju razvrgnuća, svaki može zahtijevati da o tome odluči sud.
Ako suvlasničku zajednicu razvrgava sud, vezan je, u prvom redu, strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnoga posla ili zakona. Ako sud nije vezan u pogledu načina razvrgnuća, sud će djeljive pokretne stvari dijeliti fizički, a nekretnine geometrijski. Ako dioba na opisani nije moguća, a da se znatno ne umanji vrijednost, sud će odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeliti razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće).
No, suvlasnik ima pravo na razvrgnuće isplatom ako je to posebno određeno zakonom ili pravnim poslom ili ako učini vjerojatnim da za to postoji osobito ozbiljan razlog, pa će sud odrediti da mu pripadne stvar u cijelosti, a da on ostalim suvlasnicima isplati vrijednost njihovih dijelova u roku koji će odrediti sud prema okolnostima. U tom slučaju ostali suvlasnici do isplate imaju založno pravo na stvari koja je pripala tražitelju razvrgnuća. Ne isplati li ih u roku, oni mogu zahtijevati ispunjenje ili naplatu iz vrijednosti zaloga, a mogu tražiti i da se poništi odluka o razvrgnuću isplatom. Treba napomenuti da suvlasnici čiji su suvlasnički dijelovi zajedno barem devet desetina, ne moraju učiniti vjerojatnim osobito ozbiljan razlog za razvrgnuće isplatom.
Sud će rijetko suvlasništvo razvrgnuti isplatom, odnosno, prema stajalištu sudske prakse, malo koji razlog, u smislu navedenih odredbi, predstavlja „osobito ozbiljan razlog“ da bi se suvlasništvo razvrgnulo isplatom na način da nekretnina pripadne jednom suvlasniku, a da ostali suvlasnici dobiju novčanu vrijednost njihovih idealnih dijelova cijele nekretnine.
Kada je riječ o tome što bi doista bio „osobito ozbiljan razlog“ za razvrgnuće suvlasništva isplatom, nameće se pitanje – je li subjektivna, emotivna vezanost jednog suvlasnika za nekretninu, dovoljno ozbiljan razlog za dopuštanje razvrgnuća isplatom tako da njemu pripadne nekretnina, a da ostali suvlasnici budu isplaćeni za vrijednost svojih idealnih dijelova?
Prema stajalištu sudske prakse (Odluka Županijskog suda u Virovitici, br. Gž-190/05 od 27. svibnja 2005.), reklo bi se da nije. Naime, u obrazloženju te odluke izraženo je sljedeće stajalište:
„Vezanost jednog od suvlasnika za kuću s okućnicom koja je predmet razvrgnuća suvlasničke zajednice, budući da je, za razliku od ostalih suvlasnika, dulje vrijeme živio u njoj kao svojoj obiteljskoj kući, nije ozbiljan razlog za razvrgnuće isplatom u smislu čl. 51. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
Naime, ozbiljan razlog za takvo razvrgnuće ima prije svega biti objektivne naravi i tek se iznimno može očitovati u subjektivnom odnosu suvlasnika, ili osoba koje s njim žive te ih je dužan uzdržavati, prema predmetu diobe. Iz činjenice da je protustranka sa svojom obitelji izgradila ovu kuću te dulje vrijeme u njoj živjela valja zaključiti da su ona i njezini ukućani vezani za tu nekretninu kao svoj dom. Međutim, takva vrsta uobičajene vezanosti za nekretninu ne predstavlja tako ozbiljan razlog koji bi joj davao pravo na razvrgnuće isplatom.“
