Odredbe članka 155. Zakona o općem upravnom postupku smanjuju mogućnost zablude u pogledu obavijesti primljenih od strane javnopravnih tijela izvan upravnog postupka, olakšavaju upućeno odlučivanje zainteresirane osobe, jačaju upravnu disciplinu, te olakšavaju dokazivanje sadržaja komunikacije između upravnih tijela i građana ili pravnih osoba koji im se obraćaju.
Tužitelji u upravnom sporu ponekad prigovaraju manjkavosti ili netočnosti informacija koje su od službene osobe javnopravnog tijela dobile prije pokretanja upravnog postupka, tvrdeći da su zbog toga ostale prikraćene za ostvarivanje povoljnije od više mogućih opcija, većeg opsega nekog prava ili čak sâmog prava. Ovakve situacije, bez obzira je li u konkretnom slučaju doista došlo do nedovoljnoga ili pogrešnog obavješćivanja od strane javnopravnih tijela, ukazuju na važnost instituta iz članka 155. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine“ br. 47/09., dalje: ZUP). Po raspoloživim informacijama, može se zaključiti da je, i u desetoj godini primjene ZUP-a, riječ o nedovoljno poznatom institutu.
Radi se o obavješćivanju o uvjetima ostvarivanja i zaštite prava. Odredbe članka 155. ZUP-a pružaju dodatnu, formaliziranu zaštitu zainteresiranoj osobi (potencijalnoj stranci) u pogledu kontakata s javnopravnim tijelima koji se odvijaju u sferi komunikacije između građana ili pravnih osoba i uprave. Kod nepostupanja javnopravnih tijela povodom ovovrsnih traženja podnositelja, zaštita iz članka 155. ZUP-a je učinkovitija u odnosu na opću ovlast podnošenja predstavki zbog neažurnog postupanja uprave.
Glavna pravna obilježja ovoga upravnoprocesnog instrumenta jesu:
- odnosi se na situacije izvan upravnog postupka (u praksi, uglavnom uoči pokretanja tog postupka);
- ograničen je na uvjete, način i postupak ostvarivanja ili zaštite prava ili pravnog interesa u određenoj vrsti upravne stvari i/ili u potencijalnoj (budućoj) upravnoj stvari1;
- striktno je propisana pisana forma obavijesti kojom se odgovara na zahtjev zainteresirane osobe (obavijest koja nije izdana u toj formi u biti se ne smatra obaviješću, niti se odbijanje izdavanja obavijesti priopćeno izvan pisane forme smatra odbijanjem izdavanja obavijesti), pri čemu pisani akt javnopravnog tijela zainteresiranoj osobi može biti dostavljen na neki od načina propisanih ZUP-om2;
- aktivira se samo na zahtjev, ne i po službenoj dužnosti;
- razlikuje se od mišljenja o primjeni propisa te od drugih predstavki i pritužbi (prema Zakonu o sustavu državne uprave, "Narodne novine“ br. 66/19.), kao i od pristupa informacijama javnog sektora na zahtjev korisnika (primjenom Zakona o pravu na pristup informacijama, "Narodne novine“ br. 25/13. i 85/15.);
- početni stadij zaštite ostvaruje se prigovorom (redovitim, ovdje remonstrativnim pravnim lijekom uređenim ZUP-om3), uz kasniju mogućnost instancijske zaštite izjavljivanjem žalbe (kada postoji drugostupanjsko tijelo), a na koncu i sudske zaštite u upravnom sporu.
Podnošenje zahtjeva iz članka 155. ZUP-a zainteresiranoj osobi olakšava dokazivanje komunikacije s javnopravnim tijelom. Ta prepiska ovdje ima obilježja formalnoga, službenog komuniciranja. To može olakšati poziciju zainteresirane osobe, ali i javnopravnog tijela (koje ovdje također raspolaže dokazom što je podnositelj doista tražio, te što mu je odgovoreno).
doc. dr. sc. Alen Rajko
____________________________
^ 1 Prema sudskoj praksi, davanjem stručnog mišljenja i objašnjenja u primjeni zakona ne utječe se neposredno na prava, obveze ili pravne interese tužitelja pa se ne radi o postupanju, zbog čega prigovor tužitelja nije dopušten pa tuženo tijelo o prigovoru ne može meritorno odlučivati. - Visoki upravni sud Republike Hrvatske, Us-12746/2011-4 od 28. ožujka 2012.
^ 2 To može biti, primjerice, i dostava pisane obavijesti elektroničkim putem, na zahtjev ili uz izričit pristanak stranke (članak 94. ZUP-a).
^ 3 O prigovoru v. npr. kolumnu u ovoj rubrici pod naslovom Glavne sličnosti i razlike između prigovora uređenih Zakonom o općem upravnom postupku (https://www.iusinfo.hr/aktualno/u-sredistu/43955).
