Iako se tržište digitalne imovine još uvijek smatra tržištem u nastajanju, ono se razvija strelovitom brzinom. To je bilo posebno vidljivo nakon snažnog porasta tržišne kapitalizacije kriptoimovine 2017., kada su izdavatelji i pružatelji usluga povezani s tom vrstom digitalne imovine počeli masovno tražiti ulagače, kako bi iskoristili povoljne prilike na tržištu i usmjerili financijske fondove u svoje projekte. U Hrvatskoj je trenutno registrirano 18 trgovačkih društava koji pružaju takve usluge. Do sada, u skladu s hrvatskim propisima, prije pokretanja poslovanja s kriptoimovinom nisu bile potrebne posebne licence ili odobrenja. Dovoljno je bilo obavijestiti Hrvatsku agenciju za nadzor financijskih usluga o obavljanju djelatnosti (Hanfa), koja nadzire ispunjenje obveza subjekta isključivo u okviru sprječavanja pranja novca i financiranju terorizma. Ta će se situacija ubrzo promijeniti, i to stupanjem na snagu Uredbe o tržištima kriptoimovine (Uredba), koja sadrži podosta dug popis obveza za pružatelje usluga povezane s kriptoimovinom. A njena se primjena očekuje početkom 2025. Evo o čemu se radi.
Nisu svi oduševljeni s postojećim tržištem kriptoimovine. A jedan od razloga za to je činjenica da regulatorni okvir ne uspijeva pratiti razvoj same tehnologije na kojoj se ti inovativni oblici digitalne imovine temelje. Ta regulatorna nedorečenost i neujednačenost predstavlja ujedno i najveći problem izdavateljima kriptoimovine i pružateljima usluge u tom sektoru, jer su zbog toga suočeni sa značajnim rizicima i neizvjesnostima.
Kriptoimovina nije bila zahvaćena propisima Europske unije o financijskim uslugama. Stoga su države članice mogle samostalno uređivati to područje. Na jednoj strani spektra, Malta se pozicionirala kao država s liberalnim pristupom u odnosu na kriptoimovinu, dok je, na drugoj strani, Njemačka proširila primjenu regulative o financijskim uslugama tako da obuhvaća i subjekte koji pružaju usluge povezane s kriptoimovinom. Ipak, velika većina država članica odlučila se, kao i Hrvatska, ograničiti svoju aktivnost na nužni minimum, a to je nadzor transakcija radi sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma.
Rasprava o kriptoimovini, koja je započela je još u rujnu 2020., kada je Europske komisije objavila prvu verziju Uredbe kao dio Strategije za digitalne financije, sada se približava kraju. Nakon više od dvije godine intenzivnih pregovora između zakonodavaca Europske unije, 16. svibnja 2023. Vijeće Europske unije konačno je potvrdilo dogovoreni tekst predložene Uredbe o tržištima kriptoimovine, koju je Europski parlament odobrio u svibnju ove godine. Time je Europska unija preuzela vodstvo u reguliranju te vrste digitalne imovine, posebno u odnosu na Sjedinjene Američke Države koji slični regulatorni okvir još uvijek nema.
Zajednička pravila zamijenit će postojeća pravna rješenja država članica. Prema riječima europskog zakonodavca, time će se omogućiti izdavateljima kriptoimovine i pružateljima s njom povezanih usluga ostvarenje punog potencijala koji nudi jedinstveno tržište Europske unije. Osigurat će se pravna sigurnost u tretmanu kriptoimovine, očuvati zaštita potrošača i integritet tog tržišta te osigurati financijska stabilnost.
Važan doprinos uredbe je klasifikacija pojmova. Uredba definira kriptoimovinu vrlo široko, i to kao bilo koji digitalni prikaz vrijednosti ili prava koji se može prenositi i pohranjivati elektronički, s pomoću blockchain ili druge tehnologije. Identificirane su tri skupine kriptoimovine, u odnosu na kojih će se primjenjivati zasebna pravila, i to:
1) token vezan uz imovinu – stabilna vrijednost te kriproimovine nastoji se održati vezanjem uz vrijednost druge vrijednosti ili prava ili njihovu kombinaciju (npr. fiducijarni novac, roba ili druga kriptoimovina);
2) token e-novca – njegova glavna svrha je da se koristi kao sredstvo razmjene, a njegova vrijednost nastoji se održati stabilnom vezanjem uz vrijednost jedne službene valute (npr. EUR, USD, GBP); i
3) korisnički token – pojam pokriva svu ostalu kriptoimovinu namijenjenu davanju digitalnog pristupa robi ili usluzi, koja se temelji na blockchain tehnologiji, i koju prihvaća samo izdavatelj tog tokena (npr. Bitcoin, Ether), pod uvjetom da se ne kvalificiraju kao prenosivi vrijednosni papiri prema postojećim financijskim propisima Europske unije.
Usprkos širokoj definiciji pojmova, neke kategorije kriptoimovine ostat će i dalje izvan njezinog zahvata. To je slučaj s kriptoimovinom koja se prema postojećim financijskim propisima Europske unije može kvalificirati kao drugi regulirani instrumenti, kao što su prenosivi vrijednosni papiri, strukturirani depoziti, e-novac ili sekuritizacije. Daljnja kriptoimovina koja će ostati izvan dosega Uredbe uključuje digitalne valute koje izdaju središnje banke ili druge javne međunarodne organizacije (kao što je Međunarodni monetarni fond). Uredba se neće primjenjivati ni na tzv. korisničke tokene (utility tokens) koji omogućuju pristup postojećem dobru ili usluzi, pa ni kada njihov imatelj ima pravo koristiti ih u zamjenu za drugu robu ili usluge, pod uvjetom da se radi o korištenju u okviru ograničene mreže trgovaca s ugovornim aranžmanima s ponuditeljem. Valja napomenuti da se ta izuzeća neće primjenjivati na uslužne tokene čija je svrha prikupljanje sredstava za razvoj buduće infrastrukture, koji potpadaju pod pravila nove Uredbe. Navedena izuzeća automatski će prestati kada ponuditelj izrazi namjeru da se tim tokenima trguje na platformi za trgovanje kriptoimovinom.
Što je s NFT-ovima? O nezamjenjivim tokenima (NFT) mnogo se nagađalo. Na kraju je odlučeno da se tokene koji predstavljaju stvarne predmete, kao što su umjetnost, glazba ili videozapisi, isključe iz područja primjene Uredbe. Naravno, pod uvjetom da se ne mogu podvesti pod neku od navedenih kategorija kriptoimovine. U tom pogledu valja navesti da samo pripisivanje jedinstvenog identifikatora nije dovoljno za klasificiranje tokena kao nezamjenjivog. Naime, tokeni koji predstavljaju frakcijski prikaz NFT-a ili tokeni izdani u velikoj seriji ili kolekciji smatrat će se zamjenjivima i kao takvi potpadat će pod regulativom nove Uredbe.
Kada je riječ o subjektima koji posluju s kriproimovinom, Uredba definira izdavatelje kao pravne osobe koje javno nude bilo koju vrstu kriptoimovine ili traže njeno uvrštenje na platformi za trgovanje. Pružatelji usluga smatraju se osobe koji obavljaju bilo koju od sljedećih aktivnosti kao uslugu pružene trećoj strani, i to skrbništvo i upravljanje kriptoimovinom, upravljanje platformom za trgovanje, razmjenu kriptoimovine za fiducijarni novac ili drugu kriptoimovinu, izvršavanje naloga, usluge provedbe ponude odnosno prodaje kriptoimovine, zaprimanje i prijenos naloga i savjetovanje o kriptoimovini.
Bitna promjena je ta da će prije pokretanja poslovanja poduzetnici morati ishoditi odobrenje za rad. To će odobrenje izdavati regulatorno tijelo u državi članici u kojoj poduzetnici imaju registrirano sjedište ili podružnicu. Za hrvatske poduzetnike je to Hanfa. Navedeno odobrenje neće biti potrebno subjektima na koja se već primjenjuje zakonodavstvo Europske unije o financijskim uslugama.
Ako žele ponuditi ili staviti svoju kriptoimovinu na tržište, izdavatelji će morati objaviti tzv. bijelu knjigu. Radi se o dokumentu koji se po svojem sadržaju može usporediti s prospektom izdanja dionica. Bijele knjige koje se odnose na tokene vezane uz imovinu odobravat će nacionalno regulatorno tijelo. Izdavatelji tokena e-novca i druge kriptoimovine morat će samo obavijestiti svojeg nacionalnog regulatora o tom dokumentu i pritom neće trebati ishoditi odobrenje. Nacionalna regulatorna tijela imat će ovlast obustaviti ili zabraniti ponudu ili zahtijevati izmjene bijele knjige nakon njegove objave. Izdavatelji, ponuditelji i platforme za trgovanje odgovarat će imateljima kriptoimovine ako informacije navedene u bijeloj knjizi nisu potpune i jasne.
Uredba uvodi pojam značajnih tokena. Radi se o kriptoimovini koju bi mogao koristiti velik broj imatelja i koja bi mogla biti posebno problematična za financijsku stabilnost. Takva imovina podlijegat će strožem nadzoru nacionalnih regulatornih tijela i Europskog nadzornog tijela za bankarstvo.
Što je s DeFi-jem? Za razliku od tradicionalnih centraliziranih financijskih usluga, Uredba se neće primjenjivati na decentralizirana financiranja (DeFi) odnosno decentralizirane mjenjačnice koje svojim sudionicima omogućuju sudjelovanje u peer-to-peer transakcijama, pod uvjetom da takvi protokoli funkcioniraju na potpuno decentraliziran način. Valja napomenuti da decentralizacija ne može biti sredstvo zaobilaženja primjene novog režima. Stoga će djelomično decentralizirane sheme koje se promoviraju kao DeFi platforme potpadati pod primjenu Uredbe, a subjekti koji stoje iza njih morat će poslovati u skladu s novim pravilima.
Koji su sljedeći koraci? Tekst Uredbe objavit će se u Službenom listu Europske unije, a Uredba će stupiti na snagu 20 dana nakon objave. Većina Uredbe primjenjivat će se od siječnja 2025., uz iznimku odredbi o izdavateljima tokena vezanih uz imovinu i tokena e-novca, koje bi se trebale primjenjivati od srpnja 2024.
Nakon stupanja na snagu Uredbe, europska nadzorna tijela objavit će smjernice o kriterijima za klasifikaciju digitalne imovine kao financijskih instrumenata, koja neće potpadati pod područje primjene Uredbe, već regulative Europske unije o financijskim uslugama. Također, Europska komisija izvršit će procjenu razvoja decentraliziranog financiranja i odgovarajućeg regulatornog tretmana decentraliziranih sustava kriptoimovine te će o tome dostaviti izvješća Europskom parlamentu i Vijeću Europske unije.
mr. sc. Igor Materljan, dipl. pravnik
Autor je pravni savjetnik u Europskoj komisiji, DG Estat, Luxembourg, od 2013. do 2018. pravnik lingvist na Sudu Europske unije (Luxembourg), od 2006. do 2013. sudac na Općinskom sudu u Pazinu. Komentare možete uputiti autoru elektroničkom poštom na adresu: igor.materljan at gmail.com. U ovom članku iznosi isključivo vlastite stavove.
