Kako bi se očuvala prava učenika u području zaštite osobnih podataka, bilo je utvrđeno da će se povezivanje s uslugom videokonferencijske veze omogućiti samo uz privolu samih učenika odnosno, u slučaju da su oni maloljetni, njihovih roditelja. Suprotno tomu, nije bila predviđena privola nastavnika o kojima je riječ za njihovo sudjelovanje u toj usluzi.
Glavno vijeće nastavnog osoblja pri Ministarstvu obrazovanja i kulture savezne zemlje Hessen podnijelo je tužbu protiv nadležnog ministra zbog toga što prijenos nastave uživo preko videokonferencijske veze poput onog predviđenog u nacionalnom propisu nije bio uvjetovan privolom nastavnika o kojima je riječ. Ministar je istaknuo da je obrada osobnih podataka do koje dolazi prilikom prijenosa nastave uživo preko videokonferencijske veze obuhvaćena nacionalnim propisom, tako da se može izvršiti bez zahtijevanja privole nastavnika o kojima je riječ.
Upravni sud pred kojim je pokrenut postupak naveo je da, u skladu s voljom zakonodavca savezne zemlje Hessen, nacionalni propis na temelju kojeg se izvršava obrada osobnih podataka nastavnika pripada kategoriji „preciznijih pravila”, koja države članice mogu predvidjeti na temelju članka 88. stavka 1. Opće uredbe o zaštiti podataka1 s ciljem osiguravanja zaštite prava i sloboda zaposlenikâ u vezi s obradom njihovih osobnih podataka u kontekstu zaposlenja2. Međutim, taj sud dvoji o usklađenosti tog propisa s uvjetima postavljenima u članku 88. stavku 2. OUZP-a3. Stoga je uputio Sudu zahtjev za prethodnu odluku.
U svojoj presudi Sud ocjenjuje da nacionalni propis ne može činiti „preciznije pravilo” u smislu članka 88. stavka 1. OUZP-a ako ne ispunjava uvjete utvrđene u njegovu stavku 2. Nadalje, Sud pojašnjava da nacionalne odredbe kojima se osigurava zaštita prava i sloboda zaposlenika u vezi s obradom njihovih osobnih podataka u kontekstu zaposlenja valja izuzeti iz primjene ako ne poštuju uvjete i ograničenja koji su propisani u tom članku 88. stavcima 1. i 2. OUZP-a, osim ako navedene odredbe čine pravnu osnovu za obradu, navedenu u jednoj drugoj odredbi OUZP-a4,usklađenu sa zahtjevima utvrđenima u toj uredbi.
Ocjena Suda
Sud najprije zaključuje da obrada osobnih podataka nastavnikâ, kada se u javnim školama nastava koju oni izvode prenosi uživo preko videokonferencijske veze, ulazi u materijalno područje primjene OUZP-a. On potom pojašnjava da ta obrada osobnih podataka nastavnikâ koji su u javnoj službi savezne zemlje Hessen, i to u svojstvu zaposlenika ili službenika, ulazi u osobno područje primjene članka 88. OUZP-a, koji se tiče obrade osobnih podataka zaposlenikâ u kontekstu zaposlenja.
Kao prvo, Sud se bavi pitanjem mora li „preciznije pravilo” u smislu članka 88. stavka 1. OUZP-a ispunjavati uvjete utvrđene u stavku 2. tog članka. Prema njegovu mišljenju, iz upotrebe izraza „precizniji”, sadržanog u tekstu članka 88. stavka 1. OUZP-a, proizlazi to da pravila navedena u toj odredbi moraju imati normativni sadržaj svojstven području koje se uređuje i različit od općih pravila sadržanih u toj uredbi. Iz teksta članka 88. OUZP-a proizlazi i to da se njegovim stavkom 2. uređuje margina prosudbe država članica koje namjeravaju donijeti „preciznija pravila” na temelju stavka 1. tog članka. Na taj način, Sud smatra, s jedne strane, da se ta pravila ne mogu svesti na ponavljanje odredbi te uredbe u kojima se propisuju uvjeti zakonitosti i načelâ obrade osobnih podataka5 ili na upućivanje na te uvjete i načela. Ta se pravila moraju odnositi na zaštitu prava i sloboda zaposlenikâ u vezi s obradom njihovih osobnih podataka i sadržavati prikladne i posebne mjere za zaštitu ljudskog dostojanstva ispitanika, njegovih legitimnih interesa i temeljnih prava. S druge strane, posebnu pozornost valja pridati transparentnosti obrade, prijenosu osobnih podataka unutar grupe poduzetnika ili grupe poduzeća koja se bave zajedničkom gospodarskom djelatnošću i sustavima praćenja na radnom mjestu. Slijedom navedenog, da bi se moglo smatrati „preciznijim pravilom” u smislu članka 88. stavka 1. OUZP-a, pravno pravilo mora ispunjavati uvjete propisane u stavku 2. tog članka.
Kao drugo, Sud pojašnjava kakav zaključak valja izvesti iz utvrđenja neusklađenosti nacionalnih odredbi o kojima je riječ s uvjetima i ograničenjima propisanima u članku 88. stavcima 1. i 2. OUZP-a. Sud tako podsjeća na to da je na sudu koji je uputio zahtjev, koji je jedini nadležan za tumačenje nacionalnog prava, da ocijeni poštuju li se odredbama o kojima je riječ u glavnom postupku uvjeti i ograničenja propisani u članku 88. OUZP-a. Međutim, Sud ističe da se čini da se tim nacionalnim odredbama – kojima se obrada osobnih podataka zaposlenika uvjetuje time da je nužna za određene svrhe povezane s izvršenjem obveza iz radnog odnosa – ponavlja uvjet opće zakonitosti koji je već naveden u OUZP-u6, bez dodavanja preciznijeg pravila u smislu članka 88. stavka 1. te uredbe. Ako sud koji je uputio zahtjev utvrdi da se tim nacionalnim odredbama ne poštuju uvjeti i ograničenja propisani u članku 88. OUZP-a, u načelu ih je dužan izuzeti iz primjene. Naime, na temelju nadređenosti prava Unije, ako ne postoje preciznija pravila kojima se poštuju uvjeti i ograničenja propisani u članku 88. OUZP-a, obrada osobnih podataka u kontekstu zaposlenja, kako u privatnom tako i u javnom sektoru, izravno podliježe odredbama te uredbe.
U tom pogledu Sud ističe da se na obradu osobnih podataka poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku mogu primijeniti još neke odredbe OUZP-a7, na temelju kojih je obrada osobnih podataka zakonita ako je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri obavljanju službene ovlasti dodijeljene voditelju obrade odnosno radi poštovanja njegovih pravnih obveza. OUZP8, u odnosu na ta dva slučaja zakonitosti, s jedne strane, propisuje da se obrada mora temeljiti na pravu Unije ili pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe i, s druge strane, dodaje da se svrhe obrade određuju tom pravnom osnovom odnosno moraju biti nužne za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili izvršavanje službene ovlasti voditelja obrade.
Posljedično, 9 Ako je to slučaj, nacionalne odredbe ne treba izuzimati iz primjene.
NAPOMENA: Prethodni postupak omogućuje sudovima država članica da u okviru postupka koji se pred njima vodi upute Sudu pitanja o tumačenju prava Unije ili o valjanosti nekog akta Unije. Sud ne rješava spor pred nacionalnim sudom. Na nacionalnom je sudu da predmet riješi u skladu s odlukom Suda. Ta odluka jednako obvezuje i druge nacionalne sudove pred kojima bi se moglo postaviti slično pitanje.
____________________________________
^ 1 Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL 2016., L 119, str. 1. i ispravci SL 2018., L 127, str. 2. i SL 2021., L 74, str. 35.; u daljnjem tekstu: OUZP)
^ 2 Na temelju članka 88. stavka 1. OUZP-a, koji čini odstupajuću klauzulu, države članice mogu zakonom ili kolektivnim ugovorima predvidjeti preciznija pravila s ciljem osiguravanja zaštite prava i sloboda u vezi s obradom osobnih podataka zaposlenikâ u kontekstu zaposlenja, za potrebe, među ostalim, izvršavanja ugovora o radu, upravljanja, planiranja i organizacije rada.
^ 3 U članku 88. stavku 2. OUZP-a propisuje se da ta pravila uključuju prikladne i posebne mjere za zaštitu ljudskog dostojanstva ispitanika, njegovih legitimnih interesa i temeljnih prava, posebno u odnosu na transparentnost obrade, prijenos osobnih podataka i sustave praćenja na radnom mjestu
^ 4 Članak 6. stavak 3. OUZP-a
^ 5 Navedeni, redom, u članku 6. odnosno članku 5. OUZP-a.
^ 6 Članak 6. stavak 1. prvi podstavak točka (b) OUZP-a
^ 7 Članak 6. stavak 1. prvi podstavak točke (c) i (e) OUZP-a
^ 8 Članak 6. stavak 3. OUZP-a
^ 9 Predviđena u članku 6. stavku 3. OUZP-a u vezi s njegovom uvodnom izjavom 45.
