U upravnom sudovanju ustalila se praksa da sud presudom priznaje neko od prava iz socijalnog osiguranja (mirovinskog, zdravstvenog i dr.) te nalaže javnopravnom tijelu da donese rješenje o određivanju iznosa mirovine i početku isplate1, ili pak da sud prizna neko pravo i unatoč tomu naloži javnopravnom tijelu da donese rješenje kojim će tužitelju priznati pravo na invalidsku mirovinu.2
Osim priznavanja prava, upravni sud izrekom presude utvrđuje i činjenice o kojima ovisi priznavanje nekog prava iz mirovinskog osiguranja te nalaže javnopravnom tijelu da u izvršenju te presude donese odgovarajuće rješenje.3 Uporište za takvo suđenje sud nalazi u odredbi članka 125. stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, ("Narodne novine" br. 157/13., 151/114., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 102/19.- dalje: ZOMO).
Ima li u odredbama Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.- dalje: ZUS) osnove da upravni sud presudom utvrdi (deklarira) činjenice o kojima ovisi priznavanje nekog prava iz mirovinskog osiguranja?
Procesno - pravni element sudskog spora ogleda se u dužnosti suda da postupa prema pravilima sudskog procesnog prava (ZUS-a), a materijalno - pravni element odražava se u usmjerenosti sudskog postupanja prema donošenju odluke o meritumu spora. Njime će sud odlučiti ima li tužitelj doista ono materijalno pravo na kojem se zasniva njegov tužbeni zahtjev.
U odredbi članka 58. stavka 1. ZUS-a propisano je da ako sud utvrdi da je pojedinačna odluka javnopravnog tijela nezakonita, presudom će usvojiti tužbeni zahtjev, poništiti pobijanu odluku i sam riješiti stvar, osim kad to ne može učiniti s obzirom na prirodu stvari ili je tuženik rješavao po slobodnoj ocjeni. Odredba članka 58. stavka 1. ZUS-a ima prisilan značaj (ius cogens), tj. obvezuje sud da se je bezuvjetno pridržava, ne dopuštajući mogućnost odstupanja.
Riješiti stvar znači da će sud presudom odlučiti o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke. Odluka suda zamjenjuje u cijelosti rješenje javnopravnog tijela i predstavlja ovršnu ispravu.
Sadržaj pravne zaštite koja je pružena izrekom presude upravnog suda je deklaratorno-kondemnatorne naravi. Za donošenje deklaratorne (utvrđujuće) presude u ZUS-u nema procesno-pravnog uporišta. Kondemnatornu presudu sud može donijeti samo u slučajevima iz članka 58. stavka 3. i 4. ZUS-a.
Materijalno-pravni element za priznavanje prava na invalidsku mirovinu je odredba članka 56. ZOMO-a.
Odredba članka 125. stavka 3. ZOMO-a je procesno-pravne naravi kojom se rješava prethodno pitanje, a deklaratorno rješenje na temelju te odredbe donosi Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje u upravnom postupku (članak 125. stavak 3. ZOMO-a), najkasnije u roku od šest mjeseci računajući od dana podnošenja prijedloga doktora medicine iz članka 123. stavka 2. toga Zakona, odnosno zahtjeva osiguranika (članak 125. stavak 8. ZOMO-a).
Tužbeni zahtjev u pravilu je usmjeren na poništavanje ili oglašavanje ništavom pojedinačne odluke u cijelosti ili u jednom dijelu odnosno oglašavanje ništetnim upravnog ugovora u cijelosti ili jednom dijelu. Tužitelj tužbenim zahtjevom od suda može zahtijevati da upravni sud svojom presudom sam riješi upravnu stvar, naredi javnopravnom tijelu postupanje na koje je po propisu obvezan odnosno da izvrši obvezu preuzetu ugovorom. U okviru tužbenog zahtjeva tužitelj od suda može zahtijevati i da tuženiku naloži povrat stvari oduzete temeljem pojedinačne odluke javnopravnog tijela ili naknadu pretrpljene štete koju mu je javnopravno tijelo u svezi s predmetnom spora počinilo.
Međutim, tužbenim zahtjevom u upravnom sporu se ne može zahtijevati utvrđenje (deklariranje) činjenica o kojima ovisi priznavanje nekog prava iz mirovinskog osiguranja, niti to može biti razlog za pokretanje upravnog spora u smislu članka 22. ZUS-a. Takav stav zauzeli su u svojim odlukama Visoki upravni sud Republike Hrvatske4 i Vrhovni sud Republike Hrvatske5.
Josip Petković, dipl. pravnik
________________________________________
^ 1 Presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj UsI-1625/17-28 od 23. rujna 2020.
^ 2 Presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj UsImio-267/15-18 od 28. prosinca 2017.
^ 3 Presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj UsI-1682/19-18 od 9. rujna 2020., Presuda Visokog Upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-3256/19-2 od 9.veljače 2021., Presuda Visokog Upravnog suda u Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-4365/20-2 od 11. svibnja 2021.
^ 4 Presuda i rješenje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj UsI-4011/18-3 od 13. veljače 2019
^ 5Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj U-zpz-37/2019-6 od 23. ožujka 2021.
