Područje ulaska, boravka i rada stranaca u Republici Hrvatskoj regulirano je odredbama Zakona o strancima („Narodne novine“, br. 130/11., 74/13., 69/17., 46/18. i 66/19.).
Zakon o strancima sadrži odredbe vezane za ulazak i izlazak stranaca iz Republike Hrvatske, vize, reguliranje radno-pravnog statusa, odredbe vezane za spajanje obitelji, srednjoškolsko obrazovanje, studiranje, volontere, pripravnike te istraživanje u Republici Hrvatskoj, kao i posebne odredbe koje se odnose na državljane država članica EGP-a i članove njihovih obitelji, odobrenje EU plave karte visokokvalificiranim državljanima trećih zemalja te reguliranje statusa državljana trećih zemalja koji imaju dugotrajno boravište u drugoj državi članici EGP-a.
S obzirom da je Zakon o strancima bio previše kompliciran za svakodnevnu primjenu, bilo je nužno razdvojiti onaj dio zakonske regulative koja obuhvaća samo državljane EGP-a i članove njihovih obitelji od onog dijela koji regulira boravak i rad državljana trećih zemalja, te je stoga donesen poseban zakon u odnosu na Zakon o strancima za potrebe boravka i rada državljana EGP-a i članova njihovih obitelji.
Donošenjem Zakona o državljanima država članica Europskog gospodarskog prostora i članovima njihovih obitelji omogućeno je reguliranje boravka državljana država članica EGP-a i članova njihovih obitelji sukladno odredbama Direktive Vijeća 2004/38/EZ od 29. travnja 2004. o pravu državljana Unije i članova njihovih obitelji o slobodi kretanja i boravka na području države članice.
Također su u sklopu usklađivanja Zakona o državljanima država članica EGP-a i članovima njihovih obitelji sa spomenutom Direktivom: a) definirani pojmove državljana država članica EGP-a i članova njihovih obitelji, b) propisani uvjeti za reguliranje privremenog boravka državljana država članica EGP-a i članova njihovih obitelji, c) propisani uvjeti za reguliranje stalnog boravka državljana država članica Europskoga gospodarskog prostora i članova njihovih obitelji, d) utvrđeni uvjeti za prestanak privremenog i stalnog boravka za državljane država članica Europskoga gospodarskog prostora i članove njihovih obitelji i e) jasno definirani uvjeti za prestanak zakonitog boravka državljana država članica EGP-a i članova njihovih obitelji.
Zakon o državljanima država članica Europskog gospodarskog prostora i članovima njihovih obitelji sastoji se od 12 zasebnih poglavlja koja obuhvaćaju: 1) opće odredbe, 2) ulazak i izlazak državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji, 3) kratkotrajni boravak državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji, 4) privremeni boravak državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji, 5) stalni boravak državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji, 6) isprave državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji, 7) boravište i prebivalište državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji, 8) ograničenje ulaska i boravka državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji, 9) zbirke podataka, 10) upravni nadzor nad provedbom zakona, 11) prekršajne odredbe i 12) prijelazne i završne odredbe.
Što se reguliranja pravnog statusa Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske, izvjesno je da će se ona kao dosadašnja članica Europske unije glede kretanja i boravka njezinih državljana na teritoriju drugih država članica Europske unije i Europskog gospodarskog prostora tretirati kao treća država, jer je pokrenut postupak napuštanja Europske unije.
Također je odredbama Zakona o državljanima država članica Europskog gospodarskog prostora i članovima njihovih obitelji propisano da će navedene osobe zadržati privremeni odnosno stalni boravak koji će imati u trenutku izlaska Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz EU-a, s time da im se propisuje obveza da u određenom vremenskom roku ishode nove dozvole boravka sukladno posebnom propisu kojim se regulira boravak državljana trećih zemalja.
Temeljem odredbi navedenog Zakona, članom obitelji državljanina države članice EGP-a smatra se:
1. bračni drug;
2. izvanbračni drug ako zajednica traje tri godine ili kraće ako se iz drugih okolnosti može utvrditi postojanost trajne veze;
3. potomak po krvi u uspravnoj liniji nishodno do navršene 21 godine života, kao i onaj bračnog ili izvanbračnog druga ili životnog ili neformalnog životnog partnera;
4. posvojenik do navršene 21 godine života, kao i onaj bračnog ili izvanbračnog druga ili životnog ili neformalnog životnog partnera;
5. osoba starija od 21 godine života, koju je državljanin države članice EGP-a ili njegov bračni ili izvanbračni drug ili životni ili neformalni životni partner dužan uzdržavati i stvarno je uzdržava;
6. srodnik po krvi u uspravnoj liniji ushodno, kojeg je državljanin države članice EGP-a ili njegov bračni ili izvanbračni drug ili životni ili neformalni životni partner dužan uzdržavati i stvarno ga uzdržava.
Iznimno od navedenog, članom obitelji može se smatrati i drugi član obitelji državljanina države članice EGP-a ili njegova bračnog ili izvanbračnog druga ili životnog ili neformalnog životnog partnera koji je u državi iz koje dolazi: a) uzdržavani član, b) član kućanstva ili c) je zbog ozbiljnih zdravstvenih razloga ovisan o njegovoj osobnoj skrbi.
Državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji, bez obzira na to je li član obitelji državljanin države članice EGP-a ili ne, a imaju pravo boravka u Republici Hrvatskoj, izjednačeni su u pravima s državljanima Republike Hrvatske u okviru odredbi Ugovora o funkcioniranju Europske unije, te mogu u Republici Hrvatskoj raditi bez dozvole boravka i dozvole rada odnosno bez potvrde o prijavi rada.
Naime, Republika Hrvatska dopušta ulazak u Republiku Hrvatsku bez ikakvih formalnosti onim hrvatskim državljanima koji su protjerani iz druge države članice EGP-a jer predstavljaju opasnost za javni poredak, javnu sigurnost ili javno zdravlje, čak i ako im putovnica ili osobna iskaznica više nije važeća ili je državljanstvo imatelja isprave sporno.
Također, ističemo da je državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji, bez obzira na državljanstvo, po reguliranju privremenog ili stalnog boravka odnosno ishođenju boravišne iskaznice za člana obitelji državljanina Unije dužan regulirati zdravstveno osiguranje sukladno odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti stranaca u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 80/13. i 15/18.), s time da se odvojeno regulira područje korištenja obveznog zdravstvenog osiguranja od korištenja zdravstvene zaštite stranaca u Republici Hrvatskoj.
Slobodno kretanje radnika predstavlja jednu od četiri temeljne slobode (sloboda kretanja roba, sloboda pružanja usluga, sloboda kretanja kapitala, sloboda kretanja radnika) na kojima se temelji izgradnja jedinstvenog tržišta Europske unije, s time da postoje odredbe u temeljnim ugovorima Europske unije koje obvezuju države članice na uklanjanje ograničenja za zapošljavanje državljana iz drugih država članica Europske unije i Europskog gospodarskog prostora, ali ne i iz država nečlanica tj. trećih država.
Slobodno kretanje radnika temeljno je načelo sadržano u odredbi članka 45. Ugovora o funkcioniranju Europske unije koje je razvijeno od strane sekundarnog zakonodavstva EU-a i sudske prakse Europskog suda.
Nastavno na navedeno, građani Europske unije i Europskog gospodarskog prostora ostvaruju pravo na:
- traženje posla u nekoj drugoj državi EU-a
- rad u toj državi bez potrebe za radnom dozvolom
- boravak u toj državi u navedene svrhe
- ostanak u toj državi čak i nakon završetka posla
- uživanje jednakog postupanja prema njima po pitanju pristupa zaposlenju, uvjeta rada i svih drugih socijalnih i poreznih prednosti
S obzirom da Zakon o strancima sadrži odredbe o različitim vrstama boravka državljana članica EGP-a u Republici Hrvatskoj u odnosu na njegovo trajanje, navedene su odredbe unesene i u Zakon o državljanima država članica Europskog gospodarskog prostora i članovima njihovih obitelji, pa razlikujemo: 1) kratkotrajni, 2) privremeni i 3) stalni boravak državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji.
Državljaninu države članice EGP-a i članu njegove obitelji može se ograničiti pravo ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj ako predstavljaju opasnost za nacionalnu sigurnost, javni poredak ili javno zdravlje, time da se isto ne smije temeljiti na gospodarskim razlozima.
Tako se ograničenjem prava ulaska i boravka smatra:
1. odbijanje ulaska u Republiku Hrvatsku;
2. protjerivanje iz Republike Hrvatske;
3. prisilno udaljenje u državu članicu EGP-a;
4. smještaj u prihvatni centar za strance;
5. druge mjere propisane ovim Zakonom kojima je svrha ograničenje prava ulaska i boravka državljaninu države članice EGP-a i članu njegove obitelji.
Stoga će se navedeno ograničenje odrediti samo kada takvo ponašanje državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji predstavlja stvarnu, trenutačnu i ozbiljnu opasnost za temeljni interes društva, u skladu s načelom razmjernosti. Međutim, postojanje samo prijašnje osuđujuće presude zbog počinjenog kaznenog djela ne smatra se razlogom za ograničenje ulaska i boravka.
Postupci započeti do stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se prema odredbama Zakona o strancima. Provedbeni propisi doneseni na temelju Zakona o strancima kojima se uređuje ulazak, boravak i rad državljana država članica EGP-a i članova njihovih obitelji ostaju na snazi do stupanja na snagu provedbenih propisa donesenih na temelju ovlasti iz ovoga Zakona.
Zakon o državljanima država članica Europskog gospodarskog prostora i članovima njihovih obitelji stupio je na snagu 17. srpnja 2019. godine, osim odredbe članka 75. Zakona koji će stupiti na snagu danom izlaska Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije, ako se ne zaključi Sporazum o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije.
Alan Vajda, mag. iur.
