Tri su elementa kakvoće posjeda. Zakonitost, istinitost i poštenje posjeda. Posjed je zakonit ako posjednik ima valjan pravni temelj posjeda, a istinit je ako nije pribavljen silom, potajno ili zloporabom povjerenja. Posjed je pošten ako posjednik nije imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.
Bez obzira na to kakav je posjed, samovlasno smetanje posjeda je nedopušteno. Posjed nitko nema pravo samovlasno smetati čak i ako smatra da ima jače pravo na posjed.
Smetanjem posjeda smatra se svako onemogućavanje posjednika u izvršavanju faktične vlasti na stvari ili oduzimanje posjeda u cijelosti.
Osoba od koje je posjed pribavljen silom, potajno, odnosno prijevarom ili zlouporabom povjerenja, nema pravo samovlasno oduzeti posjed nakon što joj prestane pravo na zaštitu posjeda.
Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.
Pravo na zaštitu posjeda ostvaruje se u posebnom postupku pred sudom (postupak zbog smetanja posjeda) ili putem samopomoći.
Osnovni razlog pravne zaštite posjeda nalazi se u zaštiti od samovlasti, odnosno u sprječavanju nasilja s ciljem održavanja javnog reda i društvenog poretka. Društvu u cjelini nije u interesu da građani samostalno „uzimaju pravdu u svoje ruke“ već je dužnost države omogućiti brzu i efikasnu pravnu zaštitu.
Možemo reći da je institut samopomoći nužan izuzetak od pravila sprečavanja samovlasti zbog čega je ograničen nizom uvjeta koji se moraju ispuniti da bi se njime ostvarilo pravo na zaštitu posjeda.
Uvjeti koji moraju biti ispunjeni određeni su člankom 27. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Smetanje posjeda mora biti samovlasno. Mora se poštovati subjektivan odnosno objektivan rok određen člankom 21. stavkom 3. Zakona. Uporaba sile mora biti u nuždi jer bi pomoć stigla prekasno, a opasnost je neposredna. U tom slučaju sila primjenjena za zaštitu posjeda ne smije biti veća od one koja je primjerena okolnostima.
Ako se navedeni uvjeti ne ispune, a posjednik je zaštitio svoj posjed, on odgovara za štetu koju je pritom nanio.
Cilj samopomoći je uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja, stoga, ako posjednik uspostavi prijašnje stanje putem samopomoći, gubi mogućnost podizanja posjedovne tužbe. Iako je cilj oba instituta, samopomoći i posjedovne tužbe, isti - zaštita posjeda, opseg tužbe je veći jer se osim uspostave prijašnjeg stanja i povrata tužitelja u posjed, od suda traži i zabrana takvog ili sličnog budućeg smetanja. Međutim, ako uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja putem samopomoći nije uspjela, osoba ima pravo u navedenim rokovima pokrenuti postupak zbog smetanja posjeda.
Bitno je napomenuti da posjed koji je posjedniku bio oduzet nije prestao niti je bio prekinut ako ga je posjednik, služeći se svojim pravom na zaštitu posjeda, ponovno uspostavio ili ishodio njegovu uspostavu.
Neven Brkić, dipl. iur.
