Presuda Suda u predmetu C-393/21 | Lufthansa Technik AERO Alzey
PRIOPĆENJE ZA MEDIJE br. 39/23U Luxembourgu 16. veljače 2023.
Dana 14. lipnja 2019. Amtsgericht Hünfeld (Općinski sud u Hünfeldu, Njemačka) dostavio je društvu Arik Air Limited platni nalog radi namirenja tražbine u iznosu od 2 292 993,32 eura u korist društva Lufthansa Technik AERO Alzey GmbH (u daljnjem tekstu: Lufthansa), nakon čega je 24. listopada 2019. izdao europski ovršni naslov, a 2. prosinca 2019. i potvrdu o europskom ovršnom naslovu.
Lufthansa se obratila javnom ovršitelju koji ureduje u Litvi radi postupanja po tom ovršnom naslovu protiv društva Arik Air.
Potonje je društvo podnijelo Landgerichtu Frankfurt am Main (Zemaljski sud u Frankfurtu na Majni, Njemačka) zahtjev
za ukidanje potvrde o europskom ovršnom naslovu i za obustavu prisilne naplate tražbine. Smatralo je da mu je Općinski sud u Hünfeldu neuredno dostavio postupovne akte zbog čega nije bio poštovan rok koji je to društvo imalo za podnošenje prigovora protiv spornog platnog naloga.
Društvo Arik Air je ovršitelju u Litvi također podnijelo zahtjev da se ovršni postupak odgodi sve dok Zemaljski sud u Frankfurtu na Majni ne donese konačnu odluku, što je ovršitelj odbio učiniti smatrajući da u tim okolnostima nacionalni propis ne dopušta odgodu.
Zemaljski sud u Frankfurtu na Majni je u rješenju iz travnja 2020., smatrajući među ostalim da društvo Arik Air nije dokazalo da je navedeni naslov bio izdan protivno zakonu, uvjetovao odgodu prisilnog izvršenja dotičnog europskog ovršnog naslova time da bude položeno osiguranje u iznosu od 2 000 000 eura.
Rješenjem donesenim u lipnju 2020. Kauno apylinkes teismas (Općinski sud u Kaunasu, Litva) odbio je tužbu društva Arik Air protiv odluke ovršitelja kojom se odbija odgoda tog ovršnog postupka.
U žalbenom postupku Kauno apygardos teismas (Okružni sud u Kaunasu, Litva) ukinuo je to rješenje odgodivši predmetni ovršni postupak u očekivanju konačne odluke njemačkog suda o zahtjevima društva Arik Air. Taj je sud smatrao da, imajući u vidu rizik od nerazmjerne štete koju može prouzročiti ovršni postupak pokrenut protiv društva Arik Air, podnošenje tužbe protiv potvrde o europskom ovršnom naslovu pred sudom države članice izdavanja predstavlja dovoljnu osnovu za odgodu tog postupka. On je također ocijenio da ne postoji nijedan razlog na temelju kojeg bi se moglo zaključiti da je Zemaljski sud u Frankfurtu na Majni ovlašten odlučivati o osnovanosti zahtjeva za odgodu ovršnih akata.
Lufthansa se na tu odluku potom žalila u kasacijskom postupku pred Lietuvos Aukščiausiasis Teismasom (Vrhovni sud Litve).
Odlučujući po zahtjevu tog suda, Sud iznosi pojašnjenja u pogledu značenja i dosega pojma „posebnih okolnosti” na temelju kojih nadležni sud ili tijelo u državi članici izvršenja može, na temelju članka 23.
Uredbe br. 805/2004 , odgoditi izvršenje odluke za koju je izdana potvrda o europskom ovršnom naslovu u državi članici izdavanja.
Ocjena SudaKao prvo, Sud navodi da se pojam „posebne okolnosti”, koji se navodi u članku 23. točki (c) Uredbe br. 805/2004, odnosi na slučaj kad bi nastavak ovršnog postupka na temelju odluke za koju je izdana potvrda o europskom ovršnom naslovu, ako je ovršenik u državi članici izdavanja podnio tužbu protiv te odluke ili zahtjev za ispravljanje ili ukidanje potvrde o europskom ovršnom naslovu, tog ovršenika izložio stvarnom riziku od veoma ozbiljne štete. Popravljanje takve štete u slučaju poništenja te odluke ili ispravljanja ili ukidanja potvrde o ovršnom naslovu bilo bi nemoguće ili krajnje teško. Taj pojam ne upućuje na okolnosti vezane uz sudski postupak koji se u državi članici izdavanja vodi protiv odluke za koju je izdana potvrda o europskom ovršnom naslovu ili protiv potvrde o europskom ovršnom naslovu.
Argumentirajući taj zaključak, Sud prije svega napominje da je pojam „posebne okolnosti” autonomni pojam iz prava Unije. U tom smislu, činjenica da zakonodavac Unije koristi taj pojam upućuje na to da on nije želio ograničiti doseg te odredbe isključivo na slučajeve više sile, koji se u pravilu javljaju kao posljedica nepredvidljivih i neizbježnih događaja nastalih zbog razloga koji nemaju veze s ovršenikom. Prema tome, treba smatrati da je mogućnost odgode ovršnog postupka pokrenutog na temelju odluke za koju je izdana potvrda o europskom ovršnom naslovu ograničena samo na slučajeve kad bi nastavak ovrhe izložio ovršenika stvarnom riziku od veoma ozbiljne štete čije bi popravljanje bilo nemoguće ili izrazito teško u slučaju pozitivnog ishoda tužbe ili zahtjeva koji je on podnio u državi članici izdavanja. Uostalom, pokretanje takvog sudskog postupka od strane ovršenika predstavlja preduvjet za ispitivanje postojanja posebnih okolnosti, koje mora provesti nadležni sud ili tijelo države članice izvršenja.
Nadalje, podjela nadležnosti između sudova i tijela države članice izdavanja i sudova i tijela države članice izvršenja, provedena u Uredbi br. 805/2004, podrazumijeva da potonji nisu nadležni – prilikom razmatranja zahtjeva za odgodu ovršnog postupka – ispitivati odluku koja se odnosi na nespornu tražbinu donesenu u državi članici izdavanja niti potvrđivanje te odluke kao europskog ovršnog naslova. Dakle, sudovi ili tijela države članice izvršenja imaju ograničenu marginu prosudbe kada je riječ o ocjenjivanju okolnosti pod kojima je moguće prihvatiti zahtjev za odgodu ovrhe. Prilikom razmatranja takvog zahtjeva radi utvrđivanja postoje li posebne okolnosti u smislu te odredbe, ti se sudovi ili tijela trebaju ograničiti samo na odvagivanje interesa ovrhovoditelja za provođenjem neposrednog izvršenja odluke o njegovoj tražbini i interesa ovršenika za izbjegavanjem nastanka veoma ozbiljne i nepopravljive ili teško popravljive štete.
Kao drugo, Sud precizira da članak 23. Uredbe br. 805/2004 omogućava istodobnu primjenu mjera ograničenja i polaganja osiguranja predviđenih u njegovim točkama (a) i (b)
, ali ne i istodobnu primjenu jedne od tih dviju mjera i mjere odgode ovršnog postupka predviđene u njegovoj točki (c).
Kao treće, Sud odlučuje da je, ako je ovršnost odluke za koju je izdana potvrda o europskom ovršnom naslovu odgođena u državi članici izdavanja i ako je potvrda iz tog članka 6. stavka 2. Uredbe br. 805/2004 predočena sudu države članice izvršenja, taj sud dužan, na temelju te odluke, odgoditi ovršni postupak koji je pokrenut u potonjoj državi
.
___________________________________________
1 Taj je zahtjev podnesen na temelju članka 10. Uredbe (EZ) br. 805/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o uvođenju europskog naloga za izvršenje za nesporne tražbine (SL 2004., L 143, str. 15.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 172.)
2 U skladu s tom odredbom, naslovljenom „Zastoj ili ograničavanje izvršenja”:
„Ako je dužnik
– podnio prijedlog za ispitivanje sudske odluke potvrđene kao europski nalog za izvršenje, uključujući i prijedlog za preispitivanje u smislu članka 19., ili
– zatražio ispravak ili povlačenje potvrde europskog naloga za izvršenje u skladu s odredbama članka 10., nadležni sud ili tijelo države članice izvršenja na prijedlog dužnika može:
(a) ograničiti postupak izvršenja na zaštitne mjere; ili
(b) uvjetovati izvršenje osiguranjem koje [sam] utvr[di]; [ili]
(c) u posebnim okolnostima, zastati s postupkom izvršenja.”
3 Te mjere imaju za cilj ograničiti ovršni postupak samo na zaštitne mjere (a) odnosno uvjetovati ovrhu polaganjem osiguranja koje određuje nadležni sud ili tijelo u državi članici izvršenja (b).
4 Sud se o tom pitanju izjašnjava na temelju članka 6. stavka 2. Uredbe br. 805/2004 u vezi s člankom 11. te uredbe.
Članak 6. Uredbe br. 805/2004, naslovljen „Uvjeti za potvrđivanje europskog naloga za izvršenje”, u stavku 2. predviđa: „Ako je sudska odluka, potvrđena kao europski nalog za izvršenje, prestala biti izvršiva ili je njezina izvršivost suspendirana ili ograničena, na prijedlog upućen u bilo koje doba sudu podrijetla, izdaje se potvrda u kojoj se naznačuje suspenzija ili ograničenje izvršivosti u obliku standardnog obrasca iz Priloga IV.”
S druge strane, članak 11. iste uredbe, naslovljen „Učinak potvrde europskog naloga za izvršenje”, navodi: „Potvrda europskog naloga za izvršenje proizvodi učinak samo u granicama izvršivosti sudske odluke.
