Činjenica da se Republika Hrvatska danas nalazi na začelju svjetske ljestvice zastupljenosti žena na menadžerskim pozicijama govori da je zastupljenost žena još uvijek poprilično nezadovoljavajuća, pogotovo promatrajući udio izabranih žena u tijelima jedinica lokalne i regionalne samouprave. Situacija je malo drugačija u odnosu na udio žena u predstavničkim tijelima. Konkretno, njihova uloga u Europskom parlamentu više nije nimalo zanemariva. Podaci da žene zauzimaju trećinu mjesta u parlamentima diljem Europske unije daje nadu da se i Republika Hrvatska primiče sredini europske ljestvice, jer se i na našoj razini situacija ipak poboljšava.
Uvod
Kao što znamo da je ravnopravnost spolova jedna od temeljnih vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske, trebala bi se najviše i vrednovati u poslovnom i međuljudskom odnosu. Današnji položaj žena u politici i društvu je dosta otežan te samim time je njihovo jačanje jako potrebno i bitno jer time ne samo da postižemo ravnotežu, nego je i uspostava takve ravnoteže potrebna za uspješno bavljenje žena politikom, ali nažalost ona sustavno ne rješava taj problem.
U Hrvatskoj postoji izrazita podzastupljenost žena na najvišim rukovodećim pozicijama, bilo da se radi o politici ili gospodarstvu, usprkos činjenici da su žene uspješnije u obrazovanju te ima više visokoobrazovanih žena nego muškaraca. Podzastupljenost žena u politici je jedan od oblika rodne neravnopravnosti te veliki problem demokracije.
Žene su još uvijek poprilično nedovoljno zastupljene u političkom i javnom životu, što se tiče ekonomske razine nedovoljno su plaćene u odnosu na muškarce, a posebice su manje prisutne u temama o kojima se odlučuje o bitnim sferama života kao što je upravljanje i odlučivanje o nekom poduzeću, instituciji i dr. Veliki ekonomski problemi koji su često praćeni i onim socijalnima, negativno se odražavaju na poduzetnički razvoj žena. Žene bi se voljele reflektirati u drugačijem stupnju, drugačijoj sferi i drugačijem pogledu. Žene bi svojim angažmanom doprinijele boljem sustavu i društvenoj odgovornosti koja je jako potrebna ovoj zajednici. Žene koje politički odlučuju je još uvijek tema koja plaši svijest većine ljudi. Političke odluke imaju veliku težinu pa se za tako odgovornu funkciju očito pretendira da je obavlja muškarac jer povjerenje u žene ili je izmaklo ili se tek treba nadograditi. Situacija se uvelike promijenila u odnosu na prije, kada definitivno ženama nije bilo mjesto u politici i napravio se veliki iskorak, međutim još uvijek poprilično mali i nedovoljan.
Žene kroz povijest
U staroj Grčkoj i Rimu žene su svedene na položaj malo bolji od ropskog. Bio im je zabranjen izlazak iz kuće noću, zbog čega im je i danju sve više bilo ograničeno kretanje. Žene u Sparti, za razliku od žena u ostalim grčkim gradovima, imale su pravo na posjed i veću slobodu kretanja, iz jednostavnog razloga što je Sparta organizirana kao vojnički grad- država gdje se muškarci veći dio svog života pripremaju za rat, te je žena gospodarica kuće.
U srednjem vijeku se ženama objašnjavalo da su drugorazredne u odnosu na muškarce, ali žene su često bile tvrdoglave i odbijale se miriti s vlastitom podčinjenošću, što su muškarci smatrali znakom njene nerazumnosti. Žene koje nisu poštivale zakon šutnje u srednjem vijeku bile su kažnjavane.
U novom vijeku u gradskim spisima bilježene su samo djelatnosti onih žena koje su odudarale od većine, npr. udovice koje su se nastavile baviti obrtom pokojnog muža. U spisima o poreznim obveznicima u gradovima žene se spominju u 10-15%.
U Banskoj Hrvatskoj su žene na javnoj sceni postale vidljive tek nakon doba preporoda. Uključile su se tada u brojne predstave i manifestacije, bile su članice udruga, autorice, ili pak književnice. Također, nisu sve žene preporodnog doba ostale neravnopravne s muškarcima. Mnoge generacije žena 19. stoljeća su se borila za veća prava i samostalnost. (Vidi Hrvatski povijesni portal, „Položaj žena kroz povijest“)
Poboljšavanje pozicije žena u politici
Danas se žene svakodnevno suočavaju s temeljnim problemima rodne nejednakosti i seksizma, očekivanjima od muškaraca, a postoje i ograničenja u poslovnom i mentorskom smislu. Problem je, diskriminacija na temelju spola, što prema Zakonu o ravnopravnosti spolova („Narodne novine“ br. 82/08., 125/11., 20/12., 138/12., 69/17.) označava svaku razliku, isključenje ili ograničenje učinjeno na osnovi spola kojemu je posljedica ili svrha ugrožavanje ili onemogućavanje priznanja, uživanja ili korištenja ljudskih prava i osnovnih sloboda u političkom ili drugom području na osnovi ravnopravnosti muškaraca i žena. Stranke liberalnog i lijevog karaktera su učinile veći iskorak u pogledu žena i zastupljenosti žena u politici no još uvijek su žene rijetko na takvim pozicijama. Primjer toga je platforma „Možemo“, zeleno-lijeva koalicija koja je imala svojedobno šest nositeljica lista te ukupno 50% žena na svim listama. Žene su bile ravnomjerno raspoređene te su na svim listama imali najmanje 40% žena. Žene su integrirane u društvo i jer ih najviše zanimaju teme jednakosti plaća, zaštite od rodnog nasilja, borbe protiv spolne diskriminacije, pravde i dr. Žene traže stalno kvalitetna rješenja i progovaraju o svojim pravima. Podzastupljenost žena na rukovodećim pozicijama utječe na politiku i društvo općenito i odražava loše upravljanje ljudskim potencijalima.
U posljednjem devetom sazivu Europskog parlamenta, izabrano je osam potpredsjednica te dvanaest predsjednica parlamentarnih odbora. To označava promjenu u odnosu na prošli saziv kada je bilo pet potpredsjednica i jedanaest predsjednica odbora. Sve žene izabrane na tim mjestima, podržavaju izradu Strategije Europske unije za ravnopravnost spolova 2020. – 2025.
Prema toj strategiji, teži se uklanjanju rodno - uvjetovanog nasilja, borbi protiv stereotipa, uklanjanju rodnog jaza na tržištu rada, postizanju ravnopravnog sudjelovanja u različitim sektorima gospodarstva, uklanjanju jaza između žena i muškaraca u skrbi i njezi te postizanje rodne ravnoteže u odlučivanju i politici. Strategija se odvija na dva osnovna načina - ciljanim akcijama i uključivanjem perspektive ravnopravnosti spolova u sve EU politike. (https://ravnopravnost.gov.hr/vijesti/predstavljena-nova-eu-strategija-za-ravnopravnost-spolova-2020-2025/3354)
Ulazak žena u politiku
Iako je Republika Hrvatska po broju žena u politici daleko iza europskog standarda, neminovno je primijetiti da se situacija ipak poboljšava. U odnosu na zastupljenost žena u Europskom parlamentu, Republika Hrvatska ima bolju percepciju „vani“. Od ukupno dvanaest zastupnika, Republika Hrvatska ima pet žena i sedam muškaraca. Trenutno stanje u našem društvu daje nam naznaku da se sve više uravnotežuje taj omjer muškarca i žene u politici. Hrvatska je potpisnica i Konvencije o uklanjaju svih oblika diskriminacije žena, gdje prema članku 15. Zakona o ravnopravnosti spolova se uređuje područje koje se odnosi i na političke stranke, ono što bi zapravo trebalo uravnotežiti položaj žena i muškaraca u tijelima političkih stranaka i na popisima kandidata za izbore u hrvatski parlament, ali i u tijelima jedinica lokalne i regionalne samouprave.
Naravno, danas Hrvatska ima ustaljene institucionalne mehanizme za promicanje ženskih prava i ravnopravnost spolova kao što su: ured za ravnopravnost spolova pri Vladi RH, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, lokalna povjerenstva za ravnopravnost spolova, koordinator za ravnopravnost spolova u tijelima državne uprave.
Najveći problem dokazivanja zastupljenosti žena u tijelima uprave ili slično je nedostatak istraživanja. Ne postoje neke službene statistike koje to dokazuju niti pokazuju broj konkretno, ali, u recimo civilnim institucijama, broj žena je znatno manji od broja muškaraca u istim tim institucijama. Neke procjene govore da u Hrvatskoj postoji preko četrdesetak različitih udruga ženskog profila kojima je cilj promicanje i integriranje žena u politički i javni život.
Statistika kao najbolji pokazatelj
Nakon osamostaljenja Republike Hrvatske, u Sabor RH izabrano je svega 4,6% žena, a to je znatno manji broj nego što je bio za vrijeme komunizma. Broj žena u parlamentu Jugoslavije čak je iznosio oko 20%. 1995. godine broj raste na 7,1%, a 2000. godine na čak 21,9%. Dolazimo do 2003. godine kada je zastupljenost žena u Saboru malo manja, a to je 17,8%. Međutim, 2007. godine dolazi do porasta na 32 zastupnice u Saboru ili čak 20, 9%. Prema podacima za 2013. godinu, u sazivu Sabora sudjelovalo je 39 zastupnica odnosno 25% žena što je i najveći broj dotada bio. Na parlamentarnim izborima u rujnu 2016. godine u Sabor je bilo izabrano samo 19 zastupnica što označava smanjenje u odnosu na ranije. 2020. godine, u novi deseti saziv Sabora izabrano je tek 35 zastupnica, vrlo malo s obzirom na 151 zastupničko mjesto.
Danas je odredba Zakona da na listama mora biti najmanje 40% podzastupljenog spola.
….Prilikom utvrđivanja i predlaganja kandidacijskih lista na izborima članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave predlagatelji kandidacijskih lista dužni su poštivati načelo ravnopravnosti spolova i voditi računa o uravnoteženoj zastupljenosti muškaraca i žena na kandidacijskim listama koje predlažu, na način da zastupljenost jednog spola na kandidacijskoj listi ne bude niža od 40%, u skladu s odredbama Zakona o ravnopravnosti spolova.
Velike su kazne za kršenje ove odredbe.
Zakonom o ravnopravnosti spolova propisane su prekršajne kazne za političke stranke i birače, koji prilikom predlaganja kandidacijskih lista na izborima za članove predstavničkih tijela jedinica ne poštuju načelo ravnopravnosti spolova i ne vode računa o uravnoteženoj zastupljenosti muškaraca i žena na izbornim listama, i to novčane kazne u iznosu od 40.000,00 kuna za predlagatelje na izborima za članove gradskih vijeća i županijskih skupština odnosno 20.000,00 kuna za predlagatelje na izborima za članove općinskih vijeća. Ako nadležna županijska, gradska i općinska izborna povjerenstva, odnosno Izborno povjerenstvo Grada Zagreba u postupku kandidiranja utvrde da pojedini predlagatelji kandidacijskih lista na izborima za članove predstavničkih tijela jedinica nisu poštivali načelo ravnopravnosti spolova odnosno nisu vodili računa o uravnoteženoj zastupljenosti muškaraca i žena na listi, o istima će obavijestiti Državno odvjetništvo Republike Hrvatske i Pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova, sve to sukladno Priopćenju o zastupljenosti muškaraca i žena na kandidacijskim listama na izborima članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave Državnog izbornog povjerenstva Republike Hrvatske, od 19. ožujka 2021. godine.
Međutim, nakon svakih izbora primjetno je stavljanje u mirovanje mandata dijela izabranih zastupnika te zamjenika i tako udio žena u Saboru se redovito povećava za 3-6, što znači da su žene redovito više zastupljene u ulogama zamjenica i pomoćnica. Koji je razlog tome, još uvijek je nepoznanica.
Platforma „Možemo“ dobila spor protiv države
Zeleno-lijeva koalicija „Možemo“ na sudu je u travnju pobijedila državu i dokazala da nije protivno Zakonu o ravnopravnosti spolova, a niti kažnjivo, na izbornoj listi imati više žena nego muškaraca. Prekršajni sud u Osijeku odbacio je optužnicu koju je nakon prošlogodišnjih lokalnih izbora protiv platforme „Možemo“ podiglo osječko Općinsko državno odvjetništvo. Od suda se tražilo da s 40.000 kuna kazni „Možemo“ jer su na izbornoj listi za Gradsko vijeće Osijeka imali previše žena. Od ukupno 31 mjesta na izbornoj listi 23 su zauzele žene, što je prema tumačenju DORH-a bilo kršenje zakonske odredbe gore navedene, koja kaže da na izbornim listama mora biti najmanje 40 posto podzastupljenog spola. Osječki prekršajni sud uvažio je pravne argumente platforme „Možemo“ i pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Najviše su isticali da su time željeli postići veću zastupljenost žena u gradskim vijećima i osigurati provođenje „malo više ženske politike“.
„Projekt Žene u politici“
Puno je razloga slabije zastupljenosti žena u političkom životu jer tu su i one osobne prirode koje dodatno sprječavaju žene da se aktiviraju u politici. Među njima su najčešće strah od javnog nastupa, nedostatak samopouzdanja i vjere u sebe te manjak asertivnosti koji se očituje u suzdržanosti od iznošenja svojih stavova. Hrvatska zajednica županija do sada je organizirala nekoliko godišnjih okupljanja žena u lokalnoj i regionalnoj politici s ciljem njihova povezivanja i osvještavanja javnosti o slaboj uključenosti žena u političkom životu Republike Hrvatske. Jedna od takvih je i inicijativa pod nazivom „ Žene u politici“. Takva inicijativa te takvi projekti temelj su promjena po pitanju ravnopravnog i aktivnog položaja žena u politici i društvu.
Postotak žena koje sudjeluju u hrvatskoj politici na državnoj, ali i lokalnoj razini kreće se od 1/4 u parlamentu do 1/5 u županijskim skupštinama te gradskim vijećima. Zabilježen je porast žena u zakonodavnoj i predstavničkoj vlasti. Mnoge žene su polaznice Projekta „Žene u politici i društvu- Mladi trebaju“, gdje se mlade žene obrazuju o aktivnostima u medijima, u društvu, kulturi, komunikacijama, političkom djelovanju općenito. Projekt okuplja mlade žene iz cijele Hrvatske, odvija se kroz osam modula i održava se vikendima i to svaki puta u drugom gradu Hrvatske. Raspravlja se o raznim temama poput etike i morala, ženama u demokraciji, njihovog integriranja u društvo, odnosa s javnošću, političkog angažmana, ženama u medijima, itd.
Sukladno Strategiji ravnopravnosti spolova 2020. – 2025. godine uokviruje se rad Europske komisije na rodnoj ravnopravnosti te se utvrđuju ciljevi politike i ključne mjere. Zapravo se njome nastoji ostvariti rodno ravnopravna Europa, u kojoj svi imaju priliku za uspjeh i žene i muškarci, u kojoj su ravnopravni unatoč svojoj raznolikosti.
Lokalni i regionalni život često se smatra kamenom temeljcem europske demokracije, što je i razlog zbog kojeg je Vijeće Europe stalno težilo promicati najširu političku participaciju žena. Veoma je važno da žene mogu ući u osnovne razine političkog života, kako bi mogle steći iskustvo u vođenju javnih poslova.
-„Ne bismo trebali biti skromni kada je riječ o našim postignućima niti skrivati naše ambicije“-
-Predsjednica Europske Komisije Ursula von
der Leyen
Isto tako, EU poduzima mjere za poticanje sudjelovanja žena u digitalnom sektoru usmjerene na borbu protiv stereotipa, promicanje obrazovanja i osposobljavanje u digitalnim vještinama te da se na taj način poveća broj poduzetnica. Europska mreža žena u digitalnom sektoru osnovana je 2018. godine kako bi se djevojke i žene u digitalnom sektoru mogle umrežavati te razmjenjivati ideje i iskustva u tom području. Postoji i program „Obzor 2020“. koji istraživačkim organizacijama i sveučilištima pomaže u provedbi planova kojima se promiče i odražava ravnopravnost spolova. Dapače, nagradom EU-a za inovatorice svake se godine odaje priznanje ženama koje su inovatorice te time i uspješne poduzetnice. Također, EU poduzima mjere za povećanje zaposlenosti žena u drugim sektorima, npr. promet ili gospodarstvo.
Na kraju je za zaključiti da je posljednjih godina došlo do napretka u samom pogledu prava žena i ravnopravnosti spolova. Što se tiče prava žena u politici i njihove podzastupljenosti, samim sudjelovanjem u donošenju političkih odluka i procesa poboljšava se položaj žena u društvu. Podzastupljenost žena u politici se može smanjiti i razvitkom, zapošljavanjem i društvenom solidarnosti kojom bi se žene jasnije i bolje deklarirale u predstavničkim i drugim tijelima kao političke vođe ili barem, imali određenu autonomiju donošenja odluka. Hrvatska zajednica županija sustavno radi na poboljšanju i participaciji žena u politici i društvu održavanjem zajedničkih radionica i seminara kojima je svrha uključivanje i integriranje žena u politiku. Time bi se održala i ravnopravnost spolova, ali i rodno osviještena politika gdje bi žena bila jednaka muškarcu. Žene mogu biti političke vođe, samo im treba dati priliku.
Ivana Glogoški, dipl. iur.
Izvori:
https://hrvzz.hr/projekti/zene-u-politici
Zakon o ravnopravnosti spolova („Narodne novine“ broj 82/08. i 69/17.)
Strategija ravnopravnosti spolova 2020. - 2025.
