„Prvostupanjsko tijelo je pravilno postupilo priznajući tužitelju pravo na naknadu troškovaprijevoza na posao i s posla na relaciji Z. - Š. i obratno prema cijeni mjesečne autobusne karte od 1. travnja 2010. godine, obzirom na činjenicu da je tužitelju priznato pravo naknade troškova na toj relaciji rješenjem od 16. veljače 2004. godine, te je, kako tužitelj sam u tužbi navodi, ovu naknadu primao sve do dana 1. travnja 2010. godine“.
„U provedenom postupku je utvrđeno da tužitelj nema pravo na naknadu troškovaprijevoza u mjestu rada jer udaljenost od autobusnog kolodvora kao najbliže stanice na koju dolazi iz svog mjesta prebivališta do zgrade tijela prvog stupnja u kojoj se nalazi ustrojstvena jedinica u kojoj je tužitelj raspoređen iznosi cca 400 m. Slijedom navedenog proizlazi da je tuženo tijelo osnovano postupilo kada je odbilo žalbu tužitelja, a navodi tužbe uz ovako utvrđeno činjenično stanje nisu osnovani i od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari“.
„Na osnovi izloženog proizlazi pravilnim zaključak tuženog tijela da je isplatom cijene mjesečne karte u konkretnom slučaju pokriven mjesni i međumjesni javni prijevoz u istoj prijevoznoj zoni koji time isključuje pravo na naknadu troškova mjesnog javnog prijevoza, a sve u smislu navedenog Kolektivnog ugovora“.
„Slijedom toga, Sud ocjenjuje da je pravilno utvrdilo prvostupanjsko tijelo da tužitelj zbog blizine mjesta svog prebivališta i stanovanja do mjesta rada ne treba koristiti prijevoz odnosno nema stvarne troškove te je sukladno naprijed citiranoj odredbi donijelo rješenje kojim se tužitelju ne priznaje pravo na naknadu troškova“.
„Obzirom da tužitelj ima organizirani prijevoz na relaciji V. Z. - P. i obratno to je pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo kada je odbilo zahtjev tužitelja, te osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja jer je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje tuženo tijelo pravilno primijenilo odredbe materijalnog prava“.
„Ocjenjujući navode tužbe Sud smatra da tužitelj opravdano ukazuje da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno. Naime, tužitelj tvrdi da nije u mogućnosti koristiti organizirani vojno linijski prijevoz jer istoga niti nema, dok tuženo tijelo tvrdi da takav prijevoz postoji.
Niti jedna strana nije dokazala svoje tvrdnje pa Sud ne može sa sigurnošću utvrditi da li na toj relaciji koju korist tužitelj vojno linijski prijevoz organiziran od tuženika uopće postoji“.
„Međutim, kako javni prijevoz niti u mjestu stanovanja niti u mjestu rada tužitelja nije organiziran, niti za takav prijevoz ima potrebe, jer je u oba slučaja udaljenost autobusne stanice do kuće i do posla manja od 1000 metara, to na takvoj relaciji, pravilno zaključuje tuženo tijelo, tužitelj niti nema stvarne izdatke za mjesni prijevoz radi čega mu pravilno isti nisu niti priznati“.
„Obzirom da tužitelj koristi prijevoz na relaciji K. - V. B. te kako se donošenjem naprijed citiranog Pravilnika isključuje primjena Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, to tužitelj ne ostvaruje pravo na naknadu troškovaprijevoza u mjestu stanovanja na relaciji K. - K. jer za priznavanje takvih troškova ne postoji zakonska osnova“.
„Kako to proizlazi iz spisa predmeta i obrazloženja osporenog rješenja od adrese stanovanja tužiteljice u M. 100 u Z. do adrese rada u A. 42 ima 1,97 km, što je manje od dva kilometra, prema planeru putovanja Hrvatskog auto kluba, a po googlevoj karti ista udaljenost pješice iznosi 1,8 km. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje u provedenom postupku nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice da joj je trebalo priznati pravo na naknadu troškovaprijevoza na posao i s posla, odnosno da je osporeno rješenje trebalo ocijeniti nezakonitim".
„Točno je da prema odredbi čl. 10. st. 5. Zakona o sudovima, u slučaju iz st. 2. odvjetnicima pripada naknada troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja i naknada troškovaprijevoza određena Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
Iz sadržaja spisa je razvidno da je na ... . punomoćnica tužiteljice nije prisustvovala, pa je jasno da joj nisu niti mogli nastati troškovi izbivanja iz pisarnice i troškoviprijevoza, jer je tom ročištu prisustvovala njezina zamjenica i to iz odvjetničkog ureda u V., slijedom čega punomoćnica tužiteljice ne može ostvariti pravo na naknadu troškova u smislu
se da tužiteljica nema organizirani javni prijevoz radi dolaska na posao pa bi joj za cijeli mjesec pripadala naknada za trošakprijevoza u visini od ... „Konačno, budući da sukladno članku 19. stavak 6. TKU-a tumačenja Povjerenstva iz članka 18. stavak 1. TKU-a imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, potrebno je voditi računa o Tumačenju broj 61/19 od 29. siječnja 2019. (objavljenog na internetskim stranicama Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike) prema kojem, da bi se prijevoz smatrao organiziranim, zaposleniku mora omogućavati redovan dolazak i odlazak s posla
primijenio materijalno pravo, i to odredbe Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima („Narodne novine“, broj 46/88 - dalje Pravilnik). Odredbom čl. 6. st. 1. tog Pravilnika određeno je da putni troškovi obuhvaćaju naknadu za prijevoz sredstvima javnog prometa, a čl.7. Pravilnika je određeno da naknada ... .
Podnoseći zahtjev za trošak parničnog postupka tužitelj nije naveo činjenice iz kojih proizlazi da na relaciji Z. - P. ne prometuju sredstva javnog prijevoza ... osobnim automobilom, pa se stoga tužitelju ne mogu priznati troškovi postupka koji se odnose na troškove prijevoza osobnim automobilom u iznosu od 300,00
„Prvostupanjski sud je udovoljio i zahtjevu tužitelja za isplatu troškovaprijevoza, ocijenivši neosnovanim prigovor zastare potraživanja tužitelja istaknut tijekom postupka po tuženiku, obzirom na činjenicu da je tužitelju u srpnju 2003.g. na ime troškovaprijevoza isplaćen iznos od 4.195,80 kn, pa je ... neisplaćenih troškovaprijevoza za razdoblje od 1995. do 1998. g., sukladno odredbi čl. 54. Pravilnika o radu tuženika.
Prema odredbi čl. 387. Zakona o obveznim ... sporno da je tuženik u srpnju 2003.g. isplatio tužitelju s osnove troškovaprijevoza iznos od 4.195,80 kn. Međutim, iz sadržaja dopisa upućenog predniku
troškovaprijevoza, kao i tumačenje Zajedničke komisije iz kojeg proizlazi da se radniku koji se nalazi na bolovanju do 42 dana isplaćuje naknada troškova ... bolovanja pripada pravo na naknadu troškovaprijevoza, budući da se zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći nalazila na bolovanju u razdoblju od 09. prosinca 2008.g. do 17. siječnja 2009.g., odnosno, manje od 42 dana, pa je poslodavac bio dužan isplatiti tužiteljici naknadu troškovaprijevoza, slijedom ... odbio zahtjev tužiteljice za naknadu štete s osnove neisplaćenih troškovaprijevoza, pravilno primijenivši materijalno pravo.“
16
Ovršna isprava; 1.6.2010 · Sentence županijskih sudova u RH
„Prema odredbi čl. 85. st. 3. ZR obračuni iz st. 2. su ovršne isprave.
Dakle, odredbom čl. 85. st. 3. ZR izričito je određeno da obračun plaće (naknade plaće ili otpremnine) predstavlja ovršnu ispravu.
Točno je da je u priloženim obračunima plaća naznačen iznos troškovaprijevoza na posao, međutim, radi se o materijalnom pravu radnika koje ne predstavlja sastavni dio plaće, nit se može smatrati plaćom, pa se u odnosu na trošakprijevoza niti obračun plaće ne može smatrati ovršnom ispravom u smislu odredbe čl. 85. st. 3. ZR-a.“
"Prema čl. 14. paragraf 1. Konvencije o ugovoru za međunarodni prijevoz robe cestom (CMR) ako je iz ma kog razloga izvršenje ugovora prema uvje-tima ... pravo na naknadu troškova koji su mu nastali u svezi traženja upute, kao i troškova koji su nastali u izvršenju tih uputa osim ukoliko su ti troškovi ... preuzeo na prijevoz svježu papriku s obvezom da je preda primatelju tvrtki "A" u Njemačkoj. Utvr-đeno je nadalje da izvršenje prijevoza nije bilo moguće ... dužine trajanja prijevoza. Pošiljatelj je taj koji vrši pakiranje i utovar, pa se to smatra posebnom opasnošću za koju prijevoznik u pravilu ne odgovara
tovarnim listom predviđeno.
Kako je dakle i odredbama CMR obveza plaćanja troškovaprijevoza predviđena u suštini na isti način kao što je to i predviđeno ... "Ispravno je stajalište prvostupanjskog suda da tuženi nije dužan platiti sporne troškove prijevoza, jer u tovarnom listu nije predviđeno da će troškove prijevoza platiti pošiljatelj. Međutim prilikom zauzimanja ovoga pravnoga stava, prvostupanjski sud se pogrešno pozvao na odredbe čl. 659. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, ZOO). Naime, u konkretnom sporu se radi o međunarodnom prijevozu, pa se primjenjuje norme
"Tužitelj i tuženi u ugovornom su odnosu na temelju ugovora o prijevozu robe željeznicom - tovarnog lista broj 50416 od 25. rujna 1991. godine. Prema ... nije obavila prijevoz kontejnera navedenom relacijom, nego je prijevoz obavljen zaobilaznim putem mađarskim željeznicama. Na pravni odnos među strankama imaju se primijeniti odredbe jednoobraznih pravila o ugovoru u međunarodnom prijevozu stvari željeznicom (CIM) kako su to stranke i predvidjele. Prema čl. 33. jednoobraznih pravila, ako nastupi zapreka prilikom prijevoza, željeznica će odlučiti je li bolje da se roba preveze dalje po službenoj dužnosti uz
ugovora o prijevozu stvari, zatim i da je uslugu prijevoza tužitelj uredno izvršio, dok je prijeporno da li su stranke ugovorile naknadu za prijevoz u ... broj 94/03 (9.480,65 kn za prijeđenih 940,00 km - list 8. spisa) kako tvrdi tužitelj ili 9.000,00 kn po prijevozu kako tvrdi tuženik. Prijeporno je i da li tužitelj kao prijevoznik ima pravo tražiti dodatne troškove (navedeni u računu broj 128/03 u iznosu od 3.005,46 kn) koji su mu nastali prijevozom ... različite udaljenosti. Dodatne troškove koje je tužitelj imao u vezi s prijevozom sud je utvrdio opravdanim i primjenom odredbe čl. 659. st. 1. Zakona
kao stranka ima na to pravo i to temeljem Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima (NN 8/88, dalje: Pravilnik), čijim čl. 2. toč. 6. je propisano da naknada troškova obuhvaća i troškove stranaka u parničnom postupku, te čl. 24. istog Pravilnika, da se u slučajevima kada između ostalog stranka ima pravo na naknadu putnih troškova, ta naknada određuje po odredbama čl. 6. - 13. tog Pravilnika. Kako je čl. 6. Pravilnika propisano da putni troškovi obuhvaćaju naknadu za prijevoz sredstvima javnog prometa, te obuhvaćaju upravo izdatke za odlazak iz mjesta boravišta do mjesta gdje se treba
glede troškaprijevoza. Kako je prijevoz izvršen u razdoblju od 30.05.1990. do 01.06.1990. godine, a tužba sudu podnijeta dana 01.06.1992. godine, to je ... "Predmet tužbenog zahtjeva jest isplata cijene za obavljenu uslugu prijevoza po međunarodnom CMR tovarnom listu broj 1099 od 12.06.1990. U rješenju spora imaju se primijeniti odredbe Konvencije o ugovoru za međunarodni prijevoz robe cestom (Dodatak Službeni list FNRJ broj 11/58, primjenjuje se u ... o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora (Narodne novine br.53/91). Prema odredbi čl. 32 st. 1 cit. Konvencije tražbine iz ugovora o prijevozu stvari
počeo je teći rok zastare za tražbine po osnovi troškaprijevoza i zastara bi nastupila dana 26. travnja 1997. g
n tužba je podnijeta sudu dana 23 ... "Predmetni je spor iz ugovora o prijevozu robe cestom zaključen prihvatom tuženikovog naloga od 25. siječnja 1996. g. U svezi sa prijevozom sačinjen je CMR Konvencija o ugovoru za međunarodni prijevoz robe cestom (Sl. l. Međ. ugovori br. 1/92 tovarni list, a prijevoz je ugovoren i izvršen na ... osim odredaba ugovora imaju primijeniti odredbe CMR Konvencija o ugovoru za međunarodni prijevoz robe cestom (Sl. l. Međunarodni ugovori br. 1/92). Ta
o prijevozu u željezničkom prometu. Predmet spora u konkretnom slučaju je isplata razlike troškova za prijevoz robe kroz Republiku Mađarsku u obračunatom iznosu ... odredbe materijalnog prava kada je tužbeni zahtjev odbio. Ugovor o prijevozu zaključen je u konkretnom slučaju na način da je tužitelj kao prijevoznik primio na prijevoz robu po tovarnim listovima SMGS što znači da su stranke ugovorile primjenu Sporazuma o međunarodnom željezničkom robnom saobraćaju od 1. studenog 1951. godine. Ovaj sporazum regulira način prijevoza robe željeznicom iz SFRJ u pravcu tadašnjeg SSSR-a preko pruga NR Mađarske i obrnuto. Kako su
zakonskim zateznim kamatama (kao i naknaditi mu trošak u iznosu od 10.223,31 kn) na ime naknade za prijevoz na relaciji Našice - talijansko-slovenska granica ... troška u iznosu od 4.381,43 kn):
jer su primatelj robe i tuženik, kao pošiljatelj robe, sklopili ugovor o prodaji robe s klauzulom DAF i
jer je uvidom u ... Incoterms klauzulu DAF iz čega proizlazi da tovarnim listom nije određeno tko snosi naknadu prijevoza od slovensko-talijanske granice do mjesta Torreano Di Cividale pa da je, sukladno odredbi čl. 13. st. 2. Konvencije, taj dio prijevoza tužitelju obvezan isplatiti primatelj robe, a ne tuženik. (…)
Drugonavedeni
da sukladno čl.10. st.5 tog Zakona strankama i njihovim punomoćnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza, a odvjetnicima pripada naknada troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja i naknada troškovaprijevoza određena Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koji se troškovi isplaćuju na teret državnog proračuna, ako su veći od onih koje bi stranke imale da se postupak vodi pred mjesno nadležnim sudom ... , punomoćniku tužitelja nikako ne pripadaju troškoviprijevoza osobnim automobilom jer na isto nema pravo, a s obzirom da je sam punomoćnik tužitelja u svojem
„Pogrešan je stav prvostupanjskog suda da punomoćnik tuženice ne bi imao pravo na troškove javnog prijevoza, s obzirom da je nesporno da punomoćnik tuženika nije koristio javni prijevoz, međutim, punomoćnik stranke čiji je predmet delegiran nekom drugom stvarno nadležnom sudu odlukom Vrhovnog suda RH, ima pravo bez obzira kako doputovao iz sjedišta svoga ureda do sjedišta suda (osobnim automobilom ili na neki drugi način), na povrat troškovaprijevoza ... izračunom troškova cijene putne karte HŽ Putničkog prijevoza za povratnu kartu na relaciji Zagreb-Čakovec, to ima pravo na isplatu toga iznosa, a koji u
„Trošak javnog prijevoza u smislu odredbe čl. 11. st. 4. Zakona o sudovima predstavlja trošakprijevoza vlakom ili autobusom. Ukoliko odvjetnik traži i trošak izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja tada je trošak javnog prijevoza dužan dokumentirati kartom, a što punomoćnik tužitelja nije učinio.
Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da putovanje od Z. kao sjedišta ureda punomoćnika tužitelja do K. ne traje duže od tri sata te stoga punomoćnik tužitelja, obzirom na odredbu čl. 11. st. 4. Zakona o sudovima nema pravo na trošak izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja.“
„Prvostupanjski sud u svojoj presudi navodi da punomoćniku tužitelja kao odvjetniku pripada naknada troškova javnog prijevoza a za troškove izbivanja ... nije niti zatražio trošak autobusne karte već je zatražio trošakprijevoza vlakom jer je u spis priložio i vozni red sa cijenom karte Hrvatskih ... 85,20 kn, pa kako je održano šest ročišta po ocjeni ovoga suda punomoćniku tužitelja pripada trošak javnog prijevoza za dvanaest prijevoza vlakom ili ... ovoga suda jasno proizlazi da punomoćniku stranke koji je odvjetnik, u svakom slučaju pripada naknada javnog prijevoza od mjesta sjedišta odvjetničkog
„Iz sadržaja spisa proizlazi da je zahtjev za naknadu troškova delegacije (list 192) podnio tužitelj iako se radi o troškovima njegovog punomoćnika (izbivanje iz pisarnice i trošakprijevoza vlastitim vozilom), pa je takav zahtjev bio ovlašten podnijeti jedino punomoćnik tužitelja (odvjetnik). Osim toga, zahtjev za naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice odnosi se na 2, odnosno 3 sata, a u smislu odredbe čl. 11. st. 4. važećeg Zakona o sudovima odvjetniku ... od 3 sata. Također odvjetniku pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza, a ne prijevoza vlastitim vozilom, slijedom čega je zahtjev
za nadoknadu troškova delegacije.
U pravu je tužitelj kada tvrdi da je sud prvog stupnja zatražene troškove delegacije trebao dosuditi neovisno o uspjehu u sporu.
Međutim, tužitelj traži troškove za dva prijevoza od Z. Glavnog kolodvora do K. i natrag u iznosu od po 80,20 kn i trošak izbivanja iz sudske pisarnice po 3 sata i to dva puta u iznosu od po 1.500,00 kn.
Prema zauzetom pravnom stajalištu ovog suda trošak javnog prijevoza u smislu odredbe čl. 11. st. 4. ZS-a predstavlja trošakprijevoza vlakom ili autobusom, time da je taj trošak odvjetnik dužan dokumentirati (kartom i voznim redom) ako traži
„Međutim, prema zauzetom pravnom stajalištu ovog suda trošak javnog prijevoza u smislu odredbe čl. 11. st. 4. ZS-a predstavlja trošakprijevoza vlakom ili autobusom, time da je taj trošak odvjetnik dužan dokumentirati (kartom i voznim redom) ako traži i trošak izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja.
Punomoćnik tužitelja je zatražio trošak delegacije prema troškovniku kojeg je predao u spis.
U troškovniku punomoćnik tužitelja traži trošak u ... prijevoz i putovao duže od tri sata, žalitelj osnovano smatra da punomoćnik tužitelja nema pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme
33
Trošak postupka; 29.3.2019 · Sentence županijskih sudova u RH
„Obrazlažući odbijajući dio rješenja prvostupanjski sud navodi da ovrhovoditelj nema pravo na naknadu troškovaprijevoza odvjetnika na relaciji O.-V., jer trošak zastupanja od strane odvjetnika, čije je sjedište izvan područja suda pred kojim se postupak vodi, može iznositi toliko koliko bi iznosio trošak odvjetnika čije je sjedište u mjestu suda pred kojim se postupak vodi.“
/13, 33/15, 82/15 i 82/16), kad punomoćnici tuženice nije dosudio trošak delegacije i to za troškove javnog prijevoza i troškove izbivanja iz pisarnice, jer taj trošak ista nije dokazala, s obzirom da u spis nije priložila ni jednu putnu kartu za trošak javnog prijevoza kojeg je koristila, a nije ni dokazala da je trošak izbivanja iz pisarnice za vrijeme ročišta trajao dulje od tri sata, s obzirom da je potpuno pogrešna teza punomoćnice tuženice da neovisno o vrsti prijevoza kojeg je koristila, ne osporavajući da je koristila svoj osobni automobil, ima pravo na troškove delegacije, koji su propisani
„Međutim, sud prvog stupnja je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 11. st. 4. ZS-a kada punomoćniku tužitelja nije dosudio troškove javnog prijevoza. Pravni stav je ovog suda da odvjetnici kao punomoćnici stranaka imaju pravo na naknadu troškova javnog prijevoza bez obzira na to jesu li doista putovali javnim prijevozom ili nisu, zbog čega je pogrešan pravni stav suda prvog stupnja da je visinu tih troškova punomoćnik tužitelja ... željeznica iz kojeg je vidljiva i cijena karte pa je na taj način punomoćnik tužitelja dokazao koliko iznosi cijena javnog prijevoza na koju bi imao pravo.“
troškove prijevoza za dva ročišta u visini troškova javnog prijevoza, a posljedično navedenom ne može ni punomoćnik tužiteljice primjenom te zakonske odredbe tražiti naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja na dva ročišta na teret državnog proračuna.“
; dalje ZS) u slučaju delegacije sudskog spisa punomoćnicima stranaka pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i pravo na naknadu troškova izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja određenih Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od 3 sata. 7. Prvostupanjski sud punomoćniku tužiteljice dosuđuje trošak karte javnog prijevoza za 6 održanih ročišta te odbija zahtjev ... punomoćnika tužiteljice na sudska ročišta osobnim automobilom ili javnim prijevozom i nije ocijenjeno od kakvog je značaja činjenica da odvjetnik nije u sudski
„Kako je čl. 11. st. 4. ZS-a propisano da odvjetnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja, to znači da su aktivno legitimirani na podnošenje zahtjeva za naknadu troškova postupka odvjetnici koji su imali trošak, jer primjenom navedene zakonske odredbe pravo na naknadu troškova na teret državnog proračuna imaju odvjetnici kojima je trošak stvarno nastao. Zbog toga je prvostupanjski sud bio dužan odlučiti o zahtjevu za naknadu troškova svake od odvjetnica posebno, kako su i zahtjev postavile u postupku.“
„Punomoćnik tužitelja je uz troškovnik morao priložiti presliku autobusne karte ako je putovao autobusom i ako nije mogao priložiti original autobusne karte s obzirom da mu je ista bila potrebna za povratak u Z. Kako ničim nije dokazao da je doista putovao na relaciji Z.-V.-I.-V.-Z. sredstvima javnog prijevoza, autobusom ili vlakom, to ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je od sjedišta svog ureda do suda na kojem je održavano ročište putovao osobnim automobilom, da izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja osobnim automobilom ne traje duže od tri sata, zbog čega mu navedena
40
Trošak postupka; 30.11.2018 · Sentence županijskih sudova u RH
punomoćnik tužitelja ima pravo na naknadu troškova javnog prijevoza, a te troškove nije zatražio.“
... „Sud prvog stupnja utvrđuje da je punomoćnik tužitelja podnio zahtjev za naknadu troškova delegacije u ukupnom iznosu od 1.484,26 kn, a koji se odnose na trošak izbivanja iz pisarnice po Tbr. 35. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje u tekstu: Tarifa) u iznosu od 1.250,00 kn s PDV-om te trošak goriva za upotrebu osobnog automobila u iznosu od 234,26 kn. Sud ocjenjuje da
putovanja na ročište dulje od 4 sata, pa joj pripada pravo na naknadu za zatraženih 3 sata. Zbog toga punomoćnica tuženice ima pravo na trošak delegacije u iznosu od 750,00 kn za izbivanje iz pisarnice radi putovanja (Tbr. 35. Tarife) i trošak putovanja javnim prijevozom u iznosu od 84,00 kn, koji iznos
"Trgovački sud u Splitu pobijanom presudom naložio je tuženiku da je dužan trpjeti namirenje tužiteljevog potraživanja u iznosu od 137.800,00 kn sa sporednim tražbinama iz cijene koja će se postići sudskom prodajom m/b VITAR luke upisa Split pobliže označenog u izreci presude, te upisanog u Glavnoj knjizi upisnika pomorskih ribarskih brodova Lučke kapetanije Split u ulošku broj 5 R-178. Tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 11.199,20 kn. Pravovremenom žalbom takvu presudu pobija tuženik. Žalba nije osnovana. Prvostupanjski sud pravilno je u ovom postupku utvrdio pravno-relevantne
„Prvostupanjski sud je temeljem utvrđenog činjeničnog stanja, zaključio da su obračuni troškova kontrole i naknade za izvanredni prijevoz izvršeni na ... za izvanredni prijevoz (NN 31/08) i Odluke tužitelja o visini i načinu plaćanja troškova izvanrednog prijevoza ur.br.__ od 27. svibnja 2002.g. te je usvojivši tužbeni zahtjev tužitelja, obvezao tuženika na naknadu troškova kontrole i naknade za izvanredni prijevoz u zatraženom iznosu. Odredbom čl. 33. Zakona ... , isto bilo izričito propisano. Predmetni postupak je parnični postupak radi isplate naknade za izvanredni prijevoz, koju je prijevoznik dužan platiti
regulirano i pravo djelatnih vojnih osoba na naknadu troškovaprijevoza na posao i s posla , koji je donijet temeljem odredbe čl. 178. st. 2. i čl. 179. st. 3. Zakona o službi u oružanim snagama, to nema nikakve osnove primjena KU u pogledu prava na naknadu troškovaprijevoza s posla i na posao djelatnim vojnim ... , odredbama čl. 2. st. 3. Pravilnika jasno je određeno da se naknada troškovaprijevoza priznaje u visini izdataka ili cijene mjesečne karte ili cijeni ... djelatna vojna osoba zahtjev za naknadu troškovaprijevoza podnosi zapovjedniku samostalne postrojbe odnosno čelniku ustrojstvene jedinice u koju je
namještenik ima pravo na naknadu troškovaprijevoza međumjesnim javnim prijevozom sukladno čl. 52 st. 6 Kolektivnog ugovora, radi čega je sud prvog stupnja zaključio da tužiteljica ima pravo na naknadu troškovaprijevoza u visini troškova međumjesnim prijevozom na duljoj relaciji, gdje je taj prijevoz organiziran ... nije organiziran međumjesni javni prijevoz – službenik ili namještenik ima pravo na naknadu troškovaprijevoza međumjesnim javnim prijevozom sukladno čl ... i sud prvog stupnja. U čl. 52 st. 6 Kolektivnog ugovora je pak propisano da službenik i namještenik ima pravo na naknadu troškovaprijevoza na posao i s
prijevoza i da pravo na taj trošak nije uvjetovano dokazivanjem da su upravo javni prijevoz koristili. Stoga, s obzirom da odredba čl. 11. st. 4. ZS-a propisuje da u slučaju delegacije odvjetnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza, a punomoćnik tužitelja zatražio je trošak javnog prijevoza ... pravo na trošak javnog prijevoza u predmetima koji su proslijeđeni mjesno nenadležnom sudu radi svrsishodne delegacije i to pravo nije uvjetovano obvezom dokazivanja da su trošakprijevoza imali, jer je ratio takve odredbe bilo smanjiti troškove koje bi Republika Hrvatska imala priznavanjem i isplatom troškova
priznati troškoviprijevoza sredstvima javnog prometa u visini autobusne karte.
Također su mu priznati i troškovi zastupanja po branitelju i to za sedam ... „Prigovore tužitelja Sud nije mogao ocijeniti osnovanima, te nalazi da je o tužiteljevom zahtjevu za naknadu troškova pravilno odlučeno.
Naime, prema odredbi članka 125. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku-pročišćeni tekst („Narodne novine“, 62/03), a u svezi odredbe članka 42. stavka 2. Zakona o državnim službenicima i namještenicima („Narodne novine“, broj 27/01), troškovi kaznenog postupka obuhvaćaju i podvozne troškove okrivljenika (točka 2.), kao
„Budući da, kraj navedenog, punomoćnica tužitelja nije zatražila naknadu troškova javnog prijevoza, nego troškovaprijevoza osobnim automobilom, pravilan je stav prvostupanjskog suda da nema osnove dosuditi joj naknadu troškova javnog prijevoza, pa je zbog svega navedenog ovaj sud odbio žalbu i primjenom čl. 380. toč. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14) potvrdio pobijano rješenje.“
„Peto do desetotuženici su na ročištu 06. rujna 2016. zatražili i naknadu troškovaprijevoza na relaciji Z.-O.-Z., čemu je prvostupanjski sud ... imali pravo na naknadu tog troška. Naime, prvostupanjski sud vodio se u stalnoj službi u B., dok punomoćnica navedenih tuženika ima sjedište pisarnice u Z.. Nije dokazano, stoga, da bi istima nastali troškovi putovanja iz Z. do O. i natrag te da bi isti bili potrebni za vođenje ove parnice pa je u tom dijelu zahtjev za naknadu troškova neosnovan, time da valja reći i da im ne bi trebalo priznati prijevozne troškove niti u slučaju da su zatražili naknadu istih
da je boravkom u bolnici uštedjela u visini troškovaprijevoza radi odlaska na terapiju nisu osnovani jer nema dokaza da bi tužiteljica imala ... odnose na troškove liječenja u kojem dijelu je njezin tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen. Naime, kako je pravilno utvrdio prvostupanjski sud, troškovi pregleda kod fizijatra ne predstavljaju opravdani trošak jer je tužiteljica sve preglede kod fizijatra mogla obaviti na trošak HZZO-a, što je ona i činila ... predstavlja samo verifikaciju njezinih smetnji i tegoba, nije riječ o opravdanom trošku na čiju bi naknadu imala pravo. To se isto odnosi i na trošak pansiona u
