"Nije sporno da je tuženi bio u obvezi platiti tužitelju dug po računu - privremenoj situaciji broj 05-418-1671 od 25. studeni 1987. godine.
Pogrešno tuženi smatra da je uplatom predujma dana 12. veljače 1987. podmirio upravo sporni dug.
Prilikom uplate navedenog predujma tuženi nije označio što plaća pa je pravilno vjerovnik zatvorio uplatom ranija dugovanja dužnika.
Naime, dužnik ne spari da je prema vjerovniku imao dug i po računima za koje se vjerovnik u postupku izjasnio da ih je zatvorio avansom.
Dužnik se prilikom uplate predujma nije određeno izjasnio koji dug podmiruje u smislu čl. 312
2
Uvozni dug; 19.5.2011 · Sentence Visokog upravnog suda RH
„Iz spisa predmeta je razvidno da je tužitelj rješenjem Carinske uprave, Carinarnice Z. od 20. ožujka 2007. godine zadužen naprijed navedenim iznosom na ime uvoznog duga za dva automobila koje je na području Republike Hrvatske preuzeo na uporabu od vlasnika iako je u trenutku preuzimanja prema okolnostima slučaja morao znati da su automobili nezakonito uneseni u carinsko područje RH“.
3
Porezni dug; 12.4.2012 · Sentence Visokog upravnog suda RH
„Zahtjev tužitelja da ga se oslobodi utvrđenog dužnog poreza i doprinosa nije predmet ovog upravnog spora, niti donošenja prvostupanjskog rješenja, jer tužitelj nije osporio osnov i visinu duga, te je stoga prigovore iznijete u tužbi da bi osporeno rješenje tuženog tijela bilo nezakonito i na taj način povrijedilo zakon na štetu tužitelja valjalo kao neosnovane odbiti“.
4
Priznanje duga; 31.5.2017 · Sentence županijskih sudova u RH
nastupa zastare. Preciznije, u smislu odredbe čl. 240. st. 2. ZOO-a priznanje duga kojim se zastarijevanje prekida bez obzira na to je li učinjeno posredno ili neposredno kako to i navodi citirana odredba uvijek mora biti takvo da se njime na nedvojben način očituje dužnikova volja da dug zaista priznaje. U ovom postupku ne može se plaćanje određenih iznosa pričuve a koje se odnose na razdoblje u 2007. godini smatrati priznanjem duga za sve ostale iznose u ... razdoblje odnosi neplaćena obveza te da je plaćanje jedne rate u tijeku zastarnog roka priznanje duga ne može se smatrati priznanjem preostalog dijela duga
5
Priznanje duga; 22.4.2020 · Sentence županijskih sudova u RH
„Nadalje, potpuno pogrešno tvrdi tuženik da navedene uplate iz 2006. predstavljaju priznanje duga od strane tužitelja, pa da je došlo do prekida zastare spornog potraživanja, jer je na osnovu provedenih dokaza prvostupanjski sud pravilno zaključio da plaćanje navedenih rata od strane majke tužitelja ... obitelj, ne predstavljaju priznanje duga od strane tužitelja primjenom odredbe čl. 240. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15- dalje: ZOO), s obzirom da u tim radnjama nije na nedvojben način izražena dužnikova volja, tj. volja tužitelja da dug priznaje
6
Priznanje duga; 3.1.2018 · Sentence Visokog trgovačkog suda RH
tuženik priznao dug s obzirom na to da je 3. svibnja 2012. platio tužitelju iznos od 10.000,00 kn te s obzirom na prepisku putem elektroničke pošte. Tuženik ... elektroničke pošte nisu priznanje duga u smislu čl. 240. st. 2. ZOO-a s obzirom na to da nije moguće na nedvojben način utvrditi tuženikovu volju da prizna dug ... -60924301 platio 3. svibnja 2012. u iznosu od 10.000,00 kn i time priznao dug u cijelosti, čime je prekinuo zastaru. Međutim, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da se ne može zaključiti da bi tuženik djelomičnom isplatom priznao i preostali dio duga, pored nespornog tuženikovog osporavanja tužiteljevog
7
Otpis duga; 29.4.2020 · Sentence Visokog upravnog suda RH
„Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pravilno primijenio mjerodavne odredbe Uredbe te ocijenio pravilnim zaključak javnopravnih tijela da tužitelj s obzirom na imovno stanje ne ispunjava uvjete sukladno mjerodavnim odredbama da bi se zaključilo da su osnovne životne potrebe tužitelja kao dužnika i članova njegovog kućanstva ugrožene, a iz kojeg razloga se dug otpisuje".
8
Priznanje duga; 23.4.2020 · Sentence županijskih sudova u RH
„Pozvavši se također na odredbu čl. 240. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje u tekstu: ZOO), nije prihvatio navod tužiteljice da je tuženik plaćanjem dijela duga priznao osnovu i visinu zahtjeva ( utuženog računa) iz razloga što tuženik upravo suprotno ... se mogla objektivno utvrditi njegova volja da taj dug priznaje". Neosnovan je i materijalnopravni prigovor iz čl. 240. st. 2. ZOO-a, jer i ovaj sud u ... protivljenja tuženika osnovi i visini tražbine a time i zahtjevu iz tužbe, ista ne može podvesti pod priznanje cijelog duga.“
prvostupanjskog postupka tvrdio da je djelomičnim plaćanjem po navedenim situacijama tuženik priznao postojanje duga i na taj način prekinuo tijek zastare. U tom ... nužno je dužnikovo priznanje kako osnove tako i visine tražbine. Plaćanje dijela duga, samo po sebi, ne može se smatrati priznanjem ukupnog duga, to jest ... od 385.750,00 kn). Budući da se radnja kojom je priznat dug dogodila nakon isteka zastarnog roka od tri godine, to se, prema shvaćanju prvostupanjskog suda, predmetno priznanje duga ne može proširiti izvan granica iznosa izričito navedenog u pisanom priznanju obveze pa je slijedom toga ocijenio
„Stoga osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja jer je naknadno provedenim nadzorom utvrđeno da predmetna roba nije bila ispravno razvrstana u tarifni broj, jer nije ispunjavala naprijed propisane uvjete, radi čega je prvostupanjsko tijelo osnovano tužitelja obvezalo na plaćanje razlike carinskog duga“.
„Obzirom da je tužitelj, što je među strankama nesporno, izvršio plaćanje navedenog uvoznog duga sa svog računa putem F. a. dana 15. listopada 2003. godine pravilno zaključuje tuženo tijelo da se nisu stekli uvjeti za povrat plaćenog iznosa po rješenju Carinarnice Z. jer u konkretnom slučaju naplata temeljem garancije koja je bila sporna u ovom predmetu, a čije važenje je isteklo prije donošenja rješenja nije pokretana, već je tužitelj dobrovoljno platio dug sa svog žiro računa“.
„Obzirom na utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je u upravnom postupku tužiteljici zakonito utvrđena obveza kao jamca platca za plaćanje nastale trošarinske obveze budući je ista vlasnica zemljišta na kojem je sagrađena nelegalna građevina u kojoj je vršeno uklanjanje boje i markera s energenta - naftnog derivata - plavog dizela te je s rodbinskom povezanošću kao majka I. L., odgovorne osobe u tvrtki L. & I. p. d.o.o. znala ili morala znati za zlouporabu prava u kretanju trošarinskih proizvoda, sukladno odredbi članka 20a Zakona o trošarinama“.
„I po ocjeni ovog Suda predmetni postupak naknadne provjere proveden je sukladno citiranim odredbama Carinskog zakona zajednice u kojem je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo činjenično stanje i ispravno utvrdilo konačne podatke u predmetnoj deklaraciji te obvezalo tužitelja na plaćanje razlike utvrđenog carinskog duga, a tuženo je tijelo osnovano odbilo tužiteljevu žalbu“.
„Prema tome osoba koja ima status osiguranika prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju, obveznik je plaćanja doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti, bez obzira na nemogućnost obavljanja djelatnosti osnovom koje ima status osiguranika“.
„Kako je naknadnom kontrolom utvrđeno da je tužitelj izuzeo robu koja je bila smještena pod carinskim nadzorom, to je time nastala obveza plaćanja carinskog duga za navedenu robu, kao što je to prvostupanjski sud i valjano obrazložio u osporenoj presudi“.
„Obzirom da je predmetna brodica bila u postupku privremenog uvoza, a na dan kontrole protekla su 24 mjeseca od dana kada je brodica mogla ostati u postupku privremenog uvoza, prvostupanjsko tijelo je provedenom postupku utvrdilo obvezu plaćanja naprijed navedenog iznosa“.
„Nije sporno da je predmetni uvozni dug, u odnosu na koji je podnesen zahtjev za povrat, obračunat u skladu s rješenjem Područnog carinskog ureda O., Carinskog ureda V. od 10. travnja 2019. zbog nezakonitog uvoza odnosno pogrešnog deklariranja robe trgovačkog naziva P., koja ne podliježe plaćanju trošarine, a laboratorijskom analizom je utvrđeno da se radi o naftnom derivatu koje se razvrstava u tarifnu oznaku 2707 50 00 i prema Zakonu o trošarinama podliježe naplati".
„ 15. Neosnovano je žaliteljevo pozivanje na potvrdu o priznanju duga, a pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da priznanje duga može imati samo učinak prekida zastare sukladno odredbi čl. 240. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 78/15) budući da priznanje duga nije osnova nastanka obveze, a iz potvrde koje je tužitelj dostavio u spis, a tuženik osporio s kontrapotvrdama, nisu vidljive nikakve činjenice o tome ... novčana sredstva se doznačuju bankovnim transakcijama. Bitna je činjenica u predmetnom sporu jesu li, i ako jesu, kada su izvršena plaćanja tuženiku po
"U pravu je tuženik kada u žalbi navodi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik uplatama kojima je platio dio duga priznao postojanje cijeloga duga. Naime, prema odredbi čl. 340. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., u nastavku: ZOO) zastara se prekida kada dužnik prizna dug. Prema st. 2. istog članka priznanje se može učiniti i na način kao što je davanje otplate ... . siječnja i 7. travnja 2016. sukladno čl. 240. st. 1.i 2. ZOO-a prekinut je zastarni rok, ali samo u odnosu na plaćeni dio duga, ali ne i u odnosu na
posluje s većim financijskim poteškoćama već duže vrijeme, tim je dopisom upućenom tužitelju (vjerovniku) ponuda za djelomično plaćanje dospjelog duga ili za plaćanjeduga u cijelosti u 36 jednakih mjesečnih rata od potpisivanja nagodbe. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu iz čl. 366. ZOO-a, kada je ... dokumentaciju u spisu (list 5 do 8, te list 16 do 66), te u izjavu tuženika o priznanju duga (list 14) prvostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim ... tuženik tužitelju, upravo u utuženom iznosu po neplaćenim premijama osiguranja, priznao taj dug. Prvostupanjski sud je zaključio da se navedena izjava
„S obzirom na to da je plaćanje uvoznog duga umjesto dužnika C.-P. d.d. u stečaju iz Z. izvršio tužitelj plaćanjem sa svog računa, pravilan je zaključak tuženog tijela da se ne radi o nezakonitom plaćanjuduga, te da se navedena presuda ovoga Suda ne odnosi na plaćanje s računa već na plaćanje po garanciji Z. b. d.d. Z. čiji rok je istekao. Naime, tuženo tijelo pravilno upućuje na odredbu članka 228. stavka 2. Carinskog zakona prema kojoj svotu duga umjesto dužnika može platiti i treća osoba pod uvjetom i na način koji propiše ministar financija“.
zastare. Odredbom članka 240. stavka 1. ZOO-a određeno je da se zastarijevanje prekida kad dužnik prizna dug, time da prema stavku 2. tog članka priznanje duga može se učiniti ne samo izjavom vjerovniku, nego i na posredan način kao što su davanja otplate, plaćanje kamata, davanja osiguranja. Dakle ... . Samo po sebi plaćanje jednog dijela duga, do čega je došlo u ovom pravnom odnosu, ne može se smatrati priznanjem drugog dijela duga, tj. duga koji nije plaćen, pa se ocjena prvostupanjskog suda o prekidu zastare djelomičnim plaćanjem ne može prihvatiti. U odnosu na ostatak duga nije bilo izričitog
"Nedvojbeno je da su stranke ugovorile preuzimanje duga, odnosno promjenu dužnika. Ugovor je sklopljen dana 23. travnja 1992. Vjerovnik "I" d.d. Zagreb potpisao je i pristao na ugovor, a preuzimanjem duga, preuzimatelj "PCT" Zagreb preuzeo je obvezu da će obaviti plaćanje vjerovniku umjesto prijašnjeg dužnika, odnosno sadašnjeg tuženika. Radi se o preuzimanju duga u iznosu od 614.808 HRD, a taj je dug utuženi iznos po spornom računu broj 656-517 od 28. 2. 1992. godine. Prema odredbi čl. 448. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 53/91 i 3/94), preuzimanjem duga preuzimatelj stupa namjesto
Međutim, ako do priznanja duga dolazi posredno (plaćanjem glavnice), time nije prekinuto zastarijevanje kamata. Predmet spora je tužiteljev zahtjev ... potraživanje prestalo postojati (isplatom ili na drugi način), kao u konkretnom slučaju. Ističe se da priznanje glavnog duga, ako u priznanju duga nije izričito navedeno da se odnosi samo na glavni dug, obuhvaćene su i zatezne kamate. Međutim, ako do priznanja duga dolazi, kao u konkretnom slučaju, posredno ... smislu odredbe čl. 240. st. 2. ZOO-a djelomično ispunjenje obveze ne može smatrati priznanjem duga, pa činjenica što je tuženik platio glavni dug po
„ 9. Slijedom navedenog, i po ocjeni ovog suda u ovoj pravnoj stvari postoji tuženikova odgovornost za plaćanje utuženog iznosa tužitelju, neovisno od činjenice što naslijeđena pokretna imovina iza ostaviteljice nema bilo kakvu vrijednost (čl. 4. st. 4. i čl. 5. st. 2. i 4. ZN-a). Međutim, vrijednost je imalo tuženikovo pravo na naplatu po polici osiguranja kojom je pokojnica u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bila dužna dodatno osigurati povrat iznos kredita. Odatle i tuženikova odgovornost isključivo do visine vrijednosti tako naslijeđenog prava (čl. 139. st. 1. i 3. ZN-a). 10. Tuženik u
Osnovano žalitelj navodi da su stranke međusobno 4. ožujka 2000. zaključile Sporazum (nalazi se na listu 29 spisa) na temelju kojeg se tuženik obvezao podmiriti svoje obveze po računu br. 784/97, što je tuženik učinio u rokovima kako je navedeno u sporazumu. Tužitelj i tuženik su se suglasili da nakon izvršenih plaćanja po sporazumu stranke nemaju daljnjih dospjelih obveza.
Dakle, ne radi se o ugovaranju unaprijed kojima bi se dužnik oslobodio obveze plaćanja zateznih kamata, već o otpustu duga dospjelih zateznih kamata naknadno, što je u skladu s odredbom članka 344. Zakona o obveznim odnosima
obveze po ugovoru o kreditu (plaćanje ugovorenih kamata i vraćanje dobivenog iznosa novca) imala bi značenje otpusta duga.
Osim toga, prema odredbi članka ... treba vraćati, ovaj sud napominje da tuženik tijekom cijelog prvostupanjskog postupka nije dokazao da je tužitelj otpisao dug tuženiku, a niti je dokazao ... tužitelja o otpustu duga tuženiku ne bi imala nikakav učinak budući da Vlada Republike Hrvatske nije stranka iz ugovora o kreditu kojeg su sklopili tužitelj ... Poljoprivrednom vodiču (koju nije priložio žalbi) nema nikakvog utjecaja na eventualni otpust duga.
Naime, čak i da je točno postojanje te informacije, to ne
„Prvostupanjski sud je također pravilno primijenio odredbu članka 28. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 115/16.) kojom odredbom se utvrđuje da je porezni jamac odgovorna osoba trgovačkog društva jer je kao odgovorna osoba znao ili morao znati da će navedeno činjenje, izuzimanje robe iz carinskog skladišta bez ispostavljanja knjigovodstvenih zapisa i obračunavanja carine za navedenu robu, imati uskratu plaćanja carinskog duga“.
„Sudska praksa se u velikom broju odluka do sada izjasnila, u slučajevima kada je riječ o novčanom potraživanju, da se dug ostavitelja sastoji od glavnog iznosa duga, a ako je glavni dug dospio prije smrti ostavitelja i od kamata koje teku od dospjelosti iznosa glavnog duga do smrti ostavitelja. Nakon smrti ostavitelja, najviše do visine ostavinske imovine, nastaje samostalna obveza nasljednika za podmirenje dugova ostavitelja, a nakon što on eventualno ... zatezne kamate ne predstavljaju dug ostavitelja nego obvezu same tuženice zbog zakašnjenja u ispunjenju obveze koja je na nju prešla trenutkom smrti pravnog
„Tako je tijekom postupka utvrđeno da se tužitelj nije pridržavao rokova i načina plaćanja utvrđenih rješenjem o otpisu duga uz istovremeno reprogramiranje glavnice duga od 18. srpnja 2013. godine radi čega je doneseno prvostupanjsko rješenje kojim mu je ukinuto rješenje o otpisu duga s osnova kamate uz istovremeno reprogramiranje glavnice duga, te mu je utvrđen ukupan dospjeli iznos mjesečnih rata na dan 30. svibnja 2016. godine. Što se tiče istaknutog prigovora zastare, pravilno je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo da taj nedostatak nije takve prirode da bi utjecao na rješavanje predmetnog
predmetnom računu sa G. g. d.o.o. sklopio Ugovor o preuzimanju duga br. 01/10 od 30. lipnja 2010., kojim je G. g. d.o.o. stupio na mjesto tuženika kao dužnika, a tuženik se oslobodio obveze.
Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj Ugovor o preuzimanju duga od 30. lipnja 2010. potpisao. Smatra da je za ocjenu je li po Ugovoru o preuzimanju duga tuženik oslobođen obveze plaćanja prema tužitelju, odlučno je li Ugovor realiziran, odnosno jesu li odredbe Ugovora ispunjene.
Ugovorom o preuzimanju duga broj 01/10 od 30. lipnja 2010. (čl. 1.) utvrđeno je da preuzimatelj duga (G. g. d.o.o.) preuzima obvezu
za iznos glavnice od 16.077,67 EUR jer je tuženik tijekom postupka podmirio glavni dug, a tužitelj je obračunao zatezne kamate po stopi određenoj ... o prodaji robe s međunarodnim elementom na temelju kojeg je tuženik kao rezident trebao izvršiti plaćanja tužitelju kao nerezidentu, dakle izvršiti plaćanje u inozemstvu. Suprotno žalbenim navodima plaćanje u devizama u takvom slučaju nije suprotno zakonu i to Zakonu o deviznom poslovanju („Narodne novine“ broj 96/03, 140/05, 131/06, 150/08, 92/09, 153/09, 145/10 i 76/13), a niti odlukama koje u vezi s plaćanjem i naplati u stranim sredstvima plaćanja donosi Hrvatska
po sebi plaćanje jednog dijela duga, do čega je došlo u ovom pravnom odnosu ne može se smatrati priznanjem drugog dijela duga tj. duga koji nije plaćen ... tuženika). U odnosu na ostatak duga niti je bilo niti izričitog priznanja niti konkludentnog priznanja davanjem otplate, plaćanjem kamate, davanje osiguranja ... . prosinca 2017. u iznosu od 46.035,94 kn. Među strankama je sporno je li tuženik platio dug iz navedenog računa ili je tuženik ostao dužan iznos od 3.157,03 ... prvostupanjskoj presudi da je uplatama dijela duga tuženik prekinuo zastarni rok, budući da je tuženik sukcesivno plaćao određeni iznos novčanog potraživanja
predati primatelju obveznicu ili drugu ispravu o dugu, ako ih ima, te druge dokaze o ustupljenoj tražbini i sporednim pravima. Iz podataka u spisu ... temelju koje je izdan platni nalog, došlo do pogreške. 12. Iz takvog postupanja proizlazi da je tužitelj ugovoru o cesiji dao značenje preuzimanja duga iz članka 96. ZOO-a ili pristupanja dugu iz članka 101. ZOO-a, smatrajući da mu je tuženik dužan ispuniti dug društva B.N. d.o.o. Međutim, osim utvrđenja da ... moglo zaključiti da su stranke sklopile ugovor o preuzimanju duga ili pak o pristupanju dugu, koji bi tužitelju davali pravo da od tuženika zahtijeva da
izbjegao prisilu ili ako isplata duga ovisi od ispunjenja uvjeta. 11. Prema citiranoj odredbi nije dovoljno da je tužitelj mogao znati da plaća nešto što ... odluke, budući da je pravilno utvrdio prvostupanjski sud da je tužitelj plaćanje vršio smatrajući da plaća sukladno ugovoru, a tek naknadno (zbog učestalih računa na ime naknade za neosnovani zahtjev za popravak kvara i nakon izvršenog nadzora H. u travnju 2009.) je utvrdio da za izvršeno plaćanje nije bilo
Predmet ovog spora je pravo na naplatu lučkih pristojbi za razdoblje od 1. lipnja 2001. do 31. siječnja 2002. Utuženi iznos glavnog duga predstavlja ... /00; dalje: ZML) uređuje plaćanje lučkih pristojbi (čl. 47. i 48.). Osnovu njihove naplate propisuje ministar na prijedlog Upravnog vijeća lučke uprave ... pitanje sadržan je u odgovoru na pitanje predstavlja li plaćanje lučkih pristojbi ispunjenje ugovorne obveze ili je to spisak vrijednosti javnih davanja čije se plaćanje temelji na zakonu?
Plaćanje lučkih pristojbi predstavlja zakonsku obvezu koja proizlazi iz samog korištenja luke od strane broda. Dakle
Ugovorom ugovoreno plaćanje kupovnine za predmetnu nekretninu preuzimanjem duga koji tužitelj ima prema Republici Hrvatskoj i ostalim vjerovnicima te da je dao izjavu o preuzimanju duga u stečajnom postupku kojom se obvezao preuzeti preostali dug, ovaj sud navodi da se u stečajnom postupku ne može preuzeti dug, već sukladno odredbi 124. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 71/15) treća osoba može na ročištu iz članka 123. SZ-a dati izjavu o pristupanju dugu stečajnog dužnika. Uz tu izjavu treća osoba je dužna predočiti sudu od javnog bilježnika ovjerovljenu ispravu o sadržaju i načinu ispunjenja
svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju. 10.1.Pravilno zaključuje prvostupanjski sud da tužena i D. M. kao pravne slijednice i posjednice dijela predmetne nekretnine na kojoj je isporučena električna energija dužne su podmiriti predmetni dug nastao nakon smrti S
na odredbu čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/03, 163/03, 35/05), kojom je propisano da nasljednik odgovara za dugove ostavitelja do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Međutim, dug ostavitelja je onaj dio vjerovnikovog potraživanja koji je postojao u trenutku smrti ostavitelja, tj. u trenutku prelaska ostavine ali i dugova ostavitelja na nasljednike. Onaj dio tražbine koji je nastao zbog zakašnjenja u njezinom ispunjenju nakon ostaviteljeve smrti je dug nasljednika i na njega se ne odnosi
ograničenje iz citirane odredbe. Stoga je nasljednik u obvezi platiti zakonsku
dosuđenom iznosu, s obzirom na to da tuženik nije dokazao (čl. 219. i 221.a ZPP-a) njegovu odlučnu prigovornu tvrdnju o nepostojanju duga uslijed njegovog ispunjenja. Tuženik nepravilno smatra da se oslobađa obveze plaćanja premije samim time što mu po njegovom mišljenju, osiguratelj nije isplatio osigurninu u ... osigurnine sukladno ugovoru i zakonu, ali samim time ne oslobađa se obveze plaćanja premije osiguranja. Uz navedeno, iz isprava u spisu proizlazi da je ... je valjalo donijeti jednaku odluku i pravilnom primjenom materijalnog prava. Obveza plaćanja premije osiguranja ugovaratelja osiguranja izričito je
se prekida kad dužnik prizna dug (stavak 1.), a priznanje duga može se učiniti ne samo izjavom vjerovniku, nego i na posredan način, kao što su davanje ... ugovor ili određeni dokument kojim «priznaje dug i da se obvezuje dug i platiti i da taj dug ne može zastarjeti», te predlaže dogovoriti «realno vraćanje duga». Dopisom od 6. ožujka 2001. godine (list 23 spisa) tuženik izvještava tužitelja o mogućoj uplati dijela duga, te o nastojanju tuženika o isplati ostatka duga podizanjem kredita, a dopisom od 6. lipnja 2001. godine (list 24 spisa) o nemogućnosti otplate duga do mjeseca rujna, kada će normalno
ograničenom iznosu, dakle „limitu“, najvišem iznosu do kojeg nasljednik odgovara za dugove ostavitelja, budući odgovornost nasljednika ovisi isključivo o visini vrijednosti naslijeđene imovine, a to bez obzira koliko je iznosila visina dugova ostavitelja, dakle pok. M.Š., prednice tužene strane. Naime, i ovaj sud smatra ... citirane odredbe čl. 139. st. 3. ZOO-a prema kojoj nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, što znači da ... kojem u predmetnom slučaju II-tužena, u smislu odredbe čl. 183. st. 1. ZOO-a, nije došla u zakašnjenje, budući ista odgovara za obveze pok. ostaviteljice
se zastarijevanje u smislu odredbe čl. 387. st. 1. ZOO-a „prekida kad dužnik prizna dug“, a da se (prema st. 2. istog članka) priznanje duga može ... prekida zastarijevanja „iznova od priznanja“.
Međutim, prethodne odredbe ZOO-a, a prema kojima se zastarni rok prekida priznanjem duga, u konkretnom bi ... ijedan pravno relevantan (posredan ili neposredan) način priznao dug.
Pritom priznanje duga, da bi se radilo o pravno relevantnom priznanju – koje bi stvaralo posljedice, mora biti takvo („jasno i određeno“) da se njime na nedvojbeni način očituje dužnikova volja da dug zaista priznaje. Sukladno spomenutom
„Obzirom da je prvostupanjsko tijelo priložilo ovršne i vjerodostojne isprave kojima je utvrdilo porezni dug tužiteljice, to je prigovore iznijete u tužbi kao neosnovane valjalo odbiti jer dokazi koje tužiteljica prilaže uz tužbu se ne odnose na dug koji se ovršuje ovim rješenjem radi čega Sud zaključuje da osporenim rješenjem tuženog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice“.
tvrdnje o tuženikovoj pasivnoj legitimaciji za plaćanje utuženog duga, za razjašnjenje spornog odnosa treba utvrditi ima li osnove za tuženikovu odgovornost. Suprotno tužiteljevim žalbenim navodima i ovaj sud zaključuje o izostanku tuženikove legitimacije za plaćanje utuženih računa.
Tužitelj je za pruženu uslugu ... Predmet tužbenog zahtjeva je plaćanje tužiteljevih računa za nesporno pruženu uslugu priveza i odveza brodova stranih brodara, čiji je plovidbeni ... plaćanja.
Odredbom čl. 687. PZ-a propisano je da se ugovorom o pomorskoj agenciji pomorski agent obvezuje u ime i za račun nalogodavca obavljati pomorske
predmetni dug.
Ocijenivši osnovanim prigovor zastare potraživanja što ga je istaknula tuženica, nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev, a time je ... za potraživanje vraćanja zajma nije propisan neki drugi rok zastare.
U smislu odredbe čl. 387. st. 1. ZOO zastarijevanje se prekida kada dužnik prizna dug, a prema odredbi st. 2. toga članka, priznanje duga može se učiniti ne samo izjavom vjerovnika, nego i na posredan način, kao što su davanja otplate ... kao nasljednica svoga oca – primatelja pozajmice mogla priznanjem duga prekinuti tijek zastare, no ona to nije učinila. Davanjem izjave prilikom
osoba, pa temeljem čl. 139. ZN tuženi kao njegovi nasljednici odgovaraju za taj dug.
Kod toga nije sporno da je vrijednost naslijeđene imovine veća od ... obveza tuženih proizlazi prije svega iz čl. 139. st. 1. i 3. ZN koja određuje da nasljednici odgovaraju za ostaviteljeve dugove do visine naslijeđene imovine. Dug ostavitelja može biti dospio do trenutka otvaranja nasljedstva ali i ne mora. Može se raditi o ugovornoj ili izvanugovornoj obvezi (kao što je ... dospjelost obveze naknade štete nije istovjetna s obvezom plaćanja zakonskih zateznih kamata jer i kod materijalne štete pravo na zakonske zatezne kamate
49
Naknada za vode; 30.9.2010 · Sentence Visokog upravnog suda RH
„Glede prigovora tužitelja da je socijalno ugrožena osoba treba reći da naprijed navedeni Zakon i Uredba ne predviđaju mogućnost oslobađanja od plaćanja naknade za uređenje voda, međutim, odredbom članka 8. naprijed navedene Uredbe propisano je da županije, gradovi i općine, mogu radi zaštite određenih socijalno ugroženih i drugih kategorija obveznika, preuzeti njihov dug ili preuzeti ispunjenje njihovoga duga s osnove naknade za uređenje voda, pa se tužitelj sa svojim zahtjevom može obratiti za to nadležnim tijelima“.
„U ovom sporu radi plaćanjaduga u iznosu od 510.008,69 kn, sudovi su utvrdili da je tuženik dopisom od 20. prosinca 1997. (list spisa 64 i 65) upućenim tužitelju priznao da tužitelju duguje iznos od 626.787,31 kn (glavnica + zatezna kamata), od čega obračunata kamata iznosi 116.778,62 kn, te da se priznati glavni dug od 510.008,69 kn odnosi upravo na utužene račune koji datiraju od ožujka 1996. do listopada 1997. Činjenica postojanja duga tuženika prema tužitelju u visini utuženog iznosa utvrđena je i na temelju nalaza i mišljenja vještaka D. C. od 4. studenoga 2002., na koje tuženik nije imao
