Subrogacijski zahtjevi nositelja socijalnog osiguranja prema društvima za osiguranje (s prikazom izraženih pravih shvaćanja VSRH-a u predmetima dopuštenih revizija)

Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (dalje: Zavod) ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ZOMO-a, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja a odnose se na: novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja te troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava. Zahtjevom za naknadu štete Zavod može obuhvatiti ukupnu svotu štete (kapitaliziranu štetu) ili svotu stvarne štete prema isplatama (pojedinih davanja) koja se odnosi na određeno razdoblje (npr. kalendarska godina). Kada se šteta sastoji u obvezi Zavoda na trajna novčana davanja, taj se iznos štete može zahtijevati i u ukupnom iznosu (kapitalizirana šteta), a izračunava se prema visini priznate mirovine i tablicama aktuarske matematike koje donosi Zavod po prethodno pribavljenom mišljenju ministarstva nadležnog za financije. Zavod može zahtijevati plaćanje naknade štete u ukupnom iznosu i neposredno od društva za osiguranje (članak 161. ZOMO-a).

Zavod ima pravo na naknadu šteta od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe. Ako je štetu iz stavka 1. ovoga članka uzrokovao radnik na radu ili u vezi s radom, odgovaraju poslodavac i radnik solidarno. Za štetu iz stavka 1. ovoga članka odgovara poslodavac ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana. Korisnik mirovine dužan je na zahtjev Zavoda dostaviti podatke o okolnostima nastanka ozljede koja je uzrokovala smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti i tjelesno oštećenje ili smrt osiguranika na kojima se temelje davanja Zavoda (članak 162. ZOMO-a).

Zavod ima pravo na naknadu štete od poslodavca ili centra za profesionalnu rehabilitaciju, ako je šteta nastala zbog neizvršenja njihove zakonske ili ugovorne obveze u vezi s profesionalnom rehabilitacijom invalida (članak 163. ZOMO-a).

Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ZOMO-a i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete). Ako je šteta nastala uporabom vozila čiji se vlasnik, odnosno korisnik nije osigurao od automobilske odgovornosti, Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od vlasnika, odnosno korisnika motornog vozila. Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od Hrvatskog ureda za osiguranje ako je šteta: 1. nastala uporabom nepoznatoga motornog vozila; 2. nanesena vozilom inozemne registracije na teritoriju Republike Hrvatske koje ima valjanu međunarodnu ispravu o osiguranju od automobilske odgovornosti; 3. nanesena uporabom neosiguranog vozila inozemne registracije. Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete i kada je šteta nastala u inozemstvu, u skladu s odredbama zakona, pravnih propisa Europske unije i međunarodnih ugovora. Za utvrđivanje visine stvarne štete u slučajevima iz stavaka 1. do 3. članka 164. ZOMO-a mjerodavne su odredbe ZOMO-a (članak 164. ZOMO-a).

Potraživanja naknade štete zastarijevaju istekom rokova određenih Zakonom o obveznim odnosima. Rokovi zastare potraživanja naknade štete prema ovome Zakonu počinju teći od dana pravomoćnosti rješenja kojim je osiguraniku, odnosno korisniku priznato pravo iz mirovinskog osiguranja. Na svotu potraživanja naknade štete Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određenoj zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon isteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu (članak 165. ZOMO-a).

Odredbama članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., dalje: ZOOP) propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.). Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.). Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (stavak 4.). Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje (stavak 5.).

U praksi redovnih sudova spornim su se nametnula sljedeća pitanja:

- prethodno pitanje;

- vezanost parničnog suda rješenjem javnopravnog tijela;

- ovlaštenje parničnog suda da utvrđuje uzročno posljedičnu vezu između protupravne štetne radnje i štete;

- teret dokazivanja uzročno posljedične veze;

- primjena propisa

Navedena pitanja bila su predmet dopuštenih revizije. O njima je pravna shvaćanja izrazio Vrhovni sud Republike Hrvatske. Radi se o najvažnijim revizijskim odlukama koje su donesene povodom rješenja kojima je Vrhovni sud Republike Hrvatske (od 1. rujna 2019.) dopustio podnošenje revizije nalazeći da su postavljena pitanja važna u općem interesu odnosno, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu (članak 385.a Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“, 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP)

Prethodno pitanje

(Članak 12. stavak 3. ZPP-a)¹

Pitanje:

Primjenjuje li se odredba članka 12. stavak 3. ZPP-a analogno i u pogledu postojanja prekršajnog djela i prekršajne odgovornosti?

U odluci Rev 956/2021 Vrhovni sud je izrazio shvaćanje da se odredba članka 12. stavka 3. ZPP-a ne primjenjuje analogno i u pogledu postojanja prekršajnog djela i prekršajne odgovornosti.

Vezanost rješenjem upravnog tijela

(Članak 12. ZPP-a² u vezi s člankom 161. ZOMO-a)

Pitanja koja su u dopuštenim revizijama postavljena:

Je li parnični sud u smislu odredbe članka 12. ZPP-a vezan rješenjem upravnog tijela konkretno rješenjem HZMO-a kojim je osiguraniku priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad iz razloga ozljede na radu 50% i zbog bolesti 50%, ako ne postoji identitet stranaka u postupku?

Je li parnični sud vezan rješenjem upravnog tijela konkretno rješenjem HZMO-a kojim je osiguraniku priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad iz razloga ozljede na rad 50% i zbog bolesti 50%, neovisno o rezultatu cjelokupnog dokazivanja provedenom u parničnom postupku?

Je li sud u parničnom postupku koji se vodi radi naknade štete ovlašten utvrđivati postojanje adekvatne uzročno-posljedične veze između protupravne štetne radnje i štete, kao jedne od općih pretpostavki odgovornosti za štetu tuženika u slučaju kad egzistira pravomoćno i konačno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kojim je osiguraniku priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad iz razloga ozljede na radu 50% i zbog bolesti 50%?

Vrhovni sud Republike Hrvatske je u vezi s vezi s tim pitanjima u odluci Rev 450/2021 izrazio shvaćanje: "Načelno, sud je vezan za odluku upravnog tijela, ali ta ga odluka obvezuje samo u granicama njegove pravomoćnosti o tome postoji li neko pravo ili pravni odnos, a isto tako ono obvezuje samo ako postoji identitet stranaka u postupku, odnosno ako je stranka, barem kao zainteresirana osoba, sudjelovala u postupku. Utvrđivanjem uzroka i omjera uzroka u nastanku invalidnosti, kao odlučnih činjenica za pitanje naknade štete u smislu odredbi čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju u nadležnosti je parničnog suda, pa stranka koja nije sudjelovala u upravnom postupku utvrđenjem iz upravnog rješenja nije vezana."

Teret dokazivanja uzročno posljedične veze

(članak 219. st. 1. ZPP-a)³

Pitanje:

Na kojoj od parničnih strana je u smislu čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku teret dokazivanja osporen uzročno posljedične veze između umirovljenja osiguranika tužitelja i ozljeda zadobivenih u štetnom događaju kada tužitelj svoje potraživanje temelji na javnoj ispravi-rješenju o invalidskoj mirovini, čiji sadržaj je tuženik osporio?

Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odnosu na to pitanje izrazio pravno shvaćanje da parnični sud nije vezan odlukom tužitelja donesenom u upravnom postupku glede uzroka umirovljenja osiguranika tužitelja i dopušteno je u parnici dokazivati da radna sposobnost osiguranika tužitelja i njegovo umirovljenje nisu u uzročno-posljedičnoj vezi. O rezultatu dokazivanja i eventualnom etabliranju uzročne veze između ozljeđivanja i posljedica ozljeđivanja i umirovljenja osiguranika ovisi i odštetna odgovornost tuženika (Rev 206/2022).

Propis na temelju kojeg se ima procjenjivati osnovanost zahtjeva tužitelja

Pitanje:

Je li za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja motornog vozila štetnika radi isplate iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka obveznopravnog odnosa između stranaka i nastanka štete (izvršene isplate) Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje ili odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju?

U odnosu na to pitanje Vrhovni sud Republike Hrvatske je izrazio shvaćanje da se ima primijeniti propis koji je bio na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen, a to je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu i time je reafirmirano pravno shvaćanje izraženo U Rev-x 3988/2018 (Rev 206/2022).

Potvrde o plaćanju koje izdaje Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje nemaju dokaznu snagu javne isprave

(članak 230. ZPP-a)⁴

Pitanje:

Jesu li potvrde o plaćanju koje Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje izdaje u propisanom obliku u obavljanju javnog ovlaštenja koje mu je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu javne isprave sukladno čl. 230. Zakona o parničnom postupku?

Vrhovni sud Republike Hrvatske je u vezi s tim pitanjem izrazio shvaćanje da račun tužitelja s potvrdom o plaćanju nema dokaznu snagu javne isprave u smislu čl. 230. ZPP-a (Rev 11/2022).

Umjesto zaključka

Vrhovni Sud Republike Hrvatske riješio je pitanje primjene propisa u postupcima naknade štete na ime novčanih davanja isplaćenih na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu,  a time i pitanje opsega štete. Zavod  je smatrao da to pitanje treba raspraviti prema odredbama ZOMO-a, s obzirom na načelo da kasniji zakon derogira onaj raniji (lex posterior derogat legi priori).

Za razliku od novčanih davanja isplaćenih na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu, ostala novčana davanja iz mirovinskog osiguranja kao što su naknada zbog tjelesnog oštećenja te troškovi profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava, nisu obuhvaćene odredbama ZOOP-a. Treba li u tom slučaju primijeniti odredbe ZOMO-a?

Štetnik, osiguranik društva za osiguranje, nije obuhvaćen odredbom članka 27. ZOOP-a. Koji će propis redovni sud primijeniti u slučaju da Zavod ne tuži društvo za osiguranje nego štetnika (osiguranika društva za osiguranje)? Moguća je procesna situacija da Zavod tuži društvo za osiguranje i štetnika. Hoće li sud, u slučaju da je predmet tužbe isplaćeno novčano davanje na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu, u odnosu na društvo za osiguranje primijeniti ZOOP, a u odnosu na štetnika ZOMO? To su također pitanja o kojima će redovni sud morati izraziti pravno shvaćanje.

U postupcima naknade štete protiv ostalih štetnika navedenih u citiranim odredbama ZOMO-a nema dvojbe o tome da se ima primijeniti ZOMO. Međutim, jedno je sigurno da je društvo za osiguranje stavljeno u povoljniji položaj od ostalih štetnika koji su u obvezi, za razliku od društva za osiguranje, Zavodu naknaditi stvarnu štetu (u punom iznosu).

Josip Petković, dipl. pravnik

___________________________

^ 1 Članak 12. st. 3. ZPP-a glasi: "U parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim"

^ 2 Članak 12. ZPP-a glasi:

" Kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadležni organ (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno.

  Odluka o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje rijeđeno.

  U parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim"

^ 3 Članak 219. stavak 1. ZPP-a glasi: "Svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika."

^ 4 Članak 230. ZPP-a glasi:

»Isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (jav­na isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje.

  Istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene s javnim ispravama.

  Dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.

  Ako sud posumnja u autentičnost isprave, može zatražiti da se o tome izjasni tijelo od kojeg bi ona trebala da potječe."