2. prosinca 2022. godine objavljen je novi Zakon o sportu. Njime je zakonodavac pokušao riješiti brojne probleme i pitanja koja su bila ili neadekvatno uređena Zakonom o sportu koji je bio na snazi od 2006. godine do danas ili uopće nisu bila uređena.
Po novom Zakonu o sportu, sportske djelatnosti su definirane kao sudjelovanje u sportskom natjecanju, sportska priprema, sportska poduka, zdravstveno usmjereno tjelesno vježbanje, organiziranje i vođenje sportskog natjecanja i posredovanje u sportu.
Sportskom djelatnošću se smatra i organizirana izvannastavna školska sportska aktivnost i akademska sportska aktivnost, upravljanje sportskom građevinom i upravljački i administrativni poslovi u pravnim osobama u sustavu sporta. Sportskom djelatnošću se u širem smislu smatra i zdravstveno usmjerena tjelesna aktivnost koja podrazumijeva bilo koji oblik tjelesne aktivnosti koja ima pozitivan učinak na zdravlje i funkcionalne sposobnosti bez nepotrebne štete ili rizika, koja nije usmjerena na ostvarivanje rezultata nego više individualnih ciljeva, a koja se može provoditi u sustavu sporta i u suradnji s drugim dionicima iz sustava zdravstva te odgoja i obrazovanja.
Kategorizacija sportova
Prema novom uređenju, sportske djelatnosti se mogu provoditi prema nomenklaturi koju općim aktom utvrđuje Hrvatski olimpijski odbor, Hrvatski paraolimpijski odbor i Hrvatski sportski savez gluhih. Kategorizacija sportova je proces evaluacije sportova koji rezultira donošenjem odluke o rangiranju sportova i njihovu razvrstavanju u kategorije. Nju provodi Hrvatski olimpijski odbor, Hrvatski paraolimpijski odbor i Hrvatski sportski savez gluhih nakon održanih ljetnih olimpijskih igara / paraolimpijskih igara / olimpijskih igara i to za sljedeći olimpijski ciklus, a na temelju evaluacije ključnih pokazatelja prethodna dva olimpijska ciklusa.
Odluka o rangiranju sportova i razvrstavanju u kategorije donosi se za svaki sport uvršten u nomenklaturu sportova pojedinog krovnog sportskog udruženja uz podjelu na ekipne i pojedinačne, i to za sportove u nomenklaturi sportova Hrvatskog olimpijskog odbora u četiri kategorije, u nomenklaturi sportova Hrvatskog paraolimpijskog odbora u dvije kategorije te u nomenklaturi sportova Hrvatskog sportskog saveza gluhih bez podjele u kategorije.
Kriteriji za kategorizaciju sportova su zastupljenost sporta u svijetu i Europi, masovnost u Republici Hrvatskoj, status sporta i ostvareni sportski rezultat na međunarodnoj razini. Pokazatelji uspješnosti su broj nacionalnih sportskih saveza na svjetskoj i europskoj razini, broj klubova i sportaša u pojedinom sportu u Republici Hrvatskoj, udio sportaša do 18 godina u odnosu na ukupan broj sportaša u pojedinom sportu u Republici Hrvatskoj, olimpijski status pojedinog sporta odnosno paraolimpijski status sporta odnosno status olimpijskog sporta gluhih i rezultati na međunarodnim sportskim natjecanjima.
Radnopravni status sportaša
Za razliku od prethodnog zakona, novi zakon uređuje status sportaša u odnosu prema pravnim osobama koje obavljaju sportsku djelatnost.
Profesionalni sportaš može obavljati sportsku djelatnost sudjelovanja u sportskom natjecanju i sportskoj pripremi kao osnovnim zanimanjem na temelju sklopljenog ugovora o radu odnosno na temelju sklopljenog ugovora o profesionalnom igranju ako ima registriranu samostalnu sportsku djelatnost. Samostalnu sportsku djelatnost sudjelovanja na sportskom natjecanju i sportskoj pripremi može obavljati osoba koja je profesionalni sportaš kojemu je sudjelovanje u službenom sportskom natjecanju osnovno zanimanje i ima ugovor o profesionalnom igranju sklopljen sa sportskim klubom ili profesionalni sportaš kojemu je sudjelovanje u službenom sportskom natjecanju osnovno zanimanje, a nije u ugovornom odnosu sa sportskim klubom ili sportaš kojemu bavljenje sportskom djelatnošću nije osnovno zanimanje.
Profesionalni sportaš može sklopiti ugovor o radu sa sportskim klubom i na takav ugovor se neće primjenjivati odredbe općeg propisa o radnopravnim odnosima, a koje reguliraju pitanje ugovora o radu na određeno vrijeme, prestanak ugovora o radu, otkazni rok i otpremninu, raspored radnog vremena te način korištenja odmora i dopusta. Drukčiji način određivanja pitanja iz stavka 1. ovoga članka, a na koje se ne primjenjuju odredbe općeg propisa o radnim odnosima sportaš mora ugovoriti s poslodavcem.
Dakle, ovdje imamo slobodniji pristup uređenju ugovornih odnosa, za razliku od klasičnih radnopravnih odnosa. Međutim, određene odredbe, u slučaju da su ugovorene, zakon propisuje kao ništetne. To se odnosi na ugovornu odredbu kojom se sportašu nameće obveza prihvaćanja ponude sportskog kluba na zaključenje novog ugovora ili predstavlja prijetnju suspenzijom u slučaju neprihvaćanja ponude ili odredba kojom se jedna ugovorna strana stavlja u povoljniji položaj, na način da isključivo o njezinoj volji ovisi produljenje ugovora ili sklapanje novoga ugovora. Ništetna je odredba kojom se prilikom prelaska sportaša amatera koji zadržava amaterski status iz jednog sportskog kluba u drugi traži isplata naknade za prijelaz.
Određene odredbe akata nacionalnih saveza su također nedopuštene. Tako je nedopuštena odredba akta nacionalnog sportskog saveza ili sportskog kluba kojom se sportašu nameće obveza prihvaćanja ponude sportskog kluba na zaključenje novog ugovora, predstavlja prijetnju suspenzijom u slučaju neprihvaćanja ponude ili nameće plaćanje bilo kakve naknade osim članarine; nedopuštena je odredba koja valjanost ugovora uvjetuje potvrdom nacionalnog sportskog saveza i odredba kojom se prilikom prelaska sportaša amatera koji zadržava amaterski status iz jednog sportskog kluba u drugi traži isplata naknade za prijelaz.
Vezano za naknadu za prijelaz sportaša amatera, ona se ne odnosi na naknadu za razvoj i usavršavanje.
Naknada koja predstavlja nagradu za ostvareni sportski rezultat ekipe i/ili profesionalnog sportaša na temelju redovitog obavljanja sportske djelatnosti za koji sportaš prima plaću smatra se stimulativnim dijelom plaće.
U slučaju stečaja kluba ili u slučaju spora vezanog uz izvršenje obveza iz ugovora sklopljenog sa sportašem koji djelatnost obavlja kao samostalnu sportsku djelatnost smatra se da je sa sportašem sklopljen ugovor o radu.
Ugovor o radu se evidentira i pohranjuje u nacionalnom sportskom savezu.
Također se uvodi obaveza da sportaš i za treniranje i za sudjelovanje u natjecanju mora imati važeći liječnički pregled, a što se odnosi i na sportaše u klubovima. Ta obaveza je propisana i u školskom i akademskom sportu. Zdravstvena sposobnost utvrđuje se zdravstvenim pregledom za vremensko razdoblje koje ne može biti dulje od 24 mjeseca.
Vrhunski sportaš I. kategorije ima pravo na uplatu obveznih doprinosa iz sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske. O pravu odnosno priznanju i gubitku prava na uplatu obveznih doprinosa vrhunskim sportašima odlučuje tijelo državne uprave nadležno za sport. Protiv navedenog rješenja nije dopuštena žalba, već se može pokrenuti upravni spor. Za sportaše kojima je utvrđeno pravo na uplatu obveznih doprinosa, a imaju sklopljen ugovor o radu sredstva se isplaćuju na račun sportskog kluba po dostavljenom dokazu o plaćenim doprinosima prema isplaćenoj plaći. Sportašima koji imaju samostalnu sportsku djelatnost sredstva se uplaćuju po dostavljenom dokazu o plaćenim doprinosima, a najviše do iznosa obračunanih doprinosa prema najnižoj mjesečnoj osnovici propisanoj propisom o obveznim doprinosima za osiguranika po osnovi sportaša.
Sportske građevine
Novim zakonom se propisuje i ovlast za donošenje mreže sportskih građevina koja obuhvaća postojeće i planirane sportske građevine na području Republike Hrvatske.
Sportska građevina se po novom zakonu definira kao uređena i opremljena građevina i površina na kojoj se provode sportske djelatnosti, a koja zadovoljava opće uvjete definirane propisima kojima se uređuju graditeljstvo i prostorno uređenje. Vlada Republike Hrvatske može odlukom pojedine sportske građevine proglasiti sportskim građevinama od nacionalnog interesa. Javne sportske građevine su sportske građevine koje su u vlasništvu Republike Hrvatske ili vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, kao i one u vlasništvu trgovačkih društava u vlasništvu Republike Hrvatske ili vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.
Tijelo državne uprave nadležno za sport sada ima veće ovlasti u smislu planiranja budućih građevina. Ono je ovlašteno donijeti odluku o mreži sportskih građevina. Svaku izmjenu prostornog plana vezanu uz mrežu sportskih građevina jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave dužne su dostaviti tijelu državne uprave nadležnom za sport. Sportske građevine planiraju se na temelju prostornih standarda i normativa za planiranje sportskih građevina propisanih pravilnikom koji donosi čelnik tijela državne uprave nadležan za sport, uz prethodnu suglasnost čelnika tijela državne uprave nadležnog za graditeljstvo i prostorno uređenje.
Na temelju mreže sportskih građevina, jedinica lokalne i jedinica područne (regionalne) samouprave može samo uz prethodnu suglasnost tijela državne uprave nadležnog za sport prenamijeniti površinu planiranu za javnu sportsku građevinu, ukloniti ili prenamijeniti javnu sportsku građevinu sukladno prostornim planovima za namjene koje nisu sportske djelatnosti. Takva prethodna suglasnost će se dati u slučaju da je jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave planirala odgovarajuću zamjensku površinu sukladno mreži sportskih građevina ili ako investitori prenamjene javne sportske građevine, odnosno vlasnik javne sportske građevine koja se uklanja preuzme obvezu i osigura uvjete izgradnje odgovarajuće zamjenske javne sportske građevine sukladno mreži sportskih građevina.
Dok se ne ishode akti za građenje sukladno propisima iz područja graditeljstva i prostornoga uređenja za izgradnju zamjenske javne sportske građevine te ne dostavi dokaz o osiguranim sredstvima za njezinu izgradnju, postojeća se sportska građevina ne može ukloniti, osim u slučaju provođenja građevinske inspekcije sukladno propisima koji uređuju građevinu.
Ostale novine Zakona o sportu
Od ostalih novina ovog opsežnog zakona svakako treba istaknuti i usklađivanje standarda vezanih za razinu stručnih kvalifikacija u sportu nužnih za obavljanje sportske djelatnosti (instruktor, trener, kineziterapeut).
Uvedena je mogućnost da se sportska djelatnost obavlja putem obrta, u skladu s poticanjem samozapošljavanja stručnih kadrova u sportu. Sve sportske djelatnosti se mogu obavljati putem obrta, osim sudjelovanja u sportskom natjecanju.
Propisuju se i državna priznanja izbornicima i trenerima kao trajne novčane mjesečne naknade izborniku u ekipnim sportovima i treneru u pojedinačnim sportovima koji su zaslužni za osvajanje medalje, odnosno prvog, drugog ili trećeg mjesta sportaša ili ekipe na olimpijskim igrama, paraolimpijskim igrama ili olimpijskim igrama gluhih, kao državno priznanje za poseban doprinos ugledu Republike Hrvatske, a po uzoru na prava koja već imaju sportaši - osvajači medalja na olimpijskim igrama, paraolimpijskim igrama ili olimpijskim igrama gluhih.
Također se izjednačuju prava osvajača medalja na svjetskim prvenstvima u paraolimpijskim sportovima i disciplinama te olimpijskim sportovima i disciplinama gluhih s osvajačima medalja na svjetskim prvenstvima u olimpijskim sportovima i disciplinama. Dok za vrhunske sportaše (I., II. i III. kategorija) se uvodi nacionalna stipendija.
I konačno, posljedice ogluhe i kaznenog djela se prilagođavaju na način da zapreka za obavljanje sportske djelatnosti sportskih djelatnosti budu samo ona djela koja su zbog svoje naravi i težine realna zapreka za obavljanje sportskih djelatnosti.
Zakon stupa na snagu 1. siječnja 2023. godine.
Filip Galić, dipl. iur.
Izvori:
1. https://www.sabor.hr/sites/default/files/uploads/sabor/2022-09-30/102504/PZ_398.pdf
2. https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2022_12_141_2135.html
