Ministarstvo pravosuđa i uprave pripremilo je izmjene i dopune Zakona o Državnom sudbenom vijeću, a u tijeku je i e-savjetovanje. Autor u članku daje pregled najvažnijih prijedloga promjena i daje kritički osvrt na neke od predloženih promjena.
Pregled najvažnijih prijedloga promjena
Stegovna odgovornost sudaca
Propisuje se novo stegovno djelo nedavanje suglasnosti za provođenje sigurnosne provjere. Redefinira se stegovno djelo – neuredno obnašanje dužnosti na način da se dužnost ispunjenja Okvirnog mjerila povećava na 100%. Sada se smatra da sudac uredno obnaša dužnost kada je sudac ostvario 80% Okvirna mjerila. Nastup zastare zbog nepoduzimanja radnji u postupku bez opravdanog razloga utvrđuje se kao stegovno djelo neurednog obnašanja dužnosti.
Imenovanje sudaca
Drukčije se određuju uvjeti za imenovanje u sudove prvog stupnja (općinski, trgovački i upravni sudovi) tako da za suca tog suda može biti imenovana osoba koja ne obnaša pravosudnu dužnost. Dakle, kandidati za imenovanje mogu biti samo osobe koje još nisu imenovane na sudačku dužnost.
Ako su kandidati za imenovanje u trenutku prijave savjetnici u pravosudnim tijelima kao mjerodavni kriteriji uzima se ocjena njihovog rada u sudskim predmetima prema posebnoj metodologiji koju donosi tijelo kojeg predlagatelj naziva Etičko povjerenstvo, a koje je sastavljeno od predsjednika svih sudačkih vijeća u Republici Hrvatskoj.
Državno sudbeno vijeće nema obvezu na razgovor pozivati kandidate koji niti uz najviši mogući broj bodova na razgovoru u zbroju s brojem bodova ostvarenim prema drugim propisanim kriterijima ne mogu biti imenovani. Izostavlja se ograničenje Vijeću da na razgovor ne zove kandidate koji su ocjenom obnašanja dužnosti ostvarili manje od 130 bodova. Najveći mogući broj bodova koji se može ostvariti na razgovoru pred Vijećem povećava se s 15 na 20. Povećava se kruga najboljih kandidata između kojih se može izvršiti izbor (15 umjesto 10) te se povećava moguća razlika u bodovima između izabranog kandidata i najboljeg neizabranog kandidata (15 umjesto 10).
Premještaj sudaca
U Zakon se uvrštavaju odredbe koje propisuju da se najviše 30% od Planom popunjavanja sudačkih mjesta predviđenih mjesta može popuniti trajnim premještajem sudaca iz sudova istog stupnja. Nakon donošenja predmetnog Plana, a prije objave prvog oglasa za popunjavanje slobodnih mjesta predviđenih Planom, Državno sudbeno vijeće u „Narodnim novinama“ i na svojim mrežnim stranicama objavljuje poziv sucima da u roku koje odredi Vijeće podnesu prijavu za trajni premještaj. Institut premještaja dodatno uređuje uvjetom da se trajno premjestiti u drugi sud istog stupnja može samo sudac koji obnaša sudačku dužnost najmanje tri godine.
Privremeno upućivanje na rad na drugi sud
Umjesto dosadašnjeg modela 2+2 propisuje se mogućnost da se suci privremeno upute na rad u drugi sud na četiri godine te po proteku tog roka na još četiri godine. Sudac koji je privremeno upućen na rad u sud višeg stupnja, u postupku i radu na predmetima ima prava i obveze kao viši sudski savjetnik-specijalist.
Kritički osvrt na neke od predloženih promjena
Spornim smatramo predloženu promjenu u opisu stegovnog djela neurednog obnašanja dužnosti zbog neispunjenja propisane norme kojom se predlaže odrediti da je stegovno djelo svaki učinak manji od propisanih 100% prema Okvirnim mjerilima za rad sudaca, umjesto prethodno propisanog učinka od 80% odluka utvrđenih Okvirnim mjerilima za rad sudaca.
Predloženom promjenom Okvirna mjerila za rad sudaca prestaju biti „okvirna“ u prenesenom značenju te riječi u izrazu „okvirna mjerila za rad sudaca“, dakle „približna“ te postaju „stroga“, „striktna“, „egzaktna“, „precizna“, „rigorozna“ ili jednom riječju postaju samo Mjerila za rad sudaca.
Puno važnije pitanje od jezičnog pitanja je pitanje postoje li pretpostavke za takvu promjenu. Stvarno i pravno stanje je sljedeće:
- Okvirna mjerila za rad sudaca propisuje ministar nadležan za poslove pravosuđa.
- Prije propisivanja Okvirnih mjerila za rad sudaca o prijedlogu Okvirnih mjerila ministar je dužan tražiti mišljenje Opće sjednica Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
- Ako Opća sjednica Vrhovnog suda ne dostavi mišljenje ministar će donijeti Okvirna mjerila bez tog mišljenja.
- Prijedlog Okvirnih mjerila koji je sad na snazi i koji je dostavljen Vrhovnom sudu nije sadržavao bilo kakvo obrazloženje, kao niti razloge zbog kojih je predložen.
- Proširena sjednica Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 6. prosinca 2021. jednoglasno je odbacila prijedlog Ministarstva pravosuđa i uprave za donošenje novih Okvirnih mjerila za rad sudaca
- Ministar pravosuđa i uprave donio je 27. prosinca 2021. Okvirna mjerila za rad sudaca koja se primjenjuju od 1. siječnja 2022.
- U postupku donošenja Okvirnih mjerila za rad sudaca ne provodi se javno savjetovanje putem portala e-Savjetovanje.
- Okvirna mjerila za rad sudaca nisu drugi propis čiju je ustavnost i zakonitost Ustavni sud ovlašten ocjenjivati (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-II-1112/2022 od 29. ožujka 2022.).
- Okvirna mjerila su važan izvor prava pri ocjenjivanju sudaca, njihovom napredovanju i odlučivanju o stegovnoj odgovornosti sudaca.
Dakle, stvarno i pravno stanje je da nadležni ministar može propisati Okvirna mjerila bez obrazloženja, bez mišljenja Opće sjednica Vrhovnog suda i bez provedenog bilo kakvog javnog savjetovanja. Tako donesena Okvirna mjerila nisu podložna nadzoru Ustavnog suda, ali zato imaju presudan utjecaj na ocjenjivanje sudaca, o njima ovisi profesionalni napredak ali i stegovna odgovornost svakog suca. Možemo li govoriti o vladavini prava i samostalnoj neovisnoj sudbenoj vlasti u uvjetima gdje suci ispunjavaju radnu normu koju im je izvršna vlast propisala na takav način, bez obrazloženja, bez mogućnosti stvarnog utjecaja sudbene vlasti prije njihovog određivanja i bez mogućnosti naknadnog ustavnosudskog nadzora?
Samo površan pregled sadržaja važećih Okvirnih mjerila za rad sudaca i njihova stavljanja u kontekst vremena koji sudac može utrošiti na rješavanje jednog predmeta ukazuje na njihovu duboku problematičnost. Primjerice, da bi sudac upravnog suda ispunio Okvirna mjerila mora godišnje donijeti 250 presuda u 220 radnih dana, dakle više od jedne presude u jednom radnom danu. S obzirom na to da donošenju presude prethodi niz radnji suda (ispitivanje urednosti tužbe, ocjenjivanje nadležnosti, ocjenjivanje pretpostavki za vođenje upravnog spora, dostavljanje tužbe na odgovor, dostavljanje podnesaka stranaka, odlučivanje o prijedlogu za odgodni učinak i za određivanje privremene mjere, rasprava, izvođenje dokaza, objava presude, pisanje obrazloženja presude i dr.), proizlazi da sve te radnji ili dio radnji sudac može utrošiti u prosjeku sedam radnih sati (220 radnih dana x 8 sati/radni dan = 1760 radnih sati; 1760 radnih sati/250 predmeta = 7,04 radnih sati po predmetu). Iz iskustva možemo reći da se za kvalitetno rješavanje jednog „običnog“ predmeta, osim onih najjednostavnijih, ne može potrošiti samo sedam radnih sati. Zbog toga je nužno prije donošenja Okvirnih mjerila za rad sudaca provesti objektivno mjerenje vremena koje se utroši za svaku radnju potrebnu za rješavanje pojedine vrste predmeta.
Smatramo da od te promjene treba odustati dok se ne izmjeni članak 79. Zakona o sudovima ("Narodne novine" br. 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18. i 21/22.) i dok se ne donesenu nova Mjerila za rad sudaca u skladu s tim izmjenama zakona.
Predlaže se sljedeća izmjena Zakona o sudovima ("Narodne novine" br. 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18. i 21/22.) na način da se u članku 79. stavak 3. mijenja i glasi:
„Prijedlog iz stavka 2. ovog članka sadrži obrazloženje s ocjenom stanja i razlozima donošenja novih Okvirnih mjerila za rad sudaca, odnosno njihovih izmjena ili dopuna. Ocjena stanja uključuje i rezultate mjerenja vremena koje se utroši za svaku radnju potrebnu za rješavanje pojedine vrste predmeta.“
Ante Drezga, sudac Upravnog suda u Zagrebu
