Radi dodatnog usklađenja trenutno važećeg Zakona o sustavu osiguranja depozita s odredbama Direktive 2014/49/EU, početkom ove godine pristupilo se izmjenama i dopunama navedenog Zakona, čime se nastavlja daljnja reforma bankovnog sustava u Republici Hrvatskoj. U tijeku je javno savjetovanje o Nacrtu prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sustavu osiguranja depozita, a pregled važnih novina autor daje u nastavku ovog članka.
Na temelju članka 81. Ustava Republike Hrvatske, Hrvatski sabor na sjednici 28. siječnja 2022. donio je plan usklađivanja zakonodavstva Republike Hrvatske s pravnom stečevinom Europske unije za 2022. godinu, među kojima se našao i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sustavu osiguranja depozita, s ciljem da se u nacionalno zakonodavstvo prenesu odredbe Direktive 2014/49/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o sustavima osiguranja depozita (Tekst značajan za EGP) (SL L EU 173, 12. 6. 2014.) (u daljnjem tekstu: Direktiva 2014/49/EU).
Javno savjetovanje o Nacrtu prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sustavu osiguranja depozita predviđeno je do 8. ožujka 2022.
Prije nego što istaknemo koje novine donosi nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sustavu osiguranja depozita, kratko ćemo se osvrnuti na to što predstavlja sustav osiguranja depozita te relativno novi zakonodavni okvir u području osiguranja depozita, sanacije te likvidacije banaka. Naime, stupanjem na snagu novog Zakona o sustavu osiguranja depozita ("Narodne novine" br. 146/20.- dalje u tekstu: Zakon) 1. siječnja 2021. godine prestale su važiti sve odredbe Zakona o osiguranju depozita ("Narodne novine" br. 82/15.) i Zakona o Državnoj agenciji za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka ("Narodne novine" br. 44/94., 79/98., 19/99., 35/00., 60/04., 12/12. i 15/13).
Trenutno važećim Zakonom uređuju se pravila i postupci koji se odnose na osnivanje, funkcioniranje, upravljanje i financiranje sustava osiguranja depozita u Republici Hrvatskoj, status, položaj, ciljevi, zadaci i ustroj Hrvatske agencije za osiguranje depozita, djelokrug, zadaci i nadležnost Agencije u poslovima osiguranja depozita te djelokrug, zadaci i nadležnosti Agencije sukladno posebnom propisu kojim se uređuje prisilna likvidacija kreditnih institucija.
Sustav osiguranja depozita jest sustav koji omogućuje zaštitu deponenata od gubitka depozita u slučaju nastupa osiguranog slučaja, očuvanje povjerenja deponenata i doprinosi stabilnosti cijeloga financijskog sustava. Članice sustava osiguranja depozita su sve kreditne institucije koje su od Hrvatske narodne banke (HNB) dobile odobrenje za rad i podružnice tih kreditnih institucija u drugoj državi članici. Sustavom osiguranja depozita upravlja Hrvatska agencija za osiguranje depozita, kao tijelo koje ima ovlasti i provodi postupke propisane Zakonom.
Sustav se aktivira u trenutku nastupa osiguranog slučaja kreditne institucije, a financira se iz Fonda osiguranja depozita. Funkcija sustava osiguranja depozita je prije svega isplata deponenata u slučaju nastupa osiguranog slučaja kreditne institucije, ali i financiranje sanacije institucija radi očuvanja trajnog pristupa depozitima te upotreba raspoloživih financijskih sredstava za alternativne mjere radi sprječavanja propasti kreditne institucije.
Dakle, sustavi osiguranja depozita su sustavi u svakoj državi članici kojima se isplaćuju deponenti (do određene granice), ako njihova banka propadne i depoziti postanu nedostupni. Osiguranje depozita jedna je od mjera kojom se utječe na stabilnost bankovnog i čitavog financijskog sustava, budući da se sustavom osiguranja depozita ponajprije štite deponenti koji su položili novac u bankama, a zatim i same banke čije se poslovanje znatno oslanja na navedene depozite. Jedan od ciljeva stvaranja bankovne unije jest poboljšati postojeća pravila EU-a o zaštiti deponenata u slučaju propadanja banke. Tim poboljšanjima ujednačava se zaštita deponenata diljem EU-a te se njima sprečava masovno podizanje depozita (ili navale klijenata u banke), ako je ugrožen opstanak banke. To je potrebno kako bi se očuvala ukupna financijska stabilnost jedinstvenog tržišta.
Ključni ciljevi sustava osiguranja depozita i stvaranja bankovne unije mogu se svrstati u tri ključne grupe, a to su:
1) ujednačavanje zaštite deponenata diljem EU-a
2) sprječavanje masovnog podizanja depozita (navale klijenata u banke) ako je ugrožen opstanak banke
3) doprinos ukupnoj financijskoj stabilnosti jedinstvenog tržišta.
Prenošenje Direktive 2014/49/EU u nacionalno zakonodavstvo i donošenje Zakona o sustavu osiguranju depozita
Direktiva 2014/49/EU stupila je na snagu u svibnju 2014., a rok za prijenos njezinih odredbi u nacionalno zakonodavstvo bio je 3. srpnja 2015. Direktiva 2014/49/EU odredila je okvir za funkcioniranje sustava osiguranja depozita na području Europske unije. Unaprijedila je položaj deponenata radi značajno poboljšanog pristupa sustavima osiguranja depozita, zahvaljujući proširenom i pojašnjenom opsegu pokrića, propisala je kraće rokove isplate u slučaju nastupa osiguranog slučaja, širi opseg informacija koje trebaju biti dostupne deponentima. U zakonodavni okvir Republike Hrvatske Direktiva 2014/49/EU je prenesena Zakonom o osiguranju depozita ("Narodne novine" br. 82/15.) koji je stupio na snagu u srpnju 2015.
Važno je istaknuti kako je stupanjem na snagu Zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava ("Narodne novine" br. 146/20.) i Zakona o prisilnoj likvidaciji kreditnih institucija ("Narodne novine" br. 146/20.) izmijenjen djelokrug rada i nadležnost Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banka. Nastavno na promjene nadležnosti i djelokruga rada Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka, donesen je trenutno važeći Zakon o sustavu osiguranja depozita ("Narodne novine" br. 146/20), kojim je izvan snage stavljen Zakon o osiguranju depozita ("Narodne novine" br. 82/15) i kojim je Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka preimenovana u Hrvatsku agenciju za osiguranje depozita (u daljnjem tekstu: Agencija).
Zakon definira ulogu Agencije kao specijalizirane, neprofitne, financijske institucije čiji je cilj zaštita depozita svih osiguranih deponenata, očuvanje povjerenja građana i ostalih sudionika u stabilnost financijskog sustava Republike Hrvatske te kontrolirani izlazak s tržišta kreditne institucije koja nije u mogućnosti ispunjavati potrebne regulatorne zahtjeve, uz ograničavanje prelijevanja negativnih efekata propasti kreditne institucije na ostale sudionike i tržište u cjelini. Donošenjem trenutno važećeg zakona, ovlast za sanaciju kreditnih institucija preuzela je Hrvatska narodna banka, a Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga preuzela je ovlast nad investicijskim društvima. Dakle, Agencija kao nacionalno tijelo vodi nacionalni sanacijski fond, ali više nema ulogu sanacijskog tijela koju je ranije imala Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka prema Zakonu o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava. Međutim, Agencija nastavlja imati ključnu ulogu u sustavu osiguranja depozita te je dobila nove ovlasti u dijelu prisilne likvidacije kreditnih institucija.
Novine koje donosi Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sustavu osiguranja depozita
Nastavno na obavijest Europske komisije od 23. rujna 2021. o nepotpunom prijenosu Direktive 2014/49/EU u zakonodavni okvir Republike Hrvatske, cilj Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sustavu osiguranja depozita (u daljnjem tekstu: Prijedlog zakona) je dodatno usklađenje važećeg Zakona s odredbama Direktive 2014/49/EU u dva područja:
1. pitanje deponenata s apsolutnim pravom na iznose s računa i
2. prijenos premija osiguranja u slučaju promjene članstva kreditnih institucija u sustavu osiguranja depozita.
Sukladno odredbama članka 7. stavka 3. Direktive 2014/49/EU ako deponent nema apsolutno pravo na iznose s računa, jamstvom je obuhvaćena osoba koja ima to apsolutno pravo, pod uvjetom da je ta osoba identificirana ili ju je moguće identificirati prije datuma kada mjerodavno upravno tijelo utvrdi da se prema njihovom mišljenju kreditna institucija ne čini sposobnom, zbog razloga koji su izravno povezani s njezinom financijskom situacijom, isplatiti depozit i da ta institucija trenutno nema izgleda da će to biti u stanju učiniti, odnosno pravosudno tijelo donese odluku zbog razloga koji su izravno povezani s financijskim stanjem kreditne institucije i koji imaju učinak suspendiranja prava deponenata na ostvarivanje potraživanja prema instituciji.
Prijedlogom Zakona se, uz osobe koje su identificirane u kreditnoj instituciji, omogućava ostvarivanje prava na osiguranje depozita i deponentima čiji identitet vlasnici računa mogu utvrditi prije datuma utvrđenja nedostupnosti depozita i koji mogu dokazati svoje apsolutno pravo na iznose na računu, a s ciljem potpunog prijenosa odredbi Direktive 2014/49/EU.
Sukladno navedenom, u članku 7. stavku 3. Zakona provode se promjene kako bi se deponentima - stvarnim korisnicima omogućilo ostvarivanje prava na osiguranje depozita ako ih je moguće identificirati (tj. čak i ako nisu identificirani kreditnoj instituciji), a ukoliko mogu dokazati svoje apsolutno pravo na iznose na računu. Direktiva 2017/49 EU ne propisuje obvezu vlasnicima računa da odmah obavijeste kreditnu instituciju o evidenciji svojih stvarnih vlasnika jer osiguranje depozita ne ovisi o identifikaciji koju vlasnici računa dostavljaju kreditnim institucijama. Stoga se izmjenama izbjegava eventualno uskraćivanje prava deponentima čiji identitet vlasnici računa mogu utvrditi prije datuma utvrđenja nedostupnosti depozita i koji mogu dokazati svoje apsolutno pravo na iznose na računu.
Člankom 14. stavcima 3. i 4. Direktive 2014/49/EU uređuje se postupanje u slučaju kad kreditna institucija prestane biti član jednog sustava osiguranja depozita i pridruži se drugom sustavu osiguranja depozita, uslijed daljnje integracije unutar jedinstvenog tržišta.
Prijedlogom zakona prenose se u nacionalno zakonodavstvo navedene odredbe Direktive 2014/49/EU, čime se osigurava dovoljna zaštita deponenata bez obzira na njihovu lokaciju odgovarajućim obujmom osiguranih depozita u svakoj kreditnoj instituciji i u odgovarajućem sustavu osiguranja depozita. Ako kreditna institucija prestane biti član jednog sustava osiguranja depozita i pristupi drugom sustavu osiguranja depozita, premije koje je ta kreditna institucija uplatila tijekom 12 mjeseci koji prethode prijenosu, uz iznimku izvanrednih premija, prenose se u drugi sustav osiguranja depozita.
Također, ako kreditna institucija prenese dio aktivnosti u drugu državu članicu koje na taj način postanu predmet sustava osiguranja depozita u drugoj državi članici, premije za osigurane depozite koje je ta kreditna institucija uplatila tijekom 12 mjeseci koji prethode promjeni članstva, uz iznimku izvanrednih premija u skladu s člankom 22. važećeg Zakona, prenose se u sustav osiguranja depozita u drugoj državi članici razmjerno iznosu prenesenih osiguranih depozita.
U slučaju planirane promjene članstva u sustavu osiguranja depozita odnosno prijenosa dijela aktivnosti u drugu državu članicu, kreditna institucija je dužna obavijestiti sustav osiguranja depozita kojeg je član najmanje šest mjeseci prije promjene članstva odnosno prijenosa dijela aktivnosti. Tijekom tog razdoblja kreditna institucija i dalje je obvezna plaćati premiju odnosno u slučaju potrebe, izvanrednu premiju za osigurane depozite.
Predloženim se dopunama izbjegavaju moguće povrede prava sustava osiguranja depozita primatelja u drugim državama članicama, ozbiljne negativne posljedice za integraciju jedinstvenog tržišta te narušavanje suradnje među sustavima osiguranja depozita u Europskoj uniji.
Člankom 3. Prijedloga zakona se dopunom članka 40. Zakona propisuje prekršajna odredba za kreditne institucije koje ne obavijeste Agenciju i drugi sustav osiguranja depozita o namjeri promjene članstva u sustavu osiguranja depozita u roku od najmanje šest mjeseci prije planirane promjene članstva. Navedena odredba odnosi se na obvezu obavještavanja Agencije i drugog sustava osiguranja depozita u slučaju kad kreditna institucija namjerava prestati biti član sustava osiguranja depozita u Republici Hrvatskoj kojim upravlja Agencija i pristupi drugom sustavu osiguranja depozita, kao i u slučaju kad kreditna institucija planira prenijeti dio aktivnosti u drugu državu članicu koje na taj način postanu predmet sustava osiguranja depozita u drugoj državi članici.
Ivan Vidas, struč. spec. oec.
Izvori:
