Prvi značajniji pomak u hrvatskom zakonodavstvu prema supresiji bujanja sive ekonomije dogodio se 2011. godine donošenjem Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti ("Narodne novine" br. 61/2011. i 66/2019.). Zakon definira u svom članku 1. „što se smatra obavljanjem neregistrirane djelatnosti te iznimke, sudionike, ovlasti za suzbijanje neregistrirane djelatnosti, nadzor nad provođenjem Zakona, upravne mjere te prekršajno pravne sankcije.“ Zakon definira pravnu osobu na koju se odnose odredbe Zakona kao :“ trgovačko društvo, zadrugu, ustanovu, odnosno drugu pravnu osobu koja obavlja gospodarsku ili drugu djelatnost“ dok fizička osobe definira kao „svakog pojedinca koji obavlja poslove koji spadaju u djelatnosti slobodnog zanimanja, druge samostalne djelatnosti ili djelatnost obrta.“ Odredbe Zakona se odnose i na pravne osobe koje nemaju sjedište u Republici Hrvatskoj ali na njenom području obavljaju svoju djelatnost.
Članak 5. Zakona definira obavljanje neregistrirane djelatnosti: kad pravna osoba obavlja djelatnost koja nije upisana u sudski registar ili drugi odgovarajući registar, kad pravna osoba nema zakonom propisane akte o ispunjavanju uvjeta za obavljanje registrirane djelatnosti, kad fizička osoba obavlja djelatnost koju nije registrirala kod nadležnog tijela ili prijavila poreznim tijelima, kad fizička osoba nema zakonom propisane akte o ispunjavanju uvjeta za obavljanje registrirane djelatnosti, te kad pravna ili fizička osoba obavlja djelatnost unatoč zabrani obavljanja djelatnosti.
Zakonom se ne smatra obavljanje neregistrirane djelatnosti ako se one obavljaju u manjem opsegu ili se uobičajeno obavljaju uz upisanu djelatnost.
Ono što je dozvoljeno u smislu zakona i što se ne smatra kao obavljanje neregistrirane djelatnosti propisano je stavkom 4. članka 5. koji govori kako se ne smatraju obavljanjem neregistrirane djelatnosti aktivnosti: rad za vlastite potrebe te obiteljska pomoć, prijateljska pomoć i susjedska pomoć ukoliko se rad obavlja bez plaćanja ili druge materijalne koristi te ako se rad ne obavlja redovito kao i obavljanje nužnog rada za sprječavanje nesreće ili otklanjanje posljedica prirodnih ili drugih nesreća te volontiranje.
Sudionikom u obavljanju neregistrirane djelatnosti smatraju se i osobe „fizička i pravna osoba koja naručuje, posreduje ili objavljuje oglas (nedopuštena reklama) u tisku, putem televizije, radija i drugih medija (organizacija za oglašavanje) ili reklamnih obavijesti“ kako je propisano člankom 7. Zakona. Time je zakonodavac nastojao spriječiti reklamiranje i promociju neregistriranih djelatnosti i nedozvoljene trgovine. U posljednje vrijeme često dolazi do kršenja Zakona kada se neprijavljene djelatnosti (npr. izrada božićnih ukrasa) reklamiraju i prodaju preko društvenih mreža kao što su Facebook i Instagram. Zaoštravanjem zakonske regulative EU i RH takva će se praksa zasigurno u budućnosti mijenjati jer će obvezivati kreatore društvenih mreža na stroži nadzor i onemogućavanje nedopuštene internet trgovine.
Provedba Zakona izmijenjena je Zakonom o izmjenama i dopuni Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti ("Narodne novine" br. 66/19.) kojim je propisana izmjena članka 8. te je dana ovlast inspekcijskog nadzora nad provedbom Zakona inspektorima Državnog inspektorata. Prije navedene izmjene Zakon je propisivao da inspekcijski nadzor obavljaju nadležni inspektori središnjih tijela državne uprave. Ovlasti inspektora uključuju između ostalog zabranu obavljanja neregistrirane djelatnosti usmenim rješenjem na zapisnik i pečaćenjem prostorija, postrojenja, uređaja i druge opreme za rad ili namijenjene radu. Usmeno rješenje dano na zapisnik dostavlja se stranci u pisanom obliku najkasnije osam dana o donošenja. Žalba na izdano rješenje se može podnijeti u roku 15 dana od dostave nadležnoj unutarnjoj ustrojstvenoj jedinici za drugostupanjski postupak u središnjem uredu Državnog inspektorata.
Kao što je navedeno za provedbu Zakona ovlašten je Državni inspektorat; posebice njegov Sektor za nadzor trgovine, usluga i zaštite potrošača; koji na svojim stranicama ističe kako je između ostalog nadležan za zabranu i sprječavanje neregistriranog obavljanja djelatnosti trgovine i usluga. Unutar Sektor koji se sastoji od: Službe zaštite ekonomskih interesa potrošača, Službe nadzora sigurnosti neprehrambenih proizvoda i Službe nadzora trgovine i usluga, Služba nadzora trgovine i usluga je ta koja obavlja inspekcijske i druge stručne poslove koji se odnose na primjenu i provođenje zakona i drugih propisa u području trgovine, elektroničke trgovine, posredovanja u prometu nekretninama, usluga, zabrane i sprječavanja neregistriranog obavljanja djelatnosti trgovine i usluga.
S obzirom na to da je informatizacija državnih službi i usluga koje oni pružaju napredovala postoji i mogućnost online prijave neregistriranih djelatnosti putem web stranice Državnog inspektorata. Naravno uz to postoji mogućnost pisane prijave i kontaktiranja Područnih ureda Državnog inspektorata u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Varaždinu i Osijeku.
Neregistrirane djelatnosti su sastavni dio svakog gospodarstva, no napori koji su poduzeti u posljednjih desetak godina od donošenja posebnog Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti, pa do uvođenja fiskalizacije kao najučinkovitije mjere sprečavanja porezne evazije pokazuju da se Republika Hrvatska ozbiljno počela boriti za smanjenje sive ekonomije. Daljnji napori koji će se poduzimati morat će biti usmjereni prema jačanju materijalnih i kadrovskih uvjeta Državnog inspektorata ali i prema osvješćivanju šireg pučanstva kakvu štetu nanose oni koji protuzakonito proizvode ili pružaju usluge. Jasno je da praksa protuzakonitog rada dugoročno šteti najviše građanima koji koristeći takve proizvode i usluge nisu zaštićeni zakonom i državne institucije ne mogu zaštiti njihova prava kao prava potrošača.
Roko Hranjec, mag. iur.
