Županijski sud u Zagrebu donio je tri pravomoćne presude kojima je potrošačima s konvertiranim kreditima u švicarskim francima priznato pravo na puno obeštećenje, suprotno pravnom shvaćanju proširenog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke Rev-457/2025, priopćila je 4. studenoga 2026. Udruga Franak.
Riječ je o presudama Gž-1460/2026 i Gž-1583/2026 od 8. rujna 2026., na temelju kojih Zagrebačka banka i Addiko banka tužiteljima moraju isplatiti po 20.000 eura, te o presudi Gž-3273/2025 od 20. listopada 2026., kojom je RBA obvezana tužitelju iz Valbandona isplatiti oko 14.000 eura preplaćenih iznosa i razliku glavnica sa zateznim kamatama do isplate, što prema izračunu Udruge ukupno iznosi oko 28.000 eura, te 3.800 eura sudskih troškova.
Prema podacima Udruge, na općinskim sudovima dosad je doneseno oko 120 presuda s isplatom punoga obeštećenja, a sada je, kako navode, i pravomoćnim odlukama „potvrđen stav četvorice sudaca s izdvojenim mišljenjima“ uz odluku Rev-457/2025. Udruga dodaje da „gotovo pola županijskih sudova još uvijek uopće nije niti donijelo nove pravomoćne odluke nakon presude Rev-457/2025“.
Iz obrazloženja presuda Udruga izdvaja stajalište da, prema odlukama Suda Europske unije, sud mora provjeriti je li nacionalni zakon omogućio ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštena odredba nikada nije postojala, „i to unatoč zakonskoj intervenciji“. Vijeće je, prema navodima Udruge, utvrdilo i da „sklapanjem Sporazuma ugovorne strane nisu obnovile raniju obvezu iz osnovnog ugovora o kreditu“ te da se posljedice ništetnosti mogu konkretizirati samo financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem.
Pozivajući se na načelo sudačke neovisnosti, drugostupanjski sud zauzeo je stajalište da „nije vezan pravnim shvaćanjem proširenog vijeća u presudi Rev-457/2025“ te je, kao i prvostupanjski sud, zaključio da potrošač ima pravo na potpuno obeštećenje.
Udruga ističe da je takvo shvaćanje blisko argumentaciji suca Vrhovnog suda dr. sc. Jadranka Juga iz izdvojenog mišljenja uz odluku Rev-457/2025. Prema tom mišljenju potrošač sklapanjem Sporazuma o konverziji „svojom voljom nije pristao s bankom urediti posljedice ništetnosti ugovornih odredbi kredita u CHF“, a Zakon o konverziji „nije specijalni zakon koji bi derogirao opće odredbe Zakona o obveznim odnosima“. Sudac Jug upozorio je i na nejednak položaj dviju skupina korisnika: onih koji nisu konvertirali kredit i dobili su potpunu restituciju te onih koji su konverziju prihvatili, a izjednačeni su s korisnicima kredita u eurima, zbog čega su potonji „zapravo kažnjeni“. Posljedica ništetnosti, navodi se u tom mišljenju, mora biti „povrat svega danog na temelju takvih odredaba primjenom instituta stjecanja bez osnove (čl. 1111. st. 1. i čl. 1115. ZOO-a), a ne zamjenom ugovornih odredaba“.
Izdvojena mišljenja uz istu odluku dali su i suci Damir Kontrec, Dražen Jakovina i Josip Turkalj, koji su upozorili na diskriminaciju potrošača s konvertiranim kreditima u odnosu na one koji nisu konvertirali te na arbitrarnost zbog neprihvaćanja nalaza sudskog vještaka.
Udruga Franak smatra da je odluka proširenog vijeća suprotna Zakonu o obveznim odnosima, Ustavu Republike Hrvatske, pravu Unije i Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te očekuje da će je ukinuti Ustavni sud. „Ustavni sud neće imati tešku zadaću i vjerujemo da će bez velikih problema konsenzusom ukinuti sramotnu odluku Rev-457/2025“, navodi se u priopćenju, uz ocjenu da je taj sud zasad „de facto blokiran u radu uslijed neshvatljive višemjesečne neodgovornosti visokih državnih institucija i dužnosnika“.
