Zahtjev podnositelja odnosi se na njegovo iseljenje iz stana u kojem je živio od rođenja, a na kojem je njegova baka N. J. najprije bila nositeljica stanarskog prava, a potom je stekla status zaštićenog najmoprimca. Podnositeljeva baka preminula je 2004. godine. Tijekom 2008. vlasnica stana O. A. podnijela je tužbu protiv podnositeljeva oca navodeći da u stanu živi bez pravne osnove. Pravomoćnom presudom podnositeljevu ocu naloženo je iseliti iz predmetnog stana i predati ga vlasnici slobodnog od stvari i osoba, a 2010. godine doneseno je rješenje o ovrsi.
Otac podnositelja zahtjeva paralelno je pokrenuo postupak kojim je tražio da ga se utvrdi zaštićenim najmoprimcem. Domaći sudovi pravomoćno su odbili njegov zahtjev utvrdivši da nije kontinuirano boravio u predmetnom stanu te da nije bio član obiteljskog domaćinstva N. J. Ujedno su utvrdili da ni on ni njegova majka N. J. nisu nikada plaćali zaštićenu najamninu vlasnici.
Tijekom 2015. podnositelj je pokrenuo postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom navodeći da je on stekao status zaštićenog najmoprimca. Međutim, Općinski sud odbio je njegov tužbeni zahtjev utvrdivši da mu je vlasnica stana O. A. u međuvremenu zakonito otkazala najam stana radi neplaćanja najamnine. U prosincu 2017. provedena je ovrha radi iseljenja obitelji podnositelja iz predmetnog stana i podnositelj se preselio u majčin stan.
Podnositelj je dodatno tijekom 2013. godine pokrenuo i postupak radi donošenja presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom. Pravomoćnom presudom utvrđeno je da je podnositelj morao biti unesen u ugovor o najmu stana kako bi na njega prešla prava i obveze koje je imala njegova baka N.J. Budući da takav ugovor ili ekvivalentna sudska odluka ne postoji, domaći sud je ocijenio da podnositelj nema pravnu osnovu za posjedovanje predmetnog stana. Stoga je njegov tužbeni zahtjev u cijelosti odbio i usvojio protutužbeni zahtjev vlasnice stana O.A. radi iseljenja podnositelja. Povodom podnositeljeve ustavne tužbe Ustavni sud utvrdio je da je odluka kojom se podnositelju nalaže iseljenje bila usmjerena na zaštitu prava vlasnice stana, koja ima pravo na isključivi posjed i korištenje svoje imovine.
Pred Europskim sudom podnositelj je prigovarao na temelju članka 6. stavka 1. Konvencije da Ustavni sud nije dovoljno razmotrio njegove argumente vezane uz status zaštićenog najmoprimca. Također je prigovorio na temelju članka 8. stavka 1. Konvencije da mu je odlukom domaćeg suda kojom je naloženo njegovo iseljenje povrijeđeno pravo na poštovanje njegovog doma.
Ispitujući podnositeljeve navode Europski je sud utvrdio da je podnositelj u zahtjevu ukazao samo na postupak za stjecanje statusa zaštićenog najmoprimca. Tek je iz očitovanja tužene države Europski sud doznao za druge parnične postupke, posebice za postupak koji je podnositelj pokrenuo radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a tijekom kojeg je utvrđeno da je najam stana zakonito otkazan jer podnositelj nije plaćao zaštićenu najamninu. Nadalje, podnositelj tijekom postupka pred Europskim sudom nije spomenuo niti da je još 2010. doneseno rješenje o ovrsi radi iseljenja, koje je provedeno u prosincu 2017., čak četiri godine prije nego što je podnio zahtjev Europskom sudu.
Slijedom navedenog, kasniji nalog za iseljenje izdan u postupku na koji je podnositelj ukazao u zahtjevu Europskom sudu nije mogao predstavljati miješanje u njegovo pravo na poštovanje doma, budući da je podnositelj već bio iseljen na temelju prethodnog pravomoćnog i ovršnog naloga za iseljenje izdanog u drugom postupku. Podnositelj se u međuvremenu preselio u stan svoje majke, koji je postao njegov novi dom.
Uzimajući u obzir sve navedeno, Europski je sud utvrdio da ga je, propuštajući dostaviti potpune informacije relevantne za svoj predmet, podnositelj namjerno spriječio da ima potpunu spoznaju o činjenicama predmeta koje su činile samu srž predmeta spora. Štoviše, primijetio je da podnositelj nije naveo nijedan valjani razlog zašto mu nije pružio sve bitne činjenice u vezi s predmetom, već je umjesto toga tvrdio da drugi postupci nisu bili relevantni. Stoga je Europski je sud odbacio njegov zahtjev zbog zlouporabe.
Ova odluka je konačna i dostupna na web stranici Suda (www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku. Nakon prijevoda bit će objavljena na web stranici Ureda zastupnice (https://uredzastupnika.gov.hr/).
