ESLJP odbacio zahtjev društva podnositelja utvrdivši da su domaći sudovi razmjerno odlučili o troškovima postupka.
Društvo podnositelj je 2010. godine sklopilo ugovor s V. radi obnove njegove kuće. V. je 2012. godine darovnim ugovorom prenio kuću na svoju djecu, a društvo podnositelj je 2013. godine pokrenulo postupak protiv V. radi naplate izvedenih radova u vrijednosti od približno 63.000 eura. Nakon smrti V., postupak su kao njegovi nasljednici preuzela njegova djeca, koja su istaknula da za dug ostavitelja mogu odgovarati samo do vrijednosti naslijeđene imovine. Domaći sudovi utvrdili su da nepodmireni dug za izvedene radove iznosi približno 52.000 eura. Međutim, budući da je Općinski sud u Rijeci prihvatio da nasljednici odgovaraju samo do vrijednosti naslijeđene imovine, društvu podnositelju dosuđeno je približno 4.500 eura. Kuća na kojoj su izvedeni radovi nije uračunata u naslijeđenu imovinu jer ju je V. darovao svojoj djeci prije smrti pa nije ušla u ostavinsku masu, a prigovor društva podnositelja protiv tog darovnog ugovora domaći sudovi odbili su jer nije bio podnesen u zakonskom roku od tri godine. Županijski sud u Bjelovaru je, odlučujući o troškovima postupka prema uspjehu u sporu, naložio društvu podnositelju da nasljednicima naknadi troškove u iznosu od približno 4.400 eura.
Pred ESLJP-om, društvo podnositelj je prigovorilo da mu je odlukom o troškovima postupka povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva, smatrajući da su domaći sudovi zanemarili da je ono u potpunosti uspjelo s osnovnom tužbenog zahtjeva, a nije uspjelo samo u visini. Pozivajući se na svoju ustaljenu praksu iz presuda Čolić protiv Hrvatske, Klauz protiv Hrvatske i Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske, ESLJP je utvrdio da takva situacija, u kojoj stranka mora platiti troškove postupka u iznosu gotovo jednakom dosuđenoj naknadi, može otvoriti pitanje povrede prava vlasništva. Međutim, u ovom predmetu ocijenio je da su postojali dovoljno važni razlozi koji opravdavaju takav ishod.
ESLJP je istaknuo da društvo podnositelj, nakon što su nasljednici preuzeli postupak i pozvali se na ograničenje svoje odgovornosti, nije smanjilo tužbeni zahtjev, nego je nastavilo tražiti puni iznos. Time je vrijednost predmeta spora ostala u višem tarifnom razredu prema odvjetničkoj tarifi, što se odrazilo i na visinu troškova postupka. ESLJP je također prihvatio da su domaći sudovi dostatno obrazložili stav da društvo podnositelj nije pravodobno osporilo darovni ugovor. Zaključio je da nepovoljan ishod u smislu troškova postupka nije bio nerazmjeran, već posljedica procesnih propusta društva podnositelja. ESLJP je stoga odbacio zahtjev kao očigledno neosnovan. Ova odluka je konačna i dostupna na web stranici ESLJP-a (www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda bit će objavljena na web stranici Ureda zastupnika.
