Podnositelj zahtjeva bio je potpredsjednik Udruge za zaštitu i promicanje ljudskih prava „Pravednik“ (dalje: Udruga „Pravednik“) i kandidat za zastupnika u Gradskoj skupštini Grada Zagreba.
U svibnju 2013. pristupio je u prostorije Hrvatske radiotelevizije (dalje: HRT) radi snimanja izjave u svrhu predstavljanja kandidacijske liste, čiji je bio nositelj. Nakon što je dva puta prekinut u izlaganju, najprije zbog govora mržnje, a potom zbog isteka vremena koje mu je dodijeljeno za predstavljanje kandidacijske liste, podnositelj je napustio prostorije HRT-a.
Ispred glavne zgrade HRT-a komentirao je prethodno opisani događaj te je izjavio da je G.R., tadašnji Glavni ravnatelj HRT-a „bivši i daljnji suradnik KOS-a“. Snimka njegove izjave objavljena je istog dana na YouTube kanalu Udruge „Pravednik“ pod nazivom „Marko Francišković izazvao paniku i strah na HRT-u! 08.05.2013.“ G.R. je Općinskom građanskom sudu u Zagrebu (dalje: Općinski sud) podnio tužbu protiv podnositelja zahtjeva radi naknade štete.
Nakon provedenog postupka, Općinski sud je djelomično usvojio tužbeni zahtjev i naložio podnositelju isplatiti tužitelju iznos od 30.000,00 kuna i naknaditi mu parnični trošak od 10.199,33 kuna. Županijski sud u Osijeku potvrdio je prvostupanjsku presudu, a Ustavni sud Republike Hrvatske odbio je podnositeljevu ustavnu tužbu.
Pred Europskim sudom podnositelj je prigovorio povredi prava na slobodu izražavanja. Europski sud odbio je sve formalne prigovore zastupnice te je utvrdio da su presude koje su domaći sudovi donijeli u građanskom postupku protiv podnositelja zahtjeva predstavljale miješanje u njegovo pravo na slobodu izražavanja.
Navedeno miješanje bilo je "propisano zakonom", točnije člankom 1045. Zakona o obveznim odnosima i slijedilo je legitiman cilj, zaštitu ugleda i časti G.R.-a. Ispitujući je li miješanje bilo „nužno u demokratskom društvu“ Europski sud složio se sa zaključkom domaćih sudova da je G.R. bio javna osoba kod koje mora postojati veća tolerancija na kritiku.
Nadalje je utvrdio da je, suprotno stavu Ustavnog suda, postojala javna rasprava o navodnoj povezanosti G.R.-a sa KOS-om te da je podnositeljeva izjava dana u političkom kontekstu tekućih izbora. Iako predmetna izjava nije bila izravno povezana s lokalnim izborima, ona je ipak dana u političkom kontekstu kandidature podnositelja zahtjeva na tim izborima, što je vidljivo iz šireg konteksta izjave.
Nadalje, iz jednog od izdvojenih mišljenja Ustavnog suda proizlazi da je upravo ravnatelj HRT-a bio zadužen za utvrđivanje pravila ponašanja HRT-a tijekom izborne promidžbe, čiji je cilj bio osigurati ravnopravnu zastupljenost i predstavljanje svim kandidatima na lokalnim izborima. To je, prema mišljenju Europskog suda, G.R.-a moralo učiniti barem neizravnim sudionikom izbornog procesa. Taj Sud je primijetio i da se o spornoj tvrdnji prethodno raspravljalo u nekoliko članaka i da je G.R. o tome izričito upitan na konferenciji za novinare.
Europski sud je sukladno svojoj dobro utvrđenoj 2 praksi dodatno utvrdio da je osporena izjava, suprotno stavu domaćih sudova, predstavljala vrijednosni sud, a ne izjavu o činjenicama. U odnosu na izrečenu sankciju, primijetio je da iznos naknade štete koji je podnositelju zahtjeva naloženo platiti od 30.000 HRK, tj. gotovo 4.000 EUR nije bio beznačajan. Slijedom svega navedenog utvrdio je da miješanje u podnositeljevu slobodu izražavanja nije bilo “nužno u demokratskom društvu” te da je došlo do povrede članka 10. Konvencije. Uzimajući u obzir prethodno navedeno, Europski sud je podnositelju dosudio 8.000 EUR za nematerijalnu štetu i 3.300 EUR za troškove i izdatke.
Ova presuda je konačna, te je dostupna na web stranici Suda (www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda na hrvatski jezik, bit će dostupna na web stranici Ureda zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava.
