Presuda Suda Europske unije (SEU) proizlazi iz slučaja koji se odnosi na bivšu zaposlenicu savjetovališta za trudnice povezanog s Crkvom u Njemačkoj, koja je otpuštena nakon što je napustila Katoličku Crkvu. Savjetnica je tvrdila da njezin otkaz predstavlja nejednak tretman na vjerskoj osnovi, napominjući da je udruga također zapošljavala savjetnike koji nisu bili članovi Katoličke Crkve u vrijeme njezina otkaza.
Tvrdila je da je njezina vjera nepokolebljiva, ali da je napustila Crkvu iz financijskih razloga, jer Limburška biskupija naplaćuje dodatne pristojbe članovima u vjerski mješovitim brakovima čiji partneri imaju visoke plaće. Njezin poslodavac, međutim, smatrao je njezin odlazak ozbiljnim kršenjem odanosti prema kanonskom pravu.
Slučaj je pokrenut pred njemačkim sudovima, a Savezni radni sud ga je na kraju uputio SEU-u radi pojašnjenja primjenjivog prava EU-a. Sud Europske unije presudio je da se prema pravu EU-a od zaposlenika ne može zahtijevati da bude dio Crkve ako organizacija zapošljava druge osobe koje ne moraju nužno biti članovi Crkve i ako zaposlenik ne djeluje na "antagonistički" način. Njemački Savezni radni sud sada mora primijeniti odluku Suda Europske unije kao smjernicu.
